REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
Vukovar, Županijska 31
R1 Ob-307/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vukovaru po sucu Mariji Jurić, kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagateljice BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u [adresa] protiv I-protustranke HZMO, Područni ured Vukovar, V. Nazora 3, OIB 80983571963 , II-protustranke OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III-protustranke ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice, nakon provedenog postupka, 26. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je predlagateljica BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1941. u Vinkovcima, živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ČC, rođenim **.**.1931. u [adresa], u periodu od 1. ožujka 1968. do njegove smrti 30. svibnja 2000. te se predlagateljica ima smatrati njegovom izvanbračnom suprugom u tom razdoblju, a radi ostvarivanja prava na njegovu mirovinu temeljem odredbe članka 22. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
II. Odbija se prijedlog u odnosu na I-protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao neosnovan.
III. Odbija se predlagatelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška od I- protustranke kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnijela prijedlog radi utvrđivanja izvanbračne zajednice sa pok. ČC, rođenim **.**.1931. u [adresa] a sa kojim je živjela u bračnoj zajednici od 15. rujna 1962. do 26. ožujka 1968. kada su se razveli ali nikada nisu prestali živjeti zajedno pa je izvanbračna zajednica trajala od 1968. do pa sve do smrti pok. ČC **.**.2000., dakle izvanbračna zajednica je trajala punih 32 godine. Za vrijeme bračne zajednice rođeno je dvoje djece ĐC i IC. Predlaže da se na okolnosti postojanja izvanbračne zajednice saslušaju svjedoci PC i KC.
2. Protustranka HZMO se opreza radi protivi prijedlogu. Prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju predlagateljici se ne može priznati obiteljska mirovina kao izvanbračnoj supruzi budući je pokojni ČC rođen **.**.1931. a umro dana **.**.2000. kada je na snazi bio Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998) kojim nije izvanbračna zajednica izjednačena s bračnom. Kako predlagateljica u trenutku smrti protustranke nije ispunjavala uvjete za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu, navedeni uvjet nije mogla ostvariti naknadno. Naime, pravo na priznanje obiteljske mirovine između osobe u izvanbračnoj zajednici utvrđen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 35/2008) a primjenjuje se od dana objave u Narodnim novinama, prema tome predlagateljica nema pravni interes utvrđenja izvanbračne zajednice budući da ista ne može ostvariti pravo iz mirovinskog osiguranja sukladno članku 7. ZID ZOMO (NN 35/08) te se predlaže sudu odbaciti prijedlog predlagateljice kao nedopušten zbog nedostatka pravnog interesa.
3. Predlagatelj se očitovao da je neosnovan prigovor nedostatka pravnog interesa obzirom da u ovom predmetu sud odlučuje o postojanju izvanbračne zajednice a ne o pravima predlagateljice koja su predmet odlučivanja u upravnom postupku. Pravna osnova za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice pred naslovnim sudom nije Zakon o mirovinskom osiguranju nego Obiteljski zakon. Predlagateljica ostaje kod prijedloga i zahtjeva naknadu troškova od protustranke sukladno odredbama Zakona o izvanparničnom postupku.
4. Rješenjem od 30. kolovoza 2024. sud je pozvao predlagateljicu da protustrankama imenuje zakonske nasljednike iza pokojnog ČC.
5. Predlagateljica je protustrankama označila zajedničku djecu nje i pokojnog ČC, OC i ĐC.
6. II-Protustranka OC zakonska nasljednica pok. ČC, se očitovala da je suglasna s prijedlogom.
7. III-Protustranka ĐC zakonski nasljednik pok. ČC, se očitovao da je suglasan s prijedlogom.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: uvjerenje o prebivalištu za pok. ČC (list 3 spisa), uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu (list 4 spisa), izvadak iz matice rođenih za pok. ČC (list 5-6 spisa), smrtni list za pok. ČC (list 7 spisa), vjenčani list (list 8 spisa), izvadak iz matice rođenih za predlagateljicu (list 10-11 spisa), saslušao II i III-protustranku, te svjedoku PC i KC, dok nije saslušao predlagateljicu jer je teško bolesna što je dokazala medicinskom dokumentacijom te nije mogla pristupiti sudu.
9. II- protustranka OC u svom iskazu je navela kako su njena majka ŽC i otac ČC živjeli u izvanbračnoj zajednici. Znala je da su bili razvedeni par mjeseci, ali su živjeli kao bračni par od 1968. godine do smrti njenoga oca, za vrijeme izvanbračne zajednicu su se družili s prijateljima, putovali zajedno i u svemu bili kao muž i žena, imaju zajedničku grobnicu, a sahranu su organizirali ona, brat i majka.
10. III-protustranka ĐC u svom iskazu je naveo je kako su se njegovi roditelji razveli dok su on i sestra blizanka bili mali. Misli da su se 1968. godine on i sestra vratili sa majkom u kućanstvo oca a jedno vrijeme su za vrijeme trajanja sudskog postupka razvoda iste godine bili kod bake i djede u Retkovcima i kod tetke PC u [adresa]. Nakon što su se roditelji pomirili njihova izvanbračna zajednica u svemu je bila izjednačena kao bračna. Znali su se često svađati, ali su ostali zajedno dok otac nije umro. Majka je njegovala oca dok je bio bolestan i bila uz njega, zajedno su sagradili kuću i imaju zajedničku grobnicu.
11. Svjedok PC u svom iskazu navela je da je predlagateljica BC njena sestra, ne može se sjetiti kada se rastala od ČC, a rastali su se radi stana i onda su se pomirili i živjeli u izvanbračnoj zajednici. Za vrijeme izvanbračne zajednice su sagradili kuću, predlagateljica je ČC njegovala, imaju zajednički spomenik na groblju, imali su zajedničke financije, znali su se svađati, ali je njihova zajednica izgledala kao bračna.
12. Svjedok KC u svom iskazu naveo je kako poznaje predlagateljicu od kad je oženio njezinu sestru PC. Predlagateljica i pok. ČC su bili vjenčani i imaju dvoje djece a onda su se rastali, kada je predlagateljica s djecom bila kod njih, onda je jedan dan došla i rekla da se pomirila sa ČC i odvela djecu kući, te su od tada predlagateljica i pok. ČC bili zajedno od 1970-ih godina do Stankove smrti. Misli da je razlog razvoda bilo neslaganje, međutim nastavili su živjeti zajedno, sagradili su kuću i imaju zajedničku grobnicu.
13. Uvidom iz izvadak iz matice rođenih za predlagateljicu utvrđeno je da je ista bila u braku sa ČC.
14.Uvidom u izvadak iz matice rođenih za pok. ŠC (list 5 spisa) sud je utvrdio da je isti slobodnog bračnog stanja od 26. ožujka 1968. kada je razveden brak sa ŽC.
15. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za ČC vidljivo je da je isti bio prijavljen na adresi prebivališta u [adresa] od 22. travnja 1981. do 30. svibnja 2000.
16. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu vidljivo je da je ista prijavljena na adresi u [adresa] od 15. ožujka 1982. pa nadalje.
17. Uvidom u odluku Ustavnog suda broj U-III-3497/2018 od 23. veljače 2021. sud je utvrdio da: ".. prema čl. 61 Ustava priznaju se dvije zajednice obitelji (bračna i izvanbračna), a uvažavajući pravnu narav i svrhu obiteljske mirovine u sustavu mirovinskog osiguranja Ustavni sud utvrđuje da bi ZOMO-om trebale biti utvrđene i pretpostavke za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu ne samo bračnim udovicama nego i izvanbračnim. Stajalište upravnog tijela i nadležnog upravnog suda da nema osnova za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu jer izvanbračna zajednica podnositeljice i njezinog izvanbračnog duga nije postojala na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije utemeljeno je na čl. 46 st. 1 ZIDZOMO-a, međutim predlagateljica i podnositeljica ustavne tužbe smatra da je time stavljena u nejednak položaj u odnosu na osobe u bračnoj zajednici ukazujući na to da su bračna i izvanbračna zajednica izjednačene prema važećim propisima obiteljskog prava te da je donesenim odlukama navedena jednakost negirana. Prema ocjeni Ustavnog suda u okolnosti na konkretnom slučaju navedeno postupanje upravnih tijela i nadležnog Upravnog suda otvara pitanje pretjeranog formalizma u postupanju. Ustavni sud je u svojoj odluci od 14. studenog 2018. broj U-III-2287/2017 naveo da:
"Ustavni sud ocjenjuje da je suprotno svrsi zakona, odrediti isključenje određene kategorije osoba (izvanbračnih udovica/udovaca) od mogućnosti ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, samo zato što su s osobom od koje se pravo izvodi živjele prije datuma 28. ožujka 2008., a unatoč ispunjenju određenih pretpostavki (trajnost, rođenje zajedničkog djeteta, postojanje sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku), koje pretpostavke nedvojbeno daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice.''
Stoga Ustavni sud smatra da su nadležna upravna tijela i upravni sudovi u konkretnom postupku postupali suviše formalno te da su propustili u svjetlu ustavnog jamstava nediskriminacije pažljivo preispitivati sve osobite okolnosti upravo s ciljem otklanjanja mogućnosti bilo kakvih diskriminatornih učinaka u odnosu na adresate mjerodavne pravne norme. ""
18. Prema odredbi članka 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18.) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine, osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog članka propisano je da se pod članom obitelji iz st. 1. t. 1. ovoga članka (udovica, odnosno udovac) smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine.
19. Prema članku 7. ZIDZOMO-a 2008.g. pravo na obiteljsku mirovinu može ostvariti osoba ako izvanbračna zajednica postoji na dan stupanja na snagu ovog
Zakona,a trajala je najmanje 3 godine
20. Obzirom na sve naprijed iznijeto, ovaj sud je mišljenja kako je između predlagateljice i pok. ČC postojala zajednica života, koja je trajala duže od tri godine odnosno u periodu od 1968. pa do smrti ČC, **.**.2000.
21. Ovo je sud utvrdio iz iskaza II i III-protustranake te iz iskaza svjedoka PC i KC koji su se o činjenici postojanja izvanbračne zajednice između predlagateljice i pok. ČC izjasnili podudarno, da je trajala duže od tri godine, te da su za vrijeme izbanbračne zajednice oboje bili emocionalno povezani, te svojim ponašanjem ostavljali dojam uobičajenog bračnog para.
22. Osim toga i iz uvjerenja o prebivalištu za predlagateljicu i pok. ČC jasno proizlazi da su imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi dulje od tri godine odnosno zajedno su prijavljeni od 1982 godine do smrti pok. ČC **.**.2000.
23. Predlagateljica je dokazala pravni interes za vođenje ovog postupka ostvarivanjem prava na mirovinu a izvanbračnu zajednicu je dakle dokazala na valjani način dokazima koje je sud ocijenio vjerodostojnima jer su međusobno podudarni.
24. Za postojanje izbanbračne zajednice potrebno je i da su oboje izbanbračnih partnera slobodnog bračnog stanja, što je predlagateljica dokazala Izvodima iz matice rođenih za sebe i pok. ČC iz kojih proizlazi da u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice oboje bili slobodnog bračnog stanja, te je i iz toga razloga izbanbračna zajednica izjednačena s bračnom .
25. Prigovor II-protustrnake HZMO o nedostatku pravnog interesa sud smatra neosnovanim iz svih razloga navedenim u odluci Ustavnog suda po kojoj se predlagateljica ne može staviti u nepovoljniji položaj budući je postala udovica prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2008.g. a kako je predmet ovog postupka samo utvrđivanje izvanbračne zajednica o pravu na mirovinu će se odlučivati u posebnom postupku
26. Prijedlog u odnosu na I-protustranku HZMO nije osnovan.
27. Predlagateljica je promašila pasivnu legitimaciju jer se u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između dviju fizičkih osoba ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nego o pravu nasljednika na istu mirovinu ili druga prava koja izvanbračnoj supruzi pripadaju.
28. Ovakav pravni stav suda utemeljen je na pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022., prema kojem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije pasivno legitimiran u izvanparničnom sudskom postupku radi utvrđenja statusa izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZMO, ističući kako se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javno pravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječu, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla.
29. Slijedom svega naprijed iznijetog, a primjenom gore citiranih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, valjalo je riješiti kao toč. I i II izreke ovoga rješenja.
30. Kako je prijedlog u odnosu na HZMO odbijen kao neosnovan valjalo je odbiti predlagatelja sa zahtjevom za nadoknadu mu parničnog troška u odnosu na I- protustranku, kako je sud riješio pod toč. III. izreke.
U Vukovaru 26. ožujka 2025.
S u d a c
Marija Jurić, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se predaje putem ovoga suda pismeno u 3 primjerka.
Dostaviti:
1. Predlagatelj po punomoćniku
2. I-protustranka HZMO
3. II i III-Protustranka,
4. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3 - po pravomoćnosti