Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-21/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovnik, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-215/2017-39 od 9. siječnja 2024., 26. ožujka 2025.

r i j e š i o j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnim troškovima sadržana u toči V izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr- 215/2017-39 od 9. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju AĆ isplati bruto iznos 87,40 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 19,55 EUR od 16.12.2013. do isplate;

- na iznos 61,47 EUR od 16.04.2014. do isplate;

- na iznos 6,38 EUR od 16.05.2014. do isplate,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju AĆ isplati neto iznos 258,81 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 9,95 EUR od 16.05.2015. do isplate;

- na iznos 79,63 EUR od 16.01.2017. do isplate;

- na iznos 89,59 EUR od 16.04.2017. do isplate;

- na iznos 19,91 EUR od 16.05.2017. do isplate;

- na iznos 59,73 EUR od 16.06.2017. do isplate;

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju AĆ isplati bruto iznos 8.414,23 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 382,64 EUR od 16.08.2012. do isplate;

- na iznos 708,18 EUR od 16.09.2012. do isplate;

- na iznos 944,64 EUR od 16.10.2012. do isplate;

- na iznos 956,35 EUR od 16.11.2012. do isplate;

- na iznos 608,97 EUR od 16.12.2012. do isplate;

- na iznos 974,53 EUR od 16.01.2013. do isplate;

- na iznos 1.017,58 EUR od 16.02.2013. do isplate;

- na iznos 644,60 EUR od 16.03.2013. do isplate;

- na iznos 932,09 EUR od 16.04.2013. do isplate;

- na iznos 460,35 EUR od 16.05.2013. do isplate;

- na iznos 696,94 EUR od 16.06.2013. do isplate;

- na iznos 19,55 EUR od 16.12.2013. do isplate;

- na iznos 61,47 EUR od 16.04.2014. do isplate;

- na iznos 6,38 EUR od 16.05.2014. do isplate,

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju AĆ isplati bruto iznos 1.011,39 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 34,88 EUR od 16.10.2012. do isplate;

- na iznos 5,73 EUR od 16.02.2013. do isplate;

- na iznos 39,09 EUR od 16.06.2013. do isplate;

- na iznos 63,13 EUR od 16.07.2013. do isplate;

- na iznos 66,00 EUR od 16.08.2013. do isplate;

- na iznos 5,08 EUR od 16.12.2013. do isplate;

- na iznos 26,72 EUR od 16.03.2014. do isplate;

- na iznos 66,31 EUR od 16.04.2014. do isplate;

- na iznos 19,52 EUR od 16.10.2014. do isplate;

- na iznos 22,44 EUR od 16.11.2014. do isplate;

- na iznos 11,22 EUR od 16.02.2015. do isplate;

- na iznos 25,63 EUR od 16.04.2015. do isplate;

- na iznos 96,65 EUR od 16.05.2015. do isplate;

- na iznos 10,25 EUR od 16.06.2015. do isplate;

- na iznos 9,81 EUR od 16.07.2015. do isplate;

- na iznos 35,88 EUR od 16.09.2015. do isplate;

- na iznos 5,13 EUR od 16.10.2015. do isplate;

- na iznos 16,11 EUR od 16.11.2015. do isplate;

- na iznos 4,90 EUR od 16.12.2015. do isplate;

- na iznos 5,37 EUR od 16.02.2016. do isplate;

- na iznos 80,92 EUR od 16.04.2016. do isplate;

- na iznos 51,50 EUR od 16.05.2016. do isplate;

- na iznos 123,59 EUR od 16.06.2016. do isplate;

- na iznos 26,97 EUR od 16.07.2016. do isplate;

- na iznos 30,90 EUR od 16.09.2016. do isplate;

- na iznos 59,34 EUR od 16.10.2016. do isplate;

- na iznos 15,45 EUR od 16.11.2016. do isplate;

- na iznos 25,24 EUR od 16.05.2017. do isplate;

- na iznos 27,64 EUR od 16.07.2017. do isplate;

V. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju AĆ naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 530,89 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv odluke o parničnim troškovima (točka V izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila drugostupanjskom sudu da preinači odluku o parničnim troškovima. Zatražila je naknadu troškova što se odnose na sastavljanje žalbe u svoti od 250,00 EUR.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Kao prvo valja reći da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari (članak 167. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Budući tuženica pobija samo odluku o parničnim troškovima sadržanu u presudi to se ima smatrati da žalbom napada rješenje.

8. Nakon što je utvrdio:

- da je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici 9.771,82 EUR;

- da je tužitelj uspio u sporu za 346,20 EUR, dok je odbijen sa zahtjevom u iznosu od 9.425,62 EUR, dakle uspjeh tužitelja je 3,54%;

- da je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, a tuženicu nadležno državno odvjetništvo;

- da tuženica, koja je tužiteljev poslodavac istovremeno javna vlast, nije pravilno isplaćivala plaću i druga materijalna prava tužitelju;

- da neosnovani dio zahtjeva nije prouzrokovao posebne troškove;

- da zahtjevi tužitelja nisu bili očito nerazumni;

- da je o zahtjevima za naknadu parničnih troškova u sličnoj činjeničnoj situaciji postojala različita sudska praksa,

prvostupanjski sud je utvrdio da bi doslovnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP- a tužitelj trebao naknaditi parnične troškove tuženici. Međutim, polazeći od toga da primjena pravila iz članka 154. stavak 2. ZPP-a ne smije rezultirati kršenjem temeljnih ljudskih prava zagarantiranih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a eventualno nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može ograničiti prava na pristup sudu, pa, kada to opterećenje značajno umanjuje tražbinu koja se ostvaruje može predstavljati i povredu prava na mirno uživanje vlasništva a odluka suda o parničnim troškovima po kojoj bi tužitelj bio dužan platiti troškove tuženici ne bi bila razmjerna jer bi tužiteljev djelomičan uspjeh u sporu bio formalan, bez stvarnih učinaka. Rukovodeći se načelima koja su iznesena u presudi Europskog suda za ljudska prava A protiv [adresa], C i Đ protiv [adresa], kao i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-89/2021 od 20. ožujka 2021. i Rev-3002/2014 od 11. srpnja 2018. prvostupanjski sud je zaključio da je svaka stranka dužna snositi svoje troškove, uz izuzetak troškova financijskog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR koji je izazvala tuženica nepravilnim obračunom plaće pa ga je dužna naknaditi u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu. Ukazuje na takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci Rev-994/2021 od 14. rujna 2021.

9. Za svoje činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge, koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe, pa se žaliteljica, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te razloge.

9.1. U osvrtu na ostale žalbene navode valja reći da žaliteljica ističe da je tužitelja zastupao kvalificirani punomoćnik i da je o pravnim pitanjima koja su relevantna za donošenje odluke postojala ustaljena sudska praksa, da je tužitelj podnio tužbu za ostvarenje tražbina na koje po toj praksi nije imao pravo, te s tim u svezi ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Rev- 1795/12. Propust je žalitelja što nije precizno naveo o kojem pravnom pitanju se radi. Za primijetiti je da se u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1845/12 i Revr-1902/12 radi o tražbinama djelatnih vojnih osoba iz razdoblja 2008. i 2009. (do 1. listopada 2009.), dok se u konkretnom slučaju radi o tražbinama iz 2012. do 2017. Tijekom tog razdoblja su se mijenjali propisi koji su regulirali pojedine tražbine djelatnih vojnih osoba, pa je tako Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09, 118/12 i 66/14) bila na pravnoj snazi od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014., a Odluka o rasporedu radnog vremena, kojom su se također regulirala pojedina prava djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 66/14, 33/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18) bila ja na pravnoj snazi 1. lipnja 2014. i 1. svibnja 2018. Iz iznesenog slijedi da navedene odluke nisu bile na pravnoj snazi u vrijeme na koje se odnose odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12 i Revr- 1902/12. a u ovom postupku su mjerodavno pravo. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1795/12 se nije uopće bavila pitanjima relevantnim o plaći i primanjima djelatnih vojnih osoba, već se radilo o procesnoj odluci u kojoj je odlučeno o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Navedene činjenice ne podupiru tvrdnje žalitelja da je postojala ustaljena sudska praksa o relevantnim pitanjima, zbog čega bi tužitelju bilo jasno na koje tražbine ima pravo.

10. Ne može se prihvatiti stajalište žaliteljice da nije dužna platiti troškove vještačenja. Iz spisa proizlazi da tuženica nije pravilno izvršila obračun plaće i dodataka na plaću zbog čega je djelomično prihvaćena tužba i već na temelju te činjenice prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da je ona (tuženica) dužna platiti troškove parničnog postupka štio se odnose na provedeno vještačenje. Trošak vještačenja je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici, a kako se tuženica u cijelosti protivila tužbi i tužbenom traženju i pogrešno je obračunavala plaću, to je prvostupanjski sud pravilno naložio platiti troškove vještačenja.

11. Tuženičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je odbijena i njezina žalba.

12. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba tuženice nema svog opravdanja jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio da svaka stranka treba snositi svoje parnične troškove, osim troškova vještačenja koje je naložio platiti tuženici.

13. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 26. ožujka 2025.

Sudac:

Emir Čustović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte