REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: Pn-2716/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice ML (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. (OIB: 52848403362), Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnica Morana Vukić Perak, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon 12. ožujka 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice Marina Mlačića, odvjetnika, te zamjenice punomoćnice tuženika Marije Vujasin, odvjetnice, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici s osnove neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 2.983,79 EUR sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2019. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 398,21 eur sa zateznom kamatom od

21. prosinca 2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.271,73 eur, sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2025. do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana. r i j e š i o je

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u podnesku od 1. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi da je 19. kolovoza 2019. stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u autobusu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JL, da je prometnu nezgodu uzrokovao DL upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] na način da je protivno pravilu o prednosti prolaska oduzeo prolaz autobusu, uslijed čega je izazvao sudar dvaju vozila. Navodi da se opisana nezgoda dogodila u Murvici na raskrižju cesta DC-08 i ŽC-6011, te da je uslijed udarca vozila u autobus, tužiteljica udarila desnim ramenom u metalnu šipku te se dočekala na lijevu ruku.

Nadalje tužiteljica navodi da je u trenutku prometne nezgode osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti: 211010055648.

Na temelju priložene medicinske dokumentacije o ozljeđivanju u štetnom događaju, prema kojoj je nakon prometne nesreće primljena u hitni medicinski prijem OB Zadar, tužiteljica navodi da joj je tuženik u mirnom postupku povodom odštetnog zahtjeva od 20. prosinca 2019. isplatio nesporni iznos od 21.600,00 kuna, te smatra da joj je s osnove povrede prava osobnosti tuženik dužan isplatiti daljnju naknadu za neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 28.400,00 kuna.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 1. ožujka 2024., a nakon provedenog medicinskog vještačenja na okolnost visine štete, tužiteljica traži naložiti tuženiku da joj zbog posljedice predmetne nezgode naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 EUR, te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 882,00 EUR ili ukupno 3.382,eur, sve sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim pasivnu legitimaciju, nastanak i dinamiku nastanka štetnog događaja od 19. kolovoza 2019.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice navodeći da je isplatom naknade štete u mirnom postupku u iznosu od 21.600,00 kuna tužiteljicu u cijelosti namirio za ozljede koje je zadobila u predmetnom štetno događaju.

Tuženik, podredno i opreza radi ističe i prigovor doprinosa tužiteljice vlastitoj šteti, navodeći da nije jasno je li tužiteljica u tijeku vožnje u autobusu poduzela sve radnje radi osiguranja vlastite sigurnosti u vožnji, to jest je li sjedila ili je stajala na način da se pridržava za rukohvate i šipke autobusa namijenjene upravo za pridržavanje putnika. Ističe da je jedino tužiteljica ozlijeđena u predmetnoj prometnoj nesreći, a da je za pretpostaviti da tužiteljica nije bila jedini putnik u autobusu. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata kako ih je tužiteljica specificirala u tužbi.

Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku, sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 19.8.2019. (list 4 spisa), službenu zabilješku od 6. rujna 2019. (list 6 spisa), prijavu štetnog događaja-zahtjev za naknadu štete od 20. prosinca 2019. (list 7 spisa), zapisnik o očevidu od 3.10.2019. (list 8-11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 12-41, 91-92 spisa), izjavu svjedoka JL od 5. srpnja 2023. i 16. kolovoza 2024. (list 73 i 187 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću od 5. veljače 2024. (list 84-87 spisa), izjavu HL (list 93 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 94- 139 spisa), u svrhu dokazivanja saslušana je tužiteljica na ročištu održanom 12. ožujka 2025. (list 199-200 spisa).

4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, te da je u mirnom postupku tuženik isplatio tužiteljici nespornu naknadu štete u iznosu od 21.600,00 kuna/2.886,21 eur.

6. Sporna je osnova i visina štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju preko nesporno plaćenog iznosa od 2.886,21 eur, postoji li doprinos tužiteljice nastanku štete, kao i naznačeni tijek zateznih kamata od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

7. Prema podacima službene bilješke PU Karlovačka, Policijska postaja Duga Resa od 6. rujna 2019. predmetna nezgoda od 19. kolovoza 2019. u 10:50 sati u mjestu Murvica, dogodila se na način opisan u tužbi, a iz Zapisnika o očevidu od 3.10.2019. proizlazi da je tužiteljica u toj nezgodi sudjelovala kao putnik u autobusu Liburnije d.o.o., te da je zadobila teške tjelesne ozljede. Iz priloženog zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu tužiteljice od 19.8.2019. proizlazi da tužiteljica nije bila pod utjecajem alkohola.

8. Prema sadržaju liječničkog nalaza Opće bolnice Zadar, Centra za hitni prijem, tužiteljica je pregledana u 12:45 sati, nakon što je kao putnik u autobusu sudjelovala u prometnoj nesreći zbog koje je udarila u metalnu šipku i zadobila ozljedu frakture trabecula desnog ramena i lijeve šake i da joj postavljena imobilizacija ramena.

9. Istovjetno spomenutim dokazima o mjestu i načinu nastanka nezgode kao o ozljeđivanju i istoj iskazala je i tužiteljica, navodeći da je u vrijeme nezgode bila putnik u autobusu kojim se vozi na posao. Iskazala je i da je sjedila u trećem redu sjedala lijevo od vozača, odnosno lijevo gledano s prednjih ulaznih vrata autobusa, da je vozač autobusa vozio uobičajenom brzinom, kada je tijekom vožnje u lijevi bočni dio autobusa udarilo osobno vozilo, nakon čega je vozač zaustavio autobus, izašao iz autobusa kao i vozač drugog vozila koje je bilo karlovačkih registarskih oznaka, te misli da su razmjenjivali podatke, a nakon toga vozač autobusa je nastavio vožnju do ulaza u Zadar koja je trajala svega ar minuta. Tijekom vožnje u autobusu bilo je troje putnika, s time da je do nje sjedila još jedna gospođa, koja je sjedila do prozora, a tužiteljica je sjedila do prolaza i u trenutku naglog kočenja autobusa zbog bočnog udara vozila, tužiteljica je desnim ramenom udarila u željezni dio na naslonu sjedala ispred sebe. Za taj dio sjedala ispred sebe nije se držala u tijeku vožnje, jer nije smatrala da za to ima potrebe budući da je u trenutku nezgode sjedila na sjedalu Sjedala u autobusu nemaju sigurnosni pojas, jer je to stariji tip autobusa za lokalnu vožnju.

Tužiteljica je iskazala i da u prvom trenutku nije mislila da je ozlijeđena, ali, kada je došla na posao i trebala početi raditi posao pomoćne kuharice koji inače radi, osjećala je bol u ramenu i nije mogla raditi. Nazvala je sina koji je medicinski tehničar u bolnici i rekao joj da ona najbolje zna koliko ju boli. Njezina šefica poslala ju je u bolnicu da snimi rame, što je i učinila i tada je u bolnici utvrđeno da je zadobila frakturu tuberkula te joj je stavljena imobilizacija, a nakon toga joj je desno rame i operirano.

Zbog posljedica ozljeđivanja u ovoj nezgodi tužiteljica je bila na bolovanju dvije godine. Bolove u ramenu osijeća i dalje, pogotovo kod promjene vremena, a štedeći bolesno rame, više je opterećivala zdravo lijevo rame zbog čega sada ima problema i s lijevim ramenom.

Dok je nosila imobilizaciju u kući su joj pomagali snaha i sin, a nakon operacije uz njih joj je i kćer povremeno pomagala, Neko vrijeme bila joj je potrebna pomoć i oko osobne higijene, a kasnije oko svih poslova koje je inače u kući radila.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti kao iskren, detaljan i uvjerljiv te u bitnom podudaran sa sadržajem službene bilješke, zapisnika o očevidu te medicinske dokumentacije, posebno u dijelu da je u trenutku nezgode tužiteljica bila putnik u autobusu, da je sjedila na sjedalu do prolaza i zbog naglog kočenja autobusa uslijed naleta vozila osiguranika tuženika, da je desnim ramenom udarila u željezni dio sjedala ispred njezinog, kao i da je autobus starije proizvodnje, za lokalnu vožnju i da sjedala nema ugrađene sigurnosne pojaseve. Utvrđeno je i da je istog dana, par sati nakon nezgode, tužiteljica zbog bolova primljena u hitnu službu gdje joj je utvrđen prijelom desnog ramena i postavljena imobilizacija.

11. S obzirom da je službeno izvješće i zapisnik o očevidu sastavljen i na temelju izvješća vozača autobusa JL, koji je u dopisima sudu od 7. srpnja 2023. i 19. kolovoza 2024. poslovnim obvezama ispričao svoj nepristup na ročišta navodeći da u cijelosti ostaje kod izjava danih ranije u vezi nezgode, te da se zbog proteka vremena detalja nezgode ne sijeća, sud je odbio prijedlog tuženika na ročištu od 12. ožujka 2025. da se svjedok JL ponovno pozove radi saslušanja, jer se prema ocjeni suda na temelju izvedenih dokaza može s potrebitom vjerojatnošću utvrditi da u trenutku nezgode nisu postojale okolnosti na temelju kojih bi se moglo ocijeniti da je tužiteljica svojim postupanjem kao putnik u autobusu na bilo koji način doprinijela nastanku štete koju trpi zbog posljedica ozljeđivanja, odnosno da na strani tužiteljice ne postoje okolnosti u smislu čl. 1092. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) zbog kojih bi imala pravo samo na razmjerno sniženu naknadu štete.

12. Na okolnost sporne visine štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje tužiteljice i potrebe za tuđom pomoći uslijed zadobivenih ozljeda u štetnom događaju izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju liječenja tužiteljice, te je i izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Božidaru Šebečiću.

13. Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Božidara Šebečića , sačinjenog na temelju pregleda tužiteljice, medicinske dokumentacije o ozljeđivanju u štetnom događaju i zdravstvenog kartona tužiteljice, tužiteljica je u trenutku štetnog događaja sjedila u autobusu, poletjela prema naprijed i desnim ramenom udarila u metalnu šipku stolice ispred nje. Zadobila je prijelom velike kvrge desne nadlaktične kosti, potpuni razdor tetive mišića supraspinatusa i djelomični razdor tetive mišića infraspinatusa.

Prijelom u desnom ramenu je liječen imobilizacijom, po skidanju imobilizacije provela je fizikalnu terapiju, a zbog zaostalih tegoba s ramenom operirana je 12.10.2020. Operacijom se nije uspjela refiksirati tetiva supraspinatusa. Učinjena je samo fiksacija tetive infraspinatusa i dekompresija tetiva. Postoperativno je provela fizikalnu terapiju.

Prema preslici zdravstvenog kartona, tužiteljica je i prije predmetnog štetnog doogađaja imala tegobe s desnim ramenom, UZV pretragom su utvrđeni kalcifikati u tetivama rotatorne manšete što ukazuje na degenerativne promjenjene tetive. Ozljeda iz štetnog događaja je dovela do razdora već degenerativno promjenjene tetive.

Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, kao posljedica ozljeda desnog ramena (prijelom i razdor tetive) kod tužiteljice je zaostala slabost desne ruke, kronični bolovi u ramenu, kretnje u ramenu su bolne, ograničene u manjem stupnju. Naročito teško izvodi radnje koje zahtjevaju podizanje ruke iznad razine ramena.

Prema mišljenju vještaka navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 12%, pa budući da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala već degenerativno promjenjene tetive na što otpada 5%, ozljede iz predmetnog događaja uzrok su smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 7%. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacija) trpila fizičke bolove jačeg inteziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operativni zahvat) jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno.

Postoperativni ožiljak na prednjoj strani desnog ramena duljine 5 cm, širine 2- 3 mm uz poprečne ožiljke od šavi, svjetliji od okolne kože predstavlja naruženje manjeg stupnja povremeno vidljivo trećim osobama uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli.

Tuđa pomoći i njega joj je bila potrebna nakon ozljeđivanja u opsegu 4 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna. Nakon operacije 12.10.2020. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata 4 tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene u fazi imobilizacije desne ruke, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 15.04.2021. godine.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Božidara Šebečića, kao detaljan, stručan i obrazložen te sukladan medicinskoj dokumentaciji, a ni stranke pisanom nalazu nisu prigovarale, pa je u smislu odredbe čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) sud našao dovoljnim pisani nalaz i mišljenja vještaka bez potrebe za njegovim usmenim očitovanjem.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, posebno imajući u vidu vrstu, težinu, lokalitet i način nastanka ozljede tužiteljice, tegobe koje trpi nakon ozljeđivanja, nošenje imobilizacije vrata, mirovanje, uzimanje analgetika, kontrolne preglede, te duljinu i intenzitet bolova i straha, te trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 7% i da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja bila u dobi od 49 godina, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) ocijenio pravičnom novčanu naknadu za neimovinsku štetu prema kriterijima fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te duševnih bolova zbog naruženja blažeg stupnja povremeno vidljivo trećim osobama, u ukupnom iznosu od 5.100,00 eur.

16. Za tuđu pomoć koja je nakon ozljeđivanja tužiteljici bila potrebna ukupno 154 sata, pripada joj na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO u vezi čl. 1093. st. 2. ZOO, naknada u iznosu od 770,00 eur, obračunata prema cijeni sata od 5,00 eur sukladno recentnoj sudskoj praksi i primjenom odredbe čl. 223. ZPP

17. Tako je sud ocijenio osnovanim zahtjev za naknadu ukupne štete kao posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju u ukupnom iznosu od 5.870,00 eur. Pored nesporno isplaćene naknade u mirnom postupku u iznosu od 2.886,21 eur zbog povreda prava osobnosti tužiteljice na fizičko i duševno zdravlje i za tuđu pomoć potrebnu nakon ozljeđivanja, tužiteljici valjalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete i za tuđu pomoć i njegu u daljnjem iznosu od 2.983,79 eur, a u ostalom dijelu za iznos od 398,21 eur, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

18. Odluka o početku tijeka zatezne kamate od 21. prosinca 2019., dan nakon što se s odštetnim zahtjevom tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku, temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 373/2022 od 29. studenoga 2022.

19. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

21. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva od 20. prosinca 2019. prema Tbr. 28. - 100 bodova, za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za pristup na dva ročišta 7.6.2022. i 12.3.2025. prema Tbr. 9/1- 100 bodova za svako, za pristup na tri ročišta 21.3.2023., 7.11.2023. i 11.11.2024. prema Tbr. 9/2- 50 bodova za svako, za pristup na ročište 9.9.2024. prema Tbr. 9/5- 25 bodova, za sastav tri podneska od 9.2.2022., 1.3.2024. i 31.5.2024. prema Tbr. 8/1 - 100 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 1.750,00 eur, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 437,50 eur čemu valja dodati sudske pristojbe na tužbu 66,36 eur i na presudu 84,94 eur ili ukupno 2.338,80 eur.

22. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23.2.2022., jer u istom ponavlja već ranije iznesene navode, pa isti u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban za vođenje parnice.

23. Sukladno omjeru uspjeha tužiteljice u sporu s osnovom tužbenog zahtjeva 100% i visinom 88,23 % ili konačno 94,12%, tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu od 2.201,28 eur koji valja uvećati za trošak medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 199,08 kn, jer je bez obzira na uspjeh tužiteljice u sporu taj trošak bio neophodan za vođenje parnice, tako da parnični trošak tužiteljice iznosi 2.400,36 eur.

24. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 100 bodova, za pristup na dva ročišta 7.6.2022. i 12.3.2025. prema Tbr. 9/1- 100 bodova za svako, za pristup na tri ročišta 21.3.2023., 7.11.2023. i 11.11.2024. prema Tbr. 9/2- 50 bodova za svako, za pristup na ročište 9.9.2024. prema Tbr. 9/5- 25 bodova, za sastav tri podneska od 17.2.2022., 15.2.2024. i 8.4.2024. prema Tbr. 8/1 - 100 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 1.750,00 eur, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 437,50 eur ili ukupno 2.187,50 eur.

25. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 15.3.2022. jer u istom ponavlja već ranije iznesene navode, pa isti u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban za vođenje parnice.

26. Sukladno tuženikovom omjeru uspjeha u sporu 5,88 %, pripada mu parnični trošak u iznosu od 128,63 eur.

27. Prebijanjem obračunatih parničnih troškova stranaka, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.271,73 eur.

28. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

29. Dopuštena preinaka tužbe kao u izreci rješenja, temelji se na odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, jer je tužiteljica mogla tek na temelju medicinskog vještačenja, dakle bez svoje krivnje, utvrditi visinu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev, jer se u smislu odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe, a povećani tužbeni zahtjev usklađen s rezultatima vještačenja nema karakter novog zahtjeva u odnosu na ranije postavljeni tužbeni zahtjev.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika