REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1229/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja SOAP INTERACTIVE d.o.o. Zagreb, Majevička 2, OIB 09447612869, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Palinić – Dragović u Zagrebu, Tratinska 68/I, protiv tuženika LION GAME LION d.o.o., Zagreb, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 57656038309, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bandalo & Labavić j.t.d., Zagreb, Većeslava Holjevca 40, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1032/2018-54 od 18. veljače 2025., 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1032/2018-54 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor koji je podnio protiv rješenja istoga suda od 31. kolovoza 2023., kojeg je donio ovlašteni sudski službenik. Tim rješenjem tužitelju je naloženo plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 188,47 EUR / 1.420,03 kn.

2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sudski postupak u povodu kojeg je nastala sporna pristojbena obveza pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-285/2023-3 od 21. ožujka 2023. Tom je presudom odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena presuda prvostupanjskog suda kojom je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. Zato je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), kojom je propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici ocijenio da je tužitelju, koji je izgubio spor, pravilno naloženo plaćanje takve obveze.

3. Tužitelj je protiv pobijanog rješenja podnio žalbu. U žalbi je naveo da je pristojbu za odgovor na tužbu trebao platiti tuženik, a ne on. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tuženik svojim troškovnikom uopće zahtijevao da mu tužitelj nadoknadi takav trošak. Smatra da bi on bio dužan platiti ovaj trošak samo u situaciji da je on obuhvaćen odlukom prvostupanjskog suda o obvezi nadoknade parničnih troškova suprotnoj strani, što nije slučaj.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ovaj sud naglašava da sudska pristojba po svojoj prirodi predstavlja javnopravno davanje koje se plaća kao naknada za aktivaciju pravosudne vlasti. Pristojbu je u pravilu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom (čl. 3. st. 1. ZSP-a).

7. Međutim, iznimno od toga pravila za odgovor na tužbu kao podnesak, obveza plaćanja pristojbe tereti stranku koja je izgubila parnicu i obveza plaćanja nastaje tek pravomoćnošću sudske odluke kojom je okončan postupak. Ova iznimka- da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, propisana je čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 157/13) i stupila je na snagu 1. travnja 2014. Ona se primjenjuje u ovom postupku koji je pokrenut 19. travnja 2018.

8. Zato, suprotno tužiteljevom shvaćanju, takav trošak nije bila dužna platiti niti jedna stranka u trenutku zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, prije čega su stranke dostavile sudu svoje troškovnike. Posljedično, trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije niti mogao biti obuhvaćeno odlukom prvostupanjskog suda o obvezi nadoknade troškova postupka. Zato su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na tvrdnje da tuženik nije zahtijevao naknadu ovog troška, jer niti je on obveznik plaćanja takvog troška, niti je obveza nastala u vrijeme sastavljanja troškovnika.

9. Kako tužitelj žalbenim navodima ne dovodi u pitanje okolnost da je pravomoćno izgubio parnicu u povodu koje nastala ova obveza te nije sporna sama visina odmjerene pristojbe, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac