REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-514/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Maslek Novevskoj, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv ovršenice BČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Ovr-209/2022 od 6. veljače 2023., 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenice kao osnovana te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Ovr-209/2022 od 6. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja temeljem ovršne isprave - pravomoćne i ovršne „presude“ Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Psp- 18/2020 od 31. svibnja 2021., određena je predložena ovrha (prema sadržaju odnosnog prijedloga za ovrhu, a time i rješenja o ovrsi čiji je prijedlog sastavni dio) tako što se ovlašćuje ovrhovoditeljica da na trošak i opasnost ovršenice ponovno postavi metalnu ogradu sa konzolama i pregradnom žicom, duljine 18 m i visine 1,20 m na najvišem dijelu, prema pravilima struke, na betonski zid uz jugozapadnu granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ili da izvršenje opisanih radova povjeri osobi ili društvu po svom izboru (točka I. izreke) te da je sudski ovršitelj ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe, a ako je u istom postupku osoba ometala provedbu ovrhe ili ako se prema okolnostima slučaja opravdano očekuje ometanje provedbe ovrhe, sudski ovršitelj je ovlašten zatražiti pomoć policije, a troškovi pružene pomoći policije ulaze u troškove ovrhe (točka II. izreke), dok će protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe sud izreći novčane kazne ili pritvor iz članka 16. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) (točka III.), a ukoliko ovršenica ponovno počini smetanje posjeda ovrhovoditeljice u pogledu metalne ograde sa konzolama i pregradnom žicom, duljine 18 m i visine 1,20 m na najvišem dijelu, postavljene na betonski zid uz jugozapadnu granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili to učine druge osobe koje postupaju po nalogu i uputama ovršenice, ovršenica će se kazniti se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna te će joj se istodobno, a za slučaj ponovnog smetanja posjeda, zaprijetiti novom novčanom kaznom u iznosu do 10.000,00 kuna (točka IV. izreke) te je naloženo ovršenici da u roku od 8 dana kod suda položi iznos od 22.050,00 kuna, kao minimalni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnji iz točke I. toga rješenja (točka V. izreke), a ovršenici je naloženo i naknaditi ovrhovoditeljici nastale i predvidive troškove ovog ovršnog postupka i to nastale troškove u iznosu od 1.200,00 kuna te predvidive troškove izlaska sudskog ovršitelja na lice mjesta u iznosu od 660,00 kuna, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskim zateznim kamatama koje na te iznose teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka VI. izreke odnosnog prijedloga za ovrhu, a time i rješenja o ovrsi čiji je prijedlog sastavni dio), a sud prvog stupnja je istovremeno troškove ovrhovoditeljice odredio (i) u iznosu od 246,86 eura/1.860,00 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu, pravodobno, podnosi ovršenica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava, „osporavanja postojanja ili ispunjenja ovrhovoditeljeve tražbine i nedopuštenosti ovrhe“. U žalbi, u bitnomu, navodi: da prijedlog za ovrhu nije podnesen u zakonskom roku pa ga je stoga potrebno odbaciti; da ističe prigovor litispendencije jer „o istom predmetu“ teče parnica u postupku koji se između istih stranaka vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu pod poslovnim brojem: P-683/2020, a u kojoj parnici ovrhovoditeljica traži naknadu štete u iznosu od 2.700,00 kuna, dok je u kaznenom postupku zahtijevala naknadu štete od najmanje 2.586,49 kuna, a u odnosnom prijedlogu za ovrhu naveden je iznos od „vrtoglavih“ 22.050,00 kuna i to „najmanje“; da je iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kz-914/2022- 3 vidljivo da je ovrhovoditeljica u spis predmeta priložila račun za kupnju materijala za ogradu u iznosu od 2.586,49 kuna; da kako se u predmetnoj pravomoćno okončanoj posjedovnoj parnici nije moglo raspravljati o pravu na podizanje ograde to će se u navedenom postupku pod poslovnim brojem: P-683/2020 bez problema utvrditi da ovrhovoditeljica nema pravo da postavi navedenu ogradu, jer je ista protivna važećim zakonskim propisima, jer je na već postojeću visinu betonskog zida od 2 m i 30 cm nedopušteno postavljanje ograde; da je više nego jasno da u pobijanom rješenju o ovrsi nije točno navedena tražbina koja se ostvaruje pa je to sasvim dostatan razlog za ukidanje istoga; da se, naime, radi o staroj „ružinavoj“ ogradi koja je pala u vrt ovrhovoditeljice pa stoga uopće nije jasno na temelju čega je utvrđena cijena postavljanja nove ograde, jer u postupku nije provedeno nikakvo vještačenje; da je ovdje potpuno jasno da se ne radi o uspostavi prijašnjeg stanja već o pokušaju obogaćenja ovrhovoditeljice, obzirom na beznačajnu vrijednost te stare ograde; da je, osim toga, postavljanje te ograde nepotrebno, jer je visina zida ovrhovoditeljice 2 m i 30 cm te se nekretnina ovrhovoditeljice nalazi ispod razine nekretnine ovršenice; da je i ponuda broj: 78/20 od 25. svibnja 2020., koja je dostavljena u privitku prijedloga za ovrhu od „frlje“ napisana, bez ikakvog vještačenja ili osiguranja dokaza.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi ukine te prijedlog za ovrhu „odbije ili odbaci kao nezakonit, nedopušten i neosnovan“.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica predlaže odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenice je osnovana, ali ne i njezin žalbeni prijedlog.

5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem (koje sadržajno ima sve one sastavne dijelove koje bi imalo i u slučaju da je doneseno otiskivanjem štambilja, dakle bez obrazloženja) na prijedlog ovrhovoditeljice, a na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja (koje je pogrešno navedeno kao „presuda“) Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Psp-18/2020 od 31. svibnja 2021., koje je postalo pravomoćno 25. travnja 2022. i ovršno 27. svibnja 2022., protiv ovršenice odredio ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine (obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba) na način da se ovlašćuje ovrhovoditeljica da na trošak i opasnost ovršenice ponovno postavi metalnu ogradu sa konzolama i pregradnom žicom, duljine 18 m i visine 1,20 m na najvišem dijelu, prema pravilima struke, na betonski zid uz jugozapadnu granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ili da izvršenje opisanih radova povjeri osobi ili društvu po svom izboru (točka I. izreke) te da je sudski ovršitelj ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe, a ako je u istom postupku osoba ometala provedbu ovrhe ili ako se prema okolnostima slučaja opravdano očekuje ometanje provedbe ovrhe, sudski ovršitelj je ovlašten zatražiti pomoć policije, a troškovi pružene pomoći policije ulaze u troškove ovrhe (točka II. izreke), dok će protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe sud izreći novčane kazne ili pritvor iz članka 16. OZ (točka III.), a ukoliko ovršenica ponovno počini smetanje posjeda ovrhovoditeljice u pogledu metalne ograde sa konzolama i pregradnom žicom, duljine 18 m i visine 1,20 m na najvišem dijelu, postavljene na betonski zid uz jugozapadnu granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili to učine druge osobe koje postupaju po nalogu i uputama ovršenice, ovršenica će se kazniti se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna te će joj se istodobno, a za slučaj ponovnog smetanja posjeda, zaprijetiti novom novčanom kaznom u iznosu do 10.000,00 kuna (točka IV. izreke) te je naloženo ovršenici da u roku od 8 dana kod suda položi iznos od 22.050,00 kuna, kao minimalni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnji iz točke I. toga rješenja (točka V. izreke), a ovršenici je naloženo i naknaditi ovrhovoditeljici nastale i predvidive troškove ovog ovršnog postupka i to nastale troškove u iznosu do 1.200,00 kuna te predvidive troškove izlaska sudskog ovršitelja na lice mjesta u iznosu od 660,00 kuna, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskim zateznim kamatama koje na te iznose teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka VI. izreke odnosnog prijedloga za ovrhu, a time i rješenja o ovrsi čiji je prijedlog sastavni dio), a sud prvog stupnja je istovremeno troškove ovrhovoditeljice odredio (i) u iznosu od 246,86 eura/1.860,00 kuna.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žaliteljice i pazeći pritom, dodatno, po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. i članka 50. stavka 5. OZ, na bitne povrede ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno.

7. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, a kako niti sama žaliteljica ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba ovršnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žaliteljice u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. Prije svega, ovršenica u žalbi sadržajno ističe da je u konkretnomu slučaju ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 5. OZ, obzirom da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

8.1. Odredbom članka 444. ZPP propisano je da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od 30 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

8.2. Kako je u ovomu slučaju prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno 25. travnja 2022. i ovršno 27. svibnja 2022. (stranica 4 spisa) te kako je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 15. lipnja 2022., posljedično tomu, u konkretnomu slučaju nije protekao prekluzivni rok iz članka 444. ZPP u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha pa stoga, suprotno žalbenim navodima ovršenice, nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 5. OZ.

9. Nadalje, neosnovan je i po ovršenici istaknuti prigovor litispendencije prema kojemu „o istom predmetu teče parnica u postupku koji se između istih stranaka vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu pod poslovnim brojem: P-683/2020, a u kojoj parnici ovrhovoditeljica traži naknadu štete u iznosu od 2.700,00 kuna“, obzirom da se radi o eventualnoj smetnji za vođenje tog „novog“ parničnog postupka, a što nema niti može imati ikakav utjecaj na vođenje ovršnog postupka temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke pa je žalba ovršenice i u tomu dijelu neosnovana.

10. U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da ovršenica nije postupila po navedenom pravomoćnom i ovršnom rješenju te je predložila donošenje rješenja o ovrsi osnovom kojeg bi je sud ovlastio da sama o trošku ovršenice učini te radnje ili da iste povjeri drugoj osobi.

11. Prema tomu, radi se o radnjama koje može obaviti druga osoba, zbog čega se ovrha u ovomu predmetu treba provesti na način određen člankom 261. OZ. 12. Prema odredbi članka 261. OZ ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam (stavak 1.). U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj (stavak 2.). Konačno rješenje o visini troškova iz stavka 2. ovog članka sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže da je na temelju rješenja iz stavka 2. ovog članka pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnog postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu (stavak 3.).

13. Dakle, prijedlogom za ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba potrebno je tražiti da sud ovrhovoditelja ovlasti da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi obavljanje radnje na koju glasi obveza, odnosno da je sam obavi te da se naloži ovršeniku da na ime troškova koji će nastati obavljanjem radnji od strane druge osobe ili ovrhovoditelja unaprijed položi kod suda određeni iznos.

14. Obzirom na navedeno, proizlazi da ovrhovoditeljičin prijedlog za ovrhu ne sadrži sve što je potrebno u smislu odredbe članka 39. stavka 3. OZ pa je stoga prvostupanjski sud trebao pozvati ovrhovoditeljicu da u skladu s odredbom članka 109. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, svoj prijedlog dopuni u smislu određivanja roka u kojem je ovrhovoditelj ovlašten na trošak ovršenice povjeriti drugoj osobi obavljanje radnje na koju glasi obveza odnosno da je sam obavi te ovisno o postupanju ovrhovoditeljice odlučiti o njezinom prijedlogu.

15. Pri tomu prvostupanjski sud u nastavku postupka treba voditi računa ovršni sud (pa i ovaj sud) vezan sadržajem ovršne isprave i ne može je ispitivati, cijeneći načelo strogog formalnog legaliteta po kojem se ovršni postupak vodi, a po kojem je ovršni sud vezan isključivo ovršnom ispravom u njenom objektivnom, subjektivnom i vremenskom određenju tako da je, posljedično tomu, u konkretnomu slučaju, potrebno ispravno navest vrstu predmetne ovršne odluke (rješenje, a ne „presuda), a predloženu ovrhu nije moguće odredit na „opasnost“ ovršenice kako je to, između ostalog, zatraženo u ovršnom prijedlogu, uzimljući u obzir da ovršni prijedlog u tomu dijelu niti pod točkom II. i III. nije sukladan ni sadržaju ovršne isprave niti odredbi članka 261. OZ, dok je točka IV. ovršnog prijedloga (osnovom koje je zatraženo da se ovršenici zaprijeti novčanom kaznom „ukoliko ponovno počini smetanje posjeda…“) u suprotnosti s odredbom članka 263. stavka 1. OZ, prema kojoj ako je na temelju ovršne isprave ovršenik dužan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se suzdržavati od njezina poduzimanja, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja koji tvrdi da se ovršenik ponaša protivno svojoj obvezi (a tako što ovdje nije slučaj, obzirom da ovrhovoditeljica ni ne tvrdi da je ovršenica ponovno počinila takvo ili slično smetanje posjeda), rješenjem naložiti ovršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obvezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom ili kaznom zatvora u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako se nastavi tako ponašati.

15.1. Nadalje, nejasno je i zbog čega je prvostupanjski sud naložio ovršenici da uplati predujam od „minimalno“ 22.050,00 kuna za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem određene radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja, obzirom da iz ovršnom prijedlogu priložene „ponude“ (stranica 12 spisa) proizlazi trošak u iznosu od 17.640,00 kuna, a ovršenica, s tim u svezi, u žalbi ukazuje da je iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kz-914/2022-3 vidljivo da je ovrhovoditeljica u spis predmeta priložila račun za kupnju materijala za ogradu u iznosu od 2.586,49 kuna pa se stoga u konkretnomu slučaju ukazuje potrebnim da ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu svoj prijedlog obrazloži na način da učini vjerojatnim visinu potrebnog iznosa potrebnog za podmirenje obavljanja ovršnih radnji, odnosno po mogućnosti priložiti troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje, a iz kojeg će jasno proizlaziti troškovi kako materijala za ogradu tako i rada potrebnog za postavljanje iste.

15.2. U nastavku postupka, također, prvostupanjski sud treba vodit računa i da je pobijanim rješenjem o ovrsi, ovrhovoditeljici neosnovano dvaput dosudio istovjetne troškove ovršnog postupka i to najprije u dijelu u kojemu je određena predložena ovrha (dakle i u pogledu zatraženog troška ovrhovoditeljice pod točkom VI. ovršnog prijedloga, na način da je ovršenici naloženo naknaditi ovrhovoditeljici nastale i predvidive troškove ovog ovršnog postupka i to nastale troškove u iznosu od 1.200,00 kuna te predvidive troškove izlaska sudskog ovršitelja na lice mjesta u iznosu od 660,00 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom), a zatim i u dijelu u kojemu je trošak ovrhovoditeljice određen u iznosu od 246,86 eura. Naime, u tomu dijelu radi se o slučaju kao da je sud prvog stupnja, primjerice, u parničnom postupku u presudi pod točkom I izreke prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja (koji je sadržajno obuhvaćao i zahtjev za naknadu parničnog troška) i u sklopu istoga tuženiku naložio i da tužitelju nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak u određenom novčanom iznosu, a zatim je pod točkom II izreke presude tuženiku ponovo naloženo da tužitelju naknadi prouzročeni mu parnični trošak u istovjetnom novčanom iznosu, a što nije zakonito i pravno prihvatljivo.

16. U nastavku postupka sud prvog stupnja će pozvat ovrhovoditeljicu da odnosni prijedlog za ovrhu dopuni i ispravi na način da isti sadrži sve što je potrebno sukladno odredbi članka 261. stavka 1. OZ, a uzimljući u obzir sadržaj predmetne ovršne isprave.

17. Slijedom navedenog, valjalo kao osnovanu prihvatiti žalbu ovršenice i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 26. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Ružić