P-1880/2021-18

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Tatjani Domijan – Mrva, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu IV, ŽV & partneri u Zadru, protiv tuženika Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854 zastupana po gradonačelniku BV, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice zz tuženika, dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, ukupne površine 105 m2 nove izmjere, koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik GRAD ZADAR, Narodni Trg 1, 23000 Zadar, OIB: 09933651854 dužan priznati i trpjeti te da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru izvrši uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ima za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija s kao neosnovan (sporedni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva za cijelo nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, ukupne površine 105 m2 nove izmjere, koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što tuženik GRAD ZADAR, Narodni Trg 1, 23 000 Zadar, OIB: 09933651854 dužan priznati i trpjeti te da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru izvrši uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo. Uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 6. listopada 2021. navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, ukupne površine 105 m2 nove izmjere, koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na predmetnu nekretninu, kao vlasnik upisan je tuženik Grad Zadar, međutim upisano pravo vlasništva ne odražava stvarno i činjenično stanje, stoga tužitelj podnosi ovu tužbu radi utvrđenja svog prava vlasništva na nekretnini koja se u posjedu istog nalazi od 1970- ih godina. Predmetna nekretnina nalazi se u nesmetanom posjedu i vlasništvu tužitelja kao i prethodno SV preko 40 godina te ga u vršenju prava posjeda nitko nikada nije ometao niti mu to pravo osporavao. Upisano zemljišnoknjižno pravo vlasništva ne odražava stvarno i faktično stanje te upisani zk. vlasnik Grad Zadar nikada u svom posjedu nije držao predmetnu nekretninu koja predstavlja dio dvorišta- i-parkinga tužitelja, zajedno s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena tužiteljeva kuća. Naime, 1970-ih godina tužitelj je zajedno s ZV od pok. SV pok. Č, ugovorom o kupoprodaji stekao 1/2 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je kuća, dok se na dijelu nekretnine k. o. [katastarska općina] stare izmjere nalazi dijelom ograđeno dvorište tužitelja, sada predmetne nekretnina. Diobom između tužitelja i brata FV, nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i predmetna nekretnina pripale su u odvojeni posjed i vlasništvo tužitelju, točno onako kako je to u svom posjedu i vlasništvu držao SV pok. Č. Kako je navedeno, na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se kuća tužitelja, te je isti 1970-ih godina zajedno kućom stekao i dio dvorišta koji je prodavatelj SV obrađivao i držao u svom posjedu. Utužena predmetna nekretnina, zajedno s nekretninom na kojoj se nalazi kuća tužitelja predstavljale su, kao i danas, ograđenu cjelinu te nikada nisu bile dio ceste ili javne površine. Da je tome tako, razvidno je i iz povijesti posjeda predmetne nekretnine iz koje jasno proizlazi da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od davnina nalazila u posjedu privatnih osoba, od kojih prednik tužitelja SV i sam tužitelj. U skladu s takvim realnim i faktičnim stanjem, tužitelj je 1998.g. pred katastrom pokrenuo postupak radi promjene površine i posjedovnog stanja u odnosu na predmetnu nekretninu. Zapisnikom o uviđaju (očevidu) na licu mjesta od 11.studenog 1998.g., na kojem očevidu su bili prisutni tužitelj i SV utvrđeno je, a što je i sam SV potvrdio, da je predmetna nekretnina oduvijek bila obrađivana do sadašnje zaobilaznice, odnosno da je istu obrađivao on, a potom vršenje prava posjeda nastavio tužitelj. Osim navedenog, kada se pogleda preslik katastarskog plana koji datira iz 1953.g. pa do danas, predmetna nekretnina od uvijek je predstavljala dio dvorišta, a kao takva je i upisana u zemljišnu knjigu. Ista je omeđena i zidom te tužitelju služi i kao parking. Grad Zadar se nikad nije nalazio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Iz priloženih dokaza jasno je da se predmetna nekretnina nalazila u nesmetanom posjedu i vlasništvu SV, a potom tužitelja od 1970-ih godina. Tužitelj je dakle u odnosu na SV stekao zakonit, istinit i pošten posjed, a potom i u odnosu na Grad Zadar. S obzirom da je došlo do neosnovanog upisa prava posjeda i vlasništva u korist Grada Zadra, ističe se da prema recentnoj praksi Europskih sudova ( Radomilja i drugi protiv Hrvatske br. zahtjeva 37685/10 i 22768/12, Trgo protiv Hrvatske (Presuda od 11.07.2009., Zahtjev br. 35298/04) vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991.g. ima se uračunati u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, što dakle vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine od SV i tužitelja čini nesporno vremenski period od barem 50 godina. S obzirom na sve navedeno, evidentno je kako je tužitelj vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja njegovo dvorište, zajedno s obiteljskom kućom sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te mu to pravo nitko nikada nije osporavao niti ga ometao u vršenju posjedovnih preko 40 godina. Kako je razvidno iz priložene dokumentacije, a posebice povijesti posjedovan-ja, predmetna nekretnina je od davnina isključivo privatno vlasništvo, označeno kao dvorište, a što upravo znači da je ista predstavljala dvorište pok. SV, a potom i tužitelja koji je stekao predmetnu nekretninu zajedno s nekretninom na kojoj je sagradio kuću, a koje je prethodno obrađivao SV. Sukladno svemu gore navedenom tužitelj ima pravni interes da se stvarno i zemljišnoknjižno stanje uskladi radi čega podnosi ovu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu od 14.10.2021. tuženik se protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti, Naime, tužitelj tužbom traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s.i., za cijelo. U povijesnom dijelu tužbe navodi kako je predmetnu nekretninu stekao kupnjom od pok. Stanka Jelenkovića 70-ih godina prošlog stoljeća, zajedno sa svojim bratom FV, svaki za ½ dijela. Iz gore navedenoga proizlazi da se tužitelj poziva na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, međutim iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni i barem pošteni posjednik nekretnine dosjelošću u vlasništvo stječe nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je prema stavku 4) istog članka za nekretnine u vlasništvu RH, županija, jedinica lokalne samouprave itd., potrebno dvostruko vrijeme od trajanja iz čl. 159. st. 3. ZVDSP, dakle 40 godina. Ova materija na jednak je način bila riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, kao i odredbama Općeg građanskog zakonika, a nekretnine u društvenome vlasništvu, kakva je bila i predmetna nekretnina, nisu se mogle dosjelošću stjecati prije 08. listopada 1991. godine. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], dana 11. studenog 1987. godine, rbr.366., razvidno je da je na ročište za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupio SV pok. Č, pravni prednik tužitelja. Isti je na predmetnoj raspravi izjavio kako nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja put, te da na istu ne polaže pravo. Iz navedenoga proizlazi da tužitelj pravo vlasništva nije mogao steći od nevlasnika, budući nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga sam ima, a u konkretnom slučaju se radi o javnom dobru u općoj upotrebi. Uvidom u priloženu povijest posjeda utvrđeno je kako je tužitelj upisan kao posjednik tek 1998. godine, iako tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji sklopio još 70-ih godina. Prethodno iznijeto činjenično stanje, zakonska regulativa vođenja postupka osnivanja i obnove zemljišne knjige kao i opsežna sudska praksa u pogledu pravnih posljedica sudjelovanja u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige jasno ukazuje na nepostojanje savjesnosti (poštenja) pravnih prednika tužitelja i samog tužitelja kao nužne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Tuženik na ročištu od 14. lipnja 2022. godine navodi kako je u tijeku nova izmjera k. o. [katastarska općina]. Ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari budući je tužitelj 2015. godine podnio tužbu u odnosu na istu nekretninu koja je tada nosila drugačiju oznaku te koju je tužbeni zahtjev u odnosu na Grad Zadar pravomoćno odbijen po svim pravnim osnovama. Tužitelj ne može dokazati da je pravo vlasništva utužene nekretnine stekao dosjelošću budući mu nedostaje osnovni element a to je poštenje, odnosno svjestan je da mu ne pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine.

Tužitelj na istom ročištu navodi da se raniji postupak koji se po tužbi tužitelja vodio za pravno pitanje derivativnog stjecanja, a ovaj postupak se vodi za pitanje originalnog stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Budući da je pravna osnova različita ne radi se od presuđenoj stvari. Tužitelj u ovom postupku dokazuje da je posjed nekretnine koja je predmet spora zakonit, istinit i pošten već dulje od 40 godina.

Tuženik u odnosu na prednji navodi ističe kako su u parničnom postupku poslovni broj P-111/15 naveden iste činjenice kao i u ovom, te je drugostupanjski sud u odnosu na originalno pravo stjecanja vlasništva utužene nekretnine iznio razloge po kojima tužitelj ne bi pravo vlasništva mogao steći dosjelošću.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u izvod iz katastarskog plana (l.s.8-12, 56), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.14-19), zapisnik br. 366 od 11. veljače 1987. sastavljen od komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 13, 27-29), identifikacija čestica (l.s. 57-58, 86-87), zapisnik zk odjela [adresa] br. Z-10001/18/251 od 12.12.2018. (l.s. 61-63), Z-10001/18/252 (l.s. 64-67), i izvršen je uvid u ovosudne spise posl. br. P-151/95, P-111/15.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zahtjev za uknjižbu uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. Sporednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je stekao pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zahtjev za uknjižbu uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

6. Iz zapisnika zk odjela [adresa] ovog suda br. Z-1001/18/252 od 12.12.2018. (l.s. 64- 67), slijedi da je ČV prema pl. 1887 evidentiran kao posjednik čest. nove izmjere 7028/3 za cijelo. Uvidom u pl. 1887 utvrđeno je da je 7028/3 pov. 105 m2 odgovara dijelu čest. s.i. 4009/2 upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženog prava vlasništva Grad Zadar za cijelo. Punomoćnica evidentiranog posjednika ČV navodi da je isti vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupnjom od SV temeljem kupoprodajnog ugovora od 14.listopada 1975. u kojem su kao kupci navedeni ČV i FV svaki za ½ dijela, te kasnije diobom ZV i ČV na način d je FV na ime njegove ½ dijela pripao gornji dio kompleksa koji su kupili a ČV donji dio kompleksa uz glavni put odnosno cestu, te da je cijeli taj kompleks u trenutku kupoprodaje bio omeđen sa suhozidom. Nadalje navodi da je od momenta kupoprodaje od 1975. godine pa do danas ČV u posjedu predmetne nekretnine, s tim da je 1998. godine evidentiran posjed u katastru u korist ČV uz suglasnost UV kao nasljednice prodavatelja SV. Također navodi da je točno da je vođen parnični postupak pred sudom u [adresa] poslovni broj P-111/15, u kojem postupku je tužbeni zahtjev tužitelja ČV pravomoćno odbijen. Nadalje navodi da je ista u naravi dvorište te da se evidentirani posjednik nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu iste posljednje 42 godine. Punomoćnik Grada Zadra ističe da su navodi punomoćnice evidentiranog posjednika bespredmetni obzirom da je riječ o pravomoćnoj presudi. Također navodi da iako je u kulturi navedeno da se radi o dvorištu, da se u naravi zapravo radi o otvorenoj površini koja trenutno služi za parking.

Temeljem izviđajnog postupka i zapisnika br. Z-10001/18/252 od 12. prosinca 2018. (l.s. 64-66) sud sastavlja nacrt uloška tako da će se čest. 7082/3 upisati u novi zk uložak [broj ZK uloška] obnovljene zemljišne knjige tako da se uknjižuje Grad Zadar kao nositelj prava vlasništva na nekretnini oznake čest. 7028/3 k. o. [katastarska općina].

7. Iz pravomoćne presude ovog suda predmetnog poslovnog broja P-111/15 od 15.svibnja 2015. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Gž-1973/15 od 9.svibnja 2017.) slijedi da je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelj ČV koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ČV pok. I iz [adresa], vlasnik čest. br. 4009/2 u k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik Grad Zadar dužan priznati i trpjeti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa toga prava, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti."

Iz obrazloženja iste između ostalog slijedi:

- da spisu prileži povijest posjedovanja ( ls 23 spisa P-111/15 i ls14-19 spisa P- 1880/21) iz koje je razvidno da je predmetna parcela od 1955. godine evidentirana kao javno dobro, a novom izmjerom 1974. godine formirana je nova čestica 4009/2 k. o. [katastarska općina], ovdje predmetna, te je kao posjednik upisan SV, da je tek 1998. godine kao posjednik upisan ČV. Iz zapisnika koji je sastavljen od Komisije za osnivanje zemljišne knjige od 11. veljače 1987. ( ls 27-29 spisa P- 1880/21 i ls 31-32 spisa P-111/15), slijedi da je SV izjavio da ne polaže pravo na nekretninu oznake 4009/2 k. o. [katastarska općina] jer da predmetna nekretnina u naravi predstavlja put.

- da kada se ove činjenice povežu sa predmetnim kupoprodajnim ugovorom od 14. listopada 1975. koji prileži spisu nedvojbeno je da ovdje predmetna nekretnina nikada nije niti bila vlasništvo ŠV, jer je sam SV izjavio kako ne polaže nikakva prava na predmetnu nekretninu. Sud ne prihvaća niti navode punomoćnika tužitelja da je sporna parcela tek omaškom izostavljena iz kupoprodajnog ugovora jer je nedvojbeno da bi pok. SV naveo i tu parcelu da je ista doista i bila predmet kupoprodajnog ugovora. Međutim, SV predmetnu parcelu nije naveo iz razloga jer ta parcela nikada nije niti bila vlasništvo obitelji SV jer je u naravi predstavljala put. Osim toga, kupoprodajni ugovor od 14. listopada 1975. ( koji prileži na ls 37 spisa P-111/15) decidirano navodi čestice koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora, uz ovo treba dodati da je postupak osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] proveden 1987. godine, pa je jasno, da se doista radilo o omašci, kako to tvrdi tužitelj, da bi pok. SV tu "pogrešku" ispravio prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Međutim, upravo na tom zapisniku 1987. godine SV izjavljuje da to nikada i nije bila njegova parcela, pa je dakle upravo to razlog zašto istu nije niti uvrstio u kupoprodajni ugovor. Dakle, sud smatra kako tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao iz čijeg prava on izvodi pravo vlasništva za predmetnu nekretninu. Ovo stoga jer je u konkretnom slučaju tužitelj trebao dokazati da je upravo SV bio vlasnik predmetne nekretnine, te da mu je istu nekretninu i prodao,

- da iz dokaznog postupka koji je proveden u ovoj pravnoj stvari proizlazi upravo suprotno, tj. da SV nije nikada niti bio vlasnik predmetne parcele, da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima, pa je slijedom iznijetog odlučeno kao u izreci ove presude. Nadalje, SV na zapisniku od 11. veljače 1987. godine a koji zapisnik je sastavljen od Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] je naveo kako ne polaže prava na predmetnu nekretninu, jer da se u naravi radi o putu. Prema tome, tužitelj nije niti mogao kupiti predmetnu nekretninu, jer je SV izjavio kako to nije njegovo vlasništvo, jer da se radi u naravi o putu. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao slijed stjecanja predmetne nekretnine, pa je odlučeno kao u izreci ove presude;

- da je moguće da se tužitelj nalazi u posjedu prijepora koristeći ga kao dio dvorišta i za parkiralište ispred dvorišta, no i po pretpostavkom da to datira još od 1975. godine treba reći nije stekao vlasništvo prijepora izvanrednom dosjelošću do 1987. godine kada je nekretnina prešla u režim društvenog vlasništva, sukladno tada važećoj odredbi čl. 28. st.4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/96), jer nije kvalificirani posjednik, pored toga, nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po tom osnovu na temelju sada važećeg čl.159.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) iz razloga što nije proteklo potrebno vrijeme dosijedanja s time da mu se vrijeme posjedovanja do 8. listopada 1991. godine ne uračunava tužitelju (v. primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 504/2013, ali i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 1480/2014).

8. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

- da je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena 5. listopada 2021. godine,

- da iz zapisnika sa obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 12.12.2018. (ls 46-47) proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] vezano za utuženu nekretninu, a u kojem postupku je ova nekretnina uknjižena kao vlasništvo tuženika Grada Zadra.

- da iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi kako je tužitelj bio evidentiran kao posjednik u postupku obnove zemljišne knjige te da je 1970-ih stekao predmetnu nekretninu od prodavatelja SV koji da ju je obrađivao i držao u posjedu, 1998. godine je tužitelj i upisan kao posjednik te da ga nitko nije smetao u posjedu na bilo koji način niti polagao pravo na navedenu nekretninu pa da je stekao pravo vlasništva dosjelošću posjedovanjem kroz vrijeme preko 40 godina,

- da je iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] poslovni broj Z-1001/18/252 od 12. prosinca 2018. godine (l.s. 64-67) razvidno da punomoćnica evidentiranog posjednika ČV navodi da je isti vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupnjom od SV temeljem kupoprodajnog ugovora od 14. listopada 1975., da je od momenta kupoprodaje od 1975. godine pa do danas ČV u posjedu predmetne nekretnine, s tim da je 1998. godine evidentiran posjed u katastru u korist ČV, da je ista u naravi dvorište te da se evidentirani posjednik nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu iste posljednje 42 godine.

9. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio prijavu upisa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je iz činjeničnog supstrata tužbe, kao i navoda istog na ročištu od 12. prosinca 2018. godine u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] razvidno kako je svoje tvrdnje temeljio na istom činjeničnom supstratu tj. da je predmetnu nekretninu stekao kupnjom od Stanka Jelenkovića 1970-ih godina, kao i dosjelošću. Pored navedenog već je ranije vođen pravomoćno okončani postupak posl. br. P-111/15 u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini oznake čest. 4009/2 k. o. [katastarska općina] s.i.. Naime nije prijeporno da čest. 7028/3 k. o. [katastarska općina] n. i. odgovara dijelu čest. 4009/2 k. o. [katastarska općina] s. i. (ls 57) .

Ovdje valja istaći da je u tijeku postupak nove izmjere za k. o. [katastarska općina]. Posljedično tome, slijedi da tužitelju u postupku obnove zemljišne knjige stoji na raspolaganju prigovor protiv upisa od 12. prosinca 2018. godine te tužba radi ispravka zk upisa. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom radi utvrđenja prava vlasništva, a ne tužbom za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK.

Imajući u vidu odredbe čl. 186. st. 1. i 4. ZZK tj. da iz istih jasno proizlazi da se prigovor na upis u obnovljenoj zemljišnoj knjizi može podnijeti samo nakon objave oglasa u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZZK te da je svrha podnošenja prigovora ispravak upisa provedenog u postupku obnove zemljišne knjige te kako rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK i s obzirom da se tužba u ovoj pravnoj stvari temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je tužitelj isticao tijekom postupka obnove zemljišne knjige, to se tužbeni zahtjevi tužitelja ukazuju neosnovani.

Nadalje, u konkretnom slučaju tužitelj je pokrenuo ovaj postupak prije nego je zatvorena stara zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] te ističe kako je riječ o pravoj vlasničkoj tužbi koje pravo mu ne zastarijeva. Glede toga odgovoriti je da u ovakvoj situaciji tužitelj može podnijeti vlasničku tužbu, a ne tužbu za ispravak, međutim, u tom slučaju treba tužbu temeljiti na drugačijem činjeničnom stanju od onog kojeg je isticao u postupku obnove zemljišne knjige te će njegov uspjeh ovisiti o tome je li ili ne dokazao takvu tužbenu osnovu.

Prema tome, kako u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, da protiv odluke o zemljišnoknjižnom upisu ima na raspolaganju izjaviti prigovor i podnijeti tužbu za ispravak, a da je tijekom postupka nove izmjere zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ustao predmetnom tužbom na utvrđenje koju temelji na istim činjeničnim tvrdnjama koje je isticao i tijekom postupka obnove zemljišne knjige, to znači da ga u konkretnom slučaju odluka donesena u postupku obnove zemljišne knjige veže.

Kraj takvog stanja stvari nisu pravno odlučni navodi tužitelja u pravcu toga da je bio kvalificirani posjednik predmetne nekretnine te da je kao takav stekao pravo vlasništva posjedovanjem kroz 40 godina, budući da ti navodi nemaju utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja.

10. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u pravorijeku ove odluke.

Zadar, 26. ožujka 2025.

S u t k i n j a

Tatjana Domijan – Mrva

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotne stranke, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku