REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-576/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, Županja, Vladimira Nazora 68, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima i 1. tuženika PIK-VINKOVCI d.d., Vinkovci, Matije Gupca 130, OIB: 17774531631, kojeg zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima i 2. tuženika STOCKTON d.o.o., Ivanić-Grad, Savska 108, OIB: 75909541475, kojeg zastupa punomoćnik Drago Aćimović, odvjetnik u Osijeku, radi isplate iznosa od 166.387,92 kn, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-137/2019-58 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-137/2019-58 od 10. lipnja 2021. u pobijanoj točki II. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvotuženika i drugotuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-137/2019-58 od 10. lipnja 2021. u pobijanoj točki I. izreke.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-137/2019-58 od 10. lipnja 2021. u pobijanoj točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženicima u roku od osam dana solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.434,58 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka od 6.375,95 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 137.351,42 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan za više traženi iznos od 29.036,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i to prvotuženiku iznos od 16.540,75 kn, a drugotuženiku iznos od 15.447,00 kn.

2. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu štete koju je pretrpio tužitelj uslijed korištenja kemijski neispravnog herbicida na usjevima repe. Prvotuženik je prodavatelj tog herbicida, a drugotuženik distributer (proizvođač, uvoznik).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijane presude u točkama II. i III. izreke, navodeći da prvostupanjski sud neosnovano nije uvažio izračun sudskog vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja koji se odnosi na prinose na usjevima repe u kontinentalnoj Hrvatskoj. Pored navedenog, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio tužiteljev uspjeh u sporu na temelju početnog, umjesto na temelju konačno postavljenog zahtjeva, što znači da tužitelj nije uspio sa 65%, već u omjeru od 82%.

4. Prvotuženik je podnio žalbu protiv presude u točkama I. i III. izreke, navodeći da on nije pasivno legitimiran i da je samo preprodavatelj koji ne jamči za svojstva herbicida, za što jamči drugotuženik. Odatle i pogrešna primjena materijalnog prava kod donošenja pobijane presude. Pored toga, prvostupanjski sud se u ovoj pravnoj stvari bavio isključivo utvrđivanjem visine štete, a ne uzrokom štete, posebno na tužiteljevoj strani. Zato je predložio ovome sudu preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist.

5. Drugotuženik je podnio žalbu protiv presude u točkama I. i III. izreke, navodeći da se prvostupanjski sud nije bavio utvrđivanjem neispravnosti herbicida, nego da je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jure Novokmeta, iz kojeg se ne može sa sigurnošću utvrditi kakva je analiza napravljena na herbicidu pa da taj dokaz ne može biti mjerodavan. Konačno, prvotuženik nije priznao odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj, nakon što je njegove odumiruće usjeve bezuspješno tretirao posebnim kemijskim sredstvom i nakon što mu je osigurao sjeme za presijavanje tog istog zemljišta. Na taj način drugotuženik je postupao kao pošteni poslovni partner. Dakle, prvostupanjski sud nije utvrdio uzročnu vezu između herbicida i štete na tužiteljevim usjevima. Pored navedenog drugotuženik je osporio i pravilnost odluke o troškovima postupka te predložio ovome sudu preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist ili ukinuti je i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

6. Tužiteljeva i prvotuženikova žalba nisu osnovane, a drugotuženikova žalba je osnovana tek u dijelu odluke o troškovima postupka.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita, osim u odluci o parničnim troškovima.

8. Tužbeni zahtjev proizlazi iz ugovora o kupoprodaji (čl. 376. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), a odnosi se na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio nakon tužiteljeve kupoprodaje herbicida od prvotuženika kao prodavatelja.

9. Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato (čl. 400. st. 1. ZOO-a). Ova zakonska odredba jasno upućuje na prvotuženikovu odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj koja proizlazi iz činjenice da je upravo prvotuženik prodao tužitelju neispravni herbicid; pritom nije relevantno je li prvotuženik za taj nedostatak znao ili ne.

10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvedene dokaze i utvrdio da je na temelju inspekcijskog nadzora Ministarstva poljoprivrede od 16. srpnja 2018. te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Jure Novokmeta iz postupka osiguranja dokaza provedenog pred Općinskim sudom u Vukovaru poslovni broj R1-119/18, utvrđena kemijska neispravnost herbicida, kao i njegova uzročnost u pogledu štete koju je pretrpio tužitelj na usjevima repe („na usjev šećerne repe je djelovalo preko lista i korijena vrlo brzo, fatalno i letalno.“, str. 72. spisa). Odatle po ocjeni ovog suda i neosnovanost prvotuženikovih žalbenih razloga (čl. 410. st. 2. ZOO-a).

11. Drugotuženikovi žalbeni navodi su pored pravilnog zaključka prvostupanjskog suda o utvrđenoj kemijskoj neispravnosti herbicida kojeg on proizvodi i distribuira, također neosnovani. Nalazi i mišljenja sudskih vještaka ne sadrže elemente koji bi isključili njegovu odgovornost u ovoj pravnoj stvari (čl. 1076. ZOO-a). Ovaj sud prihvaća i mišljenje prvostupanjskog suda o tome da je drugotuženik doista pokušao sanirati štetu tužitelju koju je pretrpio zbog kupnje njegovog herbicida, prvo predlaganjem tužitelju tretiranja oštećenih usjeva sredstvom Amalgerol, a potom predlaganjem tužitelju nove sjetve i osiguranja materijala tužitelju za tu sjetvu. Drugotuženik je doista pri tome postupao kao uredni i savjesni proizvođač (gospodarstvenik) pokušavajući pomoći tužitelju kako svom klijentu, eventualno otkloniti štetu koju je trpio uslijed njegovog neispravnog herbicida. Drugotuženik se očekivano ne bi upustio u te radnje da je vjerovao da za štetu nije odgovoran ili da je vjerovao da je za nju odgovoran tužitelj. Slijedom navedenog, ovaj sud i drugotuženikve žalbene navode ocjenjuje neosnovanima (čl. 1076. ZOO-a).

12. Po ocjeni ovog suda neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi o nepravilnosti odluke prvostupanjskog suda iz točke II. izreke pobijane presude. Naime, sudski vještak za poljoprivredu Krešimir Šunjić je na temelju prinosa na usjevima šećerne repe na području Županje, utvrdio visinu štete koju je pretrpio tužitelj, u iznosu od 137.351,42 kn (str. 134. spisa), pa mu je prvostupanjski sud pravilno dosudio upravo taj iznos. Uvećanje tog iznosa za iznos od 29.036,50 kn ili na iznos od 166.387,92 kn, i po ocjeni ovog suda nije prihvatljivo u ovoj pravnoj stvari, jer se taj uvećan prinos odnosi na prinos na usjevima repe izvan Županje, točnije u kontinentalnoj Hrvatskoj. Primjerenije je i opravdano visinu štete koju je pretrpio tužitelj utvrditi upravo prema prinosima usjeva repe na području na kojem je on i pretrpio štetu. Odatle i neosnovanost ovih tužiteljevih žalbenih navoda.

13. I konačno, nisu osnovani ni tužiteljevi navodi o pogrešnoj odluci o troškovima parničnog postupka. Tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh stranaka u sporu, kao da za tu ocjenu uzeo u obzir iznos iz početnog tužbenog zahtjeva iz tužbe od 211.969,99 kn. Vrijednost predmeta spora za odmjeravanje troškova parničnog postupka se određuje prema konačnom tužbenom zahtjevu od 166.387,92 kn s ročišta od 1. lipnja 2012. (str. 182. spisa, čl. 154. st. 2. ZPP-a).

14. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tužiteljev uspjeh u sporu od 65%. Naime, tužitelju je dosuđen iznos naknade štete od 137.351,42 kn što predstavlja uspjeh od 82,55% (82% od 166.387,92 kn u odnosu na ukupni tužbeni zahtjev. Međutim, od tog postotka potrebno je odbiti postotak uspjeha tuženika u sporu od 17,45% (čl. 154. st. 2. ZPP-a). Prijebojem tih postotaka (čl. 154. st. 2. ZPP-a), tužitelj je doista uspio u sporu u omjeru od 65%. Tužitelju dakle, po ocjeni prvostupanjskog suda od odmjerenog ukupnog troška od 38.067,50 kn, pripada 65%, odnosno iznos od 24.743,87 kn.

15. Međutim, kod odluke o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je prvo propustio tužitelju dosuditi troškove vještačenja u iznosu od 3.240,00 kn neovisno o uspjehu sporu. Pored toga, tužitelju neosnovano dosudio mnogo veći iznos od odmjerenih 24.743,87 kn. Točnije prvostupanjski sud je na teret prvotuženika dosudio tužitelju iznos od 16.504,75 kn i na teret drugotuženika iznos od 15.447,00 kn ili ukupno 31.951,75 kn. Odatle i osnovanost drugotuženikove žalbe u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove parničnog postupka, jer tužitelj nema pravo na iznos troškova od 31.951,75 kn.

16. Dakle, iz odmjerenog ukupnog iznosa tužiteljevih troškova od 38.067,50 kn treba izdvojiti iznos troškova vještačenja od 3.240,00 kn, pa preostaje iznos od 34.827,50 kn. 65% od tog iznosa iznosi 22.637,88 kn. Kada se taj iznos uveća za troškove vještačenja od 3.240,00 kn, tužitelju pripada iznos parničnih troškova od 25.877,88 kn / 3.434,58 EUR (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, pobijana presuda je potvrđena u točkama I. i II. izreke kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu uz odbijanje neosnovanih žalbi u tom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a), a preinačena u točki III. izreke i o parničnim troškovima je odlučeno sukladno uspjehu u parnici (čl. 373. ZPP-a).

18. Preinakom odluke o parničnim troškovima tuženici nisu polučili uspjeh s redovnim pravnim lijekom u odnosu na glavnu stvar, pa drugotuženiku koji se žalio i na odluku o troškovima, ne pripada pravo na troškove žalbenog postupka u iznosu od 6.375,95 kn, pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio