REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1596/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ČN, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika HN, dipl. iur., te presude javno objavljene dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 1.540,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 1.500,00 eura od 21. kolovoza 2023. do isplate, a na iznos od 40,00 eura tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2023. do isplate. III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 10,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2023. pa do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 21. kolovoza 2023. do 25. ožujka 2025.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 800,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. kolovoza 2023. do dana isplate 6. rujna 2023.

V Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 974,25 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7. ožujka 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ, prehrambena industrija d.d., Zagreb, prilikom obavljanja poslova na pripremi paletizirane robe za utovar ručnim viličarem na lokaciji Ravnice 48 u Zagrebu. Naime, prilikom prijevoza palete unazad, tužitelj je desnom nogom došao u doticaj s odloženom paletom iza sebe te je viličarem prikliještio potkoljenicu i gležanj uz istu. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj se javio na objedinjeni hitni bolnički prijam Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Contusio art TC dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom priklještenja noge između viličara i palete zadobio ozljedu desnog gležnja i potkoljenice na kojoj se formirao hematom medijalno, a zglob i distalni dio potkoljenice su otekli, uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelj također navodi i da je obavio MR desnog gležnja i koljena i UZV desne potkoljenice, a kojim pretragama je utvrđen izraženi subkutani edem gležnja i potkoljenice, kao i edem potkožnog masnog tkiva distalno u medijalnom dijelu potkoljenice. Tužitelj je proveo više ciklusa fizikalne terapije, ali se unatoč tome pojavila bol i trnjenje u desnoj peti. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom gležnju, kao i bolovi i trnci u području petne kosti uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog mirovanja. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev koji mu je isplatio naknadu štete u iznosu od 800,00 eura / 6.027,60 kn koji za tužitelja ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 4.491,75 eura / 33.843,15 kn umanjeno za nesporno plaćenih 800,00 eura / 6.027,60 kn što ukupno iznosi 3.691,75 eura / 27.815,55 kn.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 24. siječnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 50,00 eura, odnosno ukupan iznos od 2.750,00 eura. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 800,00 eura, to tužitelj konačno potražuje daljnji iznos od 1.950,00 eura uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 21. kolovoza 2023. do isplate, kao i isplatu zateznih kamata na plaćeni iznos naknade štete od 800,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. kolovoza 2023. do dana isplate 6. rujna 2023. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje nastanak štetnog događaja te činjenicu da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja, a kojom je pokrivena i odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata te ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, odnosno štetnog događaja. Tuženik prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, odnosno štetnog događaja obrazlaže time da je tužitelj navedenu ozljedu zadobio obavljajući uobičajene poslove za poslodavca. Naime, riječ je o djelokrugu poslova s kojim se tužitelj svakodnevno susretao, stoga je očito da tužitelj nije primijenio dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka. Tužitelju je u opisu posla prijevoz paleta te je morao biti svjestan da tada mora primijeniti pojačan oprez te da postoji mogućnost da se iza njega nalazi odložena paleta. Također, tuženik ističe da je iz prijave o ozljedi na radu razvidno kako je osiguranik tuženika poduzeo sve što je bilo potrebno da osigura uvjete za siguran rad sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je uzrok ozljeđivanja tužitelja njegov neoprez, odnosno da je tužitelj osobno odgovoran za navedeni događaj. U odnosu na činjenicu da je tužitelju predmetna ozljeda priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu, tuženik ističe da je isto utemeljeno isključivo na navodima tužitelja. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ju previsokom, s obzirom na jačinu i karakter zadobivenih ozljede tužitelja, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Nadalje, tuženik ne spori da je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 800,00 eura na ime naknade neimovinske štete kao i imovinske s osnova tuđe pomoći i njege koji iznos predstavlja, prema mišljenju tuženika, primjerenu pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tuženik isto tako osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kako na imovinsku tako i na neimovinsku štetu.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Na ročištu održanom dana 6. prosinca 2024. tuženik je povukao prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja. Tužitelj i tuženik su učinili spornim samo visinu tužbenog zahtjeva te predložili sudu provođenje medicinskog vještačenja na tu okolnost. Slijedom navedenog sporna je samo visina tužbenog zahtjeva.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 7. ožujka 2023., preko nespornog isplaćenog iznosa od 800,00 eura.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, zaposlenik KRAŠ, prehrambena industrija d.d., da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti odgovornost tuženika. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 800,00 eura, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata za imovinsku i neimovinsku štetu.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 5-8 spisa), tiskanicu prijave o ozljedi na radu (list 9-12 spisa), nalaz hitne kirurške ambulante (list 13-14 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 15-22 spisa i list 37-38 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 7.1.2025. (list 39-40 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 7. siječnja 2025. koji prileži spisu (str. 39 – 40 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid medicinsku dokumentaciju, te temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da su ozljede koje je zadobio tužitelj posljedica narečenog štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelj negira ranije ozljede desne noge, žali se na bolove i trnce u području pete. Navodi da je bio na bolovanju oko šest mjeseci. Sudski vještak je utvrdio da kod tužitelja postoji klinički manja bolnost na palpaciju u području pete, bez endema ili zastojnih promjena. Kretnje su očuvane. Sudski vještak dalje navodi da je tužitelj liječen konzervativno i da se držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenog zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato. Sudski vještak je mišljenja da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede, po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 7 dana, te manjeg intenziteta još oko 45 dana. Tužitelj je isto tako trpio primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta kroz još 10 dana. Tužitelj je pretrpio i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 14 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po jedan sat dnevno kroz deset dana. Sudski vještak je zaključio da kod tužitelja nema naruženja.

10. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 24. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka na način da na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, s obzirom na godine starosti te vrstu i težinu zadobivenih ozljeda potražuje od tuženika za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 50,00 eura, što ukupno iznosi 2.750,00 eura umanjeno za nesporno isplaćen iznos od 800,00 eura što konačno iznosi 1.950,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

11. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. U odnosu na podnesak tužitelja kojim je postavio konačni tužbeni zahtjev, tuženik smatra kako navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe članka 193. ZPP-a te obavještava sud kako on ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe u ovome predmetu.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

13. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

14. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, te manjeg intenziteta 45 dana. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah jačeg intenziteta, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 10 dana, kao i kasni strah u trajanju od 14 dana. Kod tužitelja nije utvrđeno naruženje, kao niti trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti, a sve kako je to cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

15. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.300,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.300,00 eura.

16. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 10 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 10 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 40,00 eura.

17. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.300,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 400,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen, te da tužitelju na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege pripada 40,00 eura dok je u preostalom iznosu od 10,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen. S obzirom da je prethodno tužitelju već isplaćen nesporan iznos naknade štete u iznosu od 800,00 eura, to je tuženik dužan tužitelju po utuženoj osnovi isplatiti daljnji iznos od 1.540,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 410,00 eura zahtjev tužitelja neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. kolovoza 2023. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. kolovoza 2023., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. kolovoza 2023. do presuđenja dana 26. ožujka 2025.

20. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 800,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. kolovoza 2023. do dana isplate 6. rujna 2023. obzirom da je tuženik sukladno čl. 943. ZOO-a isplatio osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva čime nije došao u zakašnjenje.

21. U odnosu na navode tuženika da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, isto sud smatra neosnovanim budući da se u navedenom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske štete te je za utvrđivanje visine neimovinske štete bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja. Sud je stajališta da se u postupcima naknade štete kada tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, isto ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika, jer bi navedeno u protivnom predstavljalo pretjerani formalizam i onemogućavalo tužiteljima pravo na pristup sudu i pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, te bi navedeno predstavljalo i prekomjeran teret za oštećenike u pogledu snošenja troškova postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

S obzirom da je u postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva, te je tužbeni zahtjev u visini od 1.950,00 eura, prihvaćen u iznosu od 1.540,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 410,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa omjerom 78,97 %, a tuženik 21,03 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 57,94 % priznatih troškova.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1 - 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 6. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 24. siječnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova i trošak zastupanja na ročištu 26. veljače 2025.

– 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.250,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 57,94 % odnosno u iznosu od 724,25 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 974,25 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 9. prosinca 2024. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, kao niti podneska od 18. prosinca 2024. kojim dostavlja u spis medicinsku dokumentaciju budući da je istu mogao dostaviti i ranije tijekom postupka, te prema stavu ovog suda navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku