Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2762/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović , kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene UT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/22, 114/22, 133/23), rješavajući o žalbi okrivljene, podnesenoj po braniteljici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-13437/2022-9, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljene UT kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljena UT je obvezana naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 (trideset dana) od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljena UT proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosu od 150,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 4 mjeseca po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljena je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena je pravodobno podnijela žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se navodi kako nije potpisala potvrdu o dostavi obavijesti, vozilom je upravljao njen otac koji je i parkirao na mjestu za invalide te nije imala razloga ne dostaviti podatke o vozaču. Izrečena sankcija je prestroga s obzirom na okolnosti slučajeva i raniju nekažnjavanost okrivljene.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj icane navodi ni jednu konkretnu okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala,a po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

5.  Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljene za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6. Naime, prekršaj čini vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred prvostupanjski sudom jasno proizlazi da žalitelj kao vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] nije dala takav podatak. Naime, okrivljena je u postupku, kao i u žalbi navela kako ona nije potpisala dostavnicu obavijesti o počinjenom prekršaju no u postupku je izvršena usporedba potpisa na dostavnici Obavijesti o počinjenom prekršaju od 24.5.2021. sa potpisima okrivljene na prigovoru na prekršajnom nalogu od 15.3.2022., dostavnici primitka prekršajnog naloga od 10.3.2022., primitka sudskog poziva od 15.5.2024. te je utvrđena istovjetnost navedenog potpisa sa svim ovim potpisima, svi navedeni potpisi su istovjetni tako da je slijedom navedenog razvidno da okrivljena po dostavi Obavijesti o počinjenom prekršaju kojom je nadležno tijelo od nje kao vlasnice predmetnog vozila tražilo da dade vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala navedenim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja dana 5.3.2021. u 10:08 sati u mjestu Kaštel Sućurac, Cesta dr. Franje Tuđmana kada je počinjen prometni prekršaj iz čl. 82. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nadležnom tijelu nije dostavila zatraženi vjerodostojan podatak, zbog čega postoji njena odgovornost za počin utuženog prekršaja.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, te naročito raniju nekažnjavanost za počinjenje ovakvih prekršaja, te cijeneći vrstu i težinu učinjenog prekršaja, već odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37.Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere kazne smatrajući da će se u predmetnom slučaju i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žaliteljica ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za: spis,okrivljenu, ovlaštenog tužitelja, braniteljicu okrivljene