Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-208/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/1/16, kojeg zastupa punomoćnik Darko Kubat, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kubat i Sindičić, u Rijeci, protiv tuženika OPĆINE MOŠĆENIČKA DRAGA, Mošćenička Draga, Trg slobode 7, OIB: 29826029812, koju zastupa punomoćnik Milorad Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri, u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 10. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP-a) 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LR koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.038,35 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

- na iznos od 4.350,00 EUR počevši od presuđenja pa do isplate,

- na iznos od 39,00 EUR počevši od 2.6.2018. pa do isplate,

- na iznos od 84,00 EUR počevši od 2.6.2018. pa do isplate,

- na iznos od 250,20 EUR počevši od 4.7.2018. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR počevši od 2.6.2018. pa do isplate,

- na iznos od 319,73 EUR kn počevši od 2.6.2018. pa do isplate,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknadni tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/1/16 da nadoknadi parnični trošak tuženika OPĆINE MOŠĆENIČKA DRAGA, Mošćenička Draga, Trg slobode 7, OIB: 29826029812, u iznosu od 2.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, tj. od 26. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. lipnja 2020. navodi da je dana 30. svibnja 2018. u Mošćeničkoj Dragi, na adresi [adresa] ispred kbr. 2, oko 14:10 sati, upravljao vlastitim osobnim vozilom marke "VW Passat", reg. oznake i broja SW-811BE (A), te dolaskom ispred navedene adrese, nakon što se uvjerio da je na semaforu od pokretnih stupića bilo zeleno svjetlo, krenuo prelaziti preko pokretnih stupića, uslijed kojeg prelaska vozilom da su se isti počeli dizati, te udarili u donji dio osobnog vozila u predjelu branika i motora, te donjeg postroja. Pokretni stupići da su u vlasništvu Općine Mošćenička Draga. Na očevid da su izašli djelatnici Policijske postaje Opatija, te su sastavili službeno izvješće u obliku potvrde br. 511-09-31-02/3-303/2018 od 3. prosinca 2018. Nad tužiteljem da je izvršeno ispitivanje alkoholiziranosti, te da je očitana koncentracija od 0,00 g/kg alkohola u organizmu. Na vozilu tužitelja u ovoj nezgodi nastala da je materijalna šteta. Vozilo tužitelja da je s mjesta štetnog događaja prevezeno od strane vučne službe Auto Andrea Tim d.o.o. u Beč radi popravka. Uslugu šlepanja vozila tužitelj da je platio s iznosom u visini od 7.500,00 kn. Trpio da je daljnju štetu s osnova plaćanja novih vinjeta za Sloveniju i Austriju prilikom povratka u ukupnom iznosu od 39,00 EUR. On da je dao izvršiti izvid nastale štete na njegovom vozilu, te procjenu popravka po ovlaštenom procjenitelju RISK- AKTIV GmbH Wien, a prema kojoj procjeni je trošak popravka vozila naznačen s iznosom od 7.276,75 EUR. Kako je vrijednost nabave ekvivalenta izražena s iznosom od 7.390,00 EUR tako da se popravak ukazao ekonomski nerentabilnim, te da je tužitelj sukladno "kupoprodajnom ugovoru za motorno vozilo" od 8. kolovoza 2018. ostatke vozila prodao za iznos 3.040,00 EUR, pa da tako s osnova naknade materijalne štete na vozilu potražuje iznos od 4.350,00 EUR. On da je imao troškove za izradu nalaza od strane ovlaštenog VW servisa Autohaus Kamper GmbH u iznosu od 250,00 EUR. Nadalje, zbog nezgode tužitelj da je imao neopravdane troškove s osnova noćenja u Hrvatskoj u iznosu od 84,00 EUR, a također da je pretrpio štetu s osnova uplaćene, ali ne i konzumirane vožnje brodicom, te ronjenja u iznosu od 1.679,00 kn x 730,00 kn, odnosno ukupno 2.409,00 kn. Tužitelj da se tuženiku obraćao vansudskim putem sa zahtjevom za naknadu materijalne štete koji da je ostao bez uspjeha. Tuženik da odbija naknaditi tužitelju štetu koju je isti pretrpio uslijed predmetnog događaja, pa predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva, te potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao neosnovanima. U pogledu osnova tužbenog zahtjeva tuženik ističe slijedeće. Za postojanje odgovornosti za štetu prema općim pravilima o izvanugovornoj odgovornosti, mora postojati krivnja štetnika, ovdje tuženika za nastalu štetu. Tužitelju je nastala šteta na motornom vozilu, ali ne krivnjom tuženika, već krivnjom tužitelja, koji je postupao protivno svim prometnim zabranama i upozorenjima. Vozilo tužitelja oštećeno je prilikom pokušaja nepropisnog ulaska u zonu zabrane prometovanja. Zona zabrane prometovanja jasno je označena prometnom signalizacijom (znak zabrane prometovanja), a i na cesti prije ulaska u zonu, označena je puna linija i natpis „STOP“. Tuženik je, kako bi osigurao sigurnost prometovanja na ulasku u zonu zabrane prometovanja, zbog postavljenih pokretnih stupića, dodatno postavio i znak kojim se upozorava na postojanje istih i na potrebu najave ulaska. Također, prije ulaska u zonu zabranjenog prometovanja postavljen je i semafor na kojemu se crveno svjetlo pali neposredno nakon prolaska vozila kojemu je ulaz dozvoljen, a nakon čega se počinju dizati pokretni stupići. Predmetni sustav podiznih stupova prošao je postupak pregleda i ispitivanja od strane zaposlenika društva Velteh d.o.o. te je utvrđeno da radna oprema ispunjava sigurnosno zdravstvene zahtjeve. Iz Zapisnika po sjećanju kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu, proizlazi kako je tužitelj izjavio: „ DR kreće dalje u ulicu – na desno gdje ja mogu vidjeti mali stupić s uređajem s crvenim/zelenim svjetlom (…) nalazi se ispred ormarića za struju, iznad toga znak „opće zabrane prometa“ s dodatkom na hrvatskom (ne obraćam pažnju na njega jer smo od voditelja ronilačkog centra dobili uputu da vozimo prema centru – tražeći drugu rampu) svijetli zeleno svijetlo (ne dajem mu na važnosti jer je zeleno) – stavljam u brzinu i slijedom Mercedes – pri ulasku u ulicu moje se vozilo odozdola naglo zaustavlja i podiže…“ Iz citirane izjave tužitelja proizlazi kako tužitelj nije vidio propisno postavljene i vidljive prometne znakove koji su postavljeni nekoliko metara prije mjesta ulaska u zonu zabrane prometovanja (znak kojim se upozorava na postojanje pokretnih stupića i na potrebu najave ulaska), kao niti znak STOP i punu liniju zaustavljanja iscrtanu na cesti prije postavljenih stupića. Znak za zonu zabrane prometovanja tužitelj je vidio, ali ga je olako smatrao nevažnim, pri čemu je pažnju usmjerio isključivo na traženje druge rampe i praćene automobila koji je vozio ispred njega. Sa istim stupnjem (ne)pažnje postupio je tužitelj i u pogledu svjetla koje je svjetlilo na postavljenom semaforu, ne pridajući mu na važnosti i prateći vozilo ispred sebe. Tužitelj se prije pokretnih stupića morao zaustaviti, na što mu ukazuje znak STOP na cesti i crveno svijetlo na semaforu. Tuženik tvrdi da je tužiteljeva tvrdnja da je na semaforu bilo zeleno svijetlo prilikom njegovog nailaska na stupiće netočna iz razloga što je sustav napravljen na način da se crveno svijetlo pali odmah nakon prolaska automobila koje ima pravo ulaska u zonu zabrane prometovanja, a stupići se počnu podizati 3 sekunde nakon toga. Dakle, tužitelj je morao uočiti crveno svjetlo koje se upalilo odmah nakon što je prethodni automobil prošao i zaustaviti se ispred pokretnih stupića. Da je na semaforu bilo zeleno svijetlo, kako tužitelj tvrdi, stupići se ne bi niti počeli podizati, a što može potvrditi i osoba koja je odgovorna za postavljanje i puštanje u rad predmetnog sustava. Navedeno mogu potvrditi i osobe koje su bile prisutne na mjestu štetnog događaja i to općinski načelnik tuženika, njegov zamjenik i komunalni redar. Tuženik je nakon štetnog događaja zatražio od vještaka prometne struke da izradi nalaz i mišljenje u vezi predmetnog događaja kako bi objektivno mogao sagledati situaciju i eventualno naknaditi štetu tužitelju ukoliko bi stručna osoba smatrala da postoji odgovornost na strani tuženika za prouzročenu štetu. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da je odgovornost za štetu nedvojbeno na tužitelju, a ne na tuženiku slijedom čega je tuženik i prethodno ovom postupku otklonio sve zahtjeve tužitelja za izvansudsku naknadu štete. Da se je tužitelj kretao odgovarajućom brzinom i primjenjujući odgovarajući stupanj pažnje zasigurno bi uočio znak upozorenja na postojanje pokretnih stupića, kao i znak obveznog zaustavljanja i iscrtanu zaustavnu liniju prije stupića, a što bi mu omogućilo da uoči i crveno svjetlo na semaforu pa zatim i podizne stupiće koji se podižu iz tla. Dakle, tužitelj je postupao protivno prometnim ograničenjima i pravilima, usprkos svim upozorenjima, uslijed kojeg postupanja mu je i nastala šteta na vozilu. Krivnja tuženika ne postoji, slijedom čega niti odgovornost za štetu na vozilu. Iako tuženik ustraje kod toga da ne postoji osnov njegove odgovornosti za nastalu štetu, opreza radi, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.1. U pogledu iznosa od 4.350,00 EUR s osnova štete prouzročene na vozilu, tuženik ističe kako bi šteta na vozilu bila značajno manja da nije bilo doprinosa tužitelja u nastanku štete u tom iznosu. Naime, iz Zapisnika po sjećanju kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu razvidno da je tužitelj izjavio: „… moje se vozilo odozdola naglo zaustavlja i podiže – PREPAD – moja pomisao „ovdje nije prepreka! u što sam udario?“ – ubrzo sam stavio u brzinu za vožnju unatrag i pomaknuo se unazad – u tom trenutku se u mojem vozilu pale alarmi i kontrolne lampice za“provjeru rashladnog sredstva“…“. Iz istoga je jasno da je tužitelj svojim postupanjem pomicanjem vozila unatrag napravio puno veću štetu od one koja bi nastala da nije ništa poduzimao, već samo čekao da se stupić spusti. U pogledu iznosa od 39,00 EUR s osnova vinjeta za povratak u Austriju, tuženik osporava da taj iznos predstavlja štetu, obzirom da bi se tužitelj i da se nije dogodio štetni događaj, morao vratiti u Austriju i kupiti vinjete. Nadalje, iznos od 84,00 EUR s osnova noćenja u Hrvatskoj, ne može se smatrati štetom obzirom da iz tužbe ne proizlazi da je tužitelj istoga dana kada se dogodio štetni događaj, namjeravao napustiti Republiku Hrvatsku da se štetni događaj nije dogodio, pa da se zbog štetnog događaja morao zadržati još 3 dana i tako podmiriti trošak 3 noćenja. Tužitelj potražuje i iznos od 2.409,00 kn na ime uplaćene a nekonzumirane vožnje brodicom te ronjenja. Tuženik osporava da bi takav trošak bio posljedica štetnog događaja, obzirom da je vožnja brodice bila predviđena za razdoblje od 31.05.2018. do 03.06.2018. (štetni događaj se dogodio 30.05.2018.), dakle u razdoblju kada je tužitelj još boravio u [adresa], pa je navedenu uslugu mogao konzumirati ili otkazati. Tuženik isto smatra i za uslugu ronjenja (iako je u fakturi navedena usluga prijevoza putnika), obzirom da je faktura izdana 02.06.2018., dakle 3 dana nakon štetnog događaja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. U podnesku od 2. travnja 2024. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke GR, ističe primjedbe. Na ročištu od 11. travnja 2024. tuženik je izjavio da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj u podnesku od 11. studenog 2024. specificira tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi čitanjem potvrde RH, MUP, PUPG Rijeka, PP Opatija od 3. prosinca 2018. (list 5 spisa), prometne dozvole vozila tužitelja (list 6 – 7 spisa), računa tvrtke Auto Andrea Tim d.o.o., Stiglechner Tanstellen GmbH uplatnice broj 110, računa tvrtke Autohaus Kamper GmbH, računa broj 66 Privrednog ribolova Nikola Bunić (list 8 – 10 spisa), dokumentacije o vrijednosti i procjeni vozila tužitelja sa prijevodom (list 11 – 53 spisa), računa za prijevod dokumentacije Ekvivalent vl. MR i dokaz o plaćanju (list 54 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dr.sc. FR, dipl.ing.prom. o stručnom mišljenju vezano za događaj oštećenja pokretnih stupića kod zgrade [adresa] (list 64 – 72 spisa), zapisnika o pregledu i ispitivanju radne opreme tvrtke Velteh d.o.o. Zagreb od 22. svibnja 2018. (list 73 – 77 spisa), upute za korištenje podiznih stupića i tehničku dokumentaciju dostavljenu po tvrtci Came Adriatik d.o.o. Kastav (list 83 – 122 spisa), saslušan je svjedok TR (list 133 – 135 spisa), pročitan je prijevod sa engleskog na hrvatski jezik Uputa stupića (list 153 – 160 spisa), saslušani su svjedoci LRF (list 175 – 176 spisa), NR (list 176 – 177 spisa), VR (list 177 – 178 spisa), AR (list 178 -179 spisa), tužitelj LR (list 179 spisa), pročitan je dopis PP Opatija od 9. listopada 2023.( list 200 spisa), proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke GR, dipl.ing., pročitan je nalaza i mišljenje vještaka prometne struke GR, dipl.ing. od 13. prosinca 2023. (list 213 – 218 spisa), pročitano je očitovanje vještaka prometne struke GR, dipl.ing. od 4. srpnja 2024. (list 234 – 237 spisa), saslušan je vještak prometne struke GR, dipl.ing. (list 252 spisa).

5.Svjedok TR u svom iskazu navodi da je vlasnik tvrtke Came Adriatic d.o.o. i zna kako radi predmetni stupić koji je bio ugrađen u Mošćeničkoj Dragi da bi se spriječio prolaz u staru jezgru. Stupić je u pravilu podignut i na njemu su crvena svjetla upaljena, a također postoji i semafor sa strane na kojem je također crveno svjetlo. Kada dođe vozilo koje je ovlašteno ući u jezgru ili pozivom na tipku parlafona, a gdje se javi osoba na recepciji hotela Mediteran ili prislanjanjem RFID kartice na istom uređaju gdje je i parlafon, signalizira da se treba spustiti stupić, u tom trenutku stupić dobiva impuls da se treba spustiti i on ima i dalje crveno svjetlo na semaforu dok se stupić ne spusti do poda kada se pali zeleno svjetlo. Postoje petlje u podu dvije i kada vozilo prođe drugu petlju stupić dobiva impuls da se počne dizati i prije nego što se i počne dizati pali se crveno svjetlo na semaforu. Ako je neko vozilo vrlo blizu vozila koje ima dozvolu za prolaz može se dogoditi da se nađe na stupiću u trenutku kada se počne dizati. Stupić koji je ovdje bio ugrađen je bio model Pilomat 220/P 600A, a to znači da je promjer stupića 220 milimetara i visina mu je 600 milimetara, a A je oznaka da je automat. Ove magnetne petlje koje su ugrađene u pod su ispred i iza stupića i one daju signal da kada je vozilo u položaju iznad stupića da se stupić ne bi dizao, a tek kada se prođe druga petlja stupić se počne dizati. Petlje su udaljene od stupića 40 – 50 cm, ustvari u naravi to su kao žice antene. Petlja je ustvari uređaj koji je stavljen u centralu i ona registrira prisutnost vozila. Ta petlja detektira željezo, a ne težinu. Ako iznad stupića vozilo ostane stajati cijeli dan stupić se neće podizati jer detektira prisutnost željeza, a može se dogoditi da je ovo drugo vozilo koje nije imalo dozvolu za prolaz ili je bilo jednostavno blizu prvog vozila koje prolazi i koje drugo vozilo je sa velikom brzinom se približilo, da stupić se već počeo dizati i zbog toga nije dobio signal da je željezo ponovno prisutno. Stupići su inače brzi. Pretpostavlja da je vozilo koje je udareno sa stupićem došlo s velikom brzinom i stupić nije imao vremena da se zaustavi i ponovno spusti u položaj u cestu. Ako stupići ne rade onda ili se ne spuštaju kada bi se trebali spustiti ili ostanu spušteni, ili se može dogoditi da nema struje, no i ako nema struje stupić bi se ustvari sam trebao spustiti. Za ove stupiće nije potrebno imati redoviti servis, on radi na bazi hidraulike, ulje je u zatvorenom sustavu i ono ga ustvari diže i spušta, pumpe pumpaju ulje. Ovi stupići u pravilu se ne kvare, a jedino dođe do kvara ako se neko vozilo neovlašteno zabije u stupić. Imaju godišnji ugovor sa Općinom Mošćenička Draga i onda se prođu svi stupići i provjeri ispravnost. Može se dogoditi da netko kupi stupić i sam ga ugradi, ali tvrtka nudi i uslugu prodaje i ugradnje i u tom slučaju postoji garancija od dvije godine, a inače se u slučaju ugradnje jednom godišnje samo provjeri da li su svi parametri na stupićima uredu, odnosno u ovoj situaciji sa Mošćeničkom Dragom koliko zna stupići su po zimi spušteni, pa se prije sezone dođe provjeriti da li su ispravni i da li rade i onda se napravi primopredajni zapisnik svake godine. Ne zna točno kada su predmetni stupić ugradili, a pretpostavlja da je narudžba bila od Mošćeničke Drage. Ne sjeća se da li je bila uputa dana na hrvatskom jeziku, ne zna da li su u ovom slučaju niti prevodili jer oni upravljaju sa stupićem, što se tiče Mošćeničke Drage, inače vrlo dobro se služi engleskim jezikom. Smatra da Mošćeničkoj Dragi nisu niti trebali davati uputstva obzirom da je on samo naručio stupiće kakve je htio, odnosno kako je htio da mu rade i da su oni to ispunili, te je klijent bio zadovoljan, a klijent nije upravljao tim stupićem. Kada ugrade stupiće potpisuju primopredajni zapisnik i stupić postaje vlasništvo investitora kad ga je kupio, a oni ga održavaju. Ne zna za obvezu iz čl. 9 Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti (Narodne novine 80/2013). Kada kupac traži da mu se dostave upute na hrvatskom jeziku oni ih daju prevesti po ovlaštenom sudskom tumaču, a inače njegova tvrtka prodaje preko 10000 različitih proizvoda. On je suvlasnik filijale u Hrvatskoj tvrtke Came, a tvornica koja proizvodi ovaj predmetni stupić se zove Pilomat. Kada mu se daje na uvid uputa koja se odnosi na navedeni stupić pokazuje na listovima 24, 25 i 26 da je uputa u dijelu koji se odnosi na funkcioniranje stupića nakon što je ugrađen. Misli da je na ovoj lokaciji bilo problema sa stupićem zbog toga što se neko vozilo bilo zaletilo u njega pa su morali promijeniti, ali ne zna da li se stupić mijenjao prije ili poslije ove prometne nezgode. Ustvari u ovoj situaciji je predmetni stupić odradio svoju funkciju zaštite jer njemu je cilj da spriječi prolaz neovlaštenog vozila.

5.1.Iskaz ovog svjedoka, koji nije osobno zainteresiran za ishod postupka, sud cijeni kao uvjerljivog, logičnog, a u dijelu kada opisuje način rada stupića isti je i neproturječan u bitnome uputama proizvođača stupića (list 158-160 spisa).

6.Svjedokinja LRF, u svom iskazu navodi da sada nije zaposlenik tuženika, a kada se dogodio štetni događaj je bila zamjenica načelnika. Od samog štetnog događaja prošlo je 5 godina pa se ne sjeća puno detalja. Nije bila neposredni očevidac. Taj stupić je funkcionirao tako da kada bi netko trebao ući u centar mjesta, da je morao imati ili karticu pomoću koje bi spustio stupić ili bi nazvao na broj telefona i onda su se na njega javljali oni koji su bili ovlašteni da spuštaju stupić. Osobe koje su bile ovlaštene za spustiti stupić su pozivale na određeni telefonski broj i on bi se spustio nakon jednog telefonskog poziva i odmah dignuo, te osobe nisu kontrolirale koliko će stupić biti spušten. On se dizao na određeni vremenski interval. Nakon dvije godine te stupiće su skinuli jer je bilo puno štetnih događaja, sada je rampa i ljudi se sada zabijaju u rampu. Na ovom štetnom događaju je zamijenjen stupić za drugi stupić jer je bio uništen. Ljudi su se zabijali u stupiće jer jednostavno nisu gledali svu signalizaciju koja je postajala, a bili su i semafori i oznake upozorenja na cesti, a bile su i bljeskalice. Ovlaštenici za spustiti stupiće su bili djelatnici hotela Mediteran, djelatnici turističke zajednice Mošćenička Draga i komunalni redar. U centralni dio mjesta mogli su ulaziti stanari, te gosti koji su boravili u središtu. Kad bi ti gosti došli, najprije su trebali pozvoniti da bi im se spustio stupić, a nakon toga im je vlasnik smještaja davao karticu koju su koristili za vrijeme boravka i tad su neometano dolazili kada bi se spustio stupić. Svaki stanar je imao onoliko kartica koliko ima parkirnih mjesta u svojoj okućnici. Na ulazu postoji znak koji određuje tko smije ući, a tko ne i zabrane prolaza.

7.Zakonski zastupnik tuženika ĐR u svom iskazu navodi da je slušao iskazivanje svjedokinje (LRF) i suglasan je s onim što je ona rekla. Sjeća se da je na lice mjesta došao nakon same nezgode. Ne zna da li je vozilo bilo još uvijek na stupiću, ali zna da je šteta već bila počinjena. Tuženik ima razrađeno prometno rješenje za taj dio i postoje semafori, znakovi zabrane, a i prije samog prometnog rješenja su postavili transparent koji je označavao postojanje parlafona i onoga što slijedi nakon toga transparenta. Nije bilo zaključaka i primjedbi da stupići ne rade, već jednostavno ljudi nisu navikli na ovo prometno rješenje pa su i oni koji su već tuda prolazili, znali se zabiti u stupiće jer nisu gledali ili su prolazili jer nisu znali. I kasnije kada su postavili rampu ljudi su se znali zabiti i u nju. Postoji i znak zabrane prometovanja automobilima, osim korisnicima lučkog područja. Postoji i parlafon i ograničeno je kretanje za objekte koje je prijašnja svjedokinja navela.

8.Svjedok DR u svom iskazu navodi da su tužitelj, svjedok i još jedna osoba preko neke ronilačke udruge došli roniti u Mošćeničku Dragu. Na ulazu u mjesto je jedna rampa gdje se preuzme kartica, a dalje kada se ulazi u luku je ranije postojala još jedna rampa koje sada nije bilo. Sa lijeve strane u jednom zelenilu je bio jedan znak koji se nije dobro vidio. On da je samo izašao iz vozila, te su razgovarali, bilo je upaljeno i zeleno svjetlo na semaforu pa je sa svojim vozilom prešao preko stupića. Sa suprotne strane nije dolazilo nikakvo vozilo, naime to je jedna uska ulica i tu gdje su dva stupića se ne mogu mimoići istovremeno automobili. Nakon što je prošao, sa suprotne strane je došlo drugo vozilo i u tom trenutku je prolazio i ovdje tužitelj te se dogodila nezgoda, a vozač u ovom vozilu koje je bilo sa suprotne strane se uhvatio za glavu i komentirao da je opet nezgoda, to je bio načelnik općine. Svjedok je shvatio da nije trebao preći preko tog stupića, ali njemu je bilo zeleno svijetlo i nije mu smetao stupić. Ova ulica prije samog znaka je dugačka nekih 20 m, tek kasnije je uočio ovu tablu koja je bila u zelenilu, koja je na početku te ulice. Semafor je bio kod znake zabrane. Tu piše da se može proći ako se nešto treba istovariti, ali ako je to potrebno za hotel. U ovom datom trenutku na semaforu je bilo zeleno, stupići su bili spušteni i ovaj znak je označavao da se s određenim uvjetima može ući u ovo područje. Došli su s namjerom da ostanu 4 dana na ronjenju i tada kada se dogodila ova nezgoda tek su dolazili. Bili su smješteni u različitim apartmanima u mjestu, a inače oprema za ronjenje je teška i zato su išli vozilima. Svjedok je ostao sva 4 dana, a sjeća se da je i tužitelj sigurno bio toliko i zna da je u tom periodu organizirao prijevoz za svoje vozilo. Tužitelj nije ronio ove dane jer je morao organizirati prijevoz za svoj automobil. Tužitelj je bez obzira što nije ronio imao troškova zato što se mora platiti trošak smještaja opreme i bez obzira što nije išao roniti zauzeo je prostor te je organizator ronjenja tražio da mu se plati jer nije mogao uzimati nove klijente zbog zauzetog prostora. Plaća se i mjesto na brodu koji prevozi ronioce, a koji inače ovisi o tome koliko je ljudi na brodu. Misli da je po tužitelja netko došao automobilom jer je osim prijevoza svog automobila morao organizirati i prijevoz ronilačke opreme. Semafor je odmah uz stupiće. Toga puta svjedok nije pozvonio nikome da pita za dozvolu za prolaz, L je rekao da dođu do druge rampe i da ga tada nazovu. Na mjestu nije bilo više rampe pa nije znao gdje bi pozvonio, a ovdje je bio zeleni semafor i spušteni stupić, te ovaj znak koji je imao i uputu da postoji iznimka za osobe koje mogu ući, pa je prošao. Bitni znak je bio 20 m prije stupića i bio je skriven u zelenilu. Tužitelju se, kada mu se dogodila ova nezgoda, dignuo samo jedan stupić. Svjedoku da je ustvari sustav trebao zabraniti pristup, ali imao je zeleno svjetlo i spušten stup. Kraj stupića je bio znak zabrane prolaza, a drugi znak koji je najavljivao ovaj sustav regulacije prometa je bio u grmu i on se nije dobro vidio. Svjedok malo razumije hrvatski jezik, pa je zato zaključio što piše ispod ovog znaka zabrane. Isti znak je postojao i prije dok je bila rampa.

8.1.Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da on nema saznanja zbog čega je bio spušten stupić i zeleno svjetlo na semaforu kada je on prešao preko stupića.

9.Svjedok VR, komunalni redar tuženika iskazao je da se ne sjeća predmetnog događaja. Stupići su se spuštali pozivom s telefonom. Što on zna nije se događalo da bi se stupići podigli bez da je netko dao naredbu da se dignu. Nije se niti događalo da bi se jedan stupić dignuo, a drugi ostao spušten. Danas je na tom mjestu rampa i danas se također dešavaju nezgode jer ljudi ne gledaju pa se ili zabiju u rampu ili stupić ili su znali inače probati proći odmah iza vozila koje je imalo dozvolu za prolazak. Kad bi se nazvao telefon za spuštanje stupića, upalilo bi se zeleno svjetlo tek kada bi se spustio stupić, nakon prolaska vozila po drugoj petlji upalilo bi se crveno svjetlo i stupić bi se tek nakon toga počeo podizati. U podu su postojale dvije petlje, njemu da je tako objasnio onaj tko je montirao stupiće. Prva je bila bliže stupiću i da je vozilo ostalo stajati iznad stupića, stupić se ne bi nikada dignuo, a kada vozilo prođe drugu petlju, to je signal da se može dizati stupić. Kad se dogodio ovaj događaj stupić je bio postavljen kratko vrijeme i ne sjeća se da li je prije bilo takvih šteta. Kasnije se stavila rampa jer je ona jeftinija i brže se može zamijeniti, a stupić je skuplji. Ako netko treba ići u ronilačku bazu, onda se pozvoni i kaže se da se tamo ide pa mu se spusti stupić ili digne rampa. Uvijek pitaju kada netko pozvoni koji je razlog ulaska. Prije samih stupića je bila jedna tabla koja je upozoravala na stupiće, zatim je postojao na podu znak „Stop“, bio je znak zabrane prolaska i semafor.

10. Svjedok ER iskazao je da čim su došli u Mošćeničku Dragu, krenuli su prema luci. Prošli su jednu rampu i uzeli karticu te su dalje vozili, prvi je bio DR, pa tužitelj i onda svjedok u svom vozilu. Prije no što su skrenuli desno DR je stao na jednom raskrižju i razgovarao sa tužiteljem kuda bi trebali dalje ići. Tu je bilo više znakova, ne sjeća se što je više pisalo na njima i da li je bio znak zabrane prolaska. DR je skrenuo desno i tu je jedan zavoj. Nakon što je on prošao, vidio je svjedok da prije no što je prošao tužitelj se počeo dizati jedan stupić. Tužitelj to nije mogao vidjeti. Svjedok da nije vidio nikakav semafor prije stupića. Vozili su polako. Dalje je vidio da je tužitelj prošao i da je njemu stupić udario s donje strane u vozilo. Nakon toga je tužitelj s vozilom ostao nad stupićem, nije znao što se dogodilo i oni su izašli iz vozila i rekli mu da se stupić podignuo. Poslije su došli i neki drugi ljudi, misli da je bio i načelnik. Došla je i policija. Došli da su na ronjenje koje trajalo nekih 4-5 dana. Misli da je i tužitelj ostao cijelo to vrijeme. On nije s njima ronio, već je organizirao prijevoz za svoje vozilo. Njegova ronilačka oprema za ronjenje je bila u to vrijeme u njegovom vozilu. Ne zna da li je tužitelj imao troškove ronjenja. Tužitelj je organizirao prijevoz za svoje vozilo vučnom službom i sa istim tim vozilom se on vratio kući. Nije vidio kada su DR i tužitelj pričali prije no što se trebalo proći ove stupiće da su oni nekoga zvali ili pozvonili.

11.Tužitelj LR iskazao je da je došao u Mošćeničku Dragu s namjerom da bude tamo 4 dana i održi tečaj ronjenja. Kada su došli, prvi je vozio DR i išli su odmah prema luci. Prošli su prvu rampu i tamo uzeli karticu pa su dalje vozili. Zastali su na jednom mjestu gdje je s desne strane bila cesta prema sjedištu mjesta, a s lijeve strane je cesta vozila negdje drugdje. Nije vidio nikakav znak za upozorenja sa stupićem, tada je i telefonski razgovarao sa L, te mu je rekao da pozvoni na parlafon i da vozi do hotela. Pozvonio je na taj parlafon koji je 20 m prije stupića i nakon toga je DR prešao preko stupića, a tužitelj se nastavio voziti za njim. Vidio je da je zeleno svjetlo, a nije vidio da se podignuo stupić i na tom mjestu nije ni bilo vidljivo da bi postojao neki stupić. Pozvonili su zato što je L rekao. Kada je prolazio nakon DR odjednom je čuo udarac i nije mu bilo jasno što se dogodilo. Izašao je iz auta i onda mu je ER rekao da se podignuo stupić, nakon toga je došao DR i načelnik. Uz taj stupić je bio semafor i jedan ormarić, ustvari semafor izgleda kao stupić i one je visine da kad se sjedne u auto da je stupić u visini očiju i ima gore zeleno svjetlo i tada je gorilo zeleno svjetlo. Parlafon je nekih 20m prije semafora. Imao je trošak apartmana, morao je platiti brod, plin koji nije koristio, od tečaja nije ništa zaradio, platio je šlepanje i morao platiti vinjetu u Austriji i Sloveniji za vozilo koje je šlepalo njegovo vozilo. Obično se svi troškovi plate 1 do 3 mjeseca prije. L je bio kontakt osoba u Hrvatskoj, on je voditelj ronilačke baze u Mošćeničkoj Dragi. Kada je pozvonio na parlafon, rekao je ime škole za ronjenje i ime L. Glas na parlafonu je rekao ok. Tužitelj da je pozvonio kada je vozilo od DR bilo iza njega, ali ispred stupića. Nakon toga su sjeli u vozilo i krenuli. Stao da je s vozilom i vratio se par metara natrag da bi pozvonio na parlafon. Pozvonio da je za svih troje. Nije vidio znak „Stop“ na podu. U svom životu susretao se sa ovakvim prometnim rješenjima da se mora pozvoniti da bi se vozilo pustilo. Bio da je negdje metar od vozila od DR. Krenuo je malo iza DR jer je morao ući u vozilo.

12. Iz iskaza tužitelja u bitnome je utvrđeno da je pozvonio na parlafon nakon telefonskog razgovora s L, da bi se omogućio prolaz vozila u centralni dio Mošćeničke Drage koji priječi postavljeni pokretni stupić. Nakon poziva, tj. njegovog predstavljanja i pozivanja na osobu L se stupić i spustio. Da je spuštanje stupića bilo organizirano na način da se mora pozvoniti na parlafon sa kojeg bi ovlaštena osoba dala naredbu za spuštanje stupića za prolazak automobila koji je smio proći potvrđuju i saslušani svjedoci LRF, VR, i z.z. tuženika ĐR. Logično je da se stupić spušta za jedno vozilo kojem se dozvoljava prolazak. Funkcija stupića je da priječi ulazak, a ne da može ući nesmetano više vozila. Način funkcioniranja stupića kako opisuju naprijed saslušani svjedoci odgovara i prema uputama proizvođača predmetnog pokretnog stupića u kojeg je udarilo vozilo tužitelja, a koje upute su prevedene po ovlaštenom sudskom tumaču u ovom postupku. Način funkcioniranja rada stupića opisuje i ovlaštena osoba pravne osobe koja je prodala predmetni stupić tuženiku. Iz ničega ne proizlazi da stupić ne bi bio ispravan. Opće je poznata činjenica da se stupići koji imaju funkciju zabrane prolaska neovlaštenim vozilima u pojedino područje spuštaju za po jedno vozilo i nakon njegovog prolaska se počinju dizati, odnosno spuštaju se za sljedeće vozilo kojem se dozvoli prolazak.

12.1.Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je osobu s kojom je pričao na parlafon i koja je spustila stupić upozorio da trebaju proći tri vozila. Logično je da se stupić počeo dizati nakon što je prvo vozilo prošlo. Tužitelj i saslušani svjedoci očito prilikom dolaska, tj. prije dolaska do mjesta sa kojeg se mora pozvati za spuštanje stupića nisu obraćali pažnju na prometni znak, upozorenja, semafor, a što je sve postojalo. Nije u ovom postupku utvrđeno da upozorenja nisu postojala ili da nisu bila propisno postavljena. Iz iskaza DR i ŽR proizlazi da oni uopće nisu shvatili da je tužitelj zvao određeni telefonski broj, zvonio na parlafon da bi se stupić spustio. Sud zaključuje da niti jedan od njih trojice nije pozorno promatrao prometne znakove i upozorenja, te shvatio prometnu regulaciju.

13. U tijeku postupka proveden je očevid na licu mjesta i prometno vještačenje. Tužitelj je na licu mjesta pokazao gdje je bio stupić, opisao je i pokazao što je uočio sve na licu mjesta, čega je bilo, a čega nije bilo u vrijeme štetnog događaja, to je evidentirao vještak.

14.Vještak prometne struke dipl.ing.GR u svom nalazu i mišljenju od 13. prosinca 2023. navodi da je tužitelj bio obaviješten znakovima da ulazi u štićenu zonu. Bez obzira na to što je stranac i turista mogao je shvatiti da se vozilo domaćina zaustavilo na portafonu zbog molbe za ulaz u štićenu zonu. Kada je vozilo domaćina prošlo preko stupića tužitelj je imao vremena 4 sekunde (+ vrijeme da se vozilo domaćina odmakne 50 cm) gledati i promatrati stupić koji je svijetlio crveno te je bilo crveno svijetlo na semaforu. Također imao je i znak stop na kolniku. Prema dinamici odigravanja štetnog događaja tužitelj je u trenutku kada je domaćin prelazio preko stupića bio zaustavljen petnaestak metara iza njega te promatrao stupić cca dvije sekunde. Nakon navedenog naglo je krenuo ubrzavši do najmanje 25 km/h (na vozilu nastala totalna šteta) u namjeri da stigne proći preko stupića prije nego se on digne zanemarivši svjetlosna upozorenja na njemu, te crveno svijetlo na semaforu. Tužitelj je očito bio krivo uvjeren da ako se stupić nije odmah nakon prolaska domaćina podignuo da niti neće u kratkom vremenu prije nego što on “uleti” u štićenu zonu. Međutim nakon najmanje 4 s od prolaska domaćina stupić se krenuo podizati te se podizao još cca 3-4 sekunde do trenutka naleta tužitelja na njega koji je po obliku oštećenja već bio skoro u potpunosti podignut u trenutku naleta.

14.1.Prilikom predmetnog štetnog događaja nastala je totalna šteta na vozilu. U predmetnom spisu nema računa popravka vozila niti računa prodaje razbijenog vozila. U spisu se nalazi ponuda popravaka koja je iznosila 7.276,75 Eura. Također u spisu se nalazi i procjena vrijednosti vozila na 7.390,00 Eura. Iz navedenog možemo izračunati da je visina nastale štete u iznosu od 70 % vrijednosti vozila a vrijednost razbijenog vozila 30 %. Ako razbijeno vozilo ostaje tužitelju onda je visina štete na dan nastanka štetnog događaja iznosila 7.390,00 Eur X 0.7 = 5.173,00 Eura.

15.U podnesku od 4. srpnja 2024. vještak se očitovao, da kao što sam tužitelj navodi neposredno nakon predmetnog štetnog događaja podizni stupići su demontirani i odvezeni na nepoznato mjesto. Temeljem navedenog nakon njihovog uklanjanja nije više bilo moguće utvrditi da li su oni bili ispravni ili nisu. Potpuno je nebitno kako bi stupići reagirali da je preko njih išao autobus kako to tužitelj navodi jer se u predmetnom slučaju ne radi o šteti koju je izazvao stupić koji se digao te je udario u dno automobila nego se ovdje radi o šteti koja je nastala zbog naleta automobila na stupić koji se već uzdigao prije nego je auto naišao iznad njega. Tužitelj je izjavio da se zaustavio vozilom iza vozila domaćina koji je stao kod stupa sa portafonom gdje je domaćin dobio dozvolu od operatera da uđe u „štićenu“ zonu koja je bila štićena pokretnim stupićima koji izlaze iz asfalta kolnika. Prema iskazu tužitelja vozilo domaćina je krenulo te prošlo preko pokretnih stupića i ušlo u štićenu zonu. Tužitelj je izjavio na očevidu da je on odmah vozio iza domaćina te da je pokretni stup udario u podvozje njegovog vozila što ne odgovara stanju spisa. Naime, prema specifikacijama predmetnog stupa (str 159 spisa) on se krenuo dizati nakon cca 4 sekunde nakon što se vozilo domaćina udaljilo cca 50 cm od njega te se dizao sigurno još oko 4 sekunde da je došao u skoro krajnji gornji zaustavni položaj u kojem je tužitelj naletio na njega. Uzevši navedeno u obzir tužitelj je imao vremena najmanje 8 sekundi gledati crveno svijetlo na semaforu, crveno reflektirajuće svijetlo na stupiću te podizanje stupića. Također tužitelj je mogao i morao vidjeti znak „STOP“ na kolniku te se zaustaviti ispred njega. Uvidom u oštećenja na vozilu na kojem je nastala totalna šteta proizlazi da se ono u trenutku naleta na stupić kretalo brzinom od najmanje 25 km/h što je neprilagođena brzina za ulaz u uski put štićene zone, odnosno brzina potvrđuje da je tužitelj iz zaustavnog mjesta snažno ubrzavao upravo kako bi prošao prije nego se stupić krene podizati. Ako promotrimo predmetnu ulicu, ona je mala i uska. Tužitelj je morao znati da prelazi preko podiznog stupića I da ulazi u “štićenu zonu stupićem” te je morao prilagoditi brzinu kretanja na oko 5 km/h – 10 km/h najviše a ne maksimalno ubrzavati kako bi se stigao “prošvercati” iza drugog vozila prije nego što se stupić digne. Tužitelj je ušao u štićenu zonu neprilagođenom brzinom od najmanje 25 km/h pri čemu je nastala totalna šteta. Desno iza grmlja vidimo prolaz gdje postoji opasnost od pojave pješaka, te iza njega objekt sa vratima prema cesti. Ponavlja da je tužitelj bio obaviješten znakovima da ulazi u štićenu zonu. Bez obzira na to što je stranac i turista mogao je shvatiti da se vozilo domaćina zaustavilo na portafonu zbog molbe za ulaz u štićenu zonu. Kada je vozilo domaćina prošlo preko stupića tužitelj je imao vremena 4 sekunde ( + vrijeme da se vozilo domaćina odmakne 50 cm) gledati i promatrati stupić koji je svijetlio crveno te je bilo crveno svijetlo na semaforu. Također imao je i znak stop na kolniku. Prema dinamici odigravanja štetnog događaja tužitelj je u trenutku kada je domaćin prelazio preko stupića bio zaustavljen petnaestak metara iza njega te promatrao stupić cca dvije sekunde. Nakon navedenog naglo je krenuo ubrzavši do najmanje 25 km/h (na vozilu nastala totalna šteta) u namjeri da stigne proći preko stupića prije nego se on digne zanemarivši svjetlosna upozorenja na njemu te crveno svijetlo na semaforu. Tužitelj je očito bio krivo uvjeren da ako se stupić nije odmah nakon prolaska domaćina podignuo da niti neće u kratkom vremenu prije nego što on “uleti” u štićenu zonu. Međutim nakon najmanje 4 s od prolaska domaćina stupić se krenuo podizati te se podizao još cca 3-4 sekunde do trenutka naleta tužitelja na njega koji je po obliku oštećenja već bio skoro u potpunosti podignut u trenutku naleta. Da je na mjestu prvog vozila bio autobus kako to navodi tužitelj konačni ishod bi bio potpuno isti. Stupić bi bio u donjem položaju dok autobus ne bi prošao nakon toga stupić bi se krenuo dizati identično kao što se dizao i iza prvog vozila domaćina te bi tužitelj opet identično naletio na stupić jer u spisu nigdje nema elemenata da je stupić bio neispravan dok je očito i nestručnom promatraču da je tužitelj naglo ubrzavao da bi stigao vozilo domaćina i “prošvercao” se prije nego što se stupić digne no pogrešno je procijenio situaciju pa je neprilagođenom brzinom naletio na stupić o čemu govori i to da je na vozilu nastala totalna šteta u jednoj vrlo maloj uličici. Sama činjenica da je tužitelj ovdje bio zaustavljen te da je dvadesetak metara dalje napravio totalnu štetu naletivši na stupić govori kojom je on silinom ubrzavao u desnom zavoju da stigne proći preko stupića prije nego se on podigne.

16.Vještak na ročištu održanom 10. veljače 2025. navodi da prilikom rekonstrukcije sa sudom predmetnog podiznog stupa više nije bilo, pa nije bio u mogućnosti, a kao što je već naveo provjeriti njegovu ispravnost, odnosno utvrditi da li su se senzori za zaustavljanje stupa u slučaju „opasnosti“ bili ispravni. U predmetnom slučaju senzori nisu mogli zaustaviti predmetni stup jer oni reagiraju na način da ako se pojavi auto iznad stupa oni zaustave podizanje stupa kako stup ne bi udario u dno automobila. U predmetnom slučaju, a kao što je vidljivo iz nalaza i mišljenja predmetno vozilo je udarilo u stup koji je bio već gotovo dignut, a nije stup udario u predmetno vozilo. Oštećenja su nastala od potiskivanja dijelova vozila unazad zbog naleta na stup, a ne zbog potiskivanja stupa u vozilo. Da je vozilo došlo na stup tj. iznad stupa kada se stup dizao, a da se nije zaustavio bila bi sasvim druga oštećenja na vozilu. Samo na prednjem dijelu vozila tj. prednji spojler i hladnjaci su oštećeni a nije bilo oštećenja ovdje u podvozju. Ne može se više provjeriti da li je stupić bio ispravan u trenutku nastanka nezgode. Kada inače ovaj stupić daje signal crvenog svjetla tj. kada kreće sa podizanjem takav isti signal pojavljuje se i na semaforu sa strane.

17.Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća u cijelosti kao stručan, argumentiran i nepristran. Vještak logično opisuje dinamiku nastanka predmetne štete, a koja odgovara i samom iskazu tužitelja koji navodi da se nastavio kretati iza vozila koje je prošlo prije njega preko stupića, smatrajući očito da se stupić neće podignuti. Neuvjerljiv je i proturječan dio njegovog iskaza kada navodi da nije vidio upozorenje, semafor, stupić. Nelogično je zašto je onda zvao na parlafon i dobio uputu od D. G se očito počeo dizati u periodu dok mu se približilo vozilo tužitelja, a tužitelj je nakon što je zvao na telefon i dogovorio prolazak tek išao sjesti u auto i čekao prolazak vozila ispred njega preko stupića, pa tek onda krenuo. Tada se približio stupiću koji se gotovo dignuo i udario vozilom u njega. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da nije stupić udario u vozilo odozdo, a što je i logično kada se pogledaju fotografije vozila (list 17-20 spisa) i na istima vidi udubljenje s prednje strane vozila kojeg ne bi bilo da je udareno vozilo odozdo.

18.Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za nadvještačenje jer smatra da je vještakov nalaz u potpunosti odgovorio na zadaću. To što tužitelj nije zadovoljan sa vještačenjem ne znači da treba ponoviti vještačenje zbog nečega što on smatra drugačije. Svjedok ER je iskazao da tužitelj kada je udario nije niti znao što se dogodilo, pa to ukazuje na njegovu nedovoljnu pažnju pri vožnji. Tužitelj tvrdi da stupić nije bio ispravan, ali iz provedenih dokaza to ne proizlazi, on se spustio kad je dobio naredbu da se spusti, i podignuo kada je vozilo prošlo, dakle ponašao se onako kako je i predviđeno da radi. Nije odlučno to što stupića više nema, što je uništen, jer nije niti nužno da bi se isti trebao sačuvati za potrebe ovog postupka, a neizvjesno je dali bi se sada mogla i utvrditi njegova ispravnost kada više nije u funkciji. U odnosu na tvrdnje tužitelja da nije bilo prometnih upozorenja, da nisu bila vidljiva sud smatra da su ovi navodi paušalni i ne dokazani, nije dostavio u tijeku ovog postupka niti jednu fotografiju lica mjesta sa prometnim rješenjem u vrijeme nastanka nezgode. Iz policijskog izvještaja proizlazi da je policija bila na licu mjesta jer je tužitelj oštetio pokretni stupić, a ne obrnuto. Iz dopisa PP Opatija (list 200 spisa) proizlazi da niti ona nema skicu niti foto-elaborat, jer da nisu izrađivani.

19.Preostalu dokumentaciju sud nije posebno obrazlagao jer smatra da nije odlučna za ishod postupka.

20.Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u izreci budući tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao pretpostavke iz čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO-a), tj. da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tuženiku. Tužitelj je sam odgovoran za nastalu mu štetu.

21.Temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a valjalo je tužitelja obavezati da plati parnični trošak tuženika. On je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika i njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8 toč. 1), za zastupanje na 8 ročišta u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 450,00 EUR. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na parnični trošak temelji se ona odredbama čl.29 i 151 ZPP-a.

U Opatiji 26. ožujka 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 106,83 Eur Pun. tuženika