Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-469/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane 5. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke članak 3. Ugovora o kreditu broj 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., koji je ovjeren istoga dana kod Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz Virovitice pod brojem OV-2066/08, koji glasi: „3./treće/NAKNADA-1,30% (jedan zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.“.

II. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke članak 9. stavak 1. točka 7. Ugovora o kreditu broj 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., koji je ovjeren istoga dana kod Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz Virovitice pod brojem OV-2066/08, koji glasi: „podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima“.

III. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke članak 9. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., koji je ovjeren istoga dana kod Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz Virovitice pod brojem: OV- 2066/08, koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.".

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 663,70 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008., do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje

tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna. u periodu od 1. srpnja 2011., do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u periodu od 1. kolovoza 2015., do 31.prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u periodu od 1. siječnja 2016., do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u periodu od 1. srpnja 2016., do 31.prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u periodu od 1. siječnja 2017., do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u periodu od 1. srpnja 2017., do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u periodu od 1. siječnja 2018., do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,54 % godišnje, u periodu od 1. siječnja 2019., do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u periodu od 1. srpnja 2019., do 31. prosinca 2019., po stopi 6,11% godišnje u periodu od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020., po stopi 5,89% godišnje u periodu od 1. srpnja 2020., do 31. prosinca 2020., po stopi 5,75% godišnje u periodu od 1. siječnja 2021., do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,49 % godišnje u periodu od 1. srpnja 2021., do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,31 % godišnje u periodu od 1. siječnja 2022., do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,50 % godišnje u periodu od 1. srpnja 2022., do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče na iznos od:

-253,63 eur od 31. siječnja 2008., do isplate,

-46,45 eur od 31. siječnja 2008., do isplate,

-363,62 eur od 13. veljače 2012., do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 981,18 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od 26. ožujka 2025., do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je 29. siječnja 2008., s tuženikom kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj 538-50-4675071, da mu je kreditor stavio na raspolaganje iznos od 147.001,03 kn, da je namjena kredita kupnja novog vozila marke Seat, da je rok otplate 84 mjeseca, da je člankom 3. ugovoreno plaćanje, prilikom prvog korištenja kredita, jednokratne naknade u visini od 1,30 % od iznosa kredita, te troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, da je člankom 9. ugovorena obveza korisnika kredita podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima (stavak 1. točka 7.), te da korisnik može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor (stavak 2.), te da je tuženik, ustegom od iznosa odobrenog kredita, 31. siječnja 2008., naplatio tužitelju iznos od 1.911,01 kn / 253,63 eur na ime naknade za obradu kredita i iznos od 350,00 kn / 46,45 eur na ime troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, kao i da je 13. veljače 2012., sukladno tada važećom aktima banke, tužitelj platio tuženiku iznos od 2.739,74 kn / 363,62 eur na ime prijevremene otplate kredita.

2. Tužitelj ističe da su nepoštene i ništetne odredbe članka 3. i članka 9. stavak 1. točka 7. i stavak 2., Ugovora o kreditu, koje reguliraju jednokratnu naknadu za obradu kredita i troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, naknadu svih javnobilježničkih i sudskih troškova i pristojbi i svih drugih troškove vezanih za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, svih eventualnih poreza utvrđenih posebnim propisima, te naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da nepoštenost i ništetnost navedenih ugovornih odredbi proizlazi iz činjenice da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile sastavljene od strane kreditora kao trgovca u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, da tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj istih odredbi, i da je tuženik ugovorio pravo da svojom jednostranom odlukom utvrđuje visinu tih naknada, te da je na opisani način tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što je je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3. Tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., i to odredba članka 3., kojim je ugovoreno da se, prilikom prvog korištenja kredita, naplaćuje jednokratna naknada 1,30% od iznosa kredita i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, odredba članka 9. stavak 1. točka 7., kojim je ugovorena obveza korisnika kredita podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, kao i odredba članka 9. stavak 2., kojim je regulirano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 663,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 31. siječnja 2008., do isplate, na iznose od 253,63 eur i 46,45 eur, te od 13. veljače 2012., do isplate na iznos od 363,62 eur. Potražuje trošak postupka.

4. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastre, navodi da su 29. siječnja 2008., temeljem čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima, stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 538-50-4675071, da je tužitelju kao korisniku, na osnovi toga Ugovora, tuženik stavio na raspolaganje kreditna sredstva u iznosu od 147.001,03 kn, da je tužitelj slobodnom voljom sklopio predmetni Ugovor, te da je tužitelj, suglasnost i razumijevanje s ugovornim odredbama i uručenim mu općim aktima kreditora, potvrdio potpisom Ugovora i solemnizacijom istog po javnom bilježniku. Tuženik poriče da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja i da su ništetne odredbe članka 3., te članka 9. stavak 1. točka 7. i stavaka 2. Ugovora o kreditu, tvrdi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, i da je obračun spornih naknada izvršen na osnovi Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

5. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, pročitao je potvrdu tuženika od 5. ožujka 2024., (str. 4), Ugovor o kreditu broj 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., potvrđen 29. siječnja 2008., po javnom bilježniku Dubravki Filipović- Kovačić pod brojem OV-2066/08 (str. 9 do 14)., na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik i tuženik kao kreditor, zaključili su 29. siječnja 2008., Ugovor o kreditu broj 538-50-4675071, na iznos 147.001,03 kn,

-namjena kredita je kupnja novog vozila marke Seat, putem Dealeri P.Z. Auta,

-ugovoreni rok otplate kredita je 84 mjeseca,

-nije se pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama glede jednokratne naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita, troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, te naknade za prijevremenu otplatu kredita,

-tužitelj kao prosječni potrošač nije informiran od strane tuženika o obvezi plaćanja bilo kakvih naknada, nije mu predočeno zbog čega ima platiti naknade, nije mu je obrazložen odnos između iznosa naknada s jedne, i pruženih mu usluga s druge strane, niti mu je razjašnjeno što te naknade obuhvaćaju, a u Ugovoru o kreditu nisu navedeni osnovi, te parametri i metodologija izračuna spornih naknada za obradu kredita, troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, te naknade za prijevremenu otplatu kredita,

-tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odredbi članka 3. i članka 9., stavak 1. točka 7. i stavak 2. Ugovora o kreditu, jer su ugovorne odredbe bile unaprijed formulirane od strane trgovca, na način da se naknade određuje jednostranom odlukom i sukladno aktima kreditora, čime je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s posljedičnom znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega su nepoštene i ništetne odredbe članka 3. i članka 9., stavak 1. točka 7. i stavak 2. Ugovora o kreditu,

-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tuženik je naplatio tužitelju ukupno 663,70 eur / 5.000,75 kn, od čega 30. siječnja 2008., ustegom iznosa odobrenog kredita, naknadu za obradu kredita u iznosu od 253,63 eur /1.911,01 kn (1.30% od iznosa kredita) i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela u iznosu od 46,45 eur / 350,00 kn, te 13. veljače 2012., na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, sukladno tada važećim Općim aktima banke, u iznosu od 363,62 eur / 2.739,74 kn.

6. Saslušanjem tužitelja kao stranke utvrđeno je da se 2008., obratio virovitičkoj poslovnici tuženika radi kredita za kupnju auta, da mu je, nakon što je donio dokaz o visini prihoda, kredit odobren, da se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama, pa ni onima koje se odnose na naknadu za obradu kredita, troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu i na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da su sve ugovorne odredbe bile unaprijed formulirane i predstavljale su jednostranu odluku banke, a ne dogovor stranaka kao rezultat prethodnog pregovaranja, da mu službenik banke nije obrazložio da mora platiti te naknade, niti zbog čega iste treba platiti, koji su parametri za izračun naknada, niti što konkretno te naknade obuhvaćaju, zatim, da su u standardni, tipski ugovor banke uneseni samo njegovi osobni podaci, visina odobrenog kredita, kamatna stopa i instrumenti osiguranja, da ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, da je mogao uzeti ponuđeni kredit ili ostati bez kredita, da mu je kredit za kupnju auta bio neophodan u svrhu putovanja na posao, potom, da je po zanimanju mehaničar, da ne raspolaže stručnim znanjima iz oblasti ekonomije, da je pročitao Ugovor prije potpisivanja i obratio pozornost na visinu odobrenog kredita, rok otplate i mjesečnu ratu, da preostale ugovorne odredbe nije razumio, niti je shvaćao stvarni sadržaj tamo navedenih pojmova, te da u vrijeme zaključenja ugovora nije bio nositelj OPG-a, niti je imao obrt ili udio u trgovačkom društvu, da su odobrena kreditna sredstva u cijelosti transferirana autokući od koje je kupio auto.

6.1. Tužitelj je iskazao da se prije isteka ugovorenog roka otplate kredita, ponovno obratio banci u Virovitici, da je tek tada od službenika banke saznao da ne postoji zapreka za prijevremenu otplatu, ali da mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu, te da je, sukladno obračunu banke, platio tuženiku naknadu na ime prijevremene otplate kredita.

7. Iz Ugovora o kreditu broj 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., koji je po javnom bilježniku Dubravki Filipović-Kovačić, potvrđen 29. siječnja 2008., pod brojem OV-2066/08, proizlazi da je tuženik kao kreditor, odobrio tužitelju kao potrošaču, kredit u iznosu od 147.001,03 kn, da je namjena kredita kupnja novog vozila marke Seat putem Dealeri P.Z. Auta, da je rok otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima, da je ugovorena promjenjiva redovna kamata, da se jednokratna naknada 1.30% od iznosa kredita, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, da se korisnik kredita obvezuje podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, te da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. (str. 9 do 14).

8. Da je tužitelj bio korisnik kredita broj 538-50-4675071 na iznos od 147.001,03 kn, da je kredit plasiran 30. siječnja 2008., i prijevremeno otplaćen 13. veljače 2012., da je prilikom korištenja kredita 30. siječnja 2008., sukladno članku 3. Ugovora, ustegom od iznosa odobrenog kredita, korisniku naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.911,01 kn (1.30% od iznosa kredita) i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela u iznosu 350,00 kn, te da je prilikom prijevremene otplate kredita naplaćena naknada, sukladno tada važećim Općim aktima banke, u iznosu od 2.739,74 kn, utvrđeno je iz potvrde tuženika od 5. ožujka 2024. (str. 4).

9. S obzirom na to da spisu prileže potvrda tuženika o visini iznosa koji su naplaćeni tužitelju po osnovi obrade kredita, troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu i prijevremene otplate kredita, riješeno je da se neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje.

10. Iskaz tužitelja sud cijeni uvjerljivim, logičnim i istinitim, te mu je povjerovao u cijelosti, a pročitane pisane dokaze sud je ocijenio vjerodostojnim.

11. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je tužbeni zahtjev osnovan, te je isti usvojio u cijelosti.

12. Sporno je među strankama jesu li ništetne odredbe članka 3. i dijelovi odredbi članka 9. Ugovora o kreditu 538-50-4675071 od 29. siječnja 2008., kojim je ugovoreno da se naknada 1.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, potom, da se korisnik obvezuje podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, te da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Sporno je i je li tuženik dužan vratiti tužitelju iznos naplaćenih naknada s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

13. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da tuženik nije ni predložio saslušanje svoga zaposlenika, na okolnosti vezane za zaključenje predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je prvostupanjski sud odluku donio na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.

14. Tuženik nije dokazao da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita, o trošku upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, i o visini tih naknada. Iz odredbi članka 3., i članka 9. stavak 1. točka 7., i stavak 2. Ugovora o kreditu, evidentno je da se radi o standardnoj stipulaciji. Tužitelj je svojim iskazom potvrdio da mu službenik banke uopće nije predočio obvezu plaćanja naknada za obradu kredita, troška upisa i prijevremene otplate, niti mu je obrazložio koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa spornih naknada. Slijedom toga, tužitelj kao potrošač, bez stručnih znanja iz oblasti ekonomije, realno nije ni mogao pregovarati glede spornih odredbi o naknadama. Pri tome, neprihvaćanjem odredbi članka 3., i članka 9. stavak 1. točka 7., i stavak 2. Ugovora o kreditu od strane tužitelja kao potrošača, tužitelj bi bio uskraćen za kreditna sredstva, neophodna mu za kupnju auta u svrhu putovanja na posao.

15. Nije dvojbeno da je u članku 3. Ugovora jasno naznačeno da visina jednokratne naknade, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, iznosi 1.30% od iznosa odobrenog kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost tako naznačene jednokratne naknade od odobrenog iznosa kredita, niti što točno obuhvaća ta naknada. Određivanje naknada za obradu kredita u postotku, implicira zaključak da krediti odobreni u iznosima većim od kreditnih sredstava odobrenih tužitelju, podrazumijeva plaćanje većih jednokratnih naknada, i zbog toga je suspektno da se tako ugovorenom naknadom za obradu kredita podmiruju stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

16 . Ugovor o kreditu ne sadrži podatke o izračunu troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, a tuženik u odgovoru na tužbu potvrđuje da je obračun naknade za prijevremenu otplatu utemeljio na svom Pravilniku o naknadama za potrošačke kredite. Tužitelj, posve sigurno, nije imao utjecaja na sadržaj navedenog Pravilnika, niti se, u postupku koji je prethodio zaključenju Ugovora o kreditu broj 538-50-4675071, o odredbama akata tuženika pregovaralo.

17. Tuženiku je, dakle, bilo poznato koje se sve okolnosti uzimaju o obzir pri izračunu naknada, sadržanih u unaprijed i jednostrano formuliranim spornim odredbama članka 3., i članka 9. stavak 1. točka 7., i stavak 2. Ugovora o kreditu, dok je tužitelj preuzeo obvezu, koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega sporne ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

18. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07), koji se primjenjivao 29. siječnja 2008., dakle, u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu broj 538- 50-4675071, propisano je da se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96), te da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. (čl. 102).

19. Sukladno regulativi članka 3. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, te se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

20. Prvostupanjski sud je, temeljem članka 3. Direktive 93/13/EEZ, koja je inkorporirana u Zakon o zaštiti potrošača, zaključio da se, u konkretnom slučaju, radi o nepoštenim ugovornim odredbama - članak 3., i članak 9. stavak 1. točka 7., i stavak 2. Ugovora o kreditu, koje su ništetne temeljem čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

21. Na temelju članka 327. i članka 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka zainteresirana osoba ovlaštena je na isticanje ništetnosti, i to pravo se ne gasi.

22. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno članku 323. stavak 1. u svezi s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

23. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima.

24. Osnova plaćanja naknade za obradu kredita, troška upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela i naknade za prijevremenu otplatu kredita, otpala je utvrđenjem ništetnim odredbe članka 3., članka 9. stavak 1. točka 7. i stavak 2. Ugovora o kreditu od 29. siječnja 2008. Slijedom toga, zastarni rok za restitucijski zahtjev tužitelja, još nije počeo ni teći, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

25. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva. No, s obzirom na to da je visina tužbenog zahtjeva u skladu s potvrdom tuženika od 5. ožujka 2024., to je tuženik, na osnovi članka 1111., u svezi s člankom 1115., i člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, te polazeći od odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22) dužan izvršiti povrat primljenih 663,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana stjecanja, i to od 31. siječnja 2008., glede jednokratne naknade za obradu kredita u visini od 253,63 eur i troška upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela od 46,45 eur, te od 13. veljače 2012., glede naknade za prijevremenu otplatu kredita od 363,62 eur. Odluka o kamati je zasnovana na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

26. Sukladno odredbi članka 37. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, vrijednost predmeta spora je 1.327,23 eur, jer tužbeni zahtjev sadrži deklaratorni zahtjev i zahtjev za isplatu.

27. Sukladno članku 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), sud tužitelju priznaje trošak i to 100 bodova (250,00 eur) za sastav tužbe - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za zastupanje na ročištima 20. siječnja 2025., i 5. ožujka 2025., - Tbr. 9. t.1. . i Tbr. 46 Tarife, 50 bodova (125,00 eur) za zastupanje na ročištu za objavu - Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 46 Tarife, trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 53,09 eur, odnosno ukupno 981,18 eur.

28. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa je tuženik, primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od eur sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od donošenja presude do isplate.

29. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: odvjetnik Darko Novačić,

2. Punomoćnik tuženika: odvjetnik Goran Gložinić.