REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž 19/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika Index promocija d.o.o. iz Zagreba, Radnička 37b, OIB: 37502434016, zastupanog po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Jurić iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2024., poslovni broj: Pn-658/2024-37., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice PP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2024., poslovni broj: Pn-658/2024-37.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici osnovom naknade štete neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu naknadu u zbirnom novčanom iznosu od 210.000,00 HRK / 27.871,79 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na isti po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana podnošenja tužbe pa do dana namirenja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da na internet portalu Index.hr kojeg je nakladnikom, nalazećem na Internet adresi www.index.hr, prvog dana nakon nastupa pravomoćnosti presude, na istom ili istovrijednom mjestu, uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojima su pisani članci o tužitelju, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, publicira prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da ispod članaka po naslovima i datumima individualiziranim u točki I. tužbe ukloni sve neprimjerene komentare čitatelja kao izvor opasnosti od kojeg tužiteljici prijeti pričinjavanje daljnje neimovinske štete, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici podmiri nastale parnične troškove, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno uložila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). Smatra da nabrajanje sudske prakse i fraza koje se nalaze u prvostupanjskoj odluci nije obrazloženje. Navodi kako su u konkretnoj pravnoj stvari bitna samo tri pitanja, a to su: jesu li na portalu tuženika objavljeni komentari koji se navode u tužbi, je li uslijed tih komentara kod tužiteljice došlo do neimovinske štete i jesu li komentari objavljeni na portalu tuženika dopustivi ili su protupravni, odnosno i nedopustivi. Navodi kako tužiteljica nije javna osoba, već je samo osoba koja je bila javni službenik, a to ne daje nikome pravo da je vrijeđa. Predlaže da se njezina žalba uvaži da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, u svom odgovoru na žalbu, osporava sve žalbene navode. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu tužiteljica ukazuje u žalbi.

6. Podnesenom tužbom tužiteljica je zatražila naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, a zbog komentara čitatelja ispod članaka koje je na svojoj internet stranici objavio tuženik, a koji komentari su, prema navodima tužbe, sadržavali krajnje vulgarne, klevetničke, neprimjerene tvrdnje i stavove napisane o tužiteljici. Osim toga, tužiteljica je tužbom tražila objavu prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i uklanjanje svih neprimjerenih komentara čitatelja.

7. Iz činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu proizlazi:

- da su članci, ispod kojih su objavljeni sporni komentari, objavljeni na portalu tuženika u vremenskom razdoblju od 16. kolovoza do 3. rujna 2019.;

- da je tužiteljica u to vrijeme bila na diplomatskom mandatu u Berlinu kao prva tajnica veleposlanstva Republike Hrvatske u SR Njemačkoj;

- da je člancima (i komentarima) prethodila objava tužiteljice na njezinom Facebook profilu slijedećeg sadržaja: "Čista i autentična Europa, Samo bijeli P, kako je bilo prije samo 30 godina u cijeloj Europi. Ovo bi trebala biti dobra reklama za odmor. Netko bi pomislio da to više nije moguće, ali na sreću jest."

- da je tužiteljica tužbenim zahtjevom obuhvatila samo manji dio komentara koji su objavljeni ispod svakog od članaka objavljenih na portalu tuženika, a koje komentare je smatrala uvredljivim i klevetničkim;

- da tužiteljica nije tuženiku prijavila postojanje štetnih komentara, niti je tražila njihovo uklanjanje, već je to zatražila tek u tužbi;

- da je tuženik sve navedene komentare uklonio odmah nakon što je zaprimio zahtjev za objavu isprike.

8. Prvostupanjski je sud stava, a isto prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je za pravilnu ocjenu o tome je li objavom u medijima prekoračena sloboda izražavanja na štetu prava osobnosti tužiteljice koja se štite u okviru ustavnog i konvencijskog prava na privatan život, potrebno slobodi izražavanja staviti u protutežu pravo tužiteljice na ugled, čast, dostojanstvo, pravo na dobro ime, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, a koju povredu prava tužiteljica potražuje tužbom u ovom sporu.

8.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da takva ocjena nije moguća bez konteksta u kojem su objavljene navedene informacije. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada komentare ispod objavljenih članaka nije promatrao same za sebe, već u kontekstu koji je prethodio njihovim objavama. Naime, tužiteljica je objavom na Facebook stranici svog stava "o bijelim L" morala biti svjesna, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, da ne može spriječiti da njezin stav (iako namijenjen krugu ljudi koji ju prate), ne postane javan, odnosno dostupan i onima kojima nije namijenjen. Kada se uz sve to uzme u obzir i činjenica da je u to vrijeme bila zaposlena na radnom mjestu prve tajnice veleposlanstva Republike Hrvatske u Berlinu, morala je istovremeno biti i svjesna činjenice da će se njezini stavovi koje je iznijela u svojoj objavi, još i dodatno ispitivati u kontekstu službe u kojoj radi. Njezina objava izazvala je reakciju cijelog državnog vrha, od resornog ministra preko premijera i predsjednice države, koji su se od izjava tužiteljice javno ogradili. Suspendirana je sa svog radnog mjesta i poslana na službenički sud. Njezine izjave prenijeli su i strani mediji.

8.2. Kada se pri tome, dalje ima u vidu da je tužiteljica u pokušaju da se obrani da nije autor sporne objave, tvrdila da joj je profil hakiran, te kada u svom iskazu koji je dala tijekom prvostupanjskog postupka, to više ne tvrdi, već navodi da je post na Facebooku njezin, ali i dalje umanjuje izrazito snažnu reakciju koju je isti izazvao, navodima da je od jedne njezine rečenice iskonstruirana cijela priča, vidljivo je da tužiteljica još uvijek nije svjesna značenja izričaja kojim se ista koristila kako bi iskazala svoje stavove, koji je i po ocjeni ovoga suda u potpunosti neprimjeren i zaslužuju osudu.

8.3. Stoga, a kako je prvostupanjski sud pri donošenju svoje odluke dao dostatne razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, te kako je pri tome proveo i test razmjernosti i pravilno zaključio da iako se komentari čitatelja, odnosno korisnika koji su objavljeni na portalu tuženika, ne mogu izuzeti od pojma informacije iz članka 2. Zakona o medijima („Narone novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 dalje ZM) za koju odgovara nakladnik, te iako su komentari ispod članaka koje je objavio tuženik uistinu bili vulgarni, podrugljivi, prostački, te u svakom slučaju neprimjereni, oni nisu predstavljali izjave o činjenicama, već vrijednosne sudove čiji je izričaj, iako svakako neprimjeren, kako je to već i navedeno, bio potaknut stavovima koje je iznijela tužiteljica u svojoj Facebook objavi. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

9. Odluku o troškovima postupka sud nije posebno ispitivao, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tužiteljica žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

10. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

11. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspjela. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

12. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer je ovaj trošak bio nepotreban.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić