REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2753/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽN, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022), kojeg brani Pero Tolić, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi okrivljenika ŽN, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 4. veljače 2025. godine, broj: Pp-15472/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika ŽN kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik AN je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik AN proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 390,00 EUR-a zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u iznosu od 50,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu po branitelju okrivljenik AN, zbog svih zakonom propisanih osnova, obrazlažući da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer da prvostupanjski sud poklanja vjeru iskazu policijskog službenika, dok njegovu obranu neargumentirano ne prihvaća, a pri tom nisu saslušani svjedoci koje je on predlagao, te presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, čime da je počinjena bitna povreda postupka. Također navodi da nije izvršeno njegovo suočenje s policajcem koji je kritične zgode bio u kontroli prometa, jer nije bio u mogućnosti nazočiti tom ročištu, a sud da nije na prethodnom ročištu priopćio strankama da će biti na idućem ročištu provedeno suočenje. Također prigovara izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca.

4. Žalitelj predlaže da se zbog razloga iznijetih u žalbi pobijana presuda ukine i predmet vrati na provođenje ponovni postupak, a podredno da se preinači u odluci o zaštitnoj mjeri.4. Žalba nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, imajući u vidu obranu okrivljenika, prvostupanjski je sud proveo personalne i materijalne dokaze i po tom ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, što je obrazložio u svojoj presudi razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

7. Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku nedvojbeno utvrdio odlučne činjenice koje čine bitno obilježje prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku, jer kritične zgode kao sudionik u prometu - vozač motornog vozila, nije postupio po naredbi policijskog službenika, što je proizašlo iz iskaza svjedoka ČN danog u prisutnosti branitelja okrivljenika, a koji iskaz je ocijenjeni od strane prvostupanjskog suda uvjerljivima, detaljnim i vjerodostojnim, te iz drugih provedenih materijalnih dokaza.

Prvostupanjski sud pri tom detaljno obrazlaže iz kojih razloga nije provedeno suočenje, te razloge iz kojih je odustao od provođenja dokaza suočenjem okrivljenika s navedenim svjedokom. Okrivljeniku je u tijeku postupka dana mogućnost da se suoči s svjedokom, međutim isti se nije odazvao na uredan poziv suda, te je ispravno zaključeno da suočenje nije neophodno za utvrđivanje stanja stvari, jer iz vrlo detaljnog iskaza svjedoka ČN, koji je u svojstvu službene osobe kritične zgode vršio kontrolu prometa, je nedvojbeno proizašlo kako se kritični događaj odvijao i da su se u ponašanju žalitelja stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.

8. Za napomenuti je da je sud dužan utvrditi sve važne činjenice za donošenje zakonite odluke, kako one koje terete okrivljenika, tako i one koje mu idu u korist i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima (članak 88. Prekršajnog zakona), a u konkretnom slučaju proveo je dakle dokaze koje je smatrao relevantnima i svoju odluku je detaljno obrazložio.

10. Slijedom iznijetog, neosnovani navodi žalbe s osnove bitne povrede pravila prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36.PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseci nije prestroga, te je dostatno obrazložena. Navedeno ponašanje okrivljenika, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Svoju odluku i u tom dijelu prvostupanjski je sud dostatno obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

ĆN v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.