Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-318/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri d.o.o. Zagreb, protiv I. tuženika MZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nevenu Antiću, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nini Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I-tuženika i II-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1267/2022-60 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe I-tuženika i II-tuženika se odbijaju kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1267/2022-60 od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je suđeno:

„I. Nalaže se I. tuženiku MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tuženiku ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu od 4.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5.5.2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknade imovinsku štetu u iznosu od 100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.1.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu od 4.060,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5.5.2022. do isplate te imovinsku štetu u iznosu od 231,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.1.2025. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se I. tuženiku MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tuženiku ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.423,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.328,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2025. do isplate.“

2.1. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je I- tuženik 10. veljače 2025. zbog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz naknadu parničnih troškova I-tuženiku.

2.2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je i II- tuženik 4. veljače 2025. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovni postupak odnosno podredno preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovori na žalbe nisu dani.

4. Žalba I-tuženika i žalba II-tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete. Tužitelj naime, u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su mu tuženici nanijeli udarce, uslijed kojih je zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva mekog oglavka tjemeno – zatiljno desno, krvnog podljeva mekog oglavka sljepoočno – tjemeno lijevo i čeono lijevo, otekline u području hrpta nosa, prijeloma nosnih kostiju bez značajnih pomaka i otkrhnuće trnastog izdanka gornje čeljusti, više oguljotina na glavi, krvnog podljeva s oguljotinama u području desnog ramena, kontuzijske biljege po leđima u razini prsne i lumbalne kralježnice te oteklinu s oguljotinama u području lijeve nadlaktice, uslijed čega je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Tužitelj potražuje i neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti uslijed višesatnog postupanja tuženika koje se očituje u oduzimanju osobne slobode i izricanju različitih prijetnji i uvreda.

6. Nije sporno da su pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-257/21-14 od 8. prosinca 2021. I i II tuženici proglašeni krivima što su 6. kolovoza 2021. u jutarnjim satima u hotelu „Westin“ na adresi u [adresa], u cilju da tužitelju onemoguće slobodno kretanje te ga prisile da im preda novac u iznosu od 2.000,00 kuna ili ih odvede do osobe po imenu IZ, za kojeg su neosnovano smatrali da bi zajedno sa tužiteljem iz hotelske sobe broj 1309 otuđio novčani iznos od 2.000,00 kn vlasništvo II. tuženika, fizičkom snagom uvukli tužitelja u sobu broj 1309 te ga fizički napali na način da su ga udarali šakama i nogama te raznim predmetima po glavi i tijelu te mu govorili „da će ga ubiti, odvesti u šumu i jebati, da je smeće, govno malo, njih je našao krasti“ i slične uvrede i prijetnje nakon čega su pozvali NN osobu jače fizičke građe kojoj su pred tužiteljem predali novac u iznosu od 10.000,00 kn da ga prebije ili ubije, nakon čega su krenuli po vozilo dok je tužitelj ostao u sobi sa NN osobom koja ga je čuvala, a kako bi obrisao krv sa lica te mogao proći pored recepcije hotela, te koja NN osoba je cijelo vrijeme bila pored njega te ga i dovela do osobnog automobila marke Škoda Kamiq, reg. oznake [registarska oznaka], gdje su tužitelja naveli da protivno njegovoj volji uđe u vozilo na stražnje sjedište, a što je u strahu od daljnjeg fizičkog napada i učinio, dok je pored njega sjela NN osoba koja ga je cijelo vrijeme vožnje rukom držala oko vrata pri čemu je I. tuženik upravljao osobnim automobilom dok je II. tuženik sjedio na suvozačevom mjestu, nakon čega su ga odvezli u šumu na nepoznatu adresu, a po dolasku u šumu ponovno vrijeđali, omalovažavali i fizički napali na način da su ga udarali po tijelu i glavi s tim da ga je I. tuženik udario i nogom u područje nosa te mu razbio tanjur na glavi, nakon čega su ga ponovno natjerali da sjedne na stražnje sjedište osobnog automobila, a potom ga vozili po Gradu Zagrebu, kojom prilikom je tužitelj u jednom trenutku iskoristio njihovu nepažnju te prilikom usporavanja automobila na Iblerovom trgu u Zagrebu, obzirom da ga je NN osoba pustila kako ne bi po njemu povratio, iskočio iz osobnog automobila, s tim da je tijekom događaja tužitelj od zadanih udaraca zadobio niz tjelesnih ozljeda i to krvni podljev mekog oglavka tjemeno – zatiljno desno, krvni podljev mekog oglavka sljepoočno – tjemeno lijevo i čeono lijevo, oteklina u području hrpta nosa, prijelom nosnih kostiju bez značajnih pomaka i otkrhnuće trnastog izdanka gornje čeljusti, više oguljotina na glavi, krvni podljev s oguljotinama u području desnog ramena, kontuzijske biljege po leđima u razini prsne i lumbalne kralježnice te oteklinu s oguljotinama u području lijeve nadlaktice, dakle drugome protupravno oduzeli slobodu s ciljem da ga prisile da što učini, a djelo je počinjeno prema djetetu i na okrutan način, čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode-protupravno oduzimanje slobode, opisano po članku 136. stavak 2. i 3., a kažnjivo po čl. 136. stavku 3. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.) te im je izrečena zatvorska kazna navedena u istoj presudi.

7. Radi utvrđivanja osnove i visine štete prvostupanjski sud je izvršio uvid u naprijed navedeni kazneni spis, pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, izveo dokaz saslušanjem svjedokinje RZZ, saslušanjem tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Bumčija i dr. Gordana Makarića od 19. veljače 2024. proizlazi da je tužitelj RZ rođen 2004. stradao u štetnom događaju 6. kolovoza 2021. pri čemu je zadobio prijelom nosnih kostiju lijevo; prijelom prednje nosne spine gornje čeljusti lijevo; potres mozga; natučenje glave; natučenje lijeve podlaktice; natučenje sa oguljotinama desnog ramena; natučenje desne potkoljenice; natučenje trbuha, natučenje leđa. Po završenom kirurškom liječenju nema zaostalih trajnih posljedica. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F 43.0). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet uz oduzimanje slobode, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem ne nalazi se kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja došlo je do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta mjesec dana. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Naruženosti nema. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od sata dnevno bila je potrebna tijekom 10 dana, za vrijeme propisanog mirovanja 2 sata dnevno. Liječenje tužitelja s kirurško- traumatološkog stajališta završeno je 10 dana po otpustu iz bolnice 8. kolovoza 2021. Status psihičkih funkcija stabiliziran je krajem rujna 2021. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

8.1. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrpio, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, izrečene uvrijede i prijetnje, protupravno oduzimanje slobode tužitelju utvrđeno kaznenom presudom, prvostupanjski sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju, suprotno tvrdnjama tuženika povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ugled, čast, dostojanstvo i slobodu na temelju čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ugled, čast, dostojanstvo i slobodu te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom prvostupanjski sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.2. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade prvostupanjski sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, dijagnostičke pretrage i dr.), sadržaj izrečenih uvreda i prijetnji u okolnostima istovremenog protupravnog oduzimanja slobode tužitelju kao tada maloljetniku uz nasilničko ponašanje i primjenu sile prema njemu, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, posebne okolnosti slučaja-strah maloljetnika za vlastiti život i osobnu sigurnost. Također, sud je imao i u vidu dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (radilo se o maloljetniku starosti 17 godina), njegov preostali životni i radni vijek. Pri tom se ističe kako je presudom kaznenog suda utvrđeno da su tuženici kazneno djelo počinili prema tužitelju kao tada djetetu i na okrutan način, a koju okolnost je prvostupanjski sud također imao u vidu prilikom odmjeravanja visine naknade. Imajući u vidu gore navedene okolnosti prvostupanjski sud smatra da je tužitelj s osnova naprijed navedenog pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.500,00 EUR. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 10 dana, dok je na temelju iskaza tužitelja i svjedokinje RZZ utvrđeno da su istu tužitelju pružali svjedokinja kao majka, baka i djed. Prvostupanjski sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 100,00 EUR (20 sati x 5,00 EUR). Zaključno, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 8.560,62 EUR djelomično osnovan za iznos od 4.500,00 EUR, dok je za iznos od 4.060,62 EUR neosnovan. Također ocjenjuje da je tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 331,81 EUR djelomično osnovan za iznos od 100,00 EUR, dok je za iznos od 231,81 EUR neosnovan.

8.3. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

9.1. I- tuženik žalbu podnosi zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP navodeći da I-tuženiku nije dana mogućnost da iznese prigovore na usmeni nalaz i mišljenje vještaka čime mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom.

9.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je I-tuženik podneskom od 12. prosinca 2024., dakle na sam dan održavanja ročišta opravdao svoj izostanak navodeći da već ima zakazanu raspravu za taj dan pred drugim sudom te je zatražio da sud ostavi rok za očitovanje na usmeni nalaz vještaka i eventualne prigovore te naveo da je potrebno izvesti dokaz saslušanjem stranaka, kod kojeg prijedloga ustraje. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2024. odbio prijedlog I-tuženika za određivanjem dodatnog roka za očitovanje na iznijete navode vještaka iz usmenog saslušanja budući da je punomoćnik I- tuženika imao mogućnost pristupiti na navedeno ročište određeno radi usmenog saslušanja vještaka, odnosno da je od početka listopada 2024. (kada je zaprimio poziv) imao dovoljno vremena da nađe odgovarajuću zamjenu pa mu je pozivom na ročište na koje po stajalištu toga suda nije svojom voljom pristupio dana mogućnost postavljanja pitanja vještacima i raspravljanja pa su stoga takvi prijedlozi usmjereni kao odugovlačenju postupka. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su usmenim saslušanjem vještaka otklonjeni svi prigovori na njihov nalaz i mišljenje pa se određivanje dodatnog roka za navode vještaka iz usmenog saslušanja ukazuje protivno odredbi čl. 10. ZPP kojom je propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te kako je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Osim toga, čl. 311. st. 1. ZPP propisano je da sudac pojedinac rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze, dok je odredbom st. 2. toga članka propisano da je dužnost suca pojedinca da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti završi na jednom ročištu.

10.1. I-tuženik ističe da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na navode I-tuženika o utjecaju tužiteljeve alkoholiziranosti i konzumacije opojnih droga na ozljede nastale kod tužitelja, kao i da uopće nije jasno iz čega se izvodi zaključak da postoji uzročno – posljedična veza između štetnog događaja, koji se zbio 6. kolovoza 2021. i ozljeda kao i razvoja psihičkog poremećaja kod tužitelja, kada je tužitelj već 19. rujna 2021., dakle nepunih mjesec i pol dana nakon događaja, sudjelovao u počinjenju kaznenog djela krađe.

10.2. Treba reći da čl. 12. st. 3. ZPP propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. I-tuženik niti ne tvrdi izričito da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja već samo tvrdi da postoji utjecaj tužiteljeve alkoholiziranosti i utjecaja opojnih droga na ozljede nastale kod tužitelja, a koje navode se može podvesti na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Kako je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti, prvostupanjski sud je radi utvrđenja eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja odredio izvesti dokaz saslušanjem stranaka. Tužitelj je dao iskaz u kojem je među ostalim istaknuo da nije istina da bi on konkretne prilike bio pod utjecajem bilo kakvih opijata odnosno droga, već je bio ošamućen od udaraca. S druge strane, odredbom čl. 265. st. 2. ZPP propisano je kako se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Pritom se napominje kako je II. tuženik ĐZ na ročištu za glavnu raspravu određenom za 18. svibnja 2023. izričito naveo kako ne želi da ga se sasluša kao stranku u ovom postupku, odnosno kako ne želi dati svoj iskaz. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu naprijed navedenu odredbu, II. tuženik je izgubio pravo na svoje saslušanje nakon što je uskratio davanje iskaza. I. tuženik je na ročišta radi saslušanja kao stranke pozivan od strane prvostupanjskog suda čak tri puta, ali se nije odazvao tim pozivima, a neodazivanje pozivima niti jednom nije opravdao pa navedeno pravostupanjski sud cijeni kao osobnu nezainteresiranost I-tuženika za ishod ovog postupka. Dakle i I- tuženik je na temelju naprijed navedene zakonske odredbe izgubio pravo na svoje saslušanje nakon što bez opravdanog razloga nije pristupio čak na tri ročišta određena radi njegova saslušanja. Uzimajući u obzir da su tuženici pravomoćno osuđeni za počinjenje kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode na štetu tužitelja te da iz iskaza tužitelja ne proizlazi niti jedna okolnost na temelju koje bi se moglo zaključiti da je tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoji isključiva krivnja tuženika za nastanak štetnog događaja te njihova odgovornost da naknade štetu tužitelju. Sud je prihvatio iskaz tužitelja (osim u dijelu kojem iskazuje o zakrivljenosti nosa nakon štetnog događaja), jer on iskazuje identično kako je to utvrđeno u kaznenom postupku te je kazneni sud utvrdio počinjenje bića kaznenog djela u činjeničnom opisu kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, odnosno bez doprinosa tužitelja. Stoga su posve neosnovani i ničim dokazani navodi I-tuženika da postoji utjecaj tužiteljeve alkoholiziranosti i opojnih droga na ozljede nastale kod tužitelja.

10.3. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su za štetni događaj isključivo krivi tuženici i da ne postoje okolnosti iz članka 1092. i članka 1106. ZOO o doprinosu tuženika nastanku štetnog događaja i štete pa su tuženici u smislu članka 1045. stavak 1. ZOO u cijelosti odgovorni naknaditi štetu koju je pretrpio tužitelj. Odredbom čl. 1107. st. 1. ZOO propisano je kako za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Obzirom da je utvrđeno da je više osoba (ovdje tuženici) počinilo kazneno djelo na štetu tužitelja, svi supočinitelji na temelju odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO odgovaraju za štetu koju su tim kaznenim djelom prouzročili oštećeniku (tužitelju).

11. Na žalbene navode kojima I-tuženik ističe da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja jer da je tužitelj mjesec i pol dana nakon štetnog događa sudjelovao u kaznenom djelu krađe o čemu kao dokaz I-tuženik dostavlja Prijedlog za primjenu odgojne mjere Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu Kom-DO-182022 od 11. travnja 2022., treba reći da je čl. 352. st. 1. ZPP propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Načelno, ukazuje se da okolnost da je u odnosu na tuženika predložena odgojna mjera zbog kaznenog djela krađe mjesec i pol dana nakon ozljeđivanja nije u koliziji niti sa vještačkim nalazom niti sa iskazom njegove majke u kojem navodi da je tužitelj bio u bolnici 5 dana, a nakon toga je oporavak kod kuće trajao mjesec, mjesec i pol.

12. Nadalje, II-tuženik u žalbi također osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda kao i razvoja psihičkog poremećaja kod tužitelja. Ističe da sud nije dao mogućnost tuženicima kako bi se očitovali na odgovore, te usmeni nalaz vještaka nakon održane rasprave 12. prosinca 2024., a čime je u potpunosti ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku. Zaključno, ističe da je zbog svega iznijetog nepravilna i odluka o parničnom trošku, budući je tužitelj u predmetnom postupku uspio samo u omjeru 52,58 % te da mu se u konkretnom slučaju ne može niti dosuditi parnični trošak u punom zatraženom iznosu.

13. Vezano za prijedlog II- tuženika za odgodom ročišta za glavnu raspravu određenog za dan 12. prosinca 2024. na kojem su saslušani vještaci, valja napomenuti kako je punomoćnik II- tuženika taj prijedlog u spis dostavio podneskom od 9. prosinca 2024. navodeći pritom da već ima zakazanu raspravu za taj dan u 13,00 sati. Nakon što je razmotrio navedeni prijedlog i njemu priležeću dokumentaciju, prvostupanjski sud je rješenjem od 10. prosinca 2024. odbio prijedlog II-tuženika za odgodom navedenog ročišta obzirom da razlog naveden u prijedlogu II- tuženika kojim se traži odgoda ročišta, a to je da punomoćnik II- tuženika u to vrijeme ima od ranije zakazanu raspravu pred drugim sudom nije takvog značaja da bi objektivno mogao opravdati odgodu ročišta jer je punomoćnik II- tuženika imao dovoljno vremena da nađe odgovarajuću zamjenu, a osim toga iz stanja spisa i prijedloga za odgodu proizlazi da je punomoćnik II- tuženika ranije zaprimio poziv za ovo ročište u odnosu na poziv zaprimljen u drugom predmetu pred drugim sudom, budući da je poziv za ovo ročište zaprimio 8. listopada 2024., a poziv za ročište pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu zaprimio je 16.10.2024 (list 145) pa je mogao u tom predmetu eventualno tražiti odgodu obzirom da je u ovom predmetu ranije zaprimio poziv za ročište. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koji sadržajno upire II-tuženik.

14. U odnosu na primjedbe II- tuženika da ničime nisu potkrijepljene tvrdnje da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda kod tužitelja vještak dr. Makarić je argumentirano, uvjerljivo i logično iskazao, a koje navode kao logične je prihvatio i prvostupanjski sud da je uzročno-posljedičnu vezu cijenio na temelju analize dinamike štetnog događaja, tijeka liječenja u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji i rezultata vlastitog pregleda pri čemu je vještak istaknuo da je uvijek u poziciji anamnestičkim podacima pristupiti afirmativno te stručno i logično procijeniti isto. Dakle, u navedenom nalazu i mišljenju nisu uočeni nikakvi nedostaci u smislu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Žalbeni razlozi kojima II-tuženik osporava pravilnu primjenu materijalnog prava svode se na njegovu ocjenu dokaza izvedenih tijekom postupka i na njegovo shvaćanje primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje utvrđeno u ovome postupku, na koje činjenično stanje je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu primjene odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u pogledu potraživanja neimovinske štete utvrđujući da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 4.500,00 EUR i na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi s odredbom 223. st. 1. ZPP za nenovčanu imovinsku štetu za potrebnu tuđu pomoć i njegu iznos naknade od 100,00 EUR.

16. Zaključno, u odnosu na odluku o trošku, treba reći da prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima II-tuženika nije tužitelju dosudio parnični trošak u punom zatraženom iznosu, već je odluka o parničnim troškovima donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 76,29 % (osnov 100 %, a visina 52,57 %), a tuženici u mjeri od 23,71 % (osnov 0 %, a visina 47,43 %). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je određeno da su tuženici u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 52,58 %.

17. Cijeneći naprijed navedeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijanjem žalbi I-tuženika i II-tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu.

Varaždin, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer