REPUBLIKA HRVATSKA

P-4276/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vinko Peronja, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženice ŽU, izočna i nepoznata boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Zvonimir Franetović, odvjetnik u Starom Gradu, radi utvrđenja prava vlasništva, 26. ožujka 2025.

presudio je:

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo čes. zem. 702/7 i čes. zem. 702/24, z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa je stoga tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na čes. zem. 702/7 i čes. zem. 702/24, z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženice.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe između gore navedenih parničnih stranaka, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tužbom se navodi da je tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, koje se nalaze na predjelu katastarskog naziva [adresa] u [adresa], a u naravi predstavljaju maslinik koji se nalazi u neometanom posjedu tužitelja, slijedom njegovih prednika više od 100 godina. Tvrdi se da ih nitko nikada nije ometao u posjedovanju ovih nekretnina, kako danas tužitelja, pa tako i njegove pravne prednike. Tako je pred nadležnim uredom za katastar nekretnina upisan kao posjednik djed tužitelja, pok. JU, te njegov sin, NU. Pokojnog EU je nasljedio NU i majka tužitelja, ĆU rođ. NU, a između kojih je ranije izvršena zamijena nekretnina, na način da su ovdje predmetne nekretnine pripale u posjed i vlasništvo majci tužitelja, koja je iste predala u vlasnički posjed tužitelju. Slijedom navedenog, a kako tužitelj ne raspolaže ispravom podobnom za uknjižbu svoga prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka, tužitelj ustaje ovom tužbom.

3. S obzirom da je tuženica, kako je to označeno tužbom, nepoznata boravišta na području [adresa], to je izvršena provjera kroz evidencije Ministarstva unutanjih poslova Republike Hrvatske. Ova činjenica je potvrđena, odnosno, utvrđeno je kako ista nema aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa].

4. Nakon ovih utvrđenja, sud je temeljem odredbe 84. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022) istome postavio privremenog zastupnika u osobi Zvonimira Franetovića, odvjetnika u Starom Gradu. O postavljaju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim novinama.

5. Tuženici je po privremenom zastupniku dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora, uz sva zakonom propisana upozorenja. Privremeni zastupnik tuženika je dao odgovor na tužbu, te se usprotivio navodima iz tužbe u cijelosti i predložio donošenje presude kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U postupku je održano ročište 25. ožujka 2025., na kojem je odmah održana i glavna rasprava, te je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka i izvedeni dokazi. Određeno je u dokazne svrhe saslušati svjedoke. U postupku su tako u dokazne svrhe, na ročitšu za glavnu raspravu pregledani zemljišno-knjižni izvatci, ostala dokumentacija u spisu, te su saslušani svjedoci.

7. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da je na utuženoj nekretnini upisana upravo ovdje tuženica.

8. Iz dostavljenog posjedovnog lista proizlazi da je na predmetnoj nekretnini, u katastru, kao posjednik upisan prednik tužitelja, kako to on navodi u tužbi.

9. Svjedoci su saslušani na ročištu za glavnu raspravu, te su isti u bitnom potvrdili navode tužbe o kvalificiranom posjedu tužitelja. Prema svjedocima, tužitelj drži u posjedu ovu nekretninu, što je svjedocima neposredno poznato. Svjedoci su detaljno opisali predmetnu nekretninu i to u granicama prema skici u spisu, a isto su pokazali na snimci geoportala. Nisu im poznate bilo kakve informacije o sporovima ili o tome da bi netko tužiteljicu ili prednike ometao u posjedu. Nisu im poznati tuženici, te tvrde kako nikada nisu bili na predmetnoj zemlji, niti su ikoga drugog viđali tamo. Svjedoci su potvrdili da se radi o predmetnoj nekrentini, nakon uvida u skicu predmeta i snimku geoportala. Također su potvrdili tužbene navode oko tužiteljevih prednika, čime je dokazan pravni slijed posjedovanja nekretnine.

10. Nakon provedenog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

11. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva.

15. U postupku među strankama nije bila prijeporna identifikacija predmeta spora, kao ni činjenica da su čestice upisane na ime tuženice.

16. U postupku je valjalo raspraviti duljinu i kakvoću posjeda predmetnih nekretnina od strane tužitelja, budući da se isti poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.

18. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 ) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je na snazi od 1. siječnja 1997., do njegovog stupanja, na snazi je od 1. rujna 1980. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 9/92, 77/92 ). No, kako je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću i to prije stupanja na snagu obaju zakona, za primjeniti su odredbe Austrijskog Općeg Građanskog Zakonika (koji je stupio na snagu na području Dalmacije 1. siječnja 1816.).

19. Prema Općem Građanskom zakoniku, čije odredbe o stjecanju prava vlasništva su sadržajno identične kasnijim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, dosjelošću.

20. Člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa je tako bilo potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, trideset godina prema Općem Građanskom Zakoniku. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa trideset na dvadeset godina.

21. Dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva je izvorni način stjecanja, jer se vlasništvo stječe bez oslonca na volju i pravo dotadašnjega vlasnika, odnosno, prednika. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dakle, pravo vlasništva se stječe onog trenutka kada je nastupila dosjelost.

22. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne stvar, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

23. Posjed, sa svim pozitivnim kvalitetama mora biti neprekidan kroz cijelo propisano vrijeme, međutim, prenošenje posjeda na novog posjednika ne prekida se posjedovanje, već se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika.

24. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene određene opće pretpostavke, a to su sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, te valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja, potrebno je ispuniti i određene dodatne pretpostavke.

25. Kako oko općih pretpostavki nije bilo prijepora tijekom postupka, nema potrebe posebno obrazlagati iste.

26. Ono što valja utvrditi prilikom odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću je prvenstveno kakvoća posjeda. U kakvoću spadaju obilježja koja posjed mora zadovoljiti, pa se tako razlikuju objektivne i subjektivne značajke. Objektivne značajke daju posjedu postojanje ili nepostojanje pravnoga temelja za posjedovanje, odnosno, da li je posjed dopušteno ili nedopušteno steći, dok se subjektivne značajke odnose na stav koji posjednik ima glede svoga prava na posjedovanje. Dakle, u objektivne značajke posjeda spadaju zakonitost i istinitost, a u subjektivne značajke posjeda spadalo bi poštenje.

27. Posjed je zakonit ako sam posjednik ima valjani pravni temelj za to posjedovanje. Posjed će se smatrati istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prevarom, a niti zloupotrebom povjerenja.

28. Posjednik je pošten ako prilikom stjecanja posjeda nije znao, niti je mogao posumnjati, s obzirom na okolnosti, da mu pravo na posjed ne pripada. Prema zakonskoj presumpciji, svaki se posjed ima smatrati poštenim, osim ako se ne bi dokazalo suprotno.

29. Što se tiče prijepora oko trajanja posjeda tužitelja, uzeti su obzir iskazi svjedoka kao uvjerljivi, logični i životni, posebice imajući u vidu godine života istih, te njihova neposredna saznanja o predmetu spora.

30. Kada se govori o poštenju posjednika, za istaknuti je kako je pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je pošten, odnosno, da je stvar koju posjeduje njegova, ili ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

31. Poštenje stjecatelja mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a ono je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Trenutkom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora (sudska praksa Županijskog suda u Splitu, Gžp-1149/10).

32. Iz izvedednih dokaza u postupku, po ocjeni ovog suda, nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika. Ovaj sud smatra kako tužitelj, ni njegov prednik nisu imali razloga sumnjati da im ne pripadaju predmetne nekretnine, a predloženim i izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju poštenje posjednika.

33. Iz svega proizlazi ocjena suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, sud smatra kako je neprijeporno utvrđeno da je posljednji neometani posjednik predmetnih nekretnina upravo ovdje tužitelj, odnosno, da i danas jedini posjeduje i koristi predmetne nekretnine.

34. Sud smatra utvrđenim kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe Općeg Građanskog Zakonika, budući da je u postupku neprijeporno utvrđeno da nesmetano osobno i putem prednika posjeduje kroz zakonom propisani period, što bi u konkretnom slučaju bio dvadeset godina.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

U Starom Gradu, 26. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženici po privremenom zastupniku;

- u spis.