Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-713/2019-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 16, protiv tuženika ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po Odvjetničkom uredu Hrvoje Matić, Zagreb, Maksimirska 81, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ĆT i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Fumića odvjetnika u Zagrebu, Božidara Magovca 18a, po objavi 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od dana 27. travnja 2007. godine, broj 166-130/2007 na iznos od 35.641,00 CHF, sklopljen između tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877.

II. Nalaže se tuženiku ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 37.157,64 eura, uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- 237,42 eura od 25.5.2007. pa do isplate

- 237,14 eura od 2.7.2007. pa do isplate

- 239,40 eura od 13.8.2007. pa do isplate

- 238,16 eura od 3.9.2007. pa do isplate

- 234,99 eura od 19. 10. 2007. pa do isplate

- 236,87 eura od 7.11. 2007. pa do isplate

- 237,19 eura od 10.12.2007. pa do isplate

- 240,37 eura od 8.1.2008. pa do isplate

- 243,86 eura od 13. 2. 2008. pa do isplate

- 248,1 eura od 14. 3. 2008. pa do isplate

- 251,09 eura od 16. 4. 2008. pa do isplate

- 243,64 eura od 8. 5. 2008. pa do isplate

- 243,58 eura od 30. 5. 2008. pa do isplate

- 245,56 eura od 3. 7. 2008. pa do isplate

- 242,59 eura od 30. 7. 2008. pa do isplate

- 243,34 eura od 1. 9. 2008. pa do isplate

- 248,4 eura od 6. 10. 2008. pa do isplate

- 266,01 eura od 31. 10. 2008. pa do isplate

- 252,59 eura od 29. 11. 2008. pa do isplate

- 267,98 eura od 9. 1. 2009. pa do isplate

- 270,99 eura od 4. 2. 2009. pa do isplate

- 273,46 eura od 2. 3. 2009. pa do isplate

- 270,5 eura od 1. 4. 2009. pa do isplate

- 267,59 eura od 21. 5. 2009. pa do isplate

- 266,57 eura od 3. 6. 2009. pa do isplate

- 263,64 eura od 13. 7. 2009. pa do isplate

- 262,98 eura od 17. 8. 2009. pa do isplate

- 265,67 eura od 7. 9. 2009. pa do isplate

- 262,16 eura od 20. 10. 2009. pa do isplate

- 264,47 eura od 16.11. 2009. pa do isplate

- 371,36 eura od 14. 12. 2009. pa do isplate

- 269,34 eura od 5. 1. 2010. pa do isplate

- 273,56 eura od 10. 2. 2010. pa do isplate

- 272,79 eura od 1. 3. 2010. pa do isplate

- 277,34 eura od 14. 4. 2010. pa do isplate

- 282,78 eura od 13. 5. 2010. pa do isplate

- 284,09 eura od 7. 6. 2010. pa do isplate

- 296,53 eura od 8. 7. 2010. pa do isplate

- 288,59 eura od 29. 7. 2010. pa do isplate

- 307,77 eura od 2. 9. 2010. pa do isplate

- 301,47 eura od 5. 10. 2010. pa do isplate

- 297,74 eura od 8. 11. 2010. pa do isplate

- 308,04 eura od 3. 12. 2010. pa do isplate

- 324,05 eura od 3. 1. 2011. pa do isplate

- 315,16 eura od 2. 2. 2011. pa do isplate

- 312,98 eura od 7. 3. 2011. pa do isplate

- 308,59 eura od 5. 4. 2011. pa do isplate

- 314,50 eura od 28. 4. 2011. pa do isplate

- 330,67 eura od 27. 5. 2011. pa do isplate

- 349,79 eura od 13. 7. 2011. pa do isplate

- 370,65 eura od 16. 8. 2011. pa do isplate

- 340,66 eura od 13. 9. 2011. pa do isplate

- 331,46 eura od 17. 10. 2011. pa do isplate

- 332,12 eura od 15. 11. 2011. pa do isplate

- 335,92 eura od 2. 12. 2011. pa do isplate

- 339,21 eura od 5. 1. 2012. pa do isplate

- 345,25 eura od 2. 2. 2012. pa do isplate

- 344,33 eura od 5. 3. 2012. pa do isplate

- 341,68 eura od 4. 4. 2012. pa do isplate

- 342,46 eura od 4. 5. 2012. pa do isplate

- 346,09 eura od 4. 6. 2012. pa do isplate

- 343,59 eura od 2. 7. 2012. pa do isplate

- 342,9 eura od 3. 8. 2012. pa do isplate

- 341,52 eura od 3. 9. 2012. pa do isplate

- 337,85 eura od 2. 10. 2012. pa do isplate

- 342,10 eura od 2. 11. 2012. pa do isplate

- 342,95 eura od 4. 12. 2012. pa do isplate

- 342,75 eura od 3. 1. 2013. pa do isplate

- 337,1 eura od 4. 2. 2013. pa do isplate

- 339,82 eura od 4. 3. 2013. pa do isplate

- 342,75 eura od 3. 4. 2013. pa do isplate

- 340,91 eura od 3. 5. 2013. pa do isplate

- 334,82 eura od 3. 6. 2013. pa do isplate

- 331,11 eura od 3. 7. 2013. pa do isplate

- 334,00 eura od 2. 8. 2013. pa do isplate

- 337,12 eura od 3. 9. 2013. pa do isplate

- 341,04 eura od 2. 10. 2013. pa do isplate

- 339,23 eura od 5. 11. 2013. pa do isplate

- 340,28 eura od 3. 12. 2013. pa do isplate

- 341,38 eura od 2. 1. 2014. pa do isplate

- 199,09 eura od 6. 2. 2014. pa do isplate

- 144,49 eura od 17. 2. 2014. pa do isplate

- 345,46 eura od 3. 3. 2014. pa do isplate

- 343,26 eura od 9.4. 2014. pa do isplate

- 342,38 eura od 6. 5. 2014. pa do isplate

- 340,22 eura od 5. 6. 2014. pa do isplate

- 342,37 eura od 3. 7. 2014. pa do isplate

- 344,36 eura od 4. 8. 2014. pa do isplate

- 346,52 eura od 2. 9. 2014. pa do isplate

- 347,15 eura od 3. 10. 2014. pa do isplate

- 349,88 eura od 25. 11. 2014. pa do isplate

- 350,88 eura od 1. 12. 2014. pa do isplate

- 349,64 eura od 2. 1. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 2. 2. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 3. 3. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 2. 4. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 4. 5. 2015. pa do isplate

- 7841,53 eura od 12. 5. 2015. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Utvrđuju se ništetnima dio ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od dana 27.4.2007. godine, broj 166-130/2007 na iznos od 35.641,00 CHF, sklopljen između tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i to:

- članak 3. Kamatna stopa, točka 2. koja glasi: „ U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu, banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važečem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria Bank d.d. na dan plaćanja.”

- članak 4. Otplata kredita, točka 3. koja glasi: „ Kredit se otplaćuje u 120 (stodvadeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 404, 70 CHF (četiristočetiri švicarska franka i 7/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adreia Bank d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.”

- članak 6. Promjenjivost kamatne stope i to točke 1., 2., koje glase: „ Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- nAdria- Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovoim Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan, u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.”

III. Nalaže se tuženiku ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877,da tužitelju LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 8.687,74 eura, a uz taj iznos i iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- 3,33 eura od 13. 2. 2008. pa do isplate

- 7,57 eura od 14. 3. 2008. pa do isplate

- 13,77 eura od 16. 4. 2008. pa do isplate

- 8,09 eura od 8. 5. 2008. pa do isplate

- 8,05 eura od 30. 5. 2008. pa do isplate

- 8,12 eura od 3. 7. 2008. pa do isplate

- 7,98 eura od 30. 7. 2008. pa do isplate

- 7,94 eura od 1. 9. 2008. pa do isplate

- 10,86 eura od 6. 10. 2008. pa do isplate

- 28,43 eura od 31. 10. 2008. pa do isplate

- 14,97 eura od 29. 11. 2008. pa do isplate

- 30,31 eura od 9. 1. 2009. pa do isplate

- 33,29 eura od 4. 2. 2009. pa do isplate

- 35,71 eura od 2. 3. 2009. pa do isplate

- 32,96 eura od 1. 4. 2009. pa do isplate

- 29,76 eura od 21. 5. 2009. pa do isplate

- 28,70 eura od 3. 6. 2009. pa do isplate

- 25,73 eura od 13. 7. 2009. pa do isplate

- 25,03 eura od 17. 8. 2009. pa do isplate

- 27,67 eura od 7. 9. 2009. pa do isplate

- 24,12 eura od 20. 10. 2009. pa do isplate

- 26,38 eura od 16.11. 2009. pa do isplate

- 25,78 eura od 14. 12. 2009. pa do isplate

- 31,17 eura od 5. 1. 2010. pa do isplate

- 35,33 eura od 10. 2. 2010. pa do isplate

- 34,51 eura od 1. 3. 2010. pa do isplate

- 39,03 eura od 14. 4. 2010. pa do isplate

- 44,04 eura od 13. 5. 2010. pa do isplate

- 45,67 eura od 7. 6. 2010. pa do isplate

- 58,06 eura od 8. 7. 2010. pa do isplate

- 50,06 eura od 29. 7. 2010. pa do isplate

- 69,19 eura od 2. 9. 2010. pa do isplate

- 62,83 eura od 5. 10. 2010. pa do isplate

- 59,06 eura od 8. 11. 2010. pa do isplate

- 69,31 eura od 3. 12. 2010. pa do isplate

- 85,26 eura od 3. 1. 2011. pa do isplate

- 76,32 eura od 2. 2. 2011. pa do isplate

- 74,08 eura od 7. 3. 2011. pa do isplate

- 69,64 eura od 5. 4. 2011. pa do isplate

- 75,48 eura od 28. 4. 2011. pa do isplate

- 91,61 eura od 27. 5. 2011. pa do isplate

- 110,66 eura od 13. 7. 2011. pa do isplate

- 131,46 eura od 16. 8. 2011. pa do isplate

- 101,42 eura od 13. 9. 2011. pa do isplate

- 92,16 eura od 17. 10. 2011. pa do isplate

- 92,76 eura od 15. 11. 2011. pa do isplate

- 96,50 eura od 2. 12. 2011. pa do isplate

- 99,73 eura od 5. 1. 2012. pa do isplate

- 105,70 eura od 2. 2. 2012. pa do isplate

- 104,71 eura od 5. 3. 2012. pa do isplate

- 101,99 eura od 4. 4. 2012. pa do isplate

- 102,72 eura od 4. 5. 2012. pa do isplate

- 106, 28 eura od 4. 6. 2012. pa do isplate

- 103, 71 eura od 2. 7. 2012. pa do isplate

- 103,00 eura od 3. 8. 2012. pa do isplate

- 101,51 eura od 3. 9. 2012. pa do isplate

- 97,76 eura od 2. 10. 2012. pa do isplate

- 101,95 eura od 2. 11. 2012. pa do isplate

- 102, 72 eura od 4. 12. 2012. pa do isplate

- 102, 45 eura od 3. 1. 2013. pa do isplate

- 96, 74 eura od 4. 2. 2013. pa do isplate

- 99,39 eura od 4. 3. 2013. pa do isplate

- 102,23 eura od 3. 4. 2013. pa do isplate

- 100,32 eura od 3. 5. 2013. pa do isplate

- 94,16 eura od 3. 6. 2013. pa do isplate

- 90,37 eura od 3. 7. 2013. pa do isplate

- 93,19 eura od 2. 8. 2013. pa do isplate

- 96,12 eura od 3. 9. 2013. pa do isplate

- 100,06 eura od 2. 10. 2013. pa do isplate

- 98,18 eura od 5. 11. 2013. pa do isplate

- 99,14 eura od 3. 12. 2013. pa do isplate

- 100,16 eura od 2. 1. 2014. pa do isplate

- 60,98 eura od 6. 2. 2014. pa do isplate

- 41,29 eura od 17. 2. 2014. pa do isplate

- 104,07 eura od 3. 3. 2014. pa do isplate

- 101,79 eura od 9.4. 2014. pa do isplate

- 100,82 eura od 6. 5. 2014. pa do isplate

- 98,58 eura od 5. 6. 2014. pa do isplate

- 100,64 eura od 3. 7. 2014. pa do isplate

- 102, 54 eura od 4. 8. 2014. pa do isplate

- 104,60 eura od 2. 9. 2014. pa do isplate

- 105,15 eura od 3. 10. 2014. pa do isplate

- 107,80 eura od 25. 11. 2014. pa do isplate

- 108,70 eura od 1. 12. 2014. pa do isplate

- 107, 38 eura od 2. 1. 2015. pa do isplate

- 107,87 eura od 2. 2. 2015. pa do isplate

- 107,78 eura od 3. 3. 2015. pa do isplate

- 107,68 eura od 2. 4. 2015. pa do isplate

- 107,59 eura od 4. 5. 2015. pa do isplate

- 2.347, 56 eura od 12. 5. 2015. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe:

- članak. 2. Iznos, namjena i korištenja kredita, točka 1., koja glasi: „Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35. 641,00

CHF(tridesetpettisućašestočetrdesetjedan švicarski franak) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kreditra, i to pod niže navedenim uvjetima.”

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.366,70 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. 3. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikovim pravnim prednikom Hypo Alpe Adria bankom d.d. kreditorom, dana 27.4.2007. godine, u Karlovcu sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj ugovora 166- 130/2007 (dalje Ugovor). Ugovorom je određeno da je isti sklopljen na iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 35.641,00 CHF. U navedenom je ugovoru osim te odredbe navedeno i da tužitelj pristaje da se kamata mijenja sukladno Odluci banke.

2. Tužitelj je svoj ugovor zagubio te je pisanim putem tražio od tuženika da mu dostavi isprave koje su mu potrebne za postupak što je tuženi odbio. Tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da na spis dostavi Ugovor o kreditu, početni otplatni plan, otplatni plan s promjenama kamatne stope, pregled prometa za klijenta, Specifikaciju uplata, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu.

3. Tuženik nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o posljedicama vezanja ugovornog iznosa za tečaj CHF, (valutna klauzula) a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a radi čega su takve odredbe nepoštene i ništetne. Takav stav je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-6632/2017 kao i Sud Europske unije u presudi broj C-186/16 gdje se navodi: Kada financijska institucija odobrava kredit u stranoj valuti, ona mora zajmoprimcu pružiti dovoljno informacija kako bi mu omogućila donošenje razborite i informirane odluke. Te se informacije tako moraju odnositi ne samo na mogućnost aprecijacije ili deprecijacije valute kredita nego i na utjecaj koji promjene tečaja i povećanje kamatne stope u valuti kredita mogu imati na vraćanje kredita. Takvo je i MIŠLJENJE GENERALNOG ODBORA. \ T ET,predstavljeno 14. svibnja 2019. ( 1 ) Predmet C – 260/18, RT, TT, protiv Raiffeisen Bank International AG , sa sjedištem u [adresa], koja posluje u Poljskoj preko jedinice Raiffeisen Bank International AG Oddział w Polsce, bivše Raiffeisen Bank Polska SA sa sjedištem u [adresa] (Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio AT Warszawie (Regionalni sud u Varšavi, Poljska))"Preliminarna odluka - Direktiva 93/13 / EEZ - Nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima - Ugovori u stranoj valuti - Uvjet u vezi s određivanjem tečaja - Učinci utvrđivanja nepravednosti predmetnog uvjeta - Mogućnost da sud dopuni ugovor općim odredbama nacionalnog prava - Procjena interesa potrošača - Održavanje valjanosti ugovora bez nepravednih uvjeta "

"Ugovorni uvjet, koji stranke nisu pojedinačno usuglasile, smatra se nezakonitim [nepravednim] ako, suprotno zahtjevu dobre vjere, uzrokuje materijalnu neravnotežu ugovornih prava i obveza stranaka na štetu potrošača."

Dokaz: uvid u izvod po kreditu, potvrdu o prestanku obveza po kreditu, podnesak tuženika, saslušanje tužitelja, knjigovodstveno vještačenje, uvid u presudu VTSRH

Pž-6632/2017, citirane odluke Suda Europske unije

4. U Ugovor su unijete odredbe o kamati i naknadi koje su odredbe neodređene i koje ovise isključivo o volji jedne strane ugovornog odnosa, i to volji kreditora odnosno one strane koja je daleko jača u ugovornom odnosu. Prije zaključenja ili za vrijeme zaključenja Ugovora nije tuženik pojedinačno i egzaktno utvrdio s tužiteljem parametar izračuna kamate, i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope, kao niti utjecaj vezanosti kredita uz stranu valutu podložnu promjenama tečaja, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

5. Time je tuženik postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, i to čl. 84 u svezi čl. 87 ZZP odnosno čl. 99 u svezi s čl. 102 ZZP. Pobijana je odredba suprotna i odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 269 i čl. 272, čl. 322 ZOO. Na taj način je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj. Ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva, što ugovorne odredbe o visini kamatnih stopa, i valutna klauzula nisu. Unošenje u Ugovor neodređene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu bilo je takvo da je tužitelj jedino znao koliko je visina kamatne stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu. Vezanje kredita za stranu valutu i to takvu valutu koja je podložna utjecaju na tečaj, bilo je takvo da je tužitelj samo na dan sklapanja ugovora o kreditu znao koliko iznosi glavnica. Tužitelj nije niti približno mogao ocijeniti zašto, kako, kada, prema kojim kriterijima će se tijekom budućeg razdoblja kretati kamatna stopa, te koliko će iznositi glavnica. Dakle, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa nije bila tužitelju niti određena niti odrediva i ovisila je isključivo o volji tuženika. Vezanjem glavnice uz CHF tužitelj je doveden u položaj da niti približno nije znao koliko ista iznosi, a nikako nije mogao znati kretanje vrijednost CHF-a, u odnosu na kune kao sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Ugovorne odredbe bile su sastavljene na način da prosječnom potrošaču, ovdje tužitelju, nisu bile, niti su mu objektivno mogle biti razumljive. Tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko od djelatnika tuženika nije pojasnio i obrazložio sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što znači kada se iznos veže uz CHF, te je tužitelju čitav posao prikazan kao iznimno povoljan. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na koji moraju vrijediti temeljna načela obveznog prava kao što je načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno pravnom odnosu, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednake vrijednosti činidaba, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zloupotrebe prava. Pobijane odredbe unijete u Ugovor suprotne su svim tim načelima. Unošenje u Ugovor neodređene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu bilo je takvo da je tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu.

6. Dakle, niti u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu niti čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu tužitelj nije imao upliv, pa čak ni uvid o načinu izmjene kamatne stope, te visini glavnice obzirom na vezanost iste za CHF. U konkretnom slučaju Ugovor je sklopljen dana 27.4.2007. godine, dok je isplata na račun tužitelja bila tek nakon 30.4.2007 godine. Obzirom na odredbu iz čl. 1 i vezanost kredita za stranu valutu, glavnica i kamata su od potpisa ugovora pa do isplate izmijenjeni. Dakle, tužtelj niti u jednom trenutku osim u trenutku sklapanja Ugovora nije mogao znati koliko iznosi glavnica a koliko kamata.

7. Kako je odlučujući razlog sklapanja Ugovora kamata i glavnica tužitelj smatra da to povlači ništetnost čitavog Ugovora. Prema odredbi ZOO iz čl. 324 odredba ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Jasno je da je odlučujuća pobuda na jednoj strani bila posudba nekog novčanog iznosa, a na drugoj strani zarada na kamatama koje su uglavljene na opisani način u ugovoru. Kako je ništetan dio ugovora o kreditu upravo onaj koji je bio odlučujuća pobuda tog ugovora to tužitelj smatra da je stoga čitav Ugovor ništetan. Takav je stav zauzeo i Sud Europske unije u presudi broj C-118/17.

Dokaz: uvid u Ugovor, priznanje tuženika, knjigovodstveno vještačenje

8. Tužitelj smatra kako je Ugovor ništetan, odnosno ukoliko sud ne utvrdi tako smatra da su dijelovi odredbe Ugovora ništetne obzirom na ranije obrazložene navode, te smatra da je tužitelj tuženiku uslijed ovakvog opisanog nezakonitog postupanja tuženika, platio nepripadne iznose, pa stoga tužitelj predlaže Naslovnom sudu da donese slijedeću presudu.

"1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od dana 27.4.2007. godine, broj 166-130/2007 na iznos od 35.641,00 CHF, sklopljen između tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, te se nalaže tuženiku ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos koji će konačno precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

9. Ukoliko pak Naslovni sud ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja tada isti predlaže da donese sljedeću presudu:

"Utvrđuju se ništetnima dio ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od dana 27.4.2007. godine, broj 166-130/2007 na iznos od 35.641,00 CHF, sklopljen između tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koji će tužbeni zahtjev tužitelj konačno postaviti nakon što mu tuženi dostavi isprave, te se nalaže tuženiku ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos koji će konačno precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

10. Na pripremnom ročištu 16. 2. 2021. tužitelj je precizirao dio zahtjeva tj. t. I. prvotnog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu odnosno kondemnatornog dijela na način da zahtijeva isplatu iznosa od 290.720,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a zahtjev će konačno specificirati nakon financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tužitelj predlaže da vještak utvrdi cjelokupni iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku temeljem ugovora o kreditu uključujući glavnicu, kamatu, naknadu za kredit i druga sporedna davanja za razdoblje od 25. 5.

2007. zaključno s 12. 5. 2015.

11. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i to s prvotno postavljenim deklaratornim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i kondemnatornim zahtjevom radi isplate neutvrđenog novčanog iznosa radi povrata cjelokupnog iznosa kredita koji će konačno precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te s drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnim dijela ugovora o kreditu koji tužbeni zahtjev će konačno postaviti nakon što mu tuženik dostavi isprave (deklaratorni zahtjev), te radi isplate neutvrđenog novčanog iznosa koji će konačno precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja (kondemnatorni zahtjev).

12. Tuženik se protivio preinaci tužbe. Međutim, sud je na pripremnom ročištu 16. 2. 2021. prihvatio preinaku tužbe temeljem odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.

– u nastavku teksta: ZPP).

13. U podnesku od 28. 10. 2024. tužitelj je naveo da su točni navodi tuženika od dana 31. kolovoza 2022. godine, jer vještak zaista nije postupio prema nalogu i rješenju suda, jer nije izračunao „koliko je tužitelj ukupno uplatio tuženiku temeljem spornog ugovora o kreditu”, te u tom dijelu tužitelj ne može specificirati tužbu i tužbeni zahtjev dok vještak ne završi svoj zadatak, stoga je tužitelj u tom podnesku određeno specificirao drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu od 24. 7. 2007., i to:

-čl. 2. iznos namjena i korištenje kredita

-čl. 3. interkalarna kamata

-čl. 4. način otplate

-čl. 6. promjenjiva kamatna stopa,

te dio kondemnatornog zahtjeva za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja).

14. Na ročištu 7. 11. 2024. tuženik se protivio navedenoj preinaci tužbe. U podnesku od 23. 12. 2024. u odnosu na podnesak tužitelja od 28. listopada 2024. tuženik ističe kako se već na ročištu 7. studenog 2024. protivio preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je podneskom od 28. listopada 2024. postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti više ugovornih odredbi (čl. 2., čl. 3., čl. 4. i čl. 6.), a kakav zahtjev nije postavljao u tužbi. Tuženik smatra da sud ne bi trebao dopustiti predmetnu preinaku budući ne postoje okolnosti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a odnosno da tužitelja nije ništa sprječavalo da takav zahtjev postavi već i u tužbi. Tužitelj je također postavio tužbeni zahtjev za isplatom u iznosu 8.687,74 EUR. Sud prihvaća preinaku tužbe temeljem odredbe članka 190. stavka 3. ZPP-a, dakle iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

15. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 3. 2. 2025. te predlaže sudu da donese slijedeću presudu:

- 237,42 eura od 25.5.2007. pa do isplate

- 237,14 eura od 2.7.2007. pa do isplate

- 239,40 eura od 13.8.2007. pa do isplate

- 238,16 eura od 3.9.2007. pa do isplate

- 234,99 eura od 19. 10. 2007. pa do isplate

- 236,87 eura od 7.11. 2007. pa do isplate

- 237,19 eura od 10.12.2007. pa do isplate

- 240,37 eura od 8.1.2008. pa do isplate

- 243,86 eura od 13. 2. 2008. pa do isplate

- 248,1 eura od 14. 3. 2008. pa do isplate

- 251,09 eura od 16. 4. 2008. pa do isplate

- 243,64 eura od 8. 5. 2008. pa do isplate

- 243,58 eura od 30. 5. 2008. pa do isplate

- 245,56 eura od 3. 7. 2008. pa do isplate

- 242,59 eura od 30. 7. 2008. pa do isplate

- 243,34 eura od 1. 9. 2008. pa do isplate

- 248,4 eura od 6. 10. 2008. pa do isplate

- 266,01 eura od 31. 10. 2008. pa do isplate

- 252,59 eura od 29. 11. 2008. pa do isplate

- 267,98 eura od 9. 1. 2009. pa do isplate

- 270,99 eura od 4. 2. 2009. pa do isplate

- 273,46 eura od 2. 3. 2009. pa do isplate

- 270,5 eura od 1. 4. 2009. pa do isplate

- 267,59 eura od 21. 5. 2009. pa do isplate

- 266,57 eura od 3. 6. 2009. pa do isplate

- 263,64 eura od 13. 7. 2009. pa do isplate

- 262,98 eura od 17. 8. 2009. pa do isplate

- 265,67 eura od 7. 9. 2009. pa do isplate

- 262,16 eura od 20. 10. 2009. pa do isplate

- 264,47 eura od 16.11. 2009. pa do isplate

- 371,36 eura od 14. 12. 2009. pa do isplate

- 269,34 eura od 5. 1. 2010. pa do isplate

- 273,56 eura od 10. 2. 2010. pa do isplate

- 272,79 eura od 1. 3. 2010. pa do isplate

- 277,34 eura od 14. 4. 2010. pa do isplate

- 282,78 eura od 13. 5. 2010. pa do isplate

- 284,09 eura od 7. 6. 2010. pa do isplate

- 296,53 eura od 8. 7. 2010. pa do isplate

- 288,59 eura od 29. 7. 2010. pa do isplate

- 307,77 eura od 2. 9. 2010. pa do isplate

- 301,47 eura od 5. 10. 2010. pa do isplate

- 297,74 eura od 8. 11. 2010. pa do isplate

- 308,04 eura od 3. 12. 2010. pa do isplate

- 324,05 eura od 3. 1. 2011. pa do isplate

- 315,16 eura od 2. 2. 2011. pa do isplate

- 312,98 eura od 7. 3. 2011. pa do isplate

- 308,59 eura od 5. 4. 2011. pa do isplate

- 314,50 eura od 28. 4. 2011. pa do isplate

- 330,67 eura od 27. 5. 2011. pa do isplate

- 349,79 eura od 13. 7. 2011. pa do isplate

- 370,65 eura od 16. 8. 2011. pa do isplate

- 340,66 eura od 13. 9. 2011. pa do isplate

- 331,46 eura od 17. 10. 2011. pa do isplate

- 332,12 eura od 15. 11. 2011. pa do isplate

- 335,92 eura od 2. 12. 2011. pa do isplate

- 339,21 eura od 5. 1. 2012. pa do isplate

- 345,25 eura od 2. 2. 2012. pa do isplate

- 344,33 eura od 5. 3. 2012. pa do isplate

- 341,68 eura od 4. 4. 2012. pa do isplate

- 342,46 eura od 4. 5. 2012. pa do isplate

- 346,09 eura od 4. 6. 2012. pa do isplate

- 343,59 eura od 2. 7. 2012. pa do isplate

- 342,9 eura od 3. 8. 2012. pa do isplate

- 341,52 eura od 3. 9. 2012. pa do isplate

- 337,85 eura od 2. 10. 2012. pa do isplate

- 342,10 eura od 2. 11. 2012. pa do isplate

- 342,95 eura od 4. 12. 2012. pa do isplate

- 342,75 eura od 3. 1. 2013. pa do isplate

- 337,1 eura od 4. 2. 2013. pa do isplate

- 339,82 eura od 4. 3. 2013. pa do isplate

- 342,75 eura od 3. 4. 2013. pa do isplate

- 340,91 eura od 3. 5. 2013. pa do isplate

- 334,82 eura od 3. 6. 2013. pa do isplate

- 331,11 eura od 3. 7. 2013. pa do isplate

- 334,00 eura od 2. 8. 2013. pa do isplate

- 337,12 eura od 3. 9. 2013. pa do isplate

- 341,04 eura od 2. 10. 2013. pa do isplate

- 339,23 eura od 5. 11. 2013. pa do isplate

- 340,28 eura od 3. 12. 2013. pa do isplate

- 341,38 eura od 2. 1. 2014. pa do isplate

- 199,09 eura od 6. 2. 2014. pa do isplate

- 144,49 eura od 17. 2. 2014. pa do isplate

- 345,46 eura od 3. 3. 2014. pa do isplate

- 343,26 eura od 9.4. 2014. pa do isplate

- 342,38 eura od 6. 5. 2014. pa do isplate

- 340,22 eura od 5. 6. 2014. pa do isplate

- 342,37 eura od 3. 7. 2014. pa do isplate

- 344,36 eura od 4. 8. 2014. pa do isplate

- 346,52 eura od 2. 9. 2014. pa do isplate

- 347,15 eura od 3. 10. 2014. pa do isplate

- 349,88 eura od 25. 11. 2014. pa do isplate

- 350,88 eura od 1. 12. 2014. pa do isplate

- 349,64 eura od 2. 1. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 2. 2. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 3. 3. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 2. 4. 2015. pa do isplate

- 350,25 eura od 4. 5. 2015. pa do isplate

- 7841,53 eura od 12. 5. 2015. pa do isplate.

2.) Ukoliko pak Naslovni sud ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja tada isti predlaže da donese sljedeću presudu:

"I. Utvrđuju se ništetnima dio ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od dana 27.4.2007. godine, broj 166-130/2007 na iznos od 35.641,00 CHF, sklopljen između tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i to: - članak. 2. Iznos, namjena i korištenja kredita, točka 1., koja glasi: „ Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.

641,00 CHF(tridesetpettisućašestočetrdesetjedan švicarski franak) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kreditra, i to pod niže navedenim uvjetima.”

- članak 6. Promjenjivost kamatne stope i to točke 1., 2., koje glase: „ Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- nAdria- Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovoim Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te noviotplatni plan, u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.”

II. Nalaže se tuženiku ADDICO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877,da tužitelju LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 8.687,74 eur, a uz taj iznos i iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- 3,33 eura od 13. 2. 2008. pa do isplate

- 7,57 eura od 14. 3. 2008. pa do isplate

- 13,77 eura od 16. 4. 2008. pa do isplate

- 8,09 eura od 8. 5. 2008. pa do isplate

- 8,05 eura od 30. 5. 2008. pa do isplate

- 8,12 eura od 3. 7. 2008. pa do isplate

- 7,98 eura od 30. 7. 2008. pa do isplate

- 7,94 eura od 1. 9. 2008. pa do isplate

- 10,86 eura od 6. 10. 2008. pa do isplate

- 28,43 eura od 31. 10. 2008. pa do isplate

- 14,97 eura od 29. 11. 2008. pa do isplate

- 30,31 eura od 9. 1. 2009. pa do isplate

- 33,29 eura od 4. 2. 2009. pa do isplate

- 35,71 eura od 2. 3. 2009. pa do isplate

- 32,96 eura od 1. 4. 2009. pa do isplate

- 29,76 eura od 21. 5. 2009. pa do isplate

- 28,70 eura od 3. 6. 2009. pa do isplate

- 25,73 eura od 13. 7. 2009. pa do isplate

- 25,03 eura od 17. 8. 2009. pa do isplate

- 27,67 eura od 7. 9. 2009. pa do isplate

- 24,12 eura od 20. 10. 2009. pa do isplate

- 26,38 eura od 16.11. 2009. pa do isplate

- 25,78 eura od 14. 12. 2009. pa do isplate

- 31,17 eura od 5. 1. 2010. pa do isplate

- 35,33 eura od 10. 2. 2010. pa do isplate

- 34,51 eura od 1. 3. 2010. pa do isplate

- 39,03 eura od 14. 4. 2010. pa do isplate

- 44,04 eura od 13. 5. 2010. pa do isplate

- 45,67 eura od 7. 6. 2010. pa do isplate

- 58,06 eura od 8. 7. 2010. pa do isplate

- 50,06 eura od 29. 7. 2010. pa do isplate

- 69,19 eura od 2. 9. 2010. pa do isplate

- 62,83 eura od 5. 10. 2010. pa do isplate

- 59,06 eura od 8. 11. 2010. pa do isplate

- 69,31 eura od 3. 12. 2010. pa do isplate

- 85,26 eura od 3. 1. 2011. pa do isplate

- 76,32 eura od 2. 2. 2011. pa do isplate

- 74,08 eura od 7. 3. 2011. pa do isplate

- 69,64 eura od 5. 4. 2011. pa do isplate

- 75,48 eura od 28. 4. 2011. pa do isplate

- 91,61 eura od 27. 5. 2011. pa do isplate

- 110,66 eura od 13. 7. 2011. pa do isplate

- 131,46 eura od 16. 8. 2011. pa do isplate

- 101,42 eura od 13. 9. 2011. pa do isplate

- 92,16 eura od 17. 10. 2011. pa do isplate

- 92,76 eura od 15. 11. 2011. pa do isplate

- 96,50 eura od 2. 12. 2011. pa do isplate

- 99,73 eura od 5. 1. 2012. pa do isplate

- 105,70 eura od 2. 2. 2012. pa do isplate

- 104,71 eura od 5. 3. 2012. pa do isplate

- 101,99 eura od 4. 4. 2012. pa do isplate

- 102,72 eura od 4. 5. 2012. pa do isplate

- 106, 28 eura od 4. 6. 2012. pa do isplate

- 103, 71 eura od 2. 7. 2012. pa do isplate

- 103,00 eura od 3. 8. 2012. pa do isplate

- 101,51 eura od 3. 9. 2012. pa do isplate

- 97,76 eura od 2. 10. 2012. pa do isplate

- 101,95 eura od 2. 11. 2012. pa do isplate

- 102, 72 eura od 4. 12. 2012. pa do isplate

- 102, 45 eura od 3. 1. 2013. pa do isplate

- 96, 74 eura od 4. 2. 2013. pa do isplate

- 99,39 eura od 4. 3. 2013. pa do isplate

- 102,23 eura od 3. 4. 2013. pa do isplate

- 100,32 eura od 3. 5. 2013. pa do isplate

- 94,16 eura od 3. 6. 2013. pa do isplate

- 90,37 eura od 3. 7. 2013. pa do isplate

- 93,19 eura od 2. 8. 2013. pa do isplate

- 96,12 eura od 3. 9. 2013. pa do isplate

- 100,06 eura od 2. 10. 2013. pa do isplate

- 98,18 eura od 5. 11. 2013. pa do isplate

- 99,14 eura od 3. 12. 2013. pa do isplate

- 100,16 eura od 2. 1. 2014. pa do isplate

- 60,98 eura od 6. 2. 2014. pa do isplate

- 41,29 eura od 17. 2. 2014. pa do isplate

- 104,07 eura od 3. 3. 2014. pa do isplate

- 101,79 eura od 9.4. 2014. pa do isplate

- 100,82 eura od 6. 5. 2014. pa do isplate

- 98,58 eura od 5. 6. 2014. pa do isplate

- 100,64 eura od 3. 7. 2014. pa do isplate

- 102, 54 eura od 4. 8. 2014. pa do isplate

- 104,60 eura od 2. 9. 2014. pa do isplate

- 105,15 eura od 3. 10. 2014. pa do isplate

- 107,80 eura od 25. 11. 2014. pa do isplate

- 108,70 eura od 1. 12. 2014. pa do isplate

- 107, 38 eura od 2. 1. 2015. pa do isplate

- 107,87 eura od 2. 2. 2015. pa do isplate

- 107,78 eura od 3. 3. 2015. pa do isplate

- 107,68 eura od 2. 4. 2015. pa do isplate

- 107,59 eura od 4. 5. 2015. pa do isplate

- 2.347, 56 eura od 12. 5. 2015. pa do isplate.

16. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe kako tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03 i drugi). Tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu radi kupnje poljoprivredne mehanizacije, u svrhu obavljanja njegove poduzetničke djelatnosti, stoga sukladno odredbi članka 3.ZZP/03 tužitelj nema status potrošača. Stoga se na ovaj pravni odnos ne mogu primijeniti presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, niti je tužitelj ovlašten temeljem ZZP-a tražiti ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu.

17. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik smatra da se samo u postupcima za naknadu štete stranka može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu.

18. Nadalje, tuženik smatra da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti iz čl. 96. st. 1. ZZ- /07 odnosno čl. 81 ZZP/03, da se o istoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu tuženik predlaže saslušanje svjedoka JT.

20. Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Ukazuje na odluku VSRH Revt-575/16 od 3. 10. 2017. Tuženik na okolnosti obaviještenosti i upozorenja tužitelje na rizike koje valutna klauzula nosi predlaže saslušati svjedoke LTI i NT. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF u idućih 10 godina, na koju okolnost predlaže saslušati svjedoka HT. Tuženik ističe prigovor zastare eventualnog potraživanja tužitelja. Stoga tuženik predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom te da obveže tužitelja tuženiku naknaditi parnični trošak.

21. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod po kreditu, zaključak broj 605- 321/09, zaključak bro 7741-321/12, potvrdu o prestanku obveza po kreditu, dopis tuženika od 3. 5. 2019., ugovor o kreditu od 23. 4. 2007., početni otplatni plan, otplatni plan, specifikaciju uplata po kreditu, obavijest o promjenama kamatnih stopa, obavijest o parametrima kamatne stope, tablicu G1 Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po RKR d.o.o. te saslušanjem tužitelja. Na pripremnom ročištu 5. 3. 2020. tuženik je odustao od svjedoka HT. Na ročištu 7. 11. 2024. tuženik je odustao i od ostalih svjedoka.

22. Predmet spora je:

1) zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 24. 7. 2007. i zahtjev za povrat cjelokupnog iznosa kredita – prvi tužbeni zahtjev, te ovaj prvi tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i za povrat cjelokupnog iznosa kredita, tužitelj temelji na činjeničnom opisu da su bitni elementi ugovora ništetni odnosno da su ništetni i predmet i cijena ugovora i da izostankom samo jednog od bitnih sastojaka ugovora njegova daljnja pravna opstojnost više nije moguća i da ugovor ne može egzistirati proizvoditi pravne učinke, zatim da je ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja, načelu zlouporabe prava, načelu jednakih vrijednosti uzajamnih činidbi, protivan načelu zabrane prouzročenja štete, protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu.

23. 2) ukoliko sud ne prihvati taj prvi tužbeni zahtjev tužitelj je postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu od 24. 7. 2007., i to:

-čl. 2. iznos namjena i korištenje kredita

-čl. 3. interkalarna kamata

-čl. 4. način otplate

-čl. 6. promjenjiva kamatna stopa

te se poziva na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u kolektivnoj tužbi potrošača, kod čega se kondemnatorini zahtjev odnosi na povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja).

24. Dakle, konačno specificirani kondemnatorini tužbeni zahtjev prema drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu odnosi se na povrat utuženog iznosa s osnove preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom od 507,74 eura/3.825,63 kn, te povrat utuženog iznosa s osnove ugovorene valutne CHF (promjene tečaja) od 8.179,99 eura/61.632,11kn, odnosno ukupno 8.687,74 eura/65.457,74 kn.

25. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj LT, kao korisnik kredita i tuženik Addiko banka d.d. kao kreditor, sklopili su dana 23. travnja 2007. godine Ugovor o kreditu br. 166- 130/2007 (spis list 19-23), prema slijedećim uvjetima:

-Iznos odobrenog kredita: 35.641,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora);

-Iznos isplaćenog kredita: 35.641,00 CHF (spis list 35-38)

-Namjena kredita: kupnja poljoprivredne mehanizacije (članak 2. Ugovora)

-Kamatna stopa: 6,50% godišnja, promjenjiva (članak 3. Ugovora)

Rok otplate: 120 mjeseci (10 godina) (članak 4. Ugovora)

Način otplate kredita: 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 404,70 CHF obračunatih po srednjem tečaju Kreditora za CHF na dan plaćanja. (članak 4. Ugovora). Priloženim otplatnim planom (spis list 35-38) mjesečni anuiteti iznose 404,70 CHF i dospijevaju zadnji dan u mjesecu.

Prema otplatnom planu priloženog Ugovoru o kreditu, prvi anuitet dospijevao je na naplatu 31.05.2007. godine, a posljednji je dospijevao 30.04.2017. godine. Kredit je prijevremeno otplaćen 12.05.2015. godine.

Na dan isplate kredita 27.04.2007. srednji tečaj CHF po tečajnoj listi Kreditora iznosio je 4,478000 HRK/CHF.

26. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

27. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka (tj. prednica tužene banke) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stupu i ista glasi:

-da je prednik tužene banke u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01. 6. 2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

-te da je prednik tužene banke u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

28. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

29. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

30. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

31. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

32. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

33. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

34. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa.

35. Međutim u konkretnom slučaju, iako je tuženik na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, predlagao saslušanje svjedokinje JT, zatim na okolnosti obaviještenosti i upozorenja tužitelje na rizike koje valutna klauzula nosi predložio je saslušati svjedokinje LTI i NT, te na okolnost da nije mogao procijeniti kretanje tečaja CHF u idućih 10 godina predložio je saslušati svjedoka HT, tuženik je odustao od svih svjedoka, dakle, tuženik nije dokazao niti jednu od navedenih okolnosti da je tužitelj tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja.

36. Nema dvojbe da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne. Sporno je može li predmetni ugovor o kreditu ostati na snazi bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

37. Odredba čl. 1065. ZOO/91 propisuje da je ugovor o kreditu ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

38. U postupku je utvrđeno da je tužena banka prihvaćanjem zahtjeva tužitelja istom odobrila i isplatila namjenski kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije. Dakle svrha predmetnog ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za kupnju poljoprivredne mehanizacije, što je i tužitelj potvrdio u svom iskazu, te je tužena banka tužitelju isplatila ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost CHF umanjenu za naknade i troškove kredita, a tužitelj se obvezao vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 6,50% godišnje.

39. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne su odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (9. studenog 2004.) kojim je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 istovjetna je odredbi čl. 324. st. 1. ZOO/05 kojom je također propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

40. Prema Direktivi 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 15.travnja 1993., potrošač se dovodi u položaj koji je imao kod sklapanja ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. Dakle sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača ali će ispitati može li se ugovor održati na snazi, kod čega krtierij nije je li povoljnije za potrošača održati ugovor na snazi ili ne , već je kriterij može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, da li se mijenja pravna priroda ugovora ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora. Dakle utvrđenje ugovorene odredbe nepoštenom nema za posljedici ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, te je preostali dio ugovora i dalje obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe on će tada biti ništetnost, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe kriterij je da li je nastavak ugovora moguć, te je potrebno ispitati da li je zbog izuzimanja od primjene nepoštene odredbe došlo do promjene u samoj svrsi ugovora i da li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranka.

41. Po stajalištu ovoga suda utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

42. Prema stajalištu ovoga suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno da od tužene banke po pravilima o stjecanju bez osnove potražuje preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi ( u kojem pravcu je tužitelj i postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi povišenih kamatnih stopa odnosno preplaćene kamate po ugovoru u kreditu, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF tj. promjene tečaja).

43. Pravni stav da djelomična ništenost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1.propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice. Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 istina polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018) a što u konkretnom slučaju proizlazi iz odredbe čl. 105. ZOO/91 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe.

44. Slijedom navedenog valjalo je odbiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i na povrat cjelokupnog iznosa kredita, kod čega sud nalazi da je neosnovano pozivanje tužitelja na ništetnost cijelog ugovora pozivanjem na odredbe čl. 4. , čl. 6. , čl. 7.,čl. 8. , čl. 10. st. 3. i čl. 322. ZOO- a na koje odredbe i razloge ništetnosti se tužitelj samo paušalno i općenito poziva.

45. Dakle, valjalo je odbiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i za povrat cjelokupnog iznosa kredita (točka I. izreke presude), dok je valjalo djelomično udovoljiti drugom eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora i to čl. 3. interkalarna kamata, čl. 4. način otplate i čl. 6. promjenjiva kamatna stopa.

46. Odbijen je dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti članka. 2. Iznos, namjena i korištenja kredita, točka 1., koja glasi: „ Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.

641,00 CHF(tridesetpettisućašestočetrdesetjedan švicarski franak) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.”

47. Naime navedenom ugovornom odredbom određena je visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, a koji iznos je tužena banka isplatila tužitelju. Ova ugovorna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača obzirom da definira obvezu tužene, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita pravni posao ne može postojati. Stoga je odlučeno kao u t. IV. izreke presude.

48. U odnosu na čl. 3. interkalarna kamata, čl. 4. način otplate i čl. 6. promjenjiva kamatna stopa. svoj zahtjev na utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu tužitelj temelji na činjeničnom opisu da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

49. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava. Cijeneći iskaz tužitelja, te sadržaj predmetnih ugovornih odredbi sud nalazi da je ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o ugovornim odredbama, zbog čega je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

50. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao.

51. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

52. Dakle, takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, odredbom čl. 4. ZOO propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

53. O navedenim ugovornim odredbama ne samo da se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj. Konkretno radi se formularnom (tipskom) ugovoru jer sadržava opće uvjete ugovora odnosno radi se o takvim ugovornim odredbama koje su sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova. Stoga se radi o odredbama koje su nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP obzirom tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

54. Na okolnost visine kondemnatornog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku RKR d.o.o. Karlovac. U osnovnom nalazu i mišljenju od 25. 5. 2022. vještak utvrđuje:

a) tužitelj je na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznos kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos 854,32 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita iznosi 3.825,63 HRK.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 1 u stupcu „l“ (CHF) i u stupcu „o“ (HRK)

b) tužitelj je kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF preplatio iznos 61.632,11 HRK.

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 1 u stupcu „s“

c) tužitelj je na ime interkalarne kamate uplatio iznos od 83,66 CHF što je primjenom tečaja na dan uplate (17.04.2007.) iznosi 375,97 HRK, dok je na ime drugih naknada čija je stopa iznosila 1,25% od iznosa odobrenog kredita uplatio 445,51 CHF što je primjenom tečaja na dan uplate (17.04.2007.) iznosi 2.002,12 HRK

d) novčani iznos u kunama po mjesecima kao razlike između anuiteta koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno manje plaćao zbog smanjenja tečaja na dan plaćanja anuiteta iznosi 235,81 HRK

e) tužitelj nije uplatio manji iznos na ime razlike kamate

Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 4 u stupcu „o“ i „s“

55. U pisanom očitovanju od 30. 11. 2023. na prigovore tuženika iz podneska od 31. 8. 2022. vještak je naveo da je postupio po zadatku suda, da ostaje kod nalaza i mišljenja, a ostale navode u podnesku smatra da su pravne prirode o ne odnose se na vještaka.

56. U I. dopuni nalaza i mišljenja od 7. 11. 2024. vještak utvrđuje:

Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja, vještak utvrđuje:

-cjelokupni iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku temeljem spornog ugovora o kreditu uključujući glavnicu, kamatu, naknadu za kredit i druga sporedna davanja za razdoblje od 25. 5. 2007. zaključno sa 12. 5. 2015. (Tablica 1. uplata kamate; Tablica 2. uplata glavnice)

Vještak nadalje utvrđuje iznos naknade za kredit i druga sporedna davanja Tužitelj je na ime interkalarne kamate uplatio iznos od 83,66 CHF što je primjenom tečaja na dan uplate (17.04.2007.) iznosi 375,97 HRK. Podatak je preuzet iz dokumenta „Otplatni plan“ spis list 35-38.

Tuženik je na ime drugih naknada čija je stopa iznosila 1,25% od iznosa odobrenog kredita uplatio 445,51 CHF što je primjenom tečaja na dan uplate (17.04.2007.) iznosi 2.002,12 HRK

57. Na osnovi opisanog nalaza vještak utvrđuje:

Tužitelj je po osnovi kamate tijekom utuženog razdoblja uplatio 13.168,29 CHF što po tečaju na dan uplate iznosi 70.788,67 HRK. Preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 9.395,27 EUR

Tužitelj je po osnovi rate (otplatnog dijela) tijekom utuženog razdoblja uplatio 35.641,00 CHF što po tečaju na dan uplate iznosi 209.175,61 HRK. Preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 27.762,37 EUR

tužitelj je na ime interkalarne kamate uplatio iznos od 83,66 CHF što je primjenom tečaja na dan uplate (17.04.2007.) iznosi 375,97 HRK (49,90 EUR), dok je na ime drugih naknada čija je stopa iznosila 1,25% od iznosa odobrenog kredita uplatio 445,51 CHF što je primjenom tečaja na dan uplate (17.04.2007.) iznosi 2.002,12 HRK (265,73 EUR)

Uplata kamate

70.788,67 HRK (9.395,27 EUR)

Uplata glavnice

209.175,61 HRK (27.762,37 EUR)

Interkalarna kamata

375,97 HRK (49,90 EUR)

Ostale naknade

2.002,12 HRK (265,73 EUR).

58. Vještak je nalaz iznio usmeno na ročištu 7. 11. 2024. sve to sukladno I. dopuni Nalaza i mišljenja od 7. 11. 2024.

59. U II. Dopuni nalaza i mišljenja od 23. 12. 2024. podneskom tuženika od 31. kolovoza 2022. godine poziva se vještak očitovati na prigovor tuženika u kojem se ističe:

-uz svaki uplaćeni iznos kamate odnosno glavnice iskaže i datum uplate istih. Sukladno tome, tužitelj moli da vještak iskaže zbroj ukupne uplate glavnice, kamate, naknade za kredit i druga sporedna davanja za svaki pojedinačni mjesec:

Vještak utvrđuje cjelokupni iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku temeljem spornog ugovora o kreditu uključujući glavnicu, kamatu, naknadu za kredit i druga sporedna davanja za razdoblje od 25.05.2007. zaključno sa12.05.2015. s iskazanim datumima uplate (Tablica 1. uplata kamate; Tablica 2. uplata glavnice).

60. Dakle, vještak je postupio po nalogu suda, nalaz je detaljan, jasan i određen, sudski vještak je otklonio prigovore stranaka, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

61. Na pripremnom ročištu 16. 2. 2021. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga vještačenjem, dakle, negativnu razliku nije trebalo niti računati, pored navedenoga, što glede tzv. negativne razlik nije istaknut ni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev.

62. Slijedom svega navedenoga tužitelju s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF te na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, pripada iznos od 8.687,64 eura stoga je odlučeno kao u t. III. izreke presude

63. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinog uplaćenog iznosa do isplate, temeljem članka 1115. ZOO-a, odnosno od dana stjecanja tuženika jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj, do 31. 12. 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a nakon toga po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

64. Tuženik je prigovorio da tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. i drugi), jer je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje poljoprivredne mehanizacije, što tužitelj i ne osporava, kao ni činjenicu da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i da je bi u sustavu PDV-a. Iz stranačkog iskaza tužitelja je razvidno da je bio kooperant Vindije radi prodaje mlijeka, pri čemu osnovnu cijenu od Vindije je pored cijene mlijeka sačinjavala i premija države od 1-1,30 kn. Hrvatski stočarski centar nije imao niti je davao ikakve poticaje, niti je vršio isplatu ikakvih poticaja, što mu je poznato jer radi u stočarskom centru već 20 godina, dočim je poticaje primao od Agencije za plaćanja za zemlju, sadnju kukuruza i slično. Razvidno je da je tužitelj završio gimnaziju i da unatrag 20 godina radi u Hrvatskom stočarskom centru kao tehnički suradnik. Naime, prilikom otvaranja poljoprivrednog gospodarstva, korisnici se upisuju u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) i Upisnik poljoprivrednika. Upis se obavlja prema mjestu prebivališta nositelja gospodarstva odnosno sjedištu obrta, trgovačkog društva ili zadruge, neovisno o mjestu obavljanja poljoprivredne djelatnosti. U Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG- a) i Upisnik poljoprivrednika upisuje se Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) (EVPG >3.000EUR). U Upisnik poljoprivrednika upisuje se: samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo (SOPG) (EVPG <3.000EUR), obrt registriran za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, trgovačko društvo registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, zadruga registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, druga pravna osoba. Unatoč što je kredit odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, iz ugovora o kreditu je razvidno da je korisnik kredita LT kao fizička osoba. Iz svih navedenih razloga sud smatra da se u konkretnom predmetu na tužitelja ima primijeniti Zakon o zaštiti potrošača.

65. Neosnovan je prigovor zastare:

- jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12. 6. 2019.

- nesporno je da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).

- tužitelj već u tužbi zahtijeva da sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu te traži povrat cjelokupnog uplaćenog iznosa tuženiku, odnosno za utvrdi ništetnost dijela ugovora o kreditu, a koji zahjtev za utvrđenje ništetnosti ne ne zastarijeva.

66. Tužitelju koji je odbijen s prvo postavljenim tužbenim zahtjevom, a uspio je s eventualno kumuliranim zahtjevom pripada pravo na naknadu troška, jer tužitelj nije tražio da se prihvate oba zahtjeva, i kada je sud udovoljio drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, tužitelju pripada naknada troška jer u konkretnom slučaju radi odbijanja prvog postavljenog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Pri tome valja uzeti u obzir da u svezi drugo postavljenog zahtjeva tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva u odnosu na ništetnost dijela ugovora o kreditu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

67. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova. Naime, tužitelj je na u podnesku od 20. 9. 2019. naznačio vrijednost predmeta spora s iznosom od 47.000,00 kn što preračunato iznosi 6.237,97 eura, pa i u odnosu na navedenu vrijednost spora tužitelju pripada nagrada u visini od 100 bodova, sve to kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), zastupanje na ročištu 5. 3. 2020.. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 16. 2. 2021. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 28. 10. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 7. 11. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 16. 1. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.),sastavljanje podneska od 3. 2. 2025. – očitovanje na nalaz i mišljenje i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 12. 2. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude 20. 3. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.600,00 eura te uvećano za PDV 2.000,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 366,70 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.366,70 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje troškovnika jer isti Tarifom nije propisan kao radnja za koju bi pripadao trošak, kao ni trošak sudske pristojbe jer je tužitelja oslobođen od plaćanja sudske pristojbe prema ZID ZSP ("Narodne novine" broj 51/2023.). Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 26. ožujka 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.OD L & Ć

2. OD ĐT

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte