Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ADIVAS SALON d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe DP, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 14. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 3., 16. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), članka 172. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 12. siječnja 2024., broj: 25. Pp-2296/2022, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 14. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 3., 16. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je neosnovano prvostupanjski sud zaključio da okrivljeni nisu počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret optužnim aktom i oslobodio ih od optužbe. Naime, radnica SP tijekom inspekcijskog nadzora jasno je i nedvojbeno iskazala da je u razdoblju rada od 26.8.2021.-31.8.2021. radila na poslovima konobara kod poslodavca ADIVAS SALON d.o.o. bez da je sklopila ugovor o radu i bez prijave nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Također, navedena radnica jasno je i nedvojbeno iskazivala o rasporedu svog radnog vremena te o tome da se kod okrivljenih radi prekovremeno, što je potvrdio i radnik UP koji je u sudskom postupku ispitan u svojstvu svjedoka iskazao da je u navedenom caffe baru na poslovima konobara radilo 2-3 radnika, da se svaki tjedan radilo šest dana u tjednu u dvije smjene koje su bile u trajanju od 8 sati. I svjedokinja EP potvrdila je da su u kafiću u Zagrebu, Laščinska cesta radili SP i još jedan konobar. Obzirom da je zakonom propisano radno vrijeme 40 sati tjedno, a da radnici najmanje svaki dan rade 8 sati nesporno je utvrđeno da kod okrivljenih postoji prekovremeni rad. U situaciji kada su na poslovima konobara radila samo dva radnika kao što navode svjedoci EP i UP znači da je svaki radnik morao raditi svih sedam dana u tjednu u jednoj smjeni i slijedom navedenoga, a što radnica SP navodi u svom iskazu, nesporno je utvrđeno da je imenovana radnica u navedenom razdoblju rada radila prekovremeno te da nije imala mogućnost koristi svaki tjedan dan tjednog odmora. Nadalje, neosnovano sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedokinje EP a vezna na okolnost početka rada radnice SP u kojem ona iskazuje da radnica nije radila prije 1.9.2021. jer nije životno i logično da se netko tko je zaposlen u drugoj pravnoj osobi sjeća točnog datuma početka rada neke druge osobe nakon proteka toliko vremena od samog datuma početka rada. Nadalje, potvrđuje da je radnica prije nego je od strane poslodavca prijavljena nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja bila u kafiću i radila, ali navodi da se nije radilo o probnom radu već o upoznavanju s poslom i kafićem.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje u postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno pa je odluka prvostupanjskog suda preuranjena, kako osnovano prigovara i žalitelj.
7. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 14. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 3., 16. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, s obrazloženjem da tijekom postupka sud nije našao dokazanim da bi djelatnica SP započela sa radom kod poslodavca 1. okrivljene pravne osobe dana 26.8.2021., te u dokaznom postupku na temelju iskaza saslušanih svjedoka EP i VP proizlazi kako je stvarni početak rada navedene djelatnice SP bio 1.9.2021., što je potvrđeno i priloženom dokumentacijom ugovorom o radu i prijavama nadležnim tijelima HZZO-a i HZMO-a, dok svjedokinja inspektorica rada svoj iskaz o utvrđenju možebitnog počinjenja prekršaja odnosno dana stvarnog početka rada temelji isključivo na navodima prijaviteljice, stoga sud na temelju ovako provedenih dokaza nije našao dokazanim da bi stvarni datum početka rada radnice bio 26.8.2021., što predstavlja odlučnu činjenicu za utvrđenje bića djela prekršaja iz čl. 14. st. 3. kažnjivog po čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, kao i temeljem provedenih dokaza sud nije našao dokazanim da bi radnica SP u utuženom razdoblju od 6.9. do 25.10.2021. radila svaki dan od ponedjeljka do nedjelje u vremenu od 07:00 do 15:00 sati i da bi time bilo istoj onemogućeno korištenje tjednog odmora od najmanje 24 sata, odnosno da je radila duže od punog radnog vremena, prekovremeni rad, pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 65. st. 3. Zakona o radu, odnosno čl. 75. st. 1. Zakona o radu, te je prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka u cijelosti evidentno je da se 1. i 2. okrivljenima ne može staviti na teret utuženje da bi djelatnica radila na način kako je to opisano u činjeničnom opisu točke 4 i 5 optužnog prijedloga jer isti svojim svjedočenjem otklonili takove navode u cijelosti.
8. Međutim, okrivljenici su u obrani poricali počinjenje prekršaja navodeći da je radnica SP dolazila 26. i 27. kolovoza 2021. da se upozna s radom lokala i ocijeni hoće li moći raditi, a ne zna koliko je to točno vremenski trajalo, a ista je samo gledala da procjeni može li prihvatiti posao, kao i da radnica nije radila prekovremeno i da je istoj omogućen tjedni odmor, te je svjedokinja EP istaknula da je navedenoj radnici pokazivala kafić, kao i da joj je poznato da ista nije ostvarila prekovremeni rad i omogućen joj je tjedni odmor, a u postupku nije ispitana radnica SP u svojstvu svjedoka. Također, u postupku nije točno utvrđeno radno vrijeme ugostiteljskog objekta u kojem je radila radnica SP, te točan broj radnika u kritičnom razdoblju, kao i njihovo radno vrijeme, a da bi se mogli točno utvrditi uvjeti rada radnice kod okrivljenika. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje ga terete kao i one koje okrivljeniku idu na korist. Stoga je u dokaznom postupku potrebno ispitati u svojstvu svjedoka radnicu SP, s time da će prvostupanjski sud ukoliko se svjedokinja ne odazove pozivu suda, iskoristiti propisanu mogućnost osiguranja njezinog prisustva na glavnoj raspravi, odnosno odrediti privođenje navedene svjedokinje s adrese prijavljenog boravišta, kao i izvršiti uvid u potrebnu dokumentaciju okrivljenika te po potrebi provesti druge dokaze, a da bi se činjenično stanje u potpunosti utvrdilo.
9. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog utvrditi sve odlučne činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
