REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-19/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Bojan Doneski i Antonio Mihoci iz Garešnice protiv tuženika Grad Karlovac, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB: 25654647153, zastupanog po punomoćniku Zvonku Žaji, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Karlovcu, od 25. veljače 2022., poslovni broj: 3 P- 130/2020-29, 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika Grad Karlovac djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se preinačava rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Karlovcu, od 25. veljače 2022., poslovni broj: 3 P-130/2020-29, (točka II izreke) i sudi se:

Nalaže se tuženiku Grad Karlovac, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB: 25654647153 isplatiti tužiteljici Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.708,78 eura (27.943,80 kn umjesto iznosa od 32.943,80 kuna), sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2022. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tuženiku Grad Karlovac, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB: 25654647153, trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,10 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 29.877,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 22.425,06 eura teku od 10. prosinca 2019. do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 32.943,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. veljače 2022. do isplate.

2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka (točka II izreke) žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi tuženik navodi da je u odgovoru na tužbu i tijekom parničnog postupka priznao činjenicu da je na temelju Zakona o nasljeđivanju, smrću ostavitelja koji nema nasljednika, ostavina prešla na tuženika, koji je time dobio jednak položaj kao da je ostaviteljev nasljednik te da odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti imovine koju je on imao u trenutku smrti, a da se imovina procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku ostaviteljeve smrti i da je osim toga prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da je tužiteljeva tražbina utvrđena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pa se postavlja pitanje zašto se vodio ovaj parnični postupak. Stoga tuženik smatra da nije bilo mjesta vođenju parničnog postupka i da nije dao povoda tužbi pa da je na temelju odredbe članka 157. Zakona o parničnom postupku trebalo obvezati tužiteljicu na naknadu parničnih troškova tuženiku.

2.2. Osim toga tuženik navodi da u svakom slučaju tužiteljici ne pripada pravo na trošak za sastav podnesaka od 11. lipnja 2020., 7. prosinca 2020. i 3. rujna 2021.

2.3. Predlaže uvažiti žalbu u pobijanom dijelu i preinačiti rješenje o troškovima postupka na način da se tužiteljica odbije sa zahtjevom za naknadu troškova te da se tužiteljici naloži naknaditi tuženiku parnični trošak prema troškovniku priloženom u sudski spis ili da svaka stranka snosi svoje troškove, ili pak pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. u svezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je u odnosu na troškove postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud se u razlozima rješenja o troškovima postupka pravilno pozvao na odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i djelomično pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa), koja je vrijedila u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

6.1. Naime, iako su točni žalbeni navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom parničnog postupka priznao činjenicu da je na temelju Zakona o nasljeđivanju, smrću ostavitelja koji nema nasljednika, ostavina prešla na tuženika te da odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti imovine koju je on imao u trenutku smrti, tuženik je osporio visinu duga, kao i iznos prijavljenog potraživanja tužiteljice u ostavinskom postupku te je tijekom postupka bila sporna vrijednost naslijeđene imovine kao i zastara potraživanja tužiteljice, a osim toga nesporna je činjenica da tuženik, na kojeg je prešla ostavinska imovina, nije dobrovoljno podmirio potraživanje tužiteljice. Stoga suprotno žalbenim navodima, ne može se zaključiti da tuženik nije dao povod parnici i da radnje izvršene u parničnom postupku nisu bile potrebne. S obzirom na istaknute navode i prigovore tuženika, prvostupanjski sud je osnovano proveo očevid na licu mjesta, financijsko i građevinsko vještačenje te je pravilno u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja i provođenja dokaza, proveo glavnu raspravu. Nadalje, iako je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke, rješavajući pitanje zastare, naveo da je tražbina tužitelja utvrđena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, valja reći da je odredbom članka 226. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN) izričito propisan sadržaj rješenja o nasljeđivanju koji ne uključuje utvrđivanje i navođenje dugova ostavitelja, već u pogledu sastava ostavine obuhvaća oznaku nekretnina sa zemljišnoknjižnim podacima, oznaku pokretnina i prava koja ulaze u ostavinu. Stavkom 4. navedenog članka određeno je da se odredbe o rješenju o nasljeđivanju primjenjuju na odgovarajući način i na slučajeve ošasnosti (članak 20.), kao da su ostaviteljevi nasljednici općina, odnosno grad na koje je na temelju ovoga Zakona prešla ostavina. Prema tome, dugovi ostavitelja, ne smatraju sastavnim dijelom ostavine, niti se u rješenje o nasljeđivanju unosi odredba o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, odnosno predmet nasljeđivanja je sva imovina ostavitelja bez obzira na dugove i njihovu visinu i neovisno o postojanju dugova. U konkretnom slučaju vjerovnicu su prijavili svoje tražbine u ostavinskom postupku, a javni bilježnik je deklaratorno utvrdio da su prijavljena navedena potraživanja pa se ne radi o utvrđenoj tražbini, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, međutim ovaj pogrešan zaključak ili konstatacija prvostupanjskog suda ne utječe na odluku o parničnim troškovima, o kojima je prvostupanjski sud pravilno odlučio na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a.

6.2. Iz navedenih razloga neosnovan je i prijedlog tuženika da svaka stranka snosi svoje troškove, tim više jer odluka o parničnom postupku nije prekomjeran teret za tuženika i što za cjelokupno dosuđeni iznos tuženik odgovara naslijeđenom imovinom.

7. Međutim, djelomično osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud tužiteljici pogrešno dosudio naknadu za sastav podnesak od 7. prosinca 2020. i 3. rujna 2021. U konkretnim podnescima tužiteljica je navela da prihvaća nalaz građevinskog vještaka i da prihvaća nalaz financijskog vještaka pa se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8/1 Tarife, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife, za koje tužiteljici pripada trošak u iznosu od 25% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova, dakle 500,00 kn po podnesku, što ukupno iznosi 1.000,00 kn i PDV u iznosu od 250,00 kn, umjesto dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn po podnesku (ukupno 5.000,00 kn) i PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn pa tužiteljici sukladno Tarifi pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 27.943,80 kn. U odnosu na podnesak od 11. lipnja 2020., žalba nije osnovana jer naknada za podnesak navedenog datuma nije dosuđena.

8. Stoga je na, temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, djelomično uvažena žalba tuženika te je preinačeno prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka na način kako je to riješeno u izreci.

9. Budući je tuženik djelomično uspio sa žalbom (15%), priznati su mu troškovi žalbenog postupka: za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn i za PDV iznos od 312,50 kn, što iznosi 1.562,50 kn, a 15% iznosi 234,37 kn (31,10 eura). Sudska pristojba na žalbu nije priznata tuženiku jer ista nije plaćena u trenutku donošenja ovog rješenja.

Slavonski Brod, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović