Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1526/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-1021/2019-50 od 19. ožujka 2024., 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-1021/2019-50 od 19. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je došlo do povlačenja tužbe tužitelja, a protiv tuženika, te se po istoj tužbi u ovom predmetu više neće raspravljati.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.148,18 EUR.“

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 4. travnja 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je primjenom članka 295. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) utvrdio da su se ispunili uvjeti za povlačenje tužbe jer da tužitelj koji je uredno pozvan nije pristupio na glavnu raspravu zakazanu za 19. ožujka 2024. te svoj izostanak nije opravdao, a punomoćnik tuženika odbio se upustiti u raspravljanje.

5.1. Kako je utvrdio da je došlo do povlačenja tužbe, to je odlučio i o troškovima parničnog postupka kako je to navedeno u točki II. izreke.

6. U uvodu svoje žalbe tužitelj navodi da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Iz sadržaja žalbe proizlazilo bi da ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 295. stavak 2. ZPP-a.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu iako je primijenio članak 295. stavak 2. ZPP-a kako on glasi nakon što je izmijenjen člankom 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22.; dalje: ZID ZPP), a koji se nije mogao primijeniti u konkretnom slučaju jer je prvostupanjski postupak započeo prije navedenih izmjena.

6.2. Člankom 43. ZID ZPP-a izmijenjen je članak 295. stavak 2. ZPP-a na način da on glasi: „Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“. Prije izmjene stavak 2. članka 295. ZPP-a glasio je: „Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“.

6.3. ZID ZPP stupio je na snagu 19. srpnja 2022. U članku 107. stavak 1. ZID ZPP-a propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19.). U stavcima 2. do 6. istog članka propisane su iznimke od pravila iz stavka 1., odnosno koji se članci izmijenjeni ZID ZPP-om primjenjuju i na postupke u tijeku. Među navedenim iznimkama nije članka 43. ZID ZPP-a, a koji se ne primjenjuje na postupke koji su započeli prije stupanja na snagu navedenih izmjena, dakle ne primjenjuje se članak 295. stavak 2. ZPP-a kako on glasi nakon izmjena i dopuna.

6.4. U konkretnom slučaju, na ročište koje je bilo zakazano za dan 19. ožujka 2024. nije pristupio punomoćnik tužitelja i svoj izostanak nije opravdao, dok se punomoćnik tuženika nije želio upustiti u raspravljanje. Obzirom da je ovaj parnični postupak započeo podnošenjem tužbe 13. lipnja 2019., na isti se nije mogao primijeniti članak 295. stavak 2. ZPP-a kako je on izmijenjen u ZID ZPP-u koji je stupio na snagu 2022., što nema za posljedicu drugačiju odluku suda.

6.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-3838/2028-2 od 9. siječnja 2019. odgovorio na postavljeno pitanje koje glasi: “Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi ili do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP ili će sud održati raspravu s prisutnom strankom u smislu odredbe čl. 295. st. 1. ZPP.“ na način “…i prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.“

6.6. Na taj način je dano tumačenje članka 295. stavak 2. ZPP-a, a kojeg je trebalo primijeniti u konkretnom slučaju i u konkretnoj situaciji koja činjenično i procesno odgovara situaciji iz navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7. Žalbeni navod da ako bi drugostupanjski sud prihvatio da se treba primijeniti članak 295. stavak 2. ZPP-a, kako on sada glasi, da je tada trebalo primijeniti i stavak 3. toga članka kojim je propisano da iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka sud može, ocjenjujući sve okolnosti:

- zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili

- zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cjelokupne glavne rasprave, nije relevantan, jer se kako je već rečeno primjenjuje članak 295. kako je on glasio prije izmjena.

8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

9. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tužitelja te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

10. Tužitelj je zatražio naknadu troškova žalbe, a o tom će zahtjevu prvostupanjski sud odlučiti prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova nakon što zaključi glavnu raspravu ili na drugi način dovrši postupak.

Koprivnica, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Rep