Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja i ovrhovoditelja/kupca Impuls Leasing d.o.o. OIB:65918029671 iz Zagreba, Velimira Škorpika 24/1, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 54, protiv ovršenice ŽU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Saša Čačić, odvjetnik u Vinkovcima, J. Dalmatinca 20, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-2/2017-130 od 19. studenog 2024., 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-2/2017-130 od 19. studenog 2024. se:

a) preinačava u dijelu pod točkom 1. tako da se nalaže ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u svoti od 54.619,68 eura,

b) potvrđuje u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Nalaže se ŽU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. naknaditi trošak ovršnog postupka:

1.Ovrhovoditelju/kupcu Impuls Leasing d.o.o. OIB:65918029671 iz Zagreba Velimira Škorpika 24/1 u iznosu od 115.257,18 € uplatom na račun broj: [broj bankovnog računa].

2.Ministarstvu unutarnjih poslova, PU Ličko senjska, PP Gospić OIB:29608777564 u [adresa] u iznosu od 161,90 €, kako slijedi:

a) Iznos od 48,52€ uplatom na račun Državnog proračuna broj: 10010051863000160, model 63, poziv na broj:7005-20069-061120318939

b) Iznos od 48,52€ uplatom na račun Državnog proračuna broj: 10010051863000160 model 63, poziv na broj:7005-200069-0611220319013

c) Iznos od 64,86€ uplatom na račun Državnog proračuna broj: HR 1210010051863000160, model HR63, poziv na broj:7005-200069-061120372518

u roku od 8 dana sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate".

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Žaliteljica predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Na neku bitnu povredu postupka žaliteljica niti određeno niti opisno ne ukazuje, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka.

6. Žaliteljičina jedina žalbena tvrdnja odnosi se u suštini na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući ovršenica tvrdi da troškove koje je pobijanom odlukom obvezana platiti nije prouzročila ona nego su nastali krivnjom ovrhovoditelja jer je tijekom cijelog postupka tvrdila da se kuća ne nalazi na nekretnini koja je bila predmet osiguranja, kako je to tvrdio ovrhovoditelj, a što se i utvrdilo nakon geodetskog vještačenja, te kako prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje nije vodIo računa o odredbi članka 155. ZPP-a.

7. Žaliteljičina tvrdnja da je ovrhovoditelj kriv za nastale troškove nije osnovana, ali je osnovana tvrdnja da prvostupanjski sud odlučujući o troškovima nije primijenio odredbu članka 155. podrednog ZPP-a. Predmetni troškovi nastali su u postupku predaje u posjed kupljenih nekretnina kupcu, točnije ovrhovoditelju, nakon što su nekretnine prodane u ovršnom postupku. Dakle na istim nekretninama, koje su bile predmet osiguranja kako to žaliteljica navodi, od koje su dvije nekretnine upisane kao pašnjaci a treća kao kuća i dvorište, provedena je ovrha i u istoj sve nekretnine dosuđene ovrhovoditelju kao ponuditelju.

8. Iz spisa proizlazi da žaliteljica nije dobrovoljno predala ovrhovoditelju niti nekretnine koje su upisane kao pašnjaci, a niti je ovrhovoditelju nudila na predaju onu nekretninu za koju je ona tvrdila da predstavlja „kuću s dvorištem“, a na kojoj se, kako je na temelju geodetskog vještačenja utvrđeno, u naravi ne nalazi ni kuća ni dvorište.

9. Žaliteljica je ta koja je nekretnine kako su one upisane u zemljišnoj knjizi dala kao osiguranje, kao takve su bile predmetom vještačenja radi utvrđenja vrijednosti radi prodaje, i sve te nekretnine ovršenica nije nakon dosude dobrovoljno predala ovrhovoditelju, kao kupcu, već je proveden postupak prisilne predaje u kojem su nastali predmetni troškovi, pa je upravo ona, a ne ovrhovoditelj, kriva za troškove nastale u postupku prisilne predaje.

10. No, prethodno navedeno ne znači da ovrhovoditelj ima pravo na sve troškove koje je popisao, budući ima pravo samo na one troškove koji su bili potrebni za vođenje tog postupka, kako je to i propisano člankom 155. stavak 1. podrednog ZPP-a.

11. Prvostupanjski je sud, međutim, potpuno nekritički prihvatio sve popisane troškove, pa tako primjerice i one koji se ne odnose na sam ovršni postupak, već postupak povodom zahtjeva za suđenje u razumnom roku.

12. Radnje koje je prvostupanjski sud priznao a nije trebao jer nisu bile potrebne za vođenje postupka su požurnice i podnesci koje je prvostupanjski sud priznao sve u jednakim, zatraženim iznosima od po 5.390,00 eura i to od 30.08.2018., 26.09.2018., 18.03.2019., 20.03.2019., 27.07.2022., 22.10.2020. (dva), 14.06.2023., 09.09.2024., ukupno 9 x 5.390,00 eura što iznosi 48.510,00 eura, a uvećano za 25% PDV-a 60.637,50 eura, za koliko je trebalo manje priznati troškove ovrhovoditelja, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom a), na temelju članka 380. točka 3. u vezi članka 381. i 373. točka 3. podrednog ZPP-a.

13. U preostalom dijelu, u kojem je odlučeno o naknadi troškova ostalih sudionika, u odnosu na koji dio pobijanog rješenja žalba niti ne sadrži konkretne navode, valjalo je odlučiti kao pod b) izreke na temelju članka 380. točka 2. u vezi članka 381. i 368. stavak 1. podrednog ZPP-a.

U Dubrovniku 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Josita Begović