Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-260/2024- 17

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, pun. tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 26. ožujka 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužiteljici IU, iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 29.06.2023., iznos od neto 2.892,56 € (slovima: dvijetisućeosamstodevedesetdvaeurapedesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 08.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.887,50 €, sa zateznim kamatama tekućim od 26.03.2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 27.02.2024. navodi, da je dana 29.06.2023. pretrpjela ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d. Zagreb, Ravnice 48 na stepenicama unutarnjeg stubišta u objektu Tvornice bombonskih proizvoda kada je nakon završen smjene odlazila prema garderobi. Tužiteljici je noga proklizala na jednom od gazišta, uslijed čega je izgubila ravnotežu i pala niz nekoliko stepenica. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Tužiteljica se kretala pažljivo i na uobičajeni način. Tužiteljici je predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu. Postoji odgovornost poslodavca pa samim time i poslodavčevog osiguratelja koji se osigurao od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 08.01.2024.,a tuženik joj nije isplatio naknadu štete. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer se prilikom pada niz stepenice jako natukla posebno po donjem dijelu leđa i trtici, te desnom laktu uslijed čega je trpjela intenzivne bolove i strah. Tužiteljici je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje za pretrpljene bolove 1.500,00 €, za pretrpljeni strah 1.200,00 €, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 800,00 €, za tuđu pomoć 200,00 € odnosno ukupno 3.700,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 08.01.2024. (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, te trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Igoru Stipančiću – kirurgu, tužiteljica je podneskom od 25.11.2024. (str. 46-47 spisa), postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od dana 29. lipnja 2023. godine te činjenicu da je tuženik s poslodavcem tužiteljice, KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA D.D., 94989605030-000, RAVNICE 48, 10000 ZAGREB, u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata te ističe prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štete, odnosno štetnog događaja. Tužiteljica radi kao rukovateljica strojevima za proizvodnju prehrambenih i sličnih proizvoda kod osiguranika tuženika. U izjavi ozlijeđenog radnika priloženoj uz tužbu je navedeno kako je tužiteljica predmetnu ozljedu zadobila na način da se prilikom odlaska iz proizvodnog pogona poskliznula i pala niz stepenice te tako zadobila kontuziju donjeg dijela leđa i zdjelice. Budući da je tužiteljica ozljedu zadobila obavljajući uobičajene poslove za poslodavca, riječ je o djelokrugu poslova s kojim se svakodnevno susretala, stoga je očito da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka. S tim u vezi tuženik ističe da je iz prijave ozljede na radu razvidno kako je osiguranik tuženika poduzeo sve što je bilo potrebno da osigura uvjete za rad sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Nastavno na navedeno, isključenje, odnosno umanjenje obveze poslodavca temelji se na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu koji predviđa da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je uzrok ozljeđivanja tužitelja njegov neoprez, odnosno da je tužitelj osobno odgovoran za navedeni događaj. U odnosu na činjenicu da je tužitelju predmetna ozljeda priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu, tuženik ističe da je isto utemeljeno isključivo na navodima tužitelja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata s obzirom da je ispunio svoju obvezu prema tužitelju i nije u zakašnjenju. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 4-14 spisa), u prijavu o ozljedi na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (str. 15-18 spisa), u odštetni zahtjev tužiteljice i e-mail od 08.01.2024. (str. 20-21 spisa), saslušani su svjedoci LU (str. 32-33 spisa), ŽU (str. 33-34 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Igoru Stipančiću (str. 40-42 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice IU kao stranke (str. 49-50 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d.

Zagreb, Ravnice 48 dana 29.06.2023..

9. U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio nastanak štetnog događaja, te da je u vrijeme štetnog događaja poslodavac tužiteljice KRAŠ prehrambena industrija d.d. bio osiguran kod tuženika od odgovornosti prema djelatnicima po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tuženik je istaknuo prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štete odnosno štetnog događaja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata.

10. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužiteljica se ozlijedila tijekom svog radnog vremena. Tužiteljica se ozlijedila na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužiteljice – osiguran tuženika odgovara tužiteljici kao radnici za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sklapanjem ugovora o osiguranju poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju na osiguratelja ovdje tuženika, te osiguratelj poslodavca ovdje tuženik odgovara tužiteljici (radnici) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Zadobivena ozljeda na radu tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Ozljeda tužiteljice ne bi bila priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu u slučaju da je do iste ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu ili pak u slučaju da je tužiteljica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja. Navedeno je regulirano čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Obrazac prijave ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave (str. 15-18 spisa), te po svojoj pravnoj naravi predstavlja pravomoćni upravni akt sukladno čl. 129. st. 1. naprijed navedenog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Činjenica da je HZZO priznao ozljedu tužiteljice od 29.06.2023. kao ozljedu na radu, predstavlja nastup osiguranog slučaja iz čl. 2. st.1. i 2. Općih uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, te je predmetnim osiguranjem pokrivena izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari. Poslodavac je dužan organizirati i provodit zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, te sredstvima rada i radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, organizaciji rada i u upravljanju radnim procesima pri čemu radnicima mora osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu te je odgovoran za organiziranje i provedbu sustava zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (čl. 3. st. 1. toč. 22., čl. 4. st.1., čl. 10. do 13., čl. 17. st.1. i 2. i čl. 18. i 19. naprijed navedenog Zakona o zaštiti na radu). Svjedok LU, očevidac štetnog događaja koji je zajedno sa tužiteljicom, nakon završene smjene išao prema garderobi potvrdio je navode tužiteljice da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja na nogama imala radnu obuću koju je zadužila od poslodavca, te da su stepenice kojima su se kretali "bile užasno skliske" bez obzira što nisu bile mokre. Svjedok je naveo da su stepenice betonske, a gazišta premazana smjesom koja je bila skliska. Tužiteljica nije bila bolesna, nije trčala po stubama, normalno je hodala, u jednom trenutku se poskliznula i pala po nekoliko stuba niže na leđa odnosno odsklizala do posljednje stepenice pri tome se ozlijedila. Svjedok je iskazao i da se on više puta poskliznuo na tim stepenicama, ali daje pad uspio zaustaviti hvatajući se za rukohvat. Nesrodan svjedok ŽU, neposredno nadređeni tužiteljici nije bio očevidac štetnog događaja, ali ga je o istom telefonom obavijestila tužiteljica neposredno nakon što se štetni događaj zbio. Tužiteljica mu je rekla da je pala na stepenicama koje povezuju izlaz iz pogona na putu prema garderobi. Da bi iz pogona došli do garderobe radnici moraju proći tim stepenicama. Proizvodnja je na drugom katu. Tužiteljica je silazila s drugog kata na prvi kad gdje je bila garderoba. Stepenice su od poliranog kamena, a ne od plastike, na stepenicama ne postoje protuklizne zaštitne gumene trake. Te stepenice znaju biti skliske iako su suhe. Tim stepenicama se jako često prolazi, vrlo su frekventne i moglo bi se reći da se "sjaje poput kamena na Stradunu (Dubrovnik)". Predmetna ozljeda je tužiteljici priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila iskaze svjedoka. Sud je iskaze navedenih svjedoka ocijenio vjerodostojnima jer su logični i životni, jer u njima nema kontradiktornosti. Poslodavac ovdje tuženik ni sa čime nije dokazao da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja/štete. Poslodavac nije predložio provođenje niti jednog dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da postoji doprinos/isključiva krivnja tužiteljice na nastanak štetnog događaja, pa je taj prigovor tuženika odbijen kao neosnovan.

11. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Tuženik je odgovoran za naknadu štete tužiteljici koju je pretrpjela u štetnom događaju od 29.06.2023., iz razloga koji su naprijed navedeni. S obzirom na utvrđenu odgovornost valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

12. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

14. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku - kirurgu dr. sc. Igoru Stipančiću (str. 40-42 spisa).

15. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Igora Stipančića (str. 40- 42 spisa), vidljivo je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje križa i donjeg dijela leđa; natučenje sjedne regije s krvnim podljevom i natučenje desnog lakta. Gore navedene ozljede proizlaze iz medicinske dokumentacije. Načinjenom dijagnostikom nije utvrđeno koštane ozljede kako kralježnice i križne kosti tako ni desnog lakta. Unatoč mlađoj životnoj dobi, tužiteljica prije ovog događaja ima promjene tj oštećenje slabinske kralježnice. Iz njenog zdravstvenog kartona se vidi da je imala bolove i tegobe u slabinskom dijelu leđa šest godina prije predmetnog događaja. Dijagnostika (MR) prije predmetnog događaja je potvrdila promjene međukralješnjačkih pločica (diskus hernije) na dvije razine slabinskog dijela kralježnice zbog čega je i liječena fizikalnom terapijom prije predmetnog štetnog događaja. Postoji uzročno posljedična veza između predmetnog događaja kako ga opisuje tužiteljica zadobivenih ozljeda i provedenog liječenja. S tim da je natučenje križa i donjeg dijela leđa nastalo na već ranije postojeće promjene – oštećenje slabinske kralježnice što je evidentirano u njenom zdravstvenom kartonu. Natučenja koja je zadobila u predmetnom događaju je liječila mirovanjem analgeticima te fizikalnom terapijom. Liječenje je završeno. Završetak liječenja se smatra zadnji pregled ortopeda 13.12.2023. Potom bez daljnjih pregleda i dijagnostičkih pretraga veznih za zadobivene ozljede. Iz dostavljene dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice nema elemenata iz kojih se može utvrditi da su ozljede koje je zadobila u ovom događaju ostavile trajne posljedice, odnosno da je ozljeđivanje dovelo do dodatnih oštećenja slabinske kralježnice. Time nema smanjenja životne aktivnosti zbog ozljeda zadobivenih u ovom događaju. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpjela strah I bol te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta je trajao oko 2-3 dana, srednjeg oko 5-6 dana i manjeg oko 4 tjedna sveukupno. Bol jakog intenziteta je trpjela oko 3-4 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još oko 6 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno kroz 2 tjedna 2 h dnevno zbog potrebe mirovanja. Potom je još trebala pomoć sveukupno kroz 5 tjedana 3 puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja. (nabava hrane, pripremanje hrane, dulje stajanje).

16. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Igora Stipančiča kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema proturiječnosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

18. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (23 godine starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.500,00 eura.

19. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.200,00 eura.

20. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć od sveukupno 2 tjedna po dva sata dnevno (14 x 2 = 28 sati); te potom kroz 5 tjedana 3 puta tjedno po dva sata (5 x 3 x 2 = 30 sati), odnosno sveukupno 58 sati. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10.03.2025. (str. 49-50 spisa), tužiteljica je iskazala da su joj tuđu pomoć pružali članovi njezine obitelji (majka). Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada konačno zatraženi iznos od 192,56 eura (58 sati x 3,32 eura/1h), odnosno smatra iznos od 3,32 eura po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu sudsku praksu.

21. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.500,00 eura; na ime pretrpljenog straha 1.200,00 eura; te na ime tuđe pomoći 192,56 eura, što zbrojeno iznosi ukupno 2.892,56 eura, od kojeg iznosa se 2.700,00 eura odnosi na neimovinsku štetu, a ostatak na imovinsku štetu (tuđa pomoć). Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da tuženik tužiteljici s utužene osnove do dana zaključenja glavne rasprave nije isplatio naknadu neimovinske i imovinske štete.

22. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć) potražuje zatezne kamate od 08.01.2024., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 08.01.2024. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

23. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

24. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 52 spisa).

25. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti, tuženik joj je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

26. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 2.892,56 eura. Tužiteljici je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava obrazloženog podneska od 25.11.2024., u visini od 100 bodova; sastava podneska od 18.09.2024. u visini od 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 11.06.2024., 11.09.2024. i 10.03.2025., za svako po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 675 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.350,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 337,50 eura. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 200,00 eura u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.887,50 eura.

27. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 26. ožujka 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

28. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Marija Jukić Jurišić iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.