Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-240/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv 1. tuženika IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa], oba zastupana po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. j.t.d. u Zagrebu, Selska cesta 3, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-595/2020-17 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika IT i 2. tuženika HT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 595/2020-17 od 18. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja Ugovor o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića dana 7. svibnja 2020. pod brojem OV-2967/2020, Ugovor o darovanju nekretnine od 8. ožujka 2018., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije dana 8. ožujka 2018. pod brojem OV-2121/2018, i Ugovor o darovanju nekretnine od 11. lipnja 2019., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića dana 11. lipnja 2019. pod brojem OV-5379/2019, sklopljenim između 1. tuženika kao darovatelja i 2. tuženika kao obdarenika, gube učinak prema tužitelju u dijelu koliko je potrebno za namirenje tražbine u ukupnom iznosu od 451.319,21 EUR, koji iznos čini 450.362,86 EUR po osnovi imovinskopravnog zahtjeva, te troškove kaznenog postupka u iznosu od 956,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. prosinca 2015. do isplate (st. I. izreke), naloženo je 2. tuženiku trpjeti namirenje tražbine koju tužitelj ima prema 1. tuženiku u ukupnom iznosu od 451.319,21 EUR, koji iznos čini 450.362,86 EUR po osnovi imovinskopravnog zahtjeva, te troškove kaznenog postupka u iznosu od 956,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. prosinca 2015. do isplate, prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom

Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, i to:

- zk.č.br. [čestica broj] šuma [adresa] površine 1044 m2 i zk.č.br. [čestica broj] šuma [adresa] površine 2511 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- zk.č.br. [čestica broj] oranica površine 2088 m2 i zk.č.br. [čestica broj] šuma površine 1763 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- 1842/2383 dijela zk.č.br. čestica broj oranica površine 723 m2, zk.č.br. [čestica broj] oranica površine 800 m2 i zk.č.br. 2519/3 oranica površine 500 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te namirenjem tužitelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, kao i namirenjem tužitelja po toč. 5. izreke rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/55, urbroj: 238/1-18-12-02/2- 20-11 od 5. siječnja 2021., i toč. 5. izreke rješenja Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-943-04/20-01/56, urbroj: 238/1-18-12-02/2- 20-13 od 5. siječnja 2021. (st. II. izreke), naloženo je 1. i 2. tuženiku naknaditi tužitelju troškove tog postupka u iznosu od 800,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate (st. III. izreke), te je odbijen zahtjev 1.- 2. tuženika radi naknade troškova ovog postupka (st. IV. izreke).

2. Tuženici u žalbi pobijaju navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe određen posebnim propisom, odredbom čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), te je iz toga izveo pravilan zaključak da se tužitelj nije bio obvezan prije podnošenja tužbi u ovom predmetu obratiti 1. i 2. tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a uslijed čega, suprotno navodima 1.- 2. tuženika nije bilo niti mjesta odbačaju tužbi u ovom predmetu, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 186.a st. 6. ZPP, na koju ukazuju tuženici u žalbi.

5. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuju tuženici u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Neosnovano tuženici u žalbi ukazuju da tim što pobijana presuda ne sadrži razloge o tome od kakvog je utjecaja činjenica da je nakon zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju dio tražbine tužitelja podmiren, počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer tuženici u odgovoru na tužbu nisu osporavali visinu predmetne tražbine tužitelja, pa kako se nije radilo o spornoj činjenici pobijana presuda nije o tome trebala sadržavati nikakve razloge. U odnosu na iskaz 1. tuženika, u kojem navodi da mu je tužitelj ovršio sredstva na tekućem računu te da mu s računa svaki mjesec oduzima iznos od 300,00 eura, dok 700 eura ide na zaštićeni račun, treba reći da kako 1. tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije prigovorio visini tražbine, takve tvrdnje 1. tuženika predstavljaju novu činjenicu koju sukladno čl. 299. st. 3. ZPP, sud nije mogao uzeti u obzir.

5.2. Pobijana presuda sadrži razloge i tome od kakvog je utjecaja činjenica da tužitelj nije pokušao prisilnim putem naplatiti spornu tražbinu od 1. tuženika (točka 34. obrazloženja), pa tuženici neosnovano u žalbi ukazuju da o tome pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka je pobijanje pravnih radnji 1. tuženika ( Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenih sa 2. tuženikom 5. svibnja 2020., 8. ožujka 2018. i 11. lipnja 2019.), kao dužnika po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/2015 od 2. prosinca 2015., preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-230/2017 od 4. travnja 2017., prema kojoj je 1. tuženik tužitelju dužan isplatiti iznos od 3.393.258,95 kn na ime imovinskopravnog zahtjeva, te naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 6.250,63 kn i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, te trpljenje namirenja naplate tražbine tužitelja od strane 2. tuženika, na nekretninama u njegovu vlasništvu, koje je stekao na temelju spornih Ugovora o darovanju.

8. Prvostupanjski je sud pravilno temeljem pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15-5 od 2. prosinca 2015. utvrdio da je tom presudom ovdje 1. tuženik obvezan na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva ovdje tužitelja kao oštećenika istom nadoknaditi iznos od 3.393.258,95 kn, kao i naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 6.205,63 kn i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

9. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 8. ožujka 2018., Ugovor o darovanju nekretnine od 11. lipnja 2019. i Ugovor o darovanju nekretnina od 5. svibnja 2020. prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ti ugovori predstavljaju pravne radnje poduzete na štetu tužitelja kao vjerovnika u smislu čl. 66. st. 1. ZOO, budući da je tim ugovorima 1. tuženik otuđio čak šest nekretnina (zk.č.br. [čestica broj], zk.č.br. [čestica broj], zk.č.br. [čestica broj], zk.č.br. [čestica broj], zk.č.br. [čestica broj] i zk.č.br. [čestica broj], sve k. o. [katastarska općina]), a posljedice toga su da 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine tužitelja utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15-5 od 2. prosinca 2015.

10. Prema čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Dakle, da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, potrebno je da je u trenutku podnošenja tužbe tražbina tužitelja dospjela na naplatu, a koja je zakonska pretpostavka ovdje ispunjena, jer je tužba podnesena nakon pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-453/15-5 od 2. prosinca 2015. (postala ovršna 20. travnja 2017.), dakle, prije nego što su zaključeni predmetni ugovori o darovanju.

11. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da zbog poduzetih navedenih pravnih radnji 1. tuženik nije imao dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužitelja, jer je 1. tuženik u svom iskazu naveo da nema nikakve vrijednije imovine iz koje bi mogao namiriti potraživanje tužitelja, budući da u svom vlasništvu nema nikakvih nekretnina ni vrjednijih pokretnina, te da ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 1.000,00 eura. Naime, kada se uzme u obzir visina tražbine tužitelja jasno je da se tužitelj ne može namiriti iz mjesečnih primanja 1. tuženika, odnosno da je 1. tuženik spornim raspolaganjima postupao na štetu tužitelja, jer ga je tim onemogućio da se namiri prodajom njegovih nekretnina.

12. Osim toga, teret dokaza da je 1. tuženik solventan odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja je na dužniku, 1. tuženiku (tako i u Rev-3245/15 i Rev-256/14), a što 1. tuženik nije dokazao.

13. Neosnovano tuženici u žalbi ukazuju da prvostupanjski sud prilikom ocijene je li predmetnim pravnim radnjama tužitelju nastala šteta zbog nemogućnosti namirenja tražbine uslijed nedostatka imovine 1. tuženika, nije uzeo u obzir da je 2. tuženik nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju primio naknadu od 73.936,08 kn, treba reći da nije bitno je li 2. tuženik u trenutku spornih pravnih radnji imao dovoljno imovine, odnosno je li bio solventan, već je li nakon poduzimanja spornih pravni radnji to bio 1. tuženik, a koji to nije dokazao.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kada bi i bile točne njihove tvrdnje da je tražbina tužitelja dospjela nakon zaključenja spornih ugovora, a što nisu iz već navedenih razloga, i dalje bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe, jer je prema čl. 66. st. 1. ZOO odlučno da je tražbina dospjela u trenutku podnošenja tužbe, neovisno o tome kada je nastala, da li prije ili poslije zaključenja spornih ugovora, jer već od trenutka nastanka tražbine vjerovnika, i prije njezinog dospijeća, dužnik ima razloga raspolagati svojom imovinom kako bi kada tražbina dospije onemogućio vjerovnika da je naplati.

15. Konačno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da okolnost da tužitelj nije dokazao bezuspješni pokušaj namirenja od 1. tuženika ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da za primjenu odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZOO nije nužno utvrditi da je pokušaj namirenja tužitelja bio bezuspješan, već je odlučno da se radi o pravnoj radnji dužnika čijim poduzimanjem je tužitelj, zbog time uzrokovane insolventnosti dužnika, onemogućen u namirenju svoje tražbine, neovisno o tome je li se pokušao prisilno naplatiti od dužnika ili ne.

16. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 66. st. 1. i čl. 67. st. 3. ZOO kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

17. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod st. I. i II. izreke.

18. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištu održanom 12. travnja 2024. od 100 bodova po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), jer se na tom ročištu raspravljalo o meritumu spora, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. i IV. izreke pobijane presude.

19. Tuženici nisu uspjeli u žalbenom postupku pa je njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković