REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
51000 Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-377/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv 1- okrivljene ČK i dr. zbog kaznenog djela iz članka 294. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-120/2018-71 od 8.srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci su na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19– dalje ZKP/08), oslobođeni od optužbe 1-okrivljena HK i 2-okrivljeni DK, i to da bi počinili djelom opisanim u točki 1) izreke - 1-okrivljena HK i 2-okrivljeni EK kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora iz članka 294. stavak 1. i 2. KZ/97, djelom opisanim u točki 3) izreke –1-okrivljena HK kazneno djelo sklapanjem štetnog ugovora iz članka 294. stavak 1. i 2. KZ/97, a 2. -okrivljeni EK pomaganjem u sklapanju štetnog ugovora, iz članka 294. stavak 1. i 2. u svezi s člankom 38. KZ/97, te djelom pod točkom 4) izreke, 1-okrivljena HK kazneno djelo zloporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz članka 292. stavak 1. alineja 2 i stavak 2. KZ/97.
1.1.Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Okrivljena HK je po branitelju Đuri Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda
4.Okrivljeni EK je po branitelju Matiji Saviću, odvjetniku iz Rijeke također podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda,
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. I 36/24, dalje: ZKP/08.) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7.Ovaj sud kao drugostupanjski smatra da je sud prvog stupnja ispravno i s dostatnom kritičnošću ocijenio sve provedene dokaze te osnovano zaključio kako nije dokazano da bi postupcima 1-okrivljene ČK i 2-okrivljenog ZK, u funkcijama u kojima su bili u trgovačkim društvima "ABC" i "ABC" na način opisan u izreci, odnosno 1-okr. HK kao direktorica trgovačkih društava "ABC" i "ABC", a 2-okr. EK kao predsjednik nadzornog odbora trgovačkog društva "ABC", postupajući s namjerom, sklapanjem ugovora o kratkoročnim zajmovima između trgovačkog društva "ABC" i trgovačkog društva "ABC", bili sklopljeni štetni ugovori, o čemu su u presudi navedeni jasni i logični razlozi koje prihvaća ovaj sud drugog stupnja. Suštinski sud prvog stupnja pravilno nalazi da je provedenim dokazima u odnosu na djelo pod točkom 1) izreke presude potvrđena obrana oboje okrivljenika uz tvrdnje da su ugovori o odobrenim pozajmicama između trgovačkih društava sklopljeni bez da se činila šteta za t.d. "ABC", kako je to suprotno smatrala optužba. Naime, provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem je u pogledu djela pod točkom 1) izreke sudska vještakinja Katica Pehar obrazložila o dva ugovora o pozajmicama između "ABC Rijeka kao davatelja pozajmice i "[trgovačko društvo] kao primatelja pozajmice, prvog od 15. rujna 2003. na iznos od 1.800.000,00 kn i drugog od 20. siječnja 2004. na iznos od 500.000,00 kn s time da su o oba ugovora donesene odluke na sjednicama Nadzornog odbora trgovačkog društva "[trgovačko društvo]" na kojima je odlučeno o rokovima vraćanja pozajmica. Uslijedio je potom 1. srpnja 2004. ugovor o namirenju potraživanja po kojim je dogovoreno da će se podmirivanje potraživanja izvršiti prijenosom vlasništva nekretnina, a radilo se o tri nekretnine u Opatiji, Rovinju i Rijeci, o čemu su sklopljeni kupoprodajni ugovori pri čemu je kupoprodajna cijena iznosila 421.016,07 kuna manje u odnosu na potraživanja. Ujedno su se potraživanja po osnovi pozajmica mogla podmiriti prodajom, a prema nalazu vještaka trgovačko društvo "[trgovačko društvo]" je nekretnine prodalo po većoj cijeni nego su kupljene, a kao kupci se navode "[obrt]" (nekretnina u Opatiji), "[obrt]" (nekretnina u Rovinju), "ABC" i "[obrt]"(nekretnina u Rijeci), koje sve okolnosti sud prvog stupnja uzima u obzir kod ocjene je li se radilo o ugovorima koji su štetni za pravnu osobu "[trgovačko društvo]" i kojima je prouzročena šteta velikih razmjera.
8.Točno je da je državni odvjetnik tijekom postupka tražio da se u tom pogledu dodatno vještače okolnosti predmetnih daljnjih kupoprodaja, pa i vještačenje vrijednosti tih nekretnina, u kojem pogledu se i osporava žalbom u činjeničnom smislu prvostupanjska presuda, ali mora se istaknuti da je sudska vještakinja potvrdila o tome da su u knjigovodstvu trgovačkog društva [trgovačko društvo] knjižena predmetna plaćanja po kupoprodajama i za njih postoje isprave, bez obzira da li se radio o izravnoj novčanoj uplati ili drugim vidovima plaćanja. Stajalište državnog odvjetnika da se radilo o fiktivnim kupoprodajama, koje je u tom pogledu potrebno provjeriti, predstavlja samo moguću soluciju, ali u podacima spisa i dokazima iz postupka na niti jedan način potkrijepljenu tezu državnog odvjetnika, posebno ne iz podataka koje su uzete u obzir tijekom financijskog knjigovodstvenog vještačenja. Stoga i nisu postojali dokazni razlozi da se kroz nadopunu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka naknadno, detaljnije provjeravaju imovinskopravni odnosi između trgovačkog društva [trgovačko društvo] i kupaca nekretnina jer državni odvjetnik nije pružio niti jedan konkretan podatak koji bi potvrdio stajalište optužbe da se radilo o prividnim ugovorima, a niti je istaknuto optužnicom bilo stavljeno na teret okrivljenicima, već se štetnost ugovora vezala za ugovorima nedefinirani rok povrata pozajmica i nedostatak instrumenata osiguranja povrata. Osim toga, doista je kao svjedok u postupku ispitan i stečajni upravitelj Zinko Grgurić, koji je naveo da je financijska situacija između trgovačkih društva "[trgovačko društvo]" i "[trgovačko društvo]" konsolidirana upravom prodajom nekretnina.
9.U pogledu kaznenog djela iz točke 3) izreke presude također su odlučni podaci koji proizlaze iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja u kojem je obrazloženo da je ugovorom od 9. rujna 2003. između trgovačkog društva "[trgovačko društvo]" kao prodavatelja i trgovačkog društva "[trgovačko društvo]" kao kupca u odnosu na kupoprodaju nekretnine u K. O. [katastarska općina] ugovorena kupoprodajna cijena od 489.300,00 eura, a radilo se i o ugovoru o pristupanju duga banci. Utvrđeno je također da je prethodno t.d. "[trgovačko društvo]" kupilo u studenom 2002. istu nekretninu za kupoprodajnu cijenu koja je bila manja za 71.137,00 eura od cijene iz ovoga kupoprodajnog ugovora (418.163,00 eura). Sudska vještakinja Katica Pehar uzimajući u obzir procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke FK, potom utvrđuje da je t.d. [trgovačko društvo] nekretninu kupilo u stvari za veću cijenu od procijenjene za 303. 915,77 kn, dakle okvirno rečeno oko 40.000,00 eura. Međutim, stajalište je suda prvog stupnja da u ocjeni štetnosti ovog ugovora uzima u obzir kako kod t.d. "[trgovačko društvo]", prema mišljenju vještaka financijsko knjigovodstvene struke, ovaj ugovor nije imao negativne učinke na likvidnost trgovačkog društva te se po zaključku prvostupanjskog suda radilo o o dugoročnom financiranju predmetnog ulaganja u kupnju nekretnina. Prema nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvene vještakinje trgovačko društvo "[trgovačko društvo]" je na ime kupoprodajne cijene preuzeo dug u iznosu od 500.000,00 eura kreditom kojeg je [obrt] odobrila trgovačkom društvu "[trgovačko društvo]", a za više preuzeti iznos od 10.700,00 eura t.d."[trgovačko društvo]" je teretio t.d. "[trgovačko društvo]". Ujedno je t.d. "[trgovačko društvo]" banci platilo ono što je dugovao temeljem ugovora o preuzimanju duga, odnosno glavnicu i kamate.
10.U postupku nije bilo sporno da se građevinska vještakinja FK izjasnila o porastu vrijednosti nekretnine u odnosu na cijenu iz ranijeg kupoprodajnog ugovora u iznosu od 20. 659,99 eura. Suština činjeničnog žalbenog osporavanja prvostupanjske presude u pogledu kaznenog djela pod točkom 3) izreke je da je trebalo dodatno ispitati sudsku vještakinju FK o tome da li je ista iskazala vrijednost nekretnine bez PDV-a i po kojem primijenjenom tečaju eura, kao i da je trebalo dodatno financijski knjigovodstveno vještačiti koliko je u stvari trgovačko društvo "[trgovačko društvo]" isplatilo dug ABC, je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda irelevantna jer sud prvog stupnja prihvaća sve dijelove nalaza i mišljenja obje sudske vještakinje pa i onaj dio financijsko knjigovodstvenog vještačenja koji ipak ukazuje na postojanje razlike u kupoprodajnoj cijeni, između onoga za koliko je nekretnina kupljena 2002. od strane tvrtke "[trgovačko društvo]" i cijene iz 2003. kada je kupac tvrtka "[trgovačko društvo]", kako je to stavljeno na teret okrivljenicima, već je stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju nije radilo o štetnosti ugovora, a niti je optužbom obuhvaćena neka druga šteta vezana za ugovor o pristupanju dugu.
11.Doista, radnja kaznenog djela se sastoji u sklapanju štetnog ugovora za koji se zna da je štetan za pravnu osobu, a kada se imaju u vidu inkriminirani poslovni odnosi između navedenih trgovačkih društva kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu predmeta, podatke provedenih vještačenja u kojemu financijsko knjigovodstvena vještakinja daje mišljenje da ne može u financijskom smislu potvrditi stajalište o štetnosti kasnijeg ugovora te ističe i da su nepoznate okolnosti u kojime je trgovačko društvo "DK" kupovalo nekretninu (možebitna hitnost prodaje, nepovoljna financijska situacija prodavatelja i sl.) uz svjedočke iskaze stečajnog upravitelja Zinka Grgurevića i GK, doista iz same činjenice postojanja određene razlike u kupoprodajnim cijenama po dva kupoprodajna ugovora iz 2002. i 2003. godine, koja je po financijsko knjigovodstvenom vještaku u iznosu ispod 10 % od cjelovite kupoprodajne cijene vrijednosti nekretnine, a koja nekretnina je doista kupljena i s kojom je naknadno raspolagalo t.d. "[trgovačko društvo]", ne potvrđuje da se samo na temelju opisane razlike u kupoprodajnoj cijeni, radi o dokazanosti štetnosti kasnijeg kupoprodajnog ugovora, iz kojih razloga prvostupanjski sud u nedostatku dokaza 1-okrivljenu HK i 2-okrivljenog ZK pravilno oslobađa od optužbe.
12.Na kraju nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da postoje dokazi da su kod djela pod točkom 4) izreke presude od strane 1-okr. IK izdana određena četiri fiktivna računa, dakle ona s neistinitim sadržajem o izvršenim konzultantskim uslugama trgovačkog društva "[trgovačko društvo]" prema trgovačkom društvu "[trgovačko društvo]". Obrana okrivljenice u tom pogledu je potvrđena iskazom svjedokinje KK koja je iskazala da je kao savjetnik, a tada je već bila u mirovini, pružala konzultantske usluge u oba trgovačka društva, i to u smislu nadgledanja poslova računovodstva te je nekoliko mjeseci radila na tim poslovima, naročito naplate potraživanja tvrtke "[trgovačko društvo] ", a radila je i nadgledanje poslova računovodstva u tvrtke "[trgovačko društvo]" te joj je isplata poslova izvršena na žiro račun na temelju ugovora o djelu. O navedenom je iskazala i svjedokinja GK koja je bila zaposlena u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] kao pomoćnica direktora za pravne poslove. Stoga nije u pravu žalitelj kada smatra da bi iz iskaza svjedoka KK proizlazilo da je radila za fiktivnu mjesečnu plaću da nije bilo objektivne potrebe za njezinim angažiranjem te da bi iz njezinog iskaza proizlazilo kako negira da bi inkriminiranim računima s osnova poslova koje je odradila bila plaćena. Upravo suprotno, obrana okrivljenice je barem u jednom dijelu potvrđena iskazom navedenih svjedokinja zbog čega nije s potpunom izvjesnošću dokazano da su od strane 1-okr. HK izdani neistiniti računi na kojima je neistinito navedeno o konzultantskim uslugama prema trgovačkom društvu "[trgovačko društvo]" i to četiri računa od 26.840,00 kn te je u nedostatku dokaza okrivljenica ispravno oslobođena od optužbe.
13. Obzirom da stoga državni odvjetnik navodima svoje žalbe u činjeničnom pogledu na način kako su prezentirane žalbene tvrdnje nije doveo u pitanje ispravnost pobijane odluke te kako ovaj drugostupanjski sud u presudi nije utvrdio povrede zakona i postupka na koje je dužan paziti po članku 476. stavak 1. ZKP/08 to je na temelju 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Rijeka, 26. ožujak 2025.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
