Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1216/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene CĆ, zastupane po Tamari Mušnjak Špišić odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. i članka 228. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.), i članka 150. stavak 3. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/2013., 137/2013., 98/2019. i 33/2023.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Karlovcu, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 28. listopada 2024., broj: Pp-9072/2024-8, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Karlovcu, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena CĆ,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

provedenim inspekcijskim nadzorom 9. veljače 2023. u Karlovcu, M. Vrhovca 52, u poslovnim prostorijama poslodavca - obrta za djelatnost socijalne skrbi „[obrt]“, koji je u vlasništvu okrivljenice, bilo utvrđeno da kao poslodavac radnici AĆ iz [adresa], koja je kod iste otpočela s radom 25. studenog 2022. i obavljala je poslove njegovateljice i koja je radila u smjenama od najmanje 6 sati dnevno, nije omogućila korištenje dnevne stanke od 30 minuta,

čime bi počinila djelo prekršaja iz članka 228. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022).

II. Uslijed odluke iz t. I., žalba tužitelja bespredmetna je za prekršaj iz članka 228. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 12. Zakona o radu činjenično opisan pod t. 4. izreke pobijane presude.

III. U ostalom dijelu, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Karlovcu se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom 1. izreke iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 3. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena CĆ proglašena je krivom i uz primjenu čl. 37. Porekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom od 450,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 3. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude dok je temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakoan oslobođena od optužbe za djelo prekšaja iz članka 228. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 12. Zakona o radu uz obrazloženje da nije dokazano da bi okrivljenica počinila to djelo na način opisan pod toč. 4. izreke presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog odluke o prekršajnoj sankciji i trošku postupka, u bitnom navodeći da razlozi ublaženja nisu dostatno obrazloženi, a u odnosu na prekršaj iz članka 228. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 12. Zakona o radu poradi oslobođenja od optužbe. Predlaže da se pobijana presuda ukine, podredno preinači i okrivljenoj izrekne novčana kazna određena u rasponu za predmetna djela.

4. Žalba je djelomično neosnovana, djelomično bespredmetna.

5. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod 4. izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj, dok je u odnosu na djelo iz t.. 1., 2. i 3. izreke prvostupanjske presude utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 228. st. 2. u vezi st. 1. toč. 12. Zakona o radu, te je istu oslobodio optužbe u nedostatku dokaza na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, dok iz izreke pobijane presude proizlazi da djelo koje se okrivljenici stavlja na teret uopće nije prekršaj.

7. Naime, odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o radu propisano je: Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Člankom 228. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 12. Zakona o radu propisano je kažnjavanje poslodavca fizičke osobe ako radniku ne omogući korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanom ovim Zakonom (članak 73).

8. Kako je to vidljivo iz točke 4. izreke presude i optužnog prijedloga, u činjeničnom opisu prekršaja čl. 228. st. 2. u vezi st. 1. toč. 12. Zakona o radu nisu konkretizirani radni dani počinjenja, pa nije razvidno kada okrivljenica nije omogućila pravo na odmor od najmanje trideset minuta, niti je razvidno radno vrijeme i njegova organizacija tijekom dana, kako bi se moglo nedvojbeno zaključiti da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata koji se okrivljenici stavlja na teret. Naime, u činjeničnom opisu djela navodi se da okrivljenica kao poslodavac radnici AĆ iz [adresa], koja je kod iste otpočela s radom 25. studenog 2022. i obavljala poslove njegovateljice i koja je radila u smjenama od najmanje 6 sati dnevno, nije omogućila korištenje dnevne stanke od 30 minuta.

9. Takav činjenični opis prekršaja, u biti, predstavlja samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja i ne sadrži niti jednu konkretnu radnju odnosno propust okrivljenice. Naime, omogućavanje korištenja dnevne stanke od 30 minuta, ukoliko je do njega uopće došlo, bez da se objasni radni dan u kojem nije omogućena stanka, ne može biti osnova za optuženje, jer je radnja izvršenja načina onemogućavanja morala biti konkretizirana.

10. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenice. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana niti jedna konkretna radnja odnosno propust okrivljenice, nego se samo prepisuje jedan dio zakonske odredbe čl. 228. st. 2. u vezi st. 1. toč. 12. Zakona o radu, nije po propisu prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno.

11. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. Stoga, djelo iz čl. 228. st. 2. u vezi st. 1. toč. 12. Zakona o radu za koje je okrivljenica prvostupanjskom presudom oslobođena optužbe zbog nedostatka dokaza (nakon izvođenja dokaza) na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, a na način kako je to činjenično opisano u izreci (i optužnom prijedlogu), po propisu nije prekršaj te je prvostupanjski sud trebao osloboditi okrivljenicu na temelju čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona.

13. Slijedom iznesenog je trebalo po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, na način da je okrivljenicu za predmetno djelo ovaj sud oslobodio optužbe, ali ne na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, kako je to navedeno u t. I. ove drugostupanjske presude, a ne zbog nedostatka dokaza (čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona) kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud, te je žalba tužitelja uslijed ove odluke, bespredmetna.

14. Nadalje, razmotrivši odluke o prekršajnopravnim sankcijama za prekršaj iz iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 3. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda ukupno izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Budući da su novčane kazne ublažene znatno ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetne prekršaje, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice.

15. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona (t. I.), i čl. 205. Prekršajnog zakona (t. III. izreke).

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.