REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-20/2025-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irena Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Gajski u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2024., poslovni broj: Pr-1526/2022-21, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice EV kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2024., poslovni broj: Pr-1526/2022- 21.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, a tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, OIB: 31982620821, Prilaz Tomislava Špoljara 2, Zagreb isplatiti tužiteljici EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 4.520,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- iznos od 48,42 EUR od 16.10.2019. pa do isplate
- iznos od 72,63 EUR od 16.11.2019. pa do isplate
- iznos od 145,26 EUR od 16.12.2019. pa do isplate
- iznos od 145,26 EUR od 16.1.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.2.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.3.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.4.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.5.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.6.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.7.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.8.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.9.2020. pa do isplate
- iznos od 148,17 EUR od 16.10.2020. pa do isplate
- iznos od 148,91 EUR od 16.11.2020. pa do isplate
- iznos od 148,91 EUR od 16.12.2020. pa do isplate
- iznos od 148,91 EUR od 16.1.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.2.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.3.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.4.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.5.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.6.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.7.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.8.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.9.2021. pa do isplate
- iznos od 154,92 EUR od 16.10.2021. pa do isplate
- iznos od 155,69 EUR od 16.11.2021. pa do isplate
- iznos od 155,69 EUR od 16.12.2021. pa do isplate
- iznos od 155,69 EUR od 16.1.2022. pa do isplate
- iznos od 155,69 EUR od 16.2.2022. pa do isplate
- iznos od 155,69 EUR od 16.3.2022. pa do isplate
- iznos od 155,69 EUR od 16.4.2022. pa do isplate prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.”
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 17. prosinca 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložila tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je ocijenio samo dokaze predložene po tuženiku, a ne i dokaze koje je ona predložila. Nadalje tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer da su razlozi presude proturječni i nejasni, te tvrdi da je sud na taj način počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tvrdi i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se poziva na članak 203. stavak 8. Zakona o radu i zaključuje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, jer se na plaću tužiteljice prvenstveno i jedino primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, koja djelatnost je primarna djelatnost tuženika sukladno podatcima iz NKD-a. Tužiteljica u žalbi ističe da se radi o kolektivnom radnom sporu i da su u nizu identičnih predmeta tužitelji kao zaposlenici tuženice uspjeli u sporu. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje su predložile parnične stranke, a time što je prvostupanjski sud drugačije ocijenio provedene dokaze nego što to smatra tužiteljica da bi trebalo, pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koji se ukazuje u žalbi.
6. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a nisu počinjen niti bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, pa žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan.
7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće s osnove uvećanja dodataka na plaću u ukupnom iznosu od 4.520,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2022., temeljem Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.
8. Među strankama je sporno primjenjuje li se na tužiteljicu, koja je zaposlena kod tuženika, Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.
9. Prvostupanjski je sud zaključio da se na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i posljedično tome odbio tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da se tužiteljici plaća i dodaci obračunavaju primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i primjenom pripadajućeg koeficijenta temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te ne ostvaruje pravo na kumulaciju dodataka temeljem Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Naime, na prava i obveze radnika i poslodavca može se primjenjivati u konkretnom slučaju Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi budući su stranke isto ugovorile sklopljenima ugovorom o radu. Činjenica da je tuženik registriran i za obavljanje djelatnosti odgoja, osnovnog i srednjeg školskog obrazovanja, nije pretpostavka da se na njega primjenjuje i Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su sklopili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006., na tuženika se kao javnu ustanovu primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražna odluka i Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Nadalje, člankom 203. stavkom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022. - dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora, primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac, u konkretnom slučaju djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima.
10. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
11. Stav je ovog suda, a kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024., da time što je tuženik obuhvaćen mrežom srednjih škola prema Odluci Vlade Republike Hrvatske i što se na njega primjenjuje Zakona o plaćama u javnim službama, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su sklopili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006., jer je djelatnost tuženika - poslodavca tužiteljice (nesporno, točka 13. Obrazloženja), prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi.
12. Naime, u konkretnom se slučaju primjenjuje članak 203. stavak 8. ZR-a kojim je propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora, primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
13. Polazeći od citirane odredbe, kojom je propisano da se u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora, u konkretnom slučaju valja zaključiti da, neovisno o činjenici što poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, valja primijeniti onaj kolektivni ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac, a to je u konkretnom slučaju Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 42/2014., 32/2017., 61/2018. i 3/2019.).
14. Navedenom zakonskom odredbom otklonjena je eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora.
15. Pravna praksa na koju se "poziva" tužiteljica, nije primjenjiva u konkretnom slučaju, a iz već navedenih razloga, te je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.
16. Prvostupanjska presuda se i u odluci o troškovima postupka temelji na valjanoj primjeni materijalnog prava (članak 154. stavak 1., a u svezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a), pa je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.
17. S obzirom na to da se na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, a time niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., pobijanom odlukom osnovano je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je njena žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
18. Odluka o troškovima žalbe tužiteljice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1., a u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
19. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer isti, i po ocjeni ovog suda, nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
Slavonski Brod, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
