Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: 32 UsI-6126/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Dajane Mihelčić, u upravnom sporu tužitelja PRIMA NAMJEŠTAJ d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 22, Zagreb, OIB: 98651113279, kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Bijelić, odvjetnik u Zagrebu, Gramača 2L, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, klasa: UP/I- 381-04/21-010/1148, ur. broj: 559-03/2-23-008/JP od 8. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/I-381-04/21-010/1148, ur.broj: 559-03/2-23-008/JP od 8. studenog 2023. odbijen je u potpunosti zahtjev za registraciju žiga br. Z20211148A, podnositelja prijave Prima namještaj d.o.o. iz Hrvatske, za verbalni žig "PRIMA NAMJEŠTAJ".

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom ističući navode koje je isticao tijekom upravnog postupka, odnosno smatrajući da izraz PRIMA nije korišten i raširen u tolikoj mjeri u Hrvatskoj da bi se trebao smatrati nerazlikovnim, ističe da on znak PRIMA koristi kao žig, a izraz NAMJEŠTAJ dodatno pridonosi razlikovnosti prijavljenog znaka. Tužitelj smatra da prijavljeni žig sam po sebi posjeduje razlikovni karakter i da nije opisan, no ujedno se poziva i na stečenu razlikovnost iz čl. 9., st. 2. Zakona o žigu, što smatra da je dokazao tijekom upravnog postupka. Obrazložio je da tužitelj posluje pod nazivom PRIMA NAMJEŠTAJ d.o.o. od 26. svibnja 2008., da je PRIMA grupa osnovana 1995. u Bjelovaru, da je najveći hrvatski proizvođač namještaja sa 6 proizvodnih pogona i razgranatom maloprodajnom mrežom od čak 59 salona u Hrvatskoj i 9 u Makedoniji. Tužitelj je sastavni dio i okosnica PRIMA grupe, a društvo je registrirano prema NKD-u za djelatnost Proizvodnje ostalog namještaja. Smatra da je dostavljenim dokazima dokazao da je predmetni žig, slijedom njegove uporabe, prije 21. rujna 2021., stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode/usluge u odnosu na koje je zatražena registracija. U tom smislu ukazuje na istraživanje tržišta od strane Agencije za istraživanje tržišta IPSOS za 2018. i 2019. godinu, dostavu dokaza o registriranoj domeni prima-namjestaj.hr te na prepoznatljiv vizualni identitet tužitelja. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li predloženi verbalni žig „PRIMA NAMJEŠTAJ“ ima razlikovni karakter, odnosno da li je taj žig, slijedom uporabe te prije datuma prijave za registraciju, stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

8. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o žigu (Narodne novine broj 14/19) propisano je da se neće registrirati: žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter i žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga.

Odredbom članka 9. stavka 2. Zakona o žigu propisano je da se gore navedeni razlozi ne primjenjuju ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

9. Tuženik je u obrazloženju rješenja u bitnom obrazložio da je prijava za registraciju žiga br. Z20211148A, za verbalni žig "PRIMA NAMJEŠTAJ" podnesena 21. rujna 2021. za sljedeće proizvode i usluge: razred 20 namještaj i oprema za kućanstvo, razred 35 maloprodaja i veleprodaja namještaja, razred 37 usluge montaže namještaja, razred 39 usluge dostave namještaja, i razred 42 usluge dizajna interijera.

Tuženik je obrazložio da je predloženi znak nerazlikovan i opisan. Naime, pridjev prima označava najbolje što se može ponuditi, a riječ namještaj označava pokretne predmete koji služe za potrebe stanovanja, rada i ukrasa u prostorijama. Znak u cijelosti upućuje prosječnog potrošača na vrstu i kvalitetu prijavljenih proizvoda i usluga odnosno da su prijavljeni proizvodi, namještaj, izuzetne kvalitete, odnosno da su prijavljene usluge povezane s namještajem kao što su dizajn interijera, montiranje namještaja ili usluge prodaje namještaja te da su vrhunske, najbolje kvalitete. Vezano za navode tužitelja da prijavljeni znak ne sadrži pridjev nego da se radi o znaku koji koristi za označavanje svojih proizvoda i usluga na tržištu, bitno je naglasiti da navedeno nije relevantno za procjenu inherentne razlikovnosti znaka kojom se ispituje može li prijavljeni znak obavljati svoju osnovnu funkciju razlikovanja proizvoda i usluga jednog poduzeća od proizvoda i usluga konkurenata na tržištu, uzevši u obzir znak te percepciju koju potrošač ima o znaku u odnosu na predmetne proizvode i usluge, neovisno o uporabi znaka na tržištu. Stoga je u fazi ispitivanja znaka po apsolutnim razlozima utvrđeno da će predmetni znak, s obzirom na značenje riječi od kojih se sastoji, biti percipiran kao nerazlikovan i opisan te će prosječni potrošač smatrati da navedeni izraz samo upućuje na namještaj najbolje kvalitete odnosno da upućuje na vrhunsku, prvoklasnu kvalitetu proizvoda i usluga, što je jasna i nedvosmislena poruka u kontekstu navedenih proizvoda i usluga te takav znak neće biti percipiran kao oznaka komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga.

Vezano za navode tužitelja koji se odnose na dokazivanje stečene razlikovnosti, tuženik je obrazložio da podnositelj zahtjeva koji se poziva na stečenu razlikovnost žiga iz članka 9. stavka 2. Zakona o žigu, mora dokazati da značajan dio relevantne javnosti identificira proizvode i/ili usluge za koje je zatražena registracija kao proizvode i/ili usluge koji potječu od određenog poduzeća zbog tog žiga. Pritom se, prema ustaljenoj praksi, mogu uzeti u obzir, među ostalim, tržišni udio žiga, intenzitet, zemljopisni opseg i trajanje uporabe žiga, ulaganja u njegovu promidžbu, udio relevantne javnosti koja zbog žiga proizvode ili usluge prepoznaje kao one koji potječu od određenog poduzeća, izjave gospodarskih i industrijskih komora ili drugih strukovnih udruženja (presude Europskog suda C-108/97 i C-109/97, “Windsurfing Chiemsee", par. 51. i 52. te Općeg suda T-378/07, „Représentation d'un tracteur en rouge, noir et gris ", par. 32.). Za dokazivanje stečene razlikovnosti na teritoriju Republike Hrvatske trebalo je dostaviti dokaze koji moraju biti vezani za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga te, što je najvažnije, dokaz prepoznatljivosti ovakvog znaka kao žiga podnositelja prijave od strane prosječnog potrošača. Dakle, podnositelj je morao dokazati da je prijavljeni žig kroz uporabu utjecao na svijest potrošača, tj. publike koju definira i sam podnositelj, na način da ga ona percipira kao podatak o podrijetlu proizvoda i usluga, tj. da ga povezuje s određenim proizvođačem ili pružateljem usluga na teritoriju Republike Hrvatske. Dokazi koje Zavod uzima u obzir pri utvrđivanju stečene razlikovnosti su primjerice: istraživanja tržišta i ankete, izjave struke, dokazi o zastupljenosti u medijima i intenzitet promidžbe znaka, vjerodostojni podaci o prodaji i udjelu na tržištu i si.

Tuženik je utvrdio da tužitelj u svome očitovanju nije dostavio dostatne dokaze kojima bi mogao dokazati stečenu razlikovnost verbalnog znaka "PRIMA NAMJEŠTAJ", te Zavod ostaje pri odluci iz preliminarnog odbijanja registracije žiga. Podnositelj dostavlja dva istraživanja tržišta o kupovnim navikama i tržišnoj poziciji lanca namještaja „PRIMA“ iz 2018. i 2019. godine, radi se o istraživanjima provedenim on-line anketiranjem na populaciji 21 grada, na ukupnom uzorku od 964 ispitanika (za 2018. godinu) i 972 ispitanika (za 2019. godinu) s obzirom na spol, dob i prihode kućanstva, pri čemu se prethodni period s kojim su uspoređeni podaci u istraživanjima odnosi na 2014. godinu. Prema rezultatima istraživanja 97% ispitanika je čulo za PRIMU (vrijedi za 2018. i 2019. godinu), 49% (2018. godina) odnosno 44% (2019. godina) je posjetilo PRIMU, dok je 22% (2018. godina) odnosno 18 % (2019. godina) ispitanika kupovala u PRIMI. Usporedbom istraživanja za 2019. i 2018. godinu u dijelu o spontanom i potaknutom poznavanju, ostaje nejasno iz kojeg razloga su u istraživanju za 2019. godinu navedeni usporedni podaci za 2018. godinu koji ne odgovaraju istim podacima koji su navedeni u samom istraživanju za 2018. godinu. Nadalje, iz rezultata istraživanja za 2018., prema spontanom i potaknutom poznavanju, PRIMA je među top 3 vodeća salona namještaja, dok prema rezultatima iz 2019. ukupni poredak top 5 salona mijenja se u korist drugih trgovina koje uz namještaj nude i drugi asortiman (PRIMA je na 5. mjestu). Prema posjećenosti salona i kupnji u salonu u 2018. PRIMA je na 5. mjestu u odnosu na konkurente (Jysk, Emmezeta, Ikea, i Lesnina), a u 2019. posjećenost je na istoj razini ali je pao udio kupovine s 22% na 18%. Nadalje, prema popularnosti u 2018. (na temelju pitanja s više ponuđenih odgovora) PRIMA bilježi značajan pad popularnosti u odnosu na 2014. godinu, u 2019. godini se taj pad nastavlja u nešto blažem obliku. Nadalje, navodi se iskustvo kupovine i preferencije pri kupovini namještaja. U 2018. TV promocija svih salona namještaja je niža (u odnosu na 2014.), a među njima su najzapaženiji TV oglasi PRIME; zapaženost promotivnih aktivnosti za Primu i promotivnih oglasa za Prima namještaj u 2018. značajno je manja (u odnosu na 2014.), dok konkurencija bilježi porast; promotivni leci Prime se manje dobivaju na kućnim adresama što rezultira slabijim utjecajem na posjećivanje Prime. Sto se tiče promocije u 2019. godini zapaženost TV promocija salona namještaja nastavlja trend pada, dok su najzapaženije reklame Lesnine, Ikee i Prime; nižu zapaženost promotivnih aktivnosti bilježe svi trgovci namještajem u odnosu na 2018.; iako je zapaženost promotivnih oglasa za Prima namještaj relativno visoka, u padu je kao i zapaženost dobivanja letaka i njihovog utjecaja na posjet salonu (na ukupnom uzorku i kod kupaca Prime).

Tuženik je naglasio da, kod istraživanja tržišta, tuženik mora procijeniti jesu li postavljena pitanja sugestivna te je li izbor ispitanika indikativan uzorak za cjelokupnu relevantnu javnost. Iz dostavljenog istraživanja za 2018. i 2019. može se zaključiti da istraživanje obuhvaća dobnu skupinu od 19-59 godina te je provedeno po 5 regija Republike Hrvatske. Zavod ističe da iako je riječ o visokom postotku od 97% ispitanika koji su čuli za Primu, radi se o postotku koji uključuje ukupno i spontano i potaknuto poznavanje, pa tako u istraživanju iz 2018. godine 24% ispitanika (iz nepotaknutih pitanja) spontano navodi Primu kao prvi salon namještaja koji im pada na pamet, 28% ispitanika na dodatno pitanje kojih salona namještaja se još mogu sjetiti između ostalih salona navodi i Primu, dok potaknuto (ponuđena pitanja s više odgovora) na pitanje s ponuđenim salonima namještaja 46% ispitanika navodi Primu (za ista pitanja za 2019. godinu vrijedi redom 25%, 55%, 17%).

Iako se iz dostavljenog istraživanja, čija je osnovna svrha bila sagledavanje vrijednosti i pozicije lanca Prima na tržištu u odnosu na konkurente, može zaključiti o određenom stupnju upoznatosti potrošača s brendom Prima, bitno je naglasiti da u skladu s europskom sudskom praksom rezultat istraživanja tržišta ne može biti jedini odlučujući kriterij u prilog zaključku da je razlikovni karakter znaka stečen uporabom (C-217/13 & C-218/13, Oberbank para 48) te ih je potrebno nadopuniti drugim dokaznim sredstvima.

Pored dostavljenog istraživanja podnositelj navodi dugogodišnju prisutnost na tržištu i dostavlja manji broj dokaza (ispis iz sudskog registra, ispis koji prikazuje izgled web stranice, fotografije voznog parka, ulaza u salone i primjer vanjskog oglašavanja, fotografije letaka te fotografije prisutnosti u medijima) koji ne ukazuju na to u kojoj mjeri prosječni potrošači percipiraju predmetni znak kao žig odnosno bilo je potrebno dokazni materijal potkrijepiti dokazima o percepciji potrošača prijavljenog znaka u odnosu na proizvode i usluge. Na primjer, osim izgleda web stranice nisu dostavljeni dodatni podaci npr. o posjećenosti tih stranica, prihodima od kupovine na web stranici itd. Fotografije voznog parka i salona ne daju dovoljne podatke u kojoj su mjeri potrošači stvarno upoznati sa samim znakom, budući da nema konkretnih podataka o posjećenosti tih salona ili prometu koji ostvaruju. Također iz navedenih se dokaza ne može utvrditi na koji način podnositelj obilježava sve proizvode i usluge za koje je tražio zaštitu predmetnim znakom „PRIMA NAMJEŠTAJ“ s obzirom da nije dostavljen niti jedan dokaz na kojem su vidljivi proizvodi označeni predmetnim znakom. Naime, iz dokaza je vidljivo da se predmetni znak upotrebljava za usluge maloprodaje namještaja, a nema dokaza uporabe u odnosu na druge prijavljene proizvode i usluge. U odnosu na primjere oglašavanja (primjer vanjskog oglašavanja, vozilo, letci, fotografija iz časopisa), nema podataka o mjestu vanjskog oglašavanja, ne postoje niti podaci o iznosima uloženim u oglašavanje, osim navedenog razdoblja promidžbe putem letaka nema podataka o tome gdje su isti bili dostupni, niti konkretnih podataka o učestalosti i intenzitetu pojavljivanja u medijima koji bi potkrijepili zaključak daje znatan broj potrošača s cjelokupnog teritorija Hrvatske upoznat s predmetnim znakom.

10. Sud u cijelosti prihvaća ovakvo obrazloženje tuženika te ističe da je na temelju svega navedenog, uzevši u obzir prethodno spomenutu europsku sudsku praksu u predmetu (C-217/13 & C-218/13, Oberbank), tuženik pravilno utvrdio da tužitelj nije uspio dokazati u kojoj mjeri su proizvodi i usluge obilježeni predmetnim znakom bili dostupni potrošačima, odnosno da nema dostatnih dokaza koji bi upućivali na to da veliki dio javnosti na teritoriju Republike Hrvatske, slijedom kontinuirane i dugotrajne uporabe, percipira prijavljeni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga. Tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu, niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku u kojem je prijavljen.

11. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis