REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-937/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego, u Zagrebu, Andrije Kačića Miošića 12, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja BI, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika, ĐI, zaposlenice, dana 26. ožujka 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, platiti tužitelju CI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 395,51 eura zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 11. studenoga 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju CI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 625,00 eura uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CI (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 22. travnja 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) od 29. ožujka 1996. na radnom mjestu "Vozač autobusa III". Temeljem Sporazuma između društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. i Sindikata, koji je na snazi od 1. travnja 2002. godine, određeno je da će vozači tramvaja i autobusa za vrijeme obavljanja redovnog rada obavljati i prodaju karata za prijevoz putnika u vozilu. Istim Sporazumom određeno je da za obavljanje navedenih dodatnih poslova prodaje karata vozači ostvaruju pravo na dodatak na plaću u visini od 20% vrijednosti svake prodane karte. Člankom 3. Odluke o načinu postupanja prometnog osoblja s voznim kartama, tuženik se obvezao da će preko „Ureda karata“ organizirati prodaju karata prometnim radnicima te evidenciju kupljenih karata za svakog prometnog radnika. Na temelju te evidencije tužitelj je dužan na kraju obračunskog razdoblja dostaviti Odjelu financijske operative podatke o broju i novčanoj protuvrijednosti kupljenih karata za svakog pojedinog prometnog radnika radi obračuna dodataka na plaću. Tužitelj navodi da je u periodu od 5. srpnja 2017. do 1. studenog 2017. prodao karata u ukupnom iznosu od najmanje 10.460,00 kuna. S obzirom na protek vremena, tužitelj dostavlja kopije računa. Tužitelj je prethodno podnio tuženiku dva zahtjeva za isplatu dužnog iznosa u listopadu 2017. godine te u svibnju 2018. godine, a na koja mu nikada nije odgovoreno. Iako se dodatak za sve prodane karte u pojedinom mjesecu isplaćuje zajedno s isplatom plaće, tužitelj je u petitu zajedno zbrojio iznose koji mu pripadaju temeljem prodanih karata za svaki pojedini mjesec te zahtijeva isplatu dodatka s kamatom od zadnjeg obračunskog dana odnosno od 11. studenog 2017. godine. Tužitelj posebno napominje, da je tuženik u svojim prostorijama organizirao „Ured karata“, a koji prema šifri svakog pojedinog vozača vodi evidenciju kupljenih karata na prodavaonicama TISKA. Tako je šifra tužitelja odnosno broj kartice 548627, stoga tužitelj ovom tužbom traži od suda da naloži tuženiku isplatu neisplaćene provizije za prodaju karata u srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu 2017. godine. Podneskom od 23. svibnja 2023. tužitelj navodi da povlači zahtjev za potraživanja u srpnju i kolovozu 2017., navodeći da je u tim mjesecima isplaćena provizija za prodane karte. Podneskom od 25. listopada 2024. tužitelj precizira tužbeni zahtjev na način da ga usklađuje s dostavljenom službenom evidencijom i izračunom tuženika, te konačno potražuje iznos od 395,51 eura za dodatak na plaću po osnovi provizije za prodane vozne karte i to u rujnu i listopadu 2017. godine, te troškove parničnog postupka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, no osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te opreza radi ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da je u utuženom razdoblju tužitelj kupovao karte preko iskaznice broj [broj iskaznice] koja je bila u statusu nevažeća – stavljena na crnu listu, s obzirom da je prijavio gubitak iste. Nakon deaktiviranja navedene kartice tužitelj je preuzeo drugu karticu broj 0650858, te je unatoč tome kupnju karata i dalje obavljao preko prve nevažeće kartice. U međuvremenu, 5. lipnja 2017. na razini društva donesena je Odluka o iskaznici radnika ZET-a i načinu korištenja iskaznice koja je stupila na snagu 14. lipnja 2017. Stupanjem na snagu navedene Odluke Služba prometa je obaviještena o zaduživanju novih iskaznica radnika ZET-a, pa je tužitelj 27. lipnja 2017. preuzeo novu karticu broj 704543 koja mu je dodijeljena za sve kupovine i transakcije sukladno donesenoj Odluci i aktima društva. Preuzimajući predmetnu karticu 27. lipnja 2017. tužitelj je dostavio karticu broj 0650858 kojom prilikom je i sam potpisao izjavu da je upoznat sa sadržajem važeće Odluke o iskaznici. Dakle, iako je nakon prve nevažeće kartice, preuzeo još dvije kartice, tužitelj je i dalje kupnju karata obavljao preko prve nevažeće kartice. Unatoč navedenom, s obzirom da je Odluka o iskaznici radnika ZET-a stupila na snagu 14. lipnja 2017. u razdoblju neposredno prije korištenja godišnjih odmora, prometnom osoblju tolerirala se kupnja karata starim karticama i odlučeno je da se ipak izvrši isplata stimulacije za lipanj, srpanj i kolovoz 2017. godine. Zbog tog razloga tužitelju je izvršena isplata temeljem stare nevažeće kartice u ljetnim mjesecima (srpanj. i kolovoz 2017. godine). Prema podacima tuženika u srpnju 2017. godine tužitelju je za srpanj 2017. po osnovi provizije za prodane karte isplaćena stimulacija u visini od 2.344,00 kn neto (2.930,00 kn bruto), a u kolovozu 2017. 4.820,00 kn neto (6.025,00 kn bruto). Tuženik zaključuje da je tužitelj koristeći nevažeću karticu postupao suprotno važećoj Odluci o iskaznici radnika ZET-a, te iz priloženih dokaza slijedi da je tužitelju isplaćen veći iznos stimulacije od utuženog iznosa pa se tužba ukazuje kao neutemeljena i nepotrebna. Podneskom od 4. listopada 2024. tuženik u spis dostavlja službenu evidenciju kupljenih i prodanih karata u rujnu i listopadu 2017. koja se odnose na tužitelja, a na ročištu 12. veljače 2025. ističe da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 25. listopada 2025. nije sporna, niti tijek zatezne kamate, ali da je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu tužitelja kod tuženika od 29. ožujka 1996. (str. 5 – 6 spisa), u Odluku o načinu postupanja prometnog osoblja s voznim kartama (str. 7 – 9 spisa), u Sporazum između ZET-a i Sindikata od 1. travnja 2002. (str. 10 – 12 spisa), u pojedinačne račune tužitelja od prodaje karata za navedeno razdoblje (str. 13 – 19 spisa), u tužiteljev zahtjev za isplatu od 23. listopada 2017. (str. 20 spisa), u tužiteljevu reklamaciju na plaću od 15. svibnja 2018. (str. 21 spisa), u Odluku o iskaznici radnika ZET-a i načinu korištenja iskaznice od 5. lipnja 2017. (str. 26 – 30 spisa), u dopis upućen Službi prometa (str. 31 spisa), u Izjavu tužitelja od 27. lipnja 2017. (str. 32 spisa), u tužiteljeve platne liste za srpanj i kolovoz 2017. (str. 33 – 36 spisa), u tuženikovu službenu evidenciju kupljenih i prodanih karata u rujnu i listopadu 2017. koje se odnose na tužitelja (str. 48 – 57 spisa). Na ročištu 12. veljače 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 62 – 63 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu dodatka na plaću po osnovi provizije za prodane vozne karte, na temelju članka 2. Sporazuma između tuženika i sindikata od 1. travnja 2002., i to za rujan 2017. i listopad 2017., u iznosu od 395,51 eura.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozač autobusa, nije sporno da je u utuženom razdoblju u okviru redovnih zadataka svog radnog mjesta, prodavao putnicima vozne karte, koje je prethodno kupovao preko službene iskaznice radnika ZET-a. Nadalje, nije sporno da u utuženom razdoblju prema čl. 2. Sporazuma između tuženika i sindikata od 1. travnja 2002. prometni radnici kod tuženika ostvaruju pravo na dodatak na plaću u visini od 20% vrijednosti svake prodane karte, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 25. listopada 2024. niti tijek zatezne kamate u istome. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu dodatka na plaću za prodane vozne karte u rujnu 2017. i listopadu 2017.

7. Prema članku 2. Sporazuma između Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. Zagreb i sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a, Sindikata radnika JGPP RH, Sindikata zaposlenika ZET-a i Sindikata vozača tramvaja, autobusa i servisa ZET-a od 1. travnja 2002., koji prileži spisu (str. 10-12 spisa, dalje u tekstu: Sporazum), za obavljanje dodatnih poslova prodaje voznih karata prometni radnici ostvaruju pravo na dodatak na plaću u visini od 20% vrijednosti svake prodane karte, i to pravo ostvaruju isključivo dok obavljaju poslove prodaje karata.

8. Prema odredbi članka 6. Odluke o načinu postupanja prometnog osoblja s voznim kartama Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj od 28. siječnja 2008. koja prileži spisu (str. 7 – 9 spisa). Ured karata organizirat će prodaju karata prometnim radnicima te vođenje evidencije kupljenih karata za svakog prometnog radnika, te će na kraju obračunskog razdoblja dostaviti Odjelu financijske operative podatke o broju i novčanoj protuvrijednosti kupljenih karata za svakog prometnog radnika radi obračuna dodatka na plaću, i to odmah po isteku mjeseca u kojem su kupljene vozne karte. Odluka se prema čl. 10. primjenjuje od 1. veljače 2008.

9. Spisu prileži Odluka o iskaznici radnika ZET-a i načinu korištenja iskaznice od 5. lipnja 2017. (str. 26 – 31 spisa, dalje u tekstu: Odluka o iskaznici). Prema odredbi točke 2. Odluke o iskaznici, iskaznica radnicima ZET-a koristi za identifikaciju, evidenciju dolazaka i odlazaka s posla, kao prijevozna karta te kao sredstvo prometnim radnicima za kupnju voznih karata namijenjenih za prodaju u vozilima ZET-a. Nadalje prema točki 4. prilikom prvog preuzimanja iskaznice radnika ZET-a radnik Odjela prodaje karata novozaposlenom radniku uručuje primjerak Odluke o iskaznici. Potpisom lzjave o preuzimanju iskaznice radnik potvrđuje da je preuzeo iskaznicu, te da je upoznat s odredbama Odluke. Prilikom prestanka ugovora o radu, radnik je dužan iskaznicu vratiti u Odjel prodaje karata. Ovlašteni radnik u Odjelu prodaje karata vraćenu iskaznicu u elektronskom sustavu deaktivira, te ju fizički uništava rezanjem. Prema točki 6. gubitak ili krađu iskaznice radnik je dužan bez odgode prijaviti u odjel prodaje karata, a ovlašteni radnik odjela prodaje karata po zaprimanju izjave radnika izgubljenu ili ukradenu iskaznicu u elektronskom sustavu deaktivira, a radniku izdaje potvrdu o privremenoj zamjenskoj iskaznici, koja važi najdulje 30 dana. Radnik u slučaju gubitka ili krađe iskaznice ima pravo na izdavanje nove iskaznicu tek nakon što u Odjel prodaje karata donese potvrdu iz Narodnih novina kojom dokazuje da je izgubljen ili otuđenu iskaznicu oglasio nevažećom. Prema točki 9. Odluke o iskaznici izradu, zamjenu i kontrolu iskaznica radnika ZET-a obavlja Služba prodaje i kontrole karata. Stupanjem na snagu ove Odluke, svi radnici Podružnice ZET bili su obvezni zadužiti novu i razdužiti važeću iskaznicu. Prema točki 10. Odluke o iskaznici za provedbu iste odgovorna je Služba prodaje i kontrole karata. Voditelj Službe prodaje i kontrole karata dužan je pokrenuti odgovarajući postupak u slučaju postupanja radnika protivno odredbama Odluke. U odluci se navodi da se ista objavljuje na oglasnim pločama poslodavca 6. lipnja 2017. i primjenjuje se od 14. lipnja 2017.

10. Spisu prileži Izjava tužitelja od 27. lipnja 2017. (str. 20 spisa) u kojoj isti izjavljuje da je osobno preuzeo iskaznicu radnika ZET-a na svoje ime, da je preuzimanje vlastoručno potpisao te da je upoznat sa sadržajem važeće Odluke o iskaznici i načinu korištenja iskaznice radnika ZET-a

11. Tužitelj CI, saslušan u svojstvu parnične stranke u svom iskazu u bitnome navodi (str. 62 - 63 spisa) da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 18. siječnja 1993. do umirovljenja 2023. na radnom mjestu vozač autobusa, te da su u cijelom utuženom razdoblju vozači zaposleni kod tuženika imali pravo na proviziju od prodanih voznih karata. Provizija se isplaćivala redovito i to svaki mjesec što je bilo evidentirano i putem platnih lista. U posljednje vrijeme i tijekom 2017. prema odlukama tuženika provizija je iznosila 20 %, a ostvarivala se na način da je tužitelj imao službenu karticu ZET-a s kojom je kupovao karte na blagajni ZET-a ili na Tisku, i te karte bi onda prodavao kao vozač putnicima tijekom rada. Kod tuženika je postojao ''Ured karata'' koji je vodio evidenciju o prodanim kartama za svakoga vozača po službenoj dužnosti. Ured karata bi za svaki mjesec obračunao ostvarenu proviziju po prodanim kartama po službenoj kartici i službenom broju vozača. Tužitelj navodi da mu tuženik nije isplatio proviziju za prodane karte u rujnu i listopadu 2017. pa je poslao zahtjev za isplatu i to dva puta ali njegov zahtjev je odbijen. Tužitelj također navodi da je u razdoblju od lipnja do listopada 2017. za kupnju voznih karata ZET-a koristio istu službenu karticu, s kojom je neometano kupovao vozne karte ZET-a za potrebe rada i prodaje putnicima, pri čemu nije imao nikakvih problema, te da je preuzeo drugu karticu i potpisao izjavu da je karticu preuzeo, a da se ne može sjetiti je li nestanak kartice br. 548627 prijavio ''Narodnim novinama'' i kakva je bila procedura. Tužitelj smatra da kartica koju je koristio nije bila nevažeća jer je sustav nije prepoznao kao nevažeću, te da mu je kartica ostala u uniformi i da on uopće nije gledao koji je broj kartice kad je preuzimao vozne karte, te nije bio svjestan da je u isto vrijeme posjedovao dvije aktivne službene kartice. U odnosu na odluku tuženika od 14. lipnja 2017. tužitelj navodi da s istom nije bio upoznat, odnosno da istu nije vidio na oglasnoj ploči, iako je u to vrijeme bio predstavnik sindikata. Tužitelj dodaje da je u spornom razdoblju provedena revizija svih službenih iskaznica vozača u ZET-u te nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u odnosu na službenu karticu tužitelja.

12. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, osim u dijelu kako mu nije bila poznata Odluka tuženika od 14. lipnja 2017. o načinu korištenja službene iskaznice ZET-a, s obzirom da je vlastoručnim potpisom Izjave od 27. lipnja 2017., koja prileži spisu, potvrdio da je preuzeo iskaznicu radnika ZET-a, te da je upoznat sa sadržajem Odluke o iskaznici i o načinu njezina korištenja, tim više što je u navedenom razdoblju bio sindikalni povjerenik kod tuženika. U preostalom dijelu sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim jer je isti logičan, životan i uvjerljiv te je suglasan sa ostalom dokumentacijom koja prileži spisu. Priložene isprave I dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a stranke nisu osporavale njihovu vjerodostojnost.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozač autobusa prodavao putnicima vozne karte, koje je prema odlukama poslodavca kupovao na prodajnim mjestima ''Tiska'', što proizlazi i iz kopija računa koje prileže spisu (str. 13 – 19 spisa). Nadalje sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju prijavio nestanak službene iskaznice broj [broj iskaznice], te je zatim preuzeo drugu iskaznicu, ali je za kupovinu voznih karata za prodaju putnicima nastavio koristiti staru iskaznicu br. [broj iskaznice], iako je ista u sustavu bila označena kao neaktivna. Tužitelj je zatim potpisao navedenu Izjavu od 27. lipnja 2017. (str. 32 spisa) kojom je potvrdio da vraća postojeću aktivnu iskaznicu, i da preuzima novu iskaznicu, te da je upoznat sa sadržajem Odluke o iskaznici. Unatoč tome tužitelj je za kupovinu voznih karata za prodaju putnicima i dalje koristio prvu navedenu iskaznicu br. [broj iskaznice], čiji je nestanak ranije prijavio, dok dvije novije preuzete iskaznice nije koristio za kupovinu voznih karata. Tužitelj navedeno objašnjava time da mu je stara iskaznica ostala u uniformi i da on nije znao koju iskaznicu koristi za kupovinu karata, ali da je korištena iskaznica bila aktivna, odnosno sustav nije prepoznao da je nevažeća. Tuženik je isplatio tužitelju proviziju za prodane vozne karte kupljene preko stare iskaznice br. [broj iskaznice] za lipanj, srpanj i kolovoz 2017. godine, no odbio je tužitelju isplatiti proviziju za rujan 2017. i listopad 2017., objašnjavajući to time da se nakon stupanja na snagu Odluke o iskaznici 14. lipnja 2017., u razdoblju prije korištenja godišnjih odmora tolerirala kupovina voznih karata preko nevažećih iskaznica, a nakon toga se isto više ne tolerira na temelju predmetne odluke, pa tužitelju nije isplatio navedenu proviziju za rujan i listopad 2017. jer je vozne karte kupovao preko nevažeće iskaznice protivno odredbama Odluke o iskaznici radnika ZET-a.

14. Prema članku 7. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, dalje u tekstu ZR/14) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

15. Prema članku 90. stavak 1. ZR/14 poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

16. Prema članku 91. stavak 3. ZR/14 pod plaćom se, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

17. S obzirom da prema članku 2. Sporazuma između tuženika i sindikata od 1. travnja 2022., tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo na dodatak na plaću u visini od 20% vrijednosti prodanih voznih karata, tuženik mu je navedenu proviziju dužan isplaćivati kao dio plaće.

17.1. Razlog kojim tuženik obrazlaže odbijanje isplate tužitelju provizije za rujan i listopad 2017. je činjenica da je tužitelj karte kupovao preko nevažeće iskaznice broj [broj iskaznice], iako mu je poznat sadržaj Odluke o iskaznici važeće od 14. lipnja 2017. Sud nije prihvatio navedene argumente tuženika za neisplatu provizije s obzirom na to da je nesporno da je tužitelj ostvario prodaju karata u navedenom razdoblju, pa prema članku 2. Sporazuma od 1. travnja 2002. ima pravo na isplatu dodatka na plaću u iznosu do 20% na vrijednost prodanih karata. Primjena Sporazuma od 1. travnja 2002. na radni odnos tužitelja nije sporna, stoga na temelju čl. 91. stavak 3. ZR/14 navedeni dodatak predstavlja dio plaće tužitelja za obavljeni rad kod tuženika, pa neisplata predmetnog dodatka u rujnu 2017. i listopadu 2017. predstavlja kršenje obveze poslodavca iz čl. 7. st. 1. ZR/14-a.

18. Slijedom navedenoga činjenica da je tužitelj vozne karte kupovao preko neaktivne iskaznice radnika ZET-a, ne utječe na obvezu poslodavca da tužitelju isplati dodatak na plaću za prodane vozne karte u rujnu i listopadu 2017., jer se radi o obavljenom radu tužitelja, za koji prema čl. 2. Sporazuma i čl. 7. st. 1. ZR/14 tužitelj ima pravo na isplatu plaće. Korištenje nevažeće iskaznice protivno odredbama Odluke o iskaznici radnika ZET-a eventualno može predstavljati povredu radne discipline i povredu obveze iz radnog odnosa, ali ne može biti razlog za uskratu plaće. Stoga, a tim više što je tuženik tužitelju isplatio proviziju za prodane vozne karte, kupljene putem iste iskaznice za lipanj, srpanj i kolovoz 2017., nema osnovanog razloga tužitelju ne isplatiti dodatak na plaću za prodane karte kupljene preko iste iskaznice za rujan i listopad 2017. Nadalje, prema odredbama toč. 9. i toč. 10 predmetne Odluke o iskaznici, za provedbu odluke, te upravljanje iskaznicama radnika ZET-a odgovorne su službe tuženika, a ne radnici, koje u ovom konkretnom slučaju dulje vrijeme nisu spriječile tužitelja da kupuje vozne karte preko neaktivne iskaznice, niti su prijavili eventualno postupanje tužitelja protivno Odluci o iskaznici, stoga su argumenti tuženika u cijelosti neosnovani.

19. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je u postupku utvrđeno da tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku nije u cijelosti isplatio plaću za rujan i listopad 2017. po osnovi dodatka za prodane vozne karte na temelju Sporazuma tuženika i sindikata od 1. travnja 2002., te s obzirom da visina tužbenog zahtjeva tužitelja konačno uređena podneskom od 25. listopada 2024. nije sporna, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku isplatu utuženog dodatka na plaću tužitelju, odnosno donijeti presudu kao u izreci.

20. Sud je utvrdio da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika s obzirom na to da najstarije potraživanje tužitelja sukladno čl. 92. st. 3. ZR/14 dospijeva 15. listopada 2017. pošto se radi o isplati plaće, a tužba je podnesena 22. travnja 2022., odnosno unutar zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR/14, stoga zastara nije mogla nastupiti.

21. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na utuženo potraživanje, i to od 11. studenoga 2017., kao dana isplate plaće za listopad 2017. kao kasnije potraživanje, kako je zatražio tužitelj, a tuženik tijek zateznih kamata nije sporio. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove, stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 332,01 eura i 664,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 50 bodova. S obzirom da je vrijednost jednog boda, prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 100,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 23. svibnja 2023., kojim se očituje na odgovor na tužbu, u visini od 100,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 25. listopada 2024., kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev, u visini od 100,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za zastupanje na ročištima 20. rujna 2024. i 12. veljače 2025. za svako u visini od po 100,00 eura (Tbr. 9/1 OT).

24. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 500,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 125,00 eura, ukupno 625,00 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju.

25. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

26. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku