Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-368/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TK, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1824/2020. od 14. rujna 2020., nakon javne rasprave održane 20. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku JK, optuženog TK, branitelja optuženika, odvjetnika Gorana Mrkića iz Valpova, i oštećenog DK, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-564/2020-2 od 8. listopada 2020. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog TK zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

II. Optuženi TK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ČK i MK r. T, rođen **.**.1960. u [adresa], općina [adresa], Bosna i Hercegovina, s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, vojni umirovljenik, s mirovinom u iznosu 4.800,00 kn i invalidskim dodatkom u iznosu od 153,00 kuna, razveden, otac dvoje punoljetne djece, razvodnik, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,

kriv je

III. što je

dana 17. srpnja 2020., oko 10,00 sati, u [adresa], u odvjetničkom uredu izabranog punomoćnika, odvjetnika DK, koji ga je zastupao u sporu protiv njegovog susjeda, nezadovoljan njegovim postupanjem, u nakani da ga ustraši, uhvatio ga s obje ruke za vrat te ga snažno stisnuo, uslijed čega je DK počeo gubiti svijest, pa kada je to vidio pustio ga, na što se on srušio na stolicu, te mu se još tom prilikom obratio riječima: "Ja sam borac. Ti znaš da sam naoružan i u narednih par dana pojest će te mrak. Završit ćeš pod zemljom.", te pri odlasku iz ureda "Vidjet ćemo se još.", koje riječi su kod oštećenog DK izazvale opravdanu bojazan za njegov život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

IV. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

V. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. optuženi TK se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

VI. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. optuženom TK se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećeni DK se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 6. i 8. ZKP/08. nalaže se optuženom TK da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 200,00 EUR (dvjestoeura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenog DK i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, a o kojim će se troškovima sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1824/2020. od 14. rujna 2020. optužen je TK zbog kaznenog djela protiv osobne slobode

- prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. U optužnici je zatraženo izdavanje kaznenog naloga te je presudom ovog suda broj K-564/2020-2 od 8. listopada 2020. izdan kazneni nalog kojim je optuženik proglašen krivim zbog navedenog kaznenog djela i osuđen na predloženu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, time da mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

2.1. Protiv ovog kaznenog naloga optuženik je podnio prigovor nakon čega je potvrđena optužnica i provedeno suđenje u kojem je presudom ovog suda broj K- 564/2020-22 od 9. rujna 2021. optuženik po zakonskoj osnovi iz članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen optužbe da bi počinio navedeno kazneno djelo.

2.2. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-281/2021-4 od 15. svibnja 2023. ova je presuda ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U ponovljenom suđenju optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti predmetnom optužnicom.

4. U dokaznom postupku su po zakonskoj osnovi iz članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., odnosno uz suglasnost stranaka, pročitani iskazi oštećenog DK s prijašnjih rasprava od 6. rujna 2021. i 10. listopada 2024. (zapisnici s lista 209-218 i 315-321) i svjedoka BK s prijašnje rasprave od 16. travnja 2024. (zapisnik s lista 287-290), a nadalje su pročitani, odnosno izvršen je uvid u: fotodokumentaciju očevida Policijske postaje osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj OKA-214/2020 (list 95-113 spisa), medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra Osijek na ime oštećenika (list 69, 82-83, 161-166 spisa), dokumentaciju dostavljenu od strane optuženika (listovi 127-129, 181-206), podnesak I. policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin od 23. siječnja 2024., uvjerenje iz kaznene evidencije na ime optuženika od 20. ožujka 2025. (list 342-343) i potvrdu iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 20. ožujka 2025. (list 340-341). Optuženik je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

5. Optuženik je u svojoj obrani izjavio da u cijelosti ostaje kod svojih ranijih obrana koje je iznio pred policijom i u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, kao i na prijašnjim raspravama od 6. rujna 2021. i 15. travnja 2024. Stoga su reproducirane snimke ispitivanja optuženika u I. policijskoj postaji Osijek od 18. srpnja 2020. i u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 18. srpnja 2020. i pročitani zapisnici s tih ispitivanja te su pročitane obrane optuženika s prijašnjih rasprava od 6. rujna 2021. i 15. travnja 2024.

5.1. Optuženik je prilikom ispitivanja u I. policijskoj postaji Osijek iskazao da je 17. srpnja 2020. oko 10,00 sati došao kod oštećenika. Kada mu je oštećenik vraćao dokumentaciju pokazao mu je dvije punomoći koje je uzeo u ruku i pokidao na jedno osam dijelova. Nakon toga on je rekao oštećeniku da ga nije zastupao kako treba i da nije ništa napravio nakon čega mu je oštećenik spomenuo da se radi o troškovima savjetovanja. Zamolio je oštećenika da mu vrati novce i oštećenik mu je rekao da mu da bankovnu karticu. Zapisali su krivi broj računa pa mu je oštećenik rekao da će mu poslati novce. Okrenuo se i otišao. Oštećenika nije uhvatio za vrat kada je pokidao punomoći niti mu je prijetio. Oštećeniku je samo rekao da je on hrvatski branitelj i da ga treba biti stid što ga je tako zastupao. U porukama je oštećeniku poslije poslao broj računa da mu vrati novce i ne spori da je u tim porukama vrijeđao oštećenika. Oštećenik mu je uzeo 1.000,00 kn, a nije napisao podnesak zbog čega se smatra prevarenim. Toga dana 17. srpnja 2020. oštećenik mu je dao račun koji je ubacio u spis i taj je račun vidio tek kada je došao kući.

5.2. Prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku optuženik je iskazao da je točno da je 17. srpnja 2020. oko 10,00 sati došao u odvjetnički ured oštećenika te da se dan ranije najavio oštećeniku da će doći i uzeti svoje dokumente, jer je nezadovoljan njegovim postupanjem. Prvi put je došao kod oštećenika u njegov ured u petak 10. srpnja 2020. i tada je oštećenika upoznao sa svojim predmetom koji kao tužitelj vodi protiv svog susjeda kod Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu. Oštećeniku je toga dana potpisao dvije punomoći. Oštećenik mu nije davao tog dana savjete, već je on oštećenika upoznavao s okolnostima tog svog predmeta. Tražio je od oštećenika da mu napravi podnesak vezano za geodetsko vještačenje. Pitao je oštećenika koliko košta taj podnesak, a oštećenik mu je rekao da košta 1.000,00 kn. Oštećeniku je tada dao 1.000,00 kn. Pitao je oštećenika hoće li mu dati račun ili potvrdu za primljeni novac na što mu je oštećenik rekao da ne izdaje potvrde i da nema račun. Sutradan u subotu 11. srpnja 2020. nazvao je oštećenika te mu je rekao da će fotografirati stanje oko kuće, jer mu je susjed zablokirao kuću zbog čega protiv susjeda i vodi spor. Rekao je oštećeniku da će doći kod njega u srijedu 15. srpnja 2020. kako bi mu predao fotografije. Tu srijedu je došao kod oštećenika s kolegom kojeg je poveo kao svjedoka i tražio je od oštećenika da zajedno sačine podnesak. Oštećenik do toga dana nije napisao podnesak, a za 1.000,00 kn je rekao da je to bilo za konzultacije. Oštećenik mu je rekao da ima vremena za podnesak, jer nije istekao rok, ali je on htio da se to što prije napiše. Tada je shvatio da oštećenik nema namjeru napisati taj podnesak te je stoga sam napisao taj podnesak i u četvrtak 16. srpnja 2020. nazvao je sud da vidi je li oštećenik predao punomoć. Dobio je informaciju da oštećenik nije predao punomoć pa je stoga nazvao oštećenika i rekao mu je da ne treba ništa napisati i da će on sam predati podnesak te mu je prigovotio zato što nije poslao punomoć na sud. Oštećenik mu je rekao da se punomoć može predati zajedno s podneskom. Promijenio je do tada pet do šest odvjetnika i sa svakim se mirno razišao. Dana 17. srpnja 2020. je došao kod oštećenika u njegov odvjetnički ured, a oštećenik je uzeo dvije punomoći koje mu je potpisao te ih je pokidao. Oštećeniku je rekao da mu je dao 1.000,00 kn za zastupanje, a da ga nije zastupao niti je predao punomoć na sud te je tražio od oštećenika da mu vrati novce. Oštećenik mu je rekao da će mu vratiti novce te je oštećenik tražio od njega broj bankovnog računa, ali su zapisali krivi broj. Oštećenik mu je vratio dokumentaciju. Kada se vratio kući u dokumentaciji koju mu je vratio oštećenik vidio je račun koji mu je oštećenik izdao na iznos od 1.250,00 kn s nadnevkom 13. srpnja 2020. Tada je shvatio i da je oštećeniku dao krivi broj bankovnog računa te je oštećeniku poslao poruku s ispravnim brojem računa. Oštećenika je u porukama upozoravao da mu treba vratiti novce, jer nije ništa napravio. Smatra da ga je oštećenik na finski način opljačkao. Bilo je u tim porukama oštrijih riječi s njegove strane, jer je bio ljut i ogorčen na oštećenika. Niti jednom rječju nije prijetio oštećeniku niti ga je uhvatio za vrat, već je to oštećenik izmislio. Misli da ga je oštećenik prijavio zato da ga ušutka kako ne bi vratio svoj novac natrag, a moguće i zato što je razjario oštećenika svojim porukama.

5.3. Na raspravi održanoj 6. rujna 2021. optuženik je dodao da je dana 17. srpnja 2020. sam došao kod oštećenika te da se tom prilikom zadržao oko 4 do 5 minuta u njegovom uredu. Dana 16. srpnja 2020. prije podne je kontaktirao oštećenika i najavio svoj dolazak 17. srpnja 2020., a s obzirom da je vidio da oštećenik uopće nije predao punomoć za zastupanje u predmetu P-3237/2019., te je zbog toga smatrao da ga oštećenik u tom postupku ne želi zastupati ili da ga neće na adekvatan način zastupati. U telefonskom razgovoru 16. srpnja 2020. otkazao je oštećeniku punomoć. Tog 16. srpnja 2020. prije nego što je zvao oštećenika, kontaktirao je Općinski sud u Osijeku, Stalnu službu u Valpovu te je dobio informaciju da oštećenik uopće nije predao punomoć vezano za ovaj spis. Kada je došao kod oštećenika, oštećenik je bez ikakve prethodne komunikacije teatralno uzeo punomoći, digao ih u zrak i pokidao. Prije nije ništa rekao oštećeniku, a cijelo vrijeme je od oštećenika bio udaljen dva do tri metra. Tražio je od oštećenika da mu vrati sve njegove dokumente koje mu je oštećnik i vratio, te je rekao oštećeniku da mu je dao iznos od 1.000,00 kuna u svrhu pisanja prigovora na geodetsko vještačenje, a da taj prigovor nije napisao, već da ga je on sam napisao. Rekao je oštećeniku da mu zbog toga vrati novce, jer mu nije napravio ono za što ga je platio. Oštećenik mu je rekao da mu da broj računa kako bi na taj račun vratio novce. Oštećeniku je dao krivi broj računa pa mu oštećenik možda iz tog razloga nije ni uplatio novce. Nakon toga je otišao iz ureda i izričito tvrdi da nije napao oštećenika i da između njih nije bilo fizičkog kontakta, niti mu je uputio prijeteće riječi. Oštećenik je za njim izašao na vrata, odnosno ispratio ga je i pri tome mu je rekao da će mu vratiti iznos od 1.000,00 kuna. Nakon nekih sat vremena oštećeniku je poslao poruke, u prvoj poruci je ponovno tražio da mu vrati iznos od 1.000,00 kuna i napisao mu pravi broj računa. Ponovno je pitao oštećenika kada će mu vratiti novce, a kada mu oštećenik nije odgovarao, počeo je s porukama uvredljivog sadržaja, odnosno to ne osporava. Oštećeniku je predao dokumentaciju isključivo vezano za predmet P-3237/2019., a koju mu je oštećenik i vratio. Oštećeniku je predao iznos od 1.000,00 kn prilikom prvog susreta 10. srpnja 2020., a oštećenik mu je rekao da se to odnosi na pisanje prigovora. Drugi put je bio kod oštećenika 15. srpnja 2020., a tada je poveo sa sobom kod oštećenika prijatelja VK kako bi mu ovaj bio svjedok da je oštećeniku platio iznos od 1.000,00 kn, jer kada je oštećeniku predao taj iznos, nije dobio nikakvu potvrdu ili račun. Vidio je da se oštećenik teško kreće, odnosno da je invalid. Dana 16. srpnja 2020. je provjerom u sudu utvrdio da oštećenik nije dostavio punomoć, pa je odlučio sam napisati prigovor na vještačenje 16. srpnja 2020. Poznato mu je da je rok za pisanje prigovora bio 15 dana, te mu je poznato da je bilo još vremena da se prigovor preda, odnosno da rok nije istekao u tom trenutku, ali je htio da se prigovor napiše što prije.

5.4. Na raspravi održanoj 15. travnja 2024. optuženik je dodao da nema niti jednu "mrlju" u cijelom svom životu te da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata.

5.5. Optuženik je na raspravi u ponovljenom suđenju dodao da se oštećenik od njega htio imovinski okoristiti, da mu je oštećenik uzeo 1.000,00 kuna, a poslije da je od njega tražio još 20.000,00 kuna na ime naknade štete nakon što je u ovom kaznenom predmetu donesena presuda kojom je izdan kazneni nalog. Naveo je i da spomenuti račun koji je izdan 13. srpnja 2020. na iznos od 1.250,00 kuna, a koji mu je predan 17. srpnja 2020., odnosno koji mu je podmetnut u spis koji mu je vraćen, nije platio oštećeniku niti je oštećenik pokrenuo prisilnu naplatu tog računa.

6. Iz iznesene obrane optuženika proizlazi da on ne osporava činjenične tvrdnje iz optužnice da je dana 17. srpnja 2020., oko 10,00 sati, bio u odvjetničkom uredu izabranog opunomoćenika, ovdje oštećenog, odvjetnika DK u [adresa], a kojeg je angažirao za zastupanje u sporu protiv njegovog susjeda, te da je tada bio nezadovoljan postupanjem oštećenika.

6.1. S druge strane, optuženik osporava činjenične tvrdnje da je tom prilikom kada je bio u odvjetničkom uredu oštećenika istog u nakani da ga ustraši uhvatio s obje ruke za vrat te ga snažno stisnuo, a potom da ga je pustio kada je vidio da je oštećenik počeo gubiti svijest, a osporava i da se obratio oštećeniku riječima: "Ja sam borac. Ti znaš da sam naoružan i u narednih par dana pojest će te mrak. Završit ćeš pod zemljom.", te da mu je pri odlasku iz ureda rekao i: "Vidjet ćemo se još."

6.2. U odnosu na ove sporne činjenice o kojima ovisi postojanje predmetnog kaznenog djela sud nije prihvatio obranu optuženika, budući da je u tom dijelu njegova obrana suprotna iskazu oštećenika u koji sud nije imao razloga sumnjati s obzirom na njegovu reakciju koja je uslijedila odmah nakon odlaska optuženika iz njegovog odvjetničkog ureda (odmah dojavio prijetnje policiji, a potom istog dana podnio i kaznenu prijavu protiv optuženika), kao i okolnost da nije imao razuman razlog da lažno prijavi optuženika te da je optuženik kada je predmetnog dana bio u njegovom odvjetničkom uredu nesporno na njega bio ljut (naveo da je bio ljut i ogorčen), odnosno nezadovoljan njegovim postupanjem zato što nije poslao podnesak na sud u njegovom predmetu za koji ga je angažirao u vrijeme kada je optuženik to htio, pa je stoga u takvom uvjerenju da ga je oštećenik izigrao optuženik očito bio i motiviran da se s njim obračuna, a stanje srdžbe i bijesa očito više nije mogao kontrolirati u trenutku kada je oštećenik pred njim pokidao punomoći. Imajući u vidu navedeno, kao i ponašanje optuženika nakon što je napustio odvjetnički ured oštećenika, odnosno njegove brojne uvredljive SMS poruke koje je uporno slao oštećeniku, a iz kojih proizlazi da se oni sigurno nisu mirno rastali u odvjetničkom uredu oštećenika kako je optuženik prikazao u svojoj obrani (optuženik naveo da ga je oštećenik ispratio na vrata i rekao mu da će mu vratiti 1.000,00 kn), sud je ocijenio da je optuženik u pogledu spornih činjenica smišljeno iskazivao kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornost i kažnjavanje u ovom kaznenom predmetu.

7. Oštećeni DK je u dokaznoj radnji ispitivanja u svojstvu svjedoka u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 28. srpnja 2020. naveo da radi kao odvjetnik u odvjetničkom uredu u Osijeku te da se otprilike tjedan dana prije predmetnog događaja kod njega u uredu pojavio optuženik s kojim je u tom prvom kontaktu imao konzultacije preko sat vremena. Optuženik je kao tužitelj pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu vodio sudski spor u vezi međe i htio je da mu on napiše prigovor na nalaz i mišljenje vještaka. Tom prilikom optuženik mu je potpisao dvije punomoći za zastupanje i to punomoć za zastupanje u tom tekućem predmetu i drugu punomoć koja se odnosila na buduće uređenje međe. Nakon toga, optuženik ga je nazvao u subotu te su dogovorili susret za ponedjeljak u 10,00 sati kada je optuženik došao u njegov ured u pratnji još jednog čovjeka koji je bio prisutan njihovom razgovoru. Tom prilikom optuženik mu je donio nekakve slike te je tražio od njega da sačini navedeni prigovor, ali je problem bio u tome što optuženik nikako nije mogao shvatiti da sva pošta na sud ide elektronskim putem bez žiga i potpisa te je zatražio dva dana da o svemu razmisli. Kritičnog dana 17. srpnja 2020., oko 10,00 sati, optuženik je ponovno došao u njegov ured te mu je tom prilikom prigovarao da nije predao punomoć na sud, na što je optuženiku pojasnio da će punomoć predati zajedno s prigovorom kojeg treba još napisati. Tada mu je optuženik rekao nešto u smislu da radi za „suprotnu stranu“ na što je on reagirao na način da je pred optuženikom pocijepao punomoći koje mu je optuženik ranije potpisao. Na tren se okrenuo kako bi uzeo svu optuženikovu dokumentaciju koja mu je stajala na stolu i u tom trenutku optuženik mu je nenadano prišao te ga uhvatio objema rukama za vrat. Inače ima suženje spinalnog kanala u vratnom dijelu kralježnice te je od tog pritiska optuženika počeo gubiti svijest, a kada je to optuženik vidio pustio ga je, a on se srušio na stolicu koja se nalazila iza njega. Nakon toga, optuženik je pobjegao. Sjeća se da mu je optuženik u odlasku govorio nešto u smislu čut ćeš ti za mene, progutat će te mrak, da je on dragovoljac Domovinskog rata i tko njega izda da će završit pod zemljom. Nakon toga, istog dana optuženik mu je slao poruke u kojima je tražio da mu vrati iznos od 1.000,00 kuna koji mu je naplatio za konzultacije. Ne sjeća se kojeg dana je naplatio optuženiku konzultacije u iznosu od 1.000,00 kuna, time da je optuženik kod sebe imao samo 1.000,00 kn te mu je i predao tih 1.000,00 kn, a on mu je isti dan predao račun. Ovaj račun se odnosio na troškove konzultacija. Nije točno da ga je optuženik dana 16. srpnja 2020. nazvao i najavio svoj dolazak 17. srpnja 2020. kako bi mu otkazao punomoć. Zbog njegovog zdravstvenog stanja, odnosno oštećenja koja ima osjetio je teški strah u trenutku kada ga je optuženik uhvatio rukama za vrat, jer je bio svjestan do kojih posljedica može doći, odnosno da može ostati i nepokretan. Nakon petnaestak minuta kada je donekle došao k sebi pozvao je policiju, a oni su, s obzirom da im je rekao da nije u stanju doći do policije, došli u njegov ured te su ga odveli u policijsku postaju gdje je na zapisnik predao kaznenu prijavu. Nije tražio liječničku pomoć i nije imao vidljive modrice na vratu. Misli da je optuženiku odgovorio na njegove SMS poruke i to s jednom ili najviše dvije poruke u kojima je naveo optuženiku da mu je ispostavio račun i da ga ne uznemirava. Od tog dana 17. srpnja 2020. više nije imao nikakav kontakt s optuženikom.

7.1. Oštećenik je na raspravi 6. rujna 2021. ostao kod ovog svog ranijeg iskaza te je dodao da je optuženik bio kod njega u uredu u tri navrata, da se prvi puta kada je došao zadržao kod njega preko sat vremena i da mu je optuženik pri tom prvom susretu dao iznos od 1.000,00 kuna, a što se odnosilo na ove konzultacije, odnosno davanje pravnih savjeta. Drugi put kada je optuženik bio kod njega uručio mu je račun. Optuženik je htio da ga on zastupa u tri predmeta, jedan je bio vezan za imisije, drugi za uređenje međe, a za treći postupak mu je bilo nejasno što optuženik želi, odnosno nije znao što optuženik želi, jer nije znao artikulirati, a optuženik nije mogao shvatiti ono što mu je on objašnjavao. Optuženik mu je dao jednu ili dvije punomoći, ali je bio dosta nedefiniran za koje predmete ih želi. Vezano za ovaj postupak uređenja međa, savjetovao je optuženika da je potrebno provesti geodetsko vještačenje. Prije predmetnog dana optuženik mu se najavio da će pristupiti u njegov ured, a kada je došao optuženik je htio da mu izdiktira što da napiše, a da on na taj podnesak stavi svoj potpis i žig i da on (optuženik) to odnese na poštu, a što je njemu bilo neprihvatljivo. Optuženik je bio izrevoltiran te je on na to sve pokidao punomoći i rekao optuženiku da ga neće zastupati, a kada se okrenuo da vrati optuženiku njegovu dokumentaciju optuženik ga je uhvatio za vrat. Sjeo je jer mu nije bilo dobro, a optuženik je otišao te mu je vikao, odnosno optuženik mu je uputio prijeteće riječi za koje se tereti. Istog dana nakon tog događaja optuženik mu je poslao pet do šest tekstualnih poruka koje su bile degutantne pa ih je odmah i obrisao, te je zbog tih poruka i pozvao policiju, a da nije bilo navedenih poruka policiju moguće ne bi niti pozvao. Predmetnog dana optuženik je kod njega bio 15 do 20 minuta, a ranije mu nije najavio da će mu otkazati punomoć, već je on optuženiku otkazao punomoć. Ne može reći je li optuženik vidio da on ima problem s hodanjem, jer je većinom sjedio kada je optuženik bio kod njega u uredu.

7.2. Na raspravi u ponovljenom suđenju oštećenik je ostao kod svojih ranijih, naprijed iznesenih, iskaza te je dodao da mu je optuženik u prvom navratu kada je došao u njegov odvjetnički ured i kada ga je angažirao za zastupanje u predmetu Stalne službe u Valpovu, Općinskog suda u Osijeku, dostavio dokumentaciju vezano za taj predmet koja se odnosila na neko sporno zemljište koje je bilo predmet tog postupka. Zbog proteka vremena više se ne sjeća svih okolnosti tog predmeta koji mu je predočio optuženik, no sjeća se da je bilo riječi o tome da mu je vezano za to zemljište bilo povrijeđeno neko njegovo pravo. U drugom navratu kada je došao u njegov ured optuženik mu je donio i neku drugu dokumentaciju koja se odnosila na neku drugu česticu. U trećem navratu kada je došao kod njega u ured optuženiku je objašnjavao da ne može potpisati tužbu i dati mu da preda na poštu, jer su prije toga stupile izmjene ZPP-a prema kojima su se podnesci dostavljali sudu putem e komunikacije s digitalnim potpisom. Optuženik to nije razumio niti prihvaćao te mu je zbog toga prigovorio i on je potom pokidao punomoći te se okrenuo da uzme optuženikovu dokumentaciju da mu je vrati i u tom trenutku optuženik ga je uhvatio za vrat i stiskao. Optuženik mu je svašta govorio prije nego što ga je uhvatio za vrat, a što je njemu bilo suludo, s obzirom da je za njega to bio jedan banalan predmet za koji ga je optuženik angažirao. Pokidao je punomoći zato što je to inače radio pred strankom kada bi došlo do otkazivanja punomoći kako bi stranci pokazao da nema više nikakvog temelja za zastupanje, odnosno kao odvjetniku mu nije bilo dovoljno da samo prekriži punomoć. Pretpostavlja da je to izrevoltiralo optuženika. Optuženik tada od njega nije tražio da mu vrati novce koje mu je ranije platio, već je to tek zatražio u porukama. Da je optuženik i tražio taj novac, novac mu ne bi vratio, jer se radilo o uslugama koje je izvršio, odnosno o konzultacijama, time da optuženiku nije naplatio sastavljanje tužbe. Optuženiku je na svom računalu pokazao tužbe koje je sastavljao, a optuženik je inzistirao da tu tužbu isprinta, potpiše i ovjeri, a da on osobno odnese tužbu na poštu. Da je na to pristao, odnosno da je sud dobio takav podnesak bio bi od strane suda pozvan da u roku od 8 dana isti podnesak dostavi putem e komunikacije s digitalnim potpisom. Više se ne sjeća je li za oba predmeta za koja ga je angažirao optuženik sastavio odgovarajuće podneske. Koliko se sjeća, optuženik mi je predao u gotovini 500 kn na ime konzultacije i još 500 kn na ime akontacije za postupak za koji ga je angažirao, ali ne sjeća se više u kojem je to navratu bilo, odnosno je li to bilo onda kada je on prvi puta došao u njegov odvjetnički ured. Nije odmah izdao optuženiku račun, budući da su se dogovorili da će račun biti izdan po završetku postupanja. Nije ni mogao optuženiku ispostaviti račun, budući da su za njegov odvjetnički ured izdavali račune djelatnici u knjigovodstvenom servisu, a koji su u to vrijeme bili na godišnjem odmoru. U odvjetničkim poslovima je i uobičajeno da se računi ne izdaju odmah, jer klijenti mogu platiti akontaciju, posebno u kaznenim predmetima za što im se može izdati potvrda, a onda se računi naknadno izdaju za obavljenu uslugu. Nije optuženiku izdao potvrdu za ovih 1.000,00 kn koje mu je platio, budući da optuženik potvrdu nije ni tražio. Ne spori da mu je optuženik platio u gotovini 1.000,00 kn. Ako neki klijent pravi probleme zbog računa, u takvim situacijama bi unatoč godišnjem odmoru knjigovodstvenog servisa zamolio šeficu knjigovodstvenog servisa s kojim ima sklopljen ugovor UK da ipak omogući izdavanje računa. Više se ne sjeća je li tako postupio vezano za račun koji je trebao biti izdan optuženiku. Smatra da optuženik ni u situaciji da je on povrijedio bilo kakve zakonske norme ili kodeks odvjetničke etike ne bi imao pravo da ga napadne. Nazvao je UK da izda račun nakon što mu je optuženik poslao one degutantne poruke, no ne sjeća se više kada je to bilo. Nakon što je oštećeniku predočen njegov raniji iskaz gdje je naveo da se u dokumentaciji koju je optuženiku vratio u tom trećem navratu nalazio račun, a što bi značilo da je račun izdan prije nego što mu je optuženik slao spomenute SMS poruke, oštećenik je odgovorio da se zbog proteka vremena više ne sjeća tih detalja, kao ni riječi koje mu je u tom trećem navratu kada je došao izgovarao optuženik te da vezano za te okolnosti ostaje kod svojih ranijih iskaza.

7.3. Iskaz oštećenika za sud nije bio upitan, budući da je oštećenik od početka tvrdio da ga je optuženik uhvatio za vrat i da mu je prijetio, a kako je taj događaj nakon što se optuženik udaljio iz njegovog ureda odmah telefonom dojavio policiji, što isključuje mogućnost da je u tom kratkom vremenu mogao sve izmisliti, te kako je optuženik na njega bio izrazito bijesan, što proizlazi i iz uvredljivih poruka koje mu je odmah nakon događaja slao, i kako je prema iskazu svjedoka BK oštećenik bio vidno uzrujan kada je došao u policiju prijaviti optuženika, sud je ocijenio da je oštećenik opisivao ponašanje optuženika koje je doista i doživio i zbog kojeg se uplašio za svoj život. Tvrdnje optuženika da ga je oštećenik prijavio policiji kako mu ne bi morao vratiti 1.000,00 kn po mišljenju suda nemaju smisla, budući da je oštećenik naveo da je u tom iznosu naplatio optuženiku uslugu konzultacija i savjetovanja, što je, uostalom, napisao optuženiku i u porukama koje su razmijenili nakon događaja, a s obzirom da optuženik ne osporava da se u prvom navratu kada je došao kod oštećenika u ured tamo zadržao razgovarajući s oštećenikom o svojim predmetima, a što ukazuje i da se može vjerovati oštećeniku kada tvrdi da je optuženik kod njega bio više od sat vremena, u takvoj situaciji oštećenik nije imao razloga da bude zabrinut da bi mogao biti u obvezi vratiti optuženiku novce, budući da je kao odvjetnik ovlašten naplatiti klijentu razgovor u svrhu razjašnjenja situacije za koju klijent treba pravnu pomoć ili predlaganja potencijalnih načina rješavanja pravnog problema. Prema tome, oštećenik je ovaj račun mogao opravdati i stoga nije imao razloga da smatra da bi bio u obvezi vratiti 1.000,00 kn optuženiku, pa su stoga tvrdnje optuženika da ga je oštećenik prijavio policiji kako mu ne bi morao vratiti 1.000,00 kn doista nerealne, odnosno nelogične. Po ocjeni suda oštećenik uopće nije imao razloga da lažno prijavi optuženika policiji što dodatno potvrđuje vjerodostojnost njegovog iskaza.

8. Svjedok BK iskazao je da se sjeća da je predmetnog dana radio kao policijski službenik u I. policijskoj postaji Osijek. Toga dana oštećenik je negdje oko 10 – 11 sati prijepodne došao u postaju vidno uzrujan te je naveo da ga je fizički napao njegov klijent TK te mu prijetio ubojstvom i to oružjem koje ima kod kuće. Također, oštećenik je spomenuo da ga je optuženik uhvatio za vrat rukama te da je zbog toga izgubio svijest pa kada je to optuženik vidio da ga je pustio te se udaljio iz ureda. Na oštećeniku nije vidio ozljede, ali je oštećeniku ponudio liječničku pomoć što je oštećenik odbio te je žurio. Oštećenik mu je rekao da ima puno posla i da želi da se što prije ovo završi. Koliko se sjeća, oštećenik i on su neformalno razgovarali vezano za oštećenikovo prijašnje zdravstveno stanje, a za koje mu je oštećenik rekao da je već od ranije narušeno.

8.1. Nakon što je svjedoku BK predočen njegov raniji iskaz s dokazne radnje ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 27. srpnja 2020. u dijelu gdje je naveo ...da oštećenik nije imao nikakvu dokumentaciju, da je njegovo ponašanje bilo takvo da se isti žurio, da mu je oštećenik u jednom trenutku predložio da će potpisati prijavu, a da on (svjedok) unese ono što mu je oštećenik prethodno naveo, na što on nije pristao, da se oštećenik nije mogao točno sjetiti riječi koje mu je uputio optuženik, da mu je oštećenik na njegov upit je li mu potrebna liječnička pomoć odgovorio da nije i da je oštećenik potpisao zapisnik..., svjedok BK je naveo da se vezano za potpis zapisnika ne može sjetiti je li bilo tako, ali da je ovaj ostali dio njegovog ranijeg iskaza točan. Nadalje je svjedok BK naveo da je poprilično siguran da je oštećenik rekao da mu je optuženik prijetio ubojstvom, ali se oštećenik nije mogao točno sjetiti kojim riječima mu je optuženik to rekao. Zna da je spominjao nekakvo oružje. Sjeća se da je oštećenik rekao da mu je optuženik rekao da je branitelj, da ima kod kuće oružje te su iz tog razloga i išli u pretragu kuće optuženika. U pretrazi kuće optuženika pronašli su zračnu pušku koja je bila stara i neuporabljiva te su tu pušku i oduzeli optuženiku te je predali na postupanje nadležnoj Policijskoj postaji Belišće. Osim toga, ništa drugo nije pronađeno, a optuženik je bio suradljiv.

8.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka BK, budući da je on opisivao okolnosti koje je saznao u obavljanju svog redovnog posla, a kako se njegov iskaz podudara s iskazom oštećenika i kako on nema nikakvog interesa od ovog postupka, očito je da je opisivao okolnosti vezano za dolazak oštećenika u policiju povodom predmetnog događaja kojih se doista i sjeća.

9. Na fotografijama iz fotodokumentacije očevida Policijske uprave osječko- baranjske, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj OKA-214/2020 od 31. srpnja 2020. prikazane su primljene i poslane SMS poruke s mobilnog uređaja optuženika pozivnog broja [broj telefona] iz kojih proizlazi da je dana 17. srpnja 2020. u 10,51 sati optuženik poslao oštećeniku, a čiji je broj [broj telefona] u svom mobilnom uređaju spremio pod nazivom „Dinko Odvjetnik“, poruku u kojoj je naveo broj bankovnog računa, a potom je u 11,20 sati napisao oštećeniku drugu poruku sadržaja: „Vrati mi novce koje si mi uzeo na crno tisuću kuna za podnesak koji niste ni napisali, čak niste ni sudu dostavili punomoć“, nakon čega je u 11,23 sati napisao oštećeniku i treću poruku sadržaja: „Poslao sam broj računa na koji ćete mi vratiti novce, htjeli ste me pokrasti dragovoljca domovinskog rata“, a u 13,25 sati optuženik je poslao oštećeniku i četvrtu poruku sadržaja: „jesi li mi vratio moje novce prevarantu i kriminalcu jedan stid te bilo ako imaš stida“. U 13,26 sati oštećenik je odgovorio optuženiku: „Dobili ste račun. Nemojte me uznemiravati i prijetiti. Uhvatili ste me za vrat i da nisam počeo padati u nesvijest bog zna što bi bilo. Prijetili ste mi životom“, na što mu je optuženik u 13,34 sati naveo: „Cijelo vrijeme ste mi lagali kao i sada ništa niste napravili, a uzeli ste mi velike novce na crno i još lažete i plus toga još mi oćete naplatiti kao redovno a apsolutno ništa niste napravili stid vas bilo ako imate stida“. Na ovu je poruku oštećenik odgovorio optuženiku: „Konzultacije x 3, ispostavljen račun“. U 13,46 sati optuženik je napisao oštećeniku poruku sadržaja: „Nema nikakvih konzultacija, ja sam tražio samo podnesak koji vi niste napisali i uzeli ste mi odmah na crno za podnesak tisuću kuna i kad sam rekao da ne želim čak ni to jer ste me stalno lagali kad sam došao po dokumente vi ste mi kao najljući kriminalac ispostavili još i račun iako niste apsolutno ništa napravili", na što mu je oštećenik ponovno napisao: „Nemojte me uznemiravati“. U 13,50 sati optuženik je napisao oštećeniku zadnju poruku sadržaja: „Uživajte u prevarama i lopovluku sve će vam to dragi bog naplatiti smeće jedno banditsko“.

10. Iz specifikacije poziva operatera A1 Hrvatska d.o.o. proizlazi da je optuženik uputio oštećeniku poziv na njegov broj mobitela [broj telefona] dana 10. srpnja 2020., 11. srpnja 2020. i 16. srpnja 2020.

11. Iz podneska I. policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin od 23. siječnja 2024. proizlazi da je dana 17. srpnja 2020. u 10,12 sati zaprimljena dojava od strane oštećenog DK da mu optuženi TK prijeti te da ga je fizički napao u njegovom uredu u [adresa].

12. Iz medicinske dokumentacije Kliničkog bolničkog centra Osijek na ime oštećenika (otpusno pismo Odjela za neurokirurgiju od 17. veljače 2010.) i rješenja HZMO od 4. travnja 2013. proizlazi da je oštećenik 2010. godine doživio pad uslijed kojeg je kod njega došlo do oduzetosti ruku i nogu zbog čega je hospitaliziran i operiran te da mu je nakon provedenog liječenja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%.

13. Iz dokumentacije dostavljene od strane optuženika (rješenje Ministarstva obrane Zagreb od 24. veljače 2004. na ime optuženika, pohvale zapovjedništva RH, Spomenica Domovinskog rata, medicinska dokumentacija KBC Osijek, Klinike za psihijatriju na ime optuženika, podnesak opunomoćenika oštećenika odvjetnika Zdenka Krstića iz Osijeka od 26. listopada 2020. koji je dostavljen optuženiku) proizlazi da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata i da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata te da se liječi pod dijagnozom PTSP-a, odnosno da odlazi na ambulantne kontrole preglede, te da je oštećenik od njega nakon izdavanja kaznenog naloga zbog fizičkih i duševnih boli koje je pretrpio tražio na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn.

14. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 20. ožujka 2025. proizlazi da je optuženik neosuđivan i nekažnjavan.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud drži dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako se tereti predmetnom optužbom.

16. Naime, iz obrane optuženika i iskaza oštećenika proizlazi nespornim, a budući da su oni o tome suglasno iskazivali, da je optuženik u tri navrata dolazio kod oštećenika u njegov odvjetnički ured, da je u prvom navratu razgovarao s oštećenikom vezano za sudski spor koji kao tužitelj vodi protiv svog susjeda radi uređenja međe i da je tada oštećenika angažirao za zastupanje, odnosno potpisao mu dvije punomoći i dogovorio se s njim da će napisati prigovor na vještačenje koje je obavljeno u tom sudskom predmetu te mu platio iznos od 1.000,00 kn, zatim da je u drugom navratu optuženik došao kod oštećenika kako bi mu predao fotografije svoje kuće za potrebe sačinjavanja navedenog prigovora i da je već tada bio nezadovoljan što oštećenik nije pripremio i poslao na sud prigovor, iako još nije bio protekao rok za podnošenje prigovora, a da je u trećem navratu kada je optuženik došao kod oštećenika, a što je bilo predmetne zgode (17. srpnja 2020. oko 10,00 sati) optuženik i dalje bio nezadovoljan zato što oštećenik ni do tog dana nije napisao i poslao prigovor u njegovom sudskom predmetu, kao ni punomoć koju mu je potpisao te da je tada oštećenik pred njim pokidao punomoći.

17. Optuženik tvrdi da je dan ranije (16. srpnja 2020.) putem telefona otkazao oštećeniku punomoć zato što je provjerom u Općinskom sudu u Valpovu, Stalnoj službi u Valpovu utvrdio da oštećenik do tog dana nije poslao prigovor na geodetsko vještačenje za što ga je angažirao, kao ni punomoć. Optuženik je ovim tvrdnjama prikazao da je suradnju s oštećenikom raskinuo prije 17. srpnja 2020., a da je toga dana samo došao kod oštećenika po svoju dokumentaciju, odnosno prikazao je da nije imao potrebe da napadne oštećenika. Međutim, sud ne vjeruje optuženiku da je bilo tako kako je opisao, odnosno da je dan ranije otkazao putem telefona punomoć oštećeniku, budući da je oštećenik naveo da je optuženik tog 17. srpnja 2020. došao kod njega u ured i prigovarao mu što nije još poslao punomoć na sud te da je tom prilikom optuženik tražio od njega da mu izdiktira podnesak, a da on takav podnesak potpiše i stavi svoj žig i da potom optuženik sam preda taj podnesak na poštu, no da je on to odbio zbog čega je optuženik bio izrevoltiran. Oštećenik je, dakle, ukazao da je njegova reakcija kada je odbio prijedlog optuženika da potpiše podnesak koji bi optuženik sam izdiktirao, odnosno napisao i poslao na sud bila okidač kod optuženika da ga napadne. Budući da je optuženik u svojoj obrani naveo da je htio da se prigovor napiše što prije i da je kada mu je oštećenik rekao da ima vremena za taj podnesak, jer još nije istekao rok, odgovorio oštećeniku da će sam napisati podnesak te da je tog 17. srpnja 2020. kada je došao kod oštećenika u ured i rekao oštećeniku da je sam napisao podnesak, očito je da se može vjerovati oštećeniku kada tvrdi da je optuženik tražio od njega da mu izdiktira taj svoj podnesak, a da on isti potpiše i ovjeri odvjetničkim pečatom, a u takvoj situaciji kada je optuženik očekivao da će mu oštećenik 17. srpnja 2020. potpisati i ovjeriti podnesak i da će on potom osobno odnijeti taj podnesak na poštu, odnosno kada je očekivao suradnju u tom pravcu, on sigurno nije prethodno telefonom otkazao punomoć oštećeniku.

17.1. Iz navedenih razloga sud vjeruje oštećeniku da je optuženik 17. srpnja 2020. došao kod njega u odvjetnički ured i tražio da mu izdiktira podnesak koji je on sam napisao, a da on taj podnesak potpiše, ovjeri i preda optuženiku kako bi ga optuženik sam poslao putem pošte na sud. S obzirom da je optuženik bio nestrpljiv što se tiče tog podneska i da mu je bilo bitno da se podnesak što prije dostavi sudu, a što ni sam ne osporava, i realno je u takvim okolnostima zaključiti da ga je izrevoltiralo kada je oštećenik odbio potpisati i ovjeriti podnesak, odnosno odbio njegov prijedlog da se takav podnesak pošalje poštom. S obzirom da je oštećenik naveo da je upravo u tom trenutku kada se optuženik izrevoltirao pokidao punomoći koje mu je optuženik potpisao, sve te okolnosti su očito dovele optuženika u stanje srdžbe i bijesa prema oštećeniku, što optuženik i ne osporava, budući da je u svojoj obrani naveo da je bio ljut i ogorčen na oštećenika.

18. Oštećenik je nadalje opisao da se kada je pokidao punomoći na tren okrenuo kako bi uzeo svu optuženikovu dokumentaciju koja mu je stajala na stolu i da mu je u tom trenutku optuženik nenadano prišao te ga uhvatio objema rukama za vrat uslijed čega je počeo gubiti svijest, a kada je to optuženik vidio da ga je pustio i da se on potom srušio na stolicu koja se nalazila iza njega. Sjeća se da mu je optuženik u odlasku govorio nešto u smislu čut ćeš ti za mene, progutat će te mrak, da je on dragovoljac Domovinskog rata i tko njega izda da će završiti pod zemljom, odnosno sjeća se da mu je optuženik izgovorio prijeteće riječi za koje se tereti u ovom kaznenom predmetu.

18.1. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, odnosno da je optuženik predmetne zgode na oštećenika bio ljut i ogorčen zbog podneska koji mu je oštećenik odbio potpisati i ovjeriti, a što je utvrđeno iz naprijed iznesenih razloga, zatim da je optuženik svoj bijes iskalio na oštećenika i u porukama koje mu je istog dana kada je došao kući u više navrata slao (pisao oštećeniku da je prevarant, kriminalac, smeće banditsko), da je toga dana optuženik došao kod oštećenika u njegov odvjetnički ured oko 10,00 sati, a da je oštećenik dojavio policiji fizički napad i prijetnju već u 10,12 sati (točka 11.), dakle, očito odmah nakon odlaska optuženika iz njegovog ureda, da je oštećenik prema iskazu policijskog službenika BK bio vidno uzrujan kada je došao u policiju i da je optuženiku istog dana na njegove uvredljive poruke odgovorio da ga je uhvatio za vrat i da nije počeo padati u nesvijest da J zna što bi bilo, a što je tvrdio i u ovom postupku da se dogodilo, te imajući u vidu da je oštećenik u porukama tražio od optuženika da ga prestane uznemiravati i prijetiti mu, za sud nema dvojbe da se oštećenik uplašio, a samim time i da se događaj odvio kako je oštećenik opisao.

19. Optuženik je u svojoj obrani ukazao da su se oštećenik i on mirno rastali kada je on odlazio iz njegovog odvjetničkog ureda, odnosno naveo je da je oštećeniku dao svoj broj bankovnog računa kako bi mu oštećenik mogao vratiti 1.000,00 kn i da ga je potom oštećenik ispratio do vrata i rekao mu da će mu vratiti novce, a kada je došao kući da je shvatio da je oštećeniku dao krivi broj računa i da je stoga poslao oštećeniku poruku s ispravnim brojem svog bankovnog računa. Optuženik je, dakle, i ovim tvrdnjama prikazao da nije napao oštećenika i da su oni bez ekscesa raskinuli suradnju. Međutim, kako je oštećenik ranije rekao optuženiku, a što proizlazi i iz same obrane optuženika, da se iznos od 1.000,00 kn koji mu je platio odnosi na konzultacije, odnosno savjetovanje vezano za predmet za koji ga je angažirao, a što je oštećenik napisao optuženiku i u porukama (napisao mu da se račun koji mu je izdao odnosi na konzultacije) i što govori o tome da oštećenik nije imao razloga da optuženiku vrati novce, te kako optuženik ne bi imao razloga da šalje oštećeniku uvredljive poruke koje mu je slao u situaciji da mu je oštećenik, kako je tvrdio u svojoj obrani, rekao da će mu vratiti novce i uzeo njegov broj računa, očito je da između njih ipak nije bilo govora oko vraćanja novca i da oštećenik nije ispratio optuženika do vrata i rekao mu da će mu vratiti novce, a kako je optuženik prikazao. Prema tome, jasno je da je optuženik ove SMS poruke nakon događaja smišljeno slao oštećeniku kako bi prikazao da ga je oštećenik oštetio, a sebe napravio žrtvom, odnosno kako bi pred oštećenikom opravdao svoje ponašanje prikazujući mu da je zaslužio napad zbog 1.000,00 kn koje mu je predao.

20. Optuženik po ocjeni suda nije imao razloga ni da smatra da je račun na iznos od 1.250,00 kn koji mu je oštećenik predao s dokumentacijom koju mu je vratio račun za neku drugu uslugu, odnosno za nenapisani prigovor, budući da mu je oštećenik u porukama jasno napisao da se taj račun odnosi na konzultacije koje je već platio, a što je, kako to proizlazi i iz obrane optuženika, optuženiku i ranije govorio, time da ta okolnost da se račun odnosio na obavljene konzultacije koje je optuženik već bio platio iznosom od 1.000,00 kn proizlazi i iz činjenice da oštećenik nije nikada pokrenuo prisilnu naplatu tog računa.

21. Iz svih iznesenih razloga sud nalazi da se optuženiku ne može vjerovati i drži dokazanim činjenice da je on dana 17. srpnja 2020., oko 10,00 sati, u [adresa], u odvjetničkom uredu izabranog punomoćnika, odvjetnika DK, a koji ga je zastupao u sporu protiv njegovog susjeda, nezadovoljan njegovim postupanjem, u nakani da ga ustraši, uhvatio ga s obje ruke za vrat te ga snažno stisnuo, uslijed čega je DK počeo gubiti svijest, pa kada je to vidio pustio ga, na što se on srušio na stolicu, te mu se još tom prilikom obratio riječima: "Ja sam borac. Ti znaš da sam naoružan i u narednih par dana pojest će te mrak. Završit ćeš pod zemljom.", te pri odlasku iz ureda i riječima "Vidjet ćemo se još."

21.1. Budući da ove izrečene riječi predstavljaju jasne prijetnje usmrćenjem te imajući u vidu da je oštećenik odmah zvao policiju i da je bio vidno uzrujan kada je podnosio kaznenu prijavu, za sud nema dvojbe da se radilo o ozbiljnim prijetnjama usmrćenjem uslijed kojih se oštećenik ustrašio za svoj život. S obzirom da bi se u takvoj situaciji kada počinitelj u stanju srdžbe i bijesa žrtvu hvata za vrat i izgovara prijetnje usmrćenjem svaka žrtva osjećala ugroženo za svoj život, sud nalazi da su izrečene prijetnje i objektivno podobne da izazovu osjećaj ugroženosti za vlastiti život.

22. Opisanim ponašanjem optuženik je ostvario obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., budući da je oštećeniku kao odgovornoj osobi, odnosno odvjetniku izgovorio prijetnje usmrćenjem (rekao oštećeniku da je naoružan, da će ga pojesti mrak i da će završiti pod zemljom) i to zbog okolnosti koje su vezane uz njegov odvjetnički rad (sastavljanje prigovora na geodetsko vještačenje u sudskom predmetu za koji ga je optuženik angažirao). Ubrojivost optuženika nije bila dovedena u pitanje, a postupao je s izravnom namjerom, jer je bio svjestan značenja svojih prijetećih riječi i da izgovaranjem istih, odnosno dajući do znanja oštećeniku da će ga ubiti zato što mu nije napisao podnesak bez odgode kako je on zahtijevao i zato što je odbio potpisati i ovjeriti podnesak koji je on sam pripremio, može ozbiljno ustrašiti oštećenika za njegov život, do koje je štetne posljedice na koncu i došlo, a i postupao je s ciljem da oštećenika ustraši takvom ozbiljnom prijetnjom smrću, jer bio izrevoltiran zbog podneska koji ovaj nije poslao pod njegovim uvjetima, odnosno u vrijeme i na način kako je on htio. Optuženik je, dakle, ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

23. Kod odmjeravanja kazne sud je optuženiku, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio kao olakotnu okolnost da je neosuđivan i nekažnjavan, a koja je okolnost značajna s obzirom da je u dobi od 64 godine, te okolnost da je bio sudionik Domovinskog rata. Otegotna je okolnost što je optuženik prilikom hvatanja oštećenika za vrat i izgovaranja prijetnji usmrćenjem znao da je oštećenik ranjiva osoba koja se ne može obraniti (naveo u obrani da je vidio da se oštećenik teško kreće, odnosno da je invalid), a što ovom kaznenom djelu daje dodatnu težinu.

24. Stoga je optuženik za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, time da mu je na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se navedena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

25. Sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11). S obzirom da je optuženik neosuđivan i da nakon događaja nije dolazio u kontakt s oštećenikom, odnosno da se cijelo vrijeme pridržavao mjera opreza, očito je da će i uvjetna osuda biti dovoljna da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost svog inkriminiranog ponašanja.

26. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

27. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 6. i 8. ZKP/08. optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 200,00 EUR, koji se nalazi primjerenim s obzirom na složenost i trajanje postupka, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, a za koje je troškove određeno da će sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje, kada oštećenik specificira svoj troškovnik.

28. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Špigel

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-1824/2020.

2. Optuženi TK

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Goran Mrkić iz Valpova

4. Oštećeni DK