Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe FUN-SIDE j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe AK, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), i članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 3. veljače 2025., broj: Pp-602/2022-6, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom temeljem članka 155. stavak 1. Prekršajnog zakona obustavljen je prekršajni postupak protiv I okrivljene. pravne osobe FUN-SIDE j.d.o.o., s obrazloženjem da je ta pravna osoba brisanjem iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci u međuvremenu prestala postojati, a II okrivljenik odgovorna osoba ŽK je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. podstavka 3. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I izreke pobijane presude, te je protiv II okrivljenika odgovorne osobe AK odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 3. u vezi stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki III izreke pobijane presude.
2. Istom presudom II okrivljenik odgovorna osoba ŽK je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude, u odbijajućem dijelu točka III izreke, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da II okrivljenik nije pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili postupak protiv njega pravomoćno obustavljen donošenjem rješenja koje je donijeto nakon što je inspekcijskim nadzorom nedvojbeno utvrđeno da je tijekom nadzora RK radio na poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koje je potrebna prijava na obavezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme. Dostavom dokaza o uplati novčanog iznosa od 20.000,00 kuna nije protiv okrivljene odgovorne osobe obustavljen postupak, niti je okrivljeni od drugog tijela za isti prekršaj pravomoćno osuđen niti oslobođen optužbe, a niti je protiv okrivljenog podnesena kaznena prijava za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja počinjenih prekršaja tako da se ne može pokrenuti prekršajni postupak za prekršaje, odnosno da se pokrenuti postupak ne može nastaviti i dovršiti. Presuda koju je sud donio vodeći se načelom „ne bis in idem“ koje je ustavno načelo razrađeno u zakonima i odnosi se u prvom redu na kazneni postupak, ali se zapravo primjenjuje i u drugim postupcima (kroz res iudicata) na način da se praktično onemogućava provođenje postupka u sporu koji je već pravomoćno presuđen, ali očito je da okrivljeni u postupcima koji su se vodili pri ovom tijelu nisu pravomoćno osuđeni niti oslobođeni optužbe, niti je protiv okrivljene osobe obustavljen postupak za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kojom se protiv II okrivljenika odgovorne osobe AK odbija optužba za prekršaj iz točke III izreke pobijane presude.
-
- 7. Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je prvostupanjski sud osnovano zaključio i obrazložio postojanje okolnosti koje u konkretnom slučaju predstavljaju prepreku za daljnje vođenje prekršajnog postupka u odnosu na točku III. izreke pobijane presude i u obrazloženju svoje odluke za to dao razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.
-
- 8. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/1997, 6/1999-pročišćeni tekst, 8/1999-Ispravak, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske Klasa: UP/I-116-02/22-01/14, Urboj:443-02-02-11-22-1 od 14. siječnja 2022., pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju A (A v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju Ž v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
10. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je poslodavcu FUN-SIDE j.d.o.o. usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/22-01/14, Urbroj: 443-02-02-11-22-1 od 14. siječnja 2022., određena privremena mjera zabrane obavljanje djelatnosti, izvršno 18. siječnja 2022. i traje do 1. veljače 2022., a koje se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 dana od dana donošenja rješenja tj. do 17. siječnja 2022. dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 20.000,00 kuna za svakog radnika u korist Državnog proračuna. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik 20. siječnja 2022. dostavio dokaz o otklonu nedostatka: Obrazac eM-1 prijavu o početku osiguranja HZMO-U za GK s danom stjecanja statusa osiguranika 14. siječnja 2022. te dana 17. siječnja 2022. dokaz o izvršenoj uplati iznosa 20,000,00 kuna u korist Državnog proračuna IBAN [broj bankovnog računa] s pozivom na broj HR64 7129-50709-74380-00014.
11. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.
12. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor i zapošljavanje i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se II okrivljeniku, stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 172. stavka 3. u vezi stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da je plaćen iznos od 20,000,00 kuna za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
13. Prema tome, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi se o presuđenoj stvari i okrivljenik ne može više biti proglašen krivim i kažnjen za isto djelo.
14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena.
15. Stoga je ovaj Sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, nalazeći da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.
16. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Zapisničar :
predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
