Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MČ, zastupan po branitelju Nikoli Ivošević, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 92. točka 13. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, od 17. siječnja 2025., broj: Pp-369/2022-24, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenika MČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela tako da se djelo činjenično i pravno opisano u izreci te presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 92. točka 14. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020, 101/2023, 145/2023, 36/2024).
II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MČ i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana presuda.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, od 17. siječnja 2025., broj: Pp-369/2022-24 proglašen je krivim okrivljenik MČ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 92. točka 13.. Zakona o šumama (ispravno članka 92. točka 14.), za koji mu je izrečena ublažena novčana kazna od 200,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka ističući da je sud sam ispravio nedostatak u vremenu kao i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članak 195. stvak 2. Prekršajnog zakona, odlukom da se kao svjedoci saslušaju LČ i AČ koji nisu predloženi optužnim prijedlogom niti njegovom izmjenom, dok u cilju utvrđenja točnog dana prekršaja je odbijen prijedlog saslušanjem svjedoka ĐČ koji je bio nadležan za predmetnu česticu do 1.1.2021., predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Puli-Pola točno utvrdio činjenično stanje, međutim, omaškom nije pravilno pravno označio djelo, pa je stoga izmijenjena pravna oznaka prekršaja na način naveden u točki I. izreke ove presude.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud izvršio preinaku izreke Optužnog prijedloga i to na način da je u izreci naveo “točno neutvrđenog dana“, a izostavio riječi „14. srpnja 2021.“. Nadalje, okrivljenik ističe da je iz tih razloga izreka presude nerazumljiva jer u razlozima presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu izmjene činjeničnog opisa prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim. Time očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
6. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je počinjena navedena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka.
7. Naime, u pravu je okrivljenik kada ističe da je prvostupanjski sud izmijenio vrijeme počinjenja prekršaja na način da je naveo “točno neutvrđenog dana“ za razliku od vremena počinjenja djela naznačenog u optužnom prijedlogu „14. srpnja 2021.“. Međutim, okrivljeniku se prvenstveno ukazuje da je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, u skladu s činjenicama utvrđenim u provedenom dokaznom postupku, izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu, ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika. Upravo tako je prvostupanjski sud i postupio. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je prema utvrđenom činjeničnom stanju precizirao vrijeme počinjenja prekršaja za koji je okrivljenika proglasio krivim i takva izmjena predstavlja tzv. usklađivanje s utvrđenim činjeničnim stanjem, čime nije povrijeđen identitet između presude i optužbe odnosno okrivljenik nije time proglašen krivim za veću količinu protupravnog ponašanja od onoga koji mu je optužbom stavljen na teret.
8. Isto tako, prvostupanjski sud je u odlomku 75. i 76. obrazloženja pobijane prvostupanjske odluke dao jasne i argumentirane razloge zbog kojih je izvršio opisanu izmjenu vremena počinjenja djela, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, radi čega žalbeni navodi okrivljenika da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu izmjene činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, nisu osnovani.
9. Nadalje, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer je propustio saslušati svjedoka ĐČ, dok su saslušani svjedoci LČ i AČ koji nisu predloženi optužnim prijedlogom, ističući bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakon.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je na glavnoj raspravi 9. prosinca 2024. sud odbio provesti dokazni prijedlog ispitivanjem svjedoka ĐČ, jer je na odlučno ispitan svjedok LČ koji je preuzeo nadzor na predmetnoj čestici te razgledana dokumentacija. Ovdje je potrebno istaknuti da okrivljenik ima pravo predlagati izvođenje dokaza tijekom cijelog trajanja dokaznog postupka, pa ta okolnost nije odlučna za ocjenu hoće li se neki dokaz izvesti ili ne, ali je potrebno navesti da je sud, na temelju čl. 88. Prekršajnog zakona, dužan potpuno i točno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima i potpuno je samostalan pri izboru dokaza koje će izvoditi u dokaznom postupku uz, kao što je već rečeno, obvezu da utvrdi sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.
11. Imajući u vidu naprijed navedeno te činjenicu da je prvostupanjski sud činjenično stanje utemeljio na iskazima svjedoka DČ, ŠČ, ĆČ, FČ, koji su imali neposredno saznananje o odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika koji su potvrdili činjenicu da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazio predmetni materijal u srpnju 2021. te je njihov iskaz suglasan materijalnim dokazom (fotografije list 36-37 spisa), dok svjedok TČ, potvrđuje da je uočio materijal 2021., a svjedoci PČ navodi da je uočio materijal prije 3-4 godine, kao i svjedok ČČ prije par godina, pa ispitivanje svjedoka ĐČ nije bilo odlučno za pravilnost i točnost utvrđenog činjeničnog stanja te po ocjeni ovog suda nije počinjena tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona.
12. Dakle valjanom analizom provedenih dokaza ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježje djela prekršaja iz čl. 92. t. 14. Zakona o šumama, neovlašteno zauzimanje šume i šumskog zemljišta (članak 57.) u predmetnom vremenu. Napominje se da u konkretnom slučaju, vrijeme počinjenja djela nije bitno obilježje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.
13. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjsk sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
14. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena okrivljeniku, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja budući je primjenom odredbi o ublažavanju izrečena ispod posebnog minimuma novčane kazne za prekršaj iz članka 92. točka 14. Zakona o šumama.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Zapisničar :
predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
