Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-280/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik u Virovitici – preuzimatelj odvjetničkog ureda punomoćnika HC, protiv tuženice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Koprivnici, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 30. siječnja 2023. poslovni broj: P-333/2021-33, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-333/2021-33 od 30. siječnja 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se zaprijeti tuženici novčanom kaznom od 30.000,00 kn za slučaj zadiranje tuženice u posjed tužitelja ili u slučaju onemogućavanja izvođenja radova na nekretnini tužitelja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 267,81 EUR/2.017,81kn[1] .

- preinačuje pod točkom I. izreke u preostalom dijelu i sudi:

Nalaže se tuženici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da se suzdrži od zadiranja u nekretninu tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to na sjeverozapadnom kutu tužiteljeva posjeda odnosno na tužiteljevoj čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2247 m2 koja se sastoji od dvorišta sa 1612 m2, vinograda sa 471 m2 i kuće [adresa] sa 164 m2, a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da omogući tužitelju nesmetano podizanje ograde na tom mjestu njegove čestice, a koja se nalazi do tuženičine čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] sa 205 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pravcu već postojeće ograde između nekretnina stranaka odnosno od te ograde pa do javnog puta na sjeveru te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.209,60 EUR (tisućudvjestodevet EUR i šezdeset centi) i plati zateznu kamatu na taj iznos od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Preinačava se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke na način da se tuženica odbija sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,53 EUR (stopedesetpet EUR i pedesettri centa) u roku 15 dana.

IV. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženici EC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da se suzdrži od zadiranja u nekretninu tužitelja IC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to na sjeverozapadnom kutu tužiteljeva posjeda odnosno na tužiteljevoj čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2247 m2 sastojeći se od dvorišta sa 1612 m2, vinograda sa 471 m2 i kuća, [adresa] sa 164 m2, a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da omogući tužitelju nesmetano podizanje ograde na tom mjestu svoje čestice, a koja se nalazi do tuženičine čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] sa 205 m2, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pravcu već postojeće ograde između nekretnina stranaka odnosno od te ograde pa do javnog puta na sjeveru pod prijetnjom novčane kazne od 30.000,00 kn, za slučaj zadiranja tuženice u posjed tužitelja ili u slučaju da bi tuženica onemogućavala izvođenje radove, a sve na navedenoj tužiteljevoj čestici, te se tuženici nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.004,08 EUR/7.565,25 kn[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 30. siječnja 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih osnova iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu dosudi zatraženi parnični trošak uvećan za specificirane troškove žalbe u ukupnom iznosu od 208,62 EUR, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za prestanak uznemiravanja njegovog prava vlasništva nekretnine i to na krajnjem sjeverozapadnom kutu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2247 m2 koja se sastoji od dvorišta sa 1612 m2, vinograda sa 471 m2 i kuće [adresa] sa 164 m2, a na način da se tuženica suzdrži od zadiranja u njegovu nekretninu u tom dijelu i omogući nesmetano podizanje ograde na tom mjestu nekretnine koja se nalazi do tuženičine nekretnine kčbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] sa 205 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pravcu već postojeće ograde između navedenih nekretnina stranaka.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica i onih utvrđenih na temelju ocjene tijekom postupka provedenih dokaza (pregleda pisanih isprava, fotografije prijepornog dijela nekretnine, dokaza saslušanjem svjedoka AC, ŠC, GC, OC, KC, UC i SC, saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja te provedenim očevidom uz sudjelovanje geodetskog vještaka Marina Popovića iz Geoconsult MTM d.o.o. Đurđevac, saslušanjem navedenog vještake te pregledavanjem skice uredovanja s prilozima), prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan vlasnikom kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženica vlasnicom susjedne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojim nekretninama nije upisano pravo osobne i stvarne služnosti

- da se sporni dio nekretnine u obliku trokuta nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja

- da je u kupoprodajnom ugovoru sklopljenim između prodavatelja TC i tužitelja kao kupca dana 24. kolovoza 2006. kojem je predmet kupoprodaje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u čiji posjed kupac stupa odmah, u točki IV. navedeno da nekretnine nisu opterećene nikakvim uknjižbama ili neuknjiženim teretima

- da tuženica ne osporava da je na spornom dijelu nekretnine tužitelja prolazila i provozila te poduzela radnje uklanjanja betonske daske postavljene po tužitelju i šute, kao i kolaca koje je postavio tužitelj u proljeće 2021., a koji joj je priječio prolaz po spornom dijelu nekretnine tužitelja

- da je sporni dio nekretnine u obliku trokuta čije su dvije točke odnosno kuta prema javnom putu – [adresa], a jedan kut je južno i to na zadnjem stupu ograde tuženice koja se nalazi između nekretnina stranaka

- da su nekretnine stranaka povišene u odnosu na [adresa] koja se proteže sjevernom stranom njihovih nekretnina te je ogradu između nekretnina stranaka u smjeru sjever – jug podigla tuženica na svojoj nekretnini koja je u naravi klijet s prilazom na [adresa]

- da je na spornom dijelu nekretnine u jednom dijelu bent, a u preostalom dijelu zemlja i šljunak te da je u točki A1 tužitelj zabio metalnu šipku, da je na terenu vidljiv betonski kolni prilaz na nekretninu tuženice koji predstavlja uspon u odnosu na [adresa], a sporni trokut se nadovezuje na navedeni kolni prilaz dok je u preostalom dijelu prema [adresa] nekretnina tuženice omeđena betonskim zidom visine oko 1,5 m

- da je sporni dio nekretnine prema kazivanju tužitelja u obliku trokuta prikazan u skici mjerničkog vještaka između točaka A1-A2-A3,

te na temelju tih utvrđenih činjenica utvrđuje da tuženica prolazi i provozi spornim dijelom tužitelja, s kojeg je nesporno uklonila betonsku dasku i šutu te kolac koji je postavio tužitelj.

6.1. Polazeći od tvrdnji tuženice da ima posjed prava služnosti prolaza i provoza preko spornog dijela tužiteljeve nekretnine kao posjednik i vlasnik susjedne kčbr. [katastarska čestica], a rukovodeći se odredbama članka 186. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) koja definira pojam stvarne služnosti te članka 190. stavka 1. istog Zakona prema kojem je vlasnik povlasne nekretnina koji ima pravo staze ovlašten hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom, kao i članka 229. stavka 1. ZV kojim je određeno da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, na temelju ocjene provedenih dokaza na način da je iskaz tužitelja i iskaze svjedokinja AC i ČC, predloženih po tužitelju, ocijenio neuvjerljivim, a iskaze tuženice i svjedoka GC, OC, KC i SC koje je predložila tuženica, uvjerljivim budući su njihovi iskazi potvrđeni priloženim ispravama i fotografijama iz kojih proizlazi da je tuženica kao i raniji vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na predmetnom dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršavala pravo služnosti puta (staze i kolnika) u smislu odredbi članka 16. ZV preko 20 godina prelazeći i provozeći predmetnim dijelom nekretnine tužitelja vozilima, a preko prednika je to pravo izvršavano duže od 20 godina te se tome nisu protivili raniji vlasnici kčbr. [katastarska čestica] kao ni tužitelj do 2021. Stoga nadalje zaključuje da se tuženica 2021. prilikom uklanjanja betonske daske, šute i kolca sa spornog dijela nekretnine tužitelja poslužila dopuštenom samopomoći u smislu odredbe članka 27. ZV.

7. Posljedično utvrđenom činjeničnom stanju prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica tijekom postupka dokazala u smislu odredbe članka 167. ZV da nije bespravno uznemiravala tužitelja u vlasništvu njegove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] time što je sjeverozapadnim dijelom te nekretnine prelazila i provozila te 2021. i otklonila zapreke za provoz obzirom da je dokazala da ima pravo prolaziti i provoziti preko spornog dijela nekretnine tužitelja na kojem tužitelj namjerava podići ogradu te iz navedenih razloga odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Prvostupanjska presuda prije svega ispitana je na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u drugostupanjskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju bitnu povredu upućuje žalba tužitelja navodima da se presuda ne da ispitati jer ne daje valjane razloge za usvojena utvrđenja budući protivno takvim navodima prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Međutim, osnovano tužitelj ističe da se unatoč deklaraciji iz pobijane presude da su svi dokazi savjesno i brižljivo ocjenjeni, ne može prihvatiti da je sud na taj način postupio jer za to ne daje odgovarajuće argumente već obrazloženje ukazuje na paušalno i neargumentirano rezoniranje i zaključivanje zbog čega posljedično pobijana presuda ne odražava rezultate dokazivanja. Takvim navodima, osim što ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj osnovano upućuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP. U tom smislu iznosi razloge zbog kojih iz svih provedenih dokaza ne proizlazi zaključak o korištenju sjeverozapadnog prijepornog kuta njegove nekretnine unatrag više od 20 godina od strane tuženice i njezinih prednika već protivno tome tvrdi da u postupku provedeni dokazi upravo jasno i izravno potvrđuju njegove tvrdnje da se prilaz tuženičinoj nekretnini unazad pet – šest godine proširio i to prema posjedu tužitelja za potrebe povremenog prevoženja širokim prijevoznim sredstvima tipa kamion pri tom zahvaćajući malu škarpu tužitelja na sjeverozapadnom kutu njegove parcele, a da ni to nije bilo potrebno kada bi se pažljivo i obzirno prilazilo njezinom posjedu.

10. Ispitivanjem pobijane presude i procesnu građu na temelju koje je prvostupanjski sud temeljio činjenice odlučne za ocjenu zahtjeva za zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva u smislu članka 167. stavku 1. ZV, a propisanih stavkom 2. istog članka, utvrđeno je prvostupanjski sud odlučne činjenice nije utvrdio na način propisan člankom 8. ZPP kojim je propisano da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama prvostupanjski sud nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji bi imali uporište u cjelokupnoj procesnoj građi.

11. Člankom 167. stavkom 2. ZV propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka (zaštitu od uznemiravanja), vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se prijeporni dio zemljane površine nalazi na nekretnini tužitelja i to prema skici geodetskog vještaka na sjeveroistočnom uglu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] obojem žutom bojom. Također nije sporno da je tužitelj u namjeri da postavi ogradu na sjevernom dijelu svoje nekretnine u pravcu označenim na skici uredovanja s lista 118 spisa od točke A1 (sjeverozapadna krajnja točka kuta) do točke Š4 ( tlakavcima popločen ulaz u nekretninu tužitelja) postavio betonske daske koje je tuženica odstranila svojatajući si pravo posjeda tog dijela nekretnine u svrhu kolnog prolaza na svoju nekretninu, a što proizlazi i iz opomene punomoćnika tužitelja od 7. listopada 2021. dostavljene tuženici (list 8 spisa) i odgovora punomoćnika tuženice na tu opomenu od 18. listopada 2021. (list 10 spisa), a poslije odstranjenjem kolaca i metalne šipke postavljene po tužitelju u namjeri označavanja granica svoje nekretnine na sjevernom dijelu prema [adresa] te da je tome svemu prethodilo uklanjanje dijela zemlje sa tog sjeverozapadnog dijela nekretnine tužitelja prilikom provoza kamionom na nekretninu tuženice.

13. Protivno utvrđenima prvostupanjskog suda, ni iz jedne fotografije dostavljene po tužitelju kao i fotografijama dostavljenim po tuženici ne može se zaključiti da se su prednici tuženice i sama tuženica provozili po spornom dijelu nekretnine tužitelja unatrag 50 godina, a niti se to može zaključiti iz snimke Geoportala iz 2011. (orto foto snimak). Činjenicu da se na službenim orto-foto snimkama iz 2011. i iz 2017. ne može razabrati sporni dio nekretnine kao prilaz javnom putu tuženice izjasnio se i geodetski vještak usmeno na ročištu održanom 6. prosinca 2022.

14. Od saslušanih svjedoka koje je predložila tuženica svjedokinja UC nije se mogla očitovati o točnom pravcu puta niti da li su I prolazili i provozili po dijelu nekretnine koji je prilikom očevida prikazan kao sporan od strane tužitelja. Svjedokinja OC, svekrva tuženice, koja je predmetnu nekretninu koristila zajedno sa suprugom koji je istu naslijedio od svojih roditelja i potom darovao svom sinu koji ju pak darovao supruzi, ovdje tuženici, nije sa sigurnošću mogla reći da li je pravac puta po kojem su prolazili do svoje nekretnine kao cjelina zahvaća i sada sporni, na očevidu prikazani dio nekretnine. Osim toga navela je da su normalno prolazili po putiću te da se ne sjeća da je nešto bilo povišeno ali misli da nije jer im to povišenje nije smetalo.

14.1. Tužiteljica je u svojem stranačkom iskazu navela, citirano: “Nije bilo druge mogućnosti da mi dolazimo na moju nekretninu nego da provozimo baš tim spornim trokutom i to od kad smo betonirali ulaz na nekretninu a što bi moglo biti 2016. ili 2017.“

14.2. Svjedokinja FC iskazala je da je tužitelj unatrag 8 godina od kad ona dokazi na njegovu nekretninu na spornom dijelu imao zasađenu travu i zasađenu živicu i to sve do prije dvije godine kada je tuženica izbetonirala prilaz na svoju nekretninu te da tuženica nije prolazila niti provozila po sada spornom dijelu nekretnine prije nego što je betoniran prilaz na njezinu nekretninu. Prvostupanjski sud reproducirao je i iskaz svjedokinje AC koja je u partnerskoj vezi s tužiteljem, iz kojeg proizlazi da je tuženica kad je betoniran prilaz na njezinu nekretninu 2016. ili 2017 proširila taj prilaz za 60-70 cc prema Marjanskoj ulici i to samo ćošak te da je ranije bio stariji beton prema [adresa], ali ne u toj površini u kojoj je danas vidljiv već je bio dijelom u nastavku ograde tuženice prema [adresa], a stavljanjem novog sloja betona je taj cijeli prilaz povišen. Također je iskazala da je sporni dio nekretnine tužitelja bio povišen u odnosu na [adresa] te da je do prošle godine (saslušana 7. srpnja 2022.) tu tužitelj hodao bez problema, kosio travu i održavao živicu, a da je prošle godine kamion koji je išao na nekretninu tuženice odlomio dio zemlje s tužiteljeve nekretnine.

14.3. Svjedok GC iskazao je da na nekretninu tuženice dolazi unatrag 10 godina kada je postavljao šlepere na dijelu nekretnine tuženice prema kolnom ulazu koji tada nije bio kakav je zatečen danas (očevid 7. srpnja 2022.) te koliko se sjeća na prilazu su bile betonske kocke kao na fotografiji sa stranice 27 spisa, dok se ne sjeća kada je napravljen betonski prilaz na nekretninu tužene, a isto tako navodi da sporni dio nekretnine kada je on dolazio nije bio povišen niti je bila željezna šipka koja je danas na očevidu zatečena, te da je zadnji put prolazio 2020.

15. Budući iz samog iskaza tuženice nedvojbenim proizlazi da je tek nakon što je betoniran kolni prilaz na njezinoj nekretnini 2016. ili 2017. počela provoziti po spornom dijelu nekretnine tužitelja jer nije bilo druge mogućnosti da dolazi do svoje nekretnine, a kojem iskazu ovaj sud nema razloga ne vjerovati, poglavito stoga što je iz fotografije 2 priložene uz nalaz geodetskog vještaka (list 97 spisa) razvidno da je betonirani prilaz u višoj razini u odnosu na položaj [adresa]. Iz te fotografije kao i fotografije 5 (list 99 spisa) razvidno je i da novo betonirani sloj prilaza zadire u većoj površini u površinu [adresa] koja je javno dobro nego je to bio raniji betonirani prilaz ili pak samo zidić kako to navodi svjedok SC, suprug tuženice. Stoga se i logičnim nameće zaključak da se preko povišenog i produženog sloja betonskog prilaza koji se dijelom proteže [adresa], a kako je to razvidno i iz skice uredovanja geodetskog vještaka s lista 118 spisa, više nije moglo prolaziti tim produženim i povišenim dijelom kolnog prilaza te da se, kako to navodi tuženica, počelo provoziti po spornom dijelu nekretnine tužitelja.

16. Iz naprijed, po ovom sudu utvrđenih činjenica, posebno činjenice da se sporni dio nekretnine tužitelja za provoz do nekretnine tuženice počeo koristiti nakon što je 2016. ili 2017. izbetoniran kolni prilaz do nekretnine tuženice na način opisan u točki 15. ovog obrazloženja, to protivno utvrđenju prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti prolaza i provoza na temelju zakona dosjelošću propisane člankom 226. stavkom 1. ZV jer od 2016. ili 2017. do podnošenja tužbe nije protekao tim člankom propisani rok od dvadeset godina u kojem bi tuženica kao posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovala pravo služnosti na nekretnini tužitelja kao poslužne izvršavajući kroz to razdoblje njezin sadržaj.

17. Vraćajući se na predmet zahtijevane zaštite prava vlasništva iz članka 167. stavka 1. ZV (actio negatoria) i stavkom 2. istog članka propisanim pretpostavka za ostvarenje prava vlasnika na zaštitu od uznemiravanja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj dokazao da je vlasnik prijepornog dijela nekretnine i da je tuženica s tog dijela nekretnine u cilju daljnjeg prevoženja vozilima do svoje susjedne nekretnine odstranila betonske daske u svibnju 2021. te šutu, a potom i kolce u više navrata koje je tužitelj postavio na tom dijelu s ciljem pripreme za postavljanje ograde, a što između stranaka nije bilo ni sporno, dok tuženica nije dokazala da ima pravo poduzimati takve radnje jer protivno njezinim tvrdnjama nije dosjelošću stekla pravo služnosti kolnika iz članka 190. stavka 1. ZV.

18. Iz naprijed navedenih razloga žalba tužitelja ocijenjena je djelomično osnovanom te je na temelju članka 373.a stavka 2. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za zaštitu od uznemiravanja, na način da je u tom dijelu usvojen tužbeni zahtjev.

19. U odbijajućem dijelu točke I. izreke pobijane presude kojom je zaprijećeno tuženici novčanom kaznom od 30.000,00 kn (3.981,68 EUR) žalba tužitelja je odbijena i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP prvostupanjska presuda potvrđena.

19.1. Naime, pravo zaštite od uznemiravanja ostvaruje se u parničnom postupku, ali i u ovršnom postupku. Kod negatorijske tužbe tužiteljev zahtjev uvijek će biti usmjeren na propuštanje ponašanja kojim se čini uznemiravanje; činjenje kojim će se ukloniti izvor uznemiravanja; na traženje propuštanja ubuduće radnji uznemiravanja; na činidbu kojom se uspostavlja stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja, te će vlasnik uvijek zahtijevati prestanak uznemiravanja. Prijetnja novčanom kaznom onog koji uznemirava za protivno ponašanje od zabranjenog nije propisano ZV-om. Odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Oduka USRH – dalje u tekstu: OZ) propisana je ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik. U članku 262. tog Zakona propisan postupak ovrhe kada tuženik ne postupi po ovršnoj ispravi (presudi) i za slučaj kada mu je naloženo da se suzdrži od zadiranja u nekretninu tužitelja i omogući nesmetano postavljanje ograde. U članku 262. stavku 2. OZ propisano je da će rješenjem o ovrsi sud istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama članka 16. tog Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu. Kako je predmetni postupak parnični postupak to nema mjesta primjeni odredba o prisilnom ostvarenju tražbine propisanim Ovršnim zakonom zbog čega je taj zahtjev tužitelja neosnovan.

20. Na temelju članka 166. stavka 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima postupka i na temelju članka 154. stavka 5. ZPP u vezi članka 155. istog Zakona obvezati tuženicu da tužitelju naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.209,60p EUR kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,53 EUR.

21. Dosuđeni trošak prvostupanjskog postupka odnosi se na zahtijevane troškove za sastav tužbe u iznosu od 66,36 EUR/500,00 kn što je u skladu s Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 po kojoj Tarifi je tužitelj zatražio trošak – dalje u tekstu: Tarifa/22), za zastupanje na ročištu dana 24. veljače 2022. u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kn sukladno Tbr.9. točke 2. Tarife /22, za zastupanja na ročištima dana 22. travnja 2022. i 7. travnja u iznosima od po 66,36 EUR/500,00 kn sukladno Tbr.9. točke 1. Tarife/22, za sastav podnesaka od 11. ožujka 2022. i 13. listopada 2022. u iznosima od po 66,36 EUR/500,00 kn sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife/22, za zastupanje na ročištima 15. studenog 2022. i 6. prosinca 2022. u iznosima od po 99,54 EUR/750 kn sukladno Tbr. 9. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja tih parničnih radnji), za PDV na iznos od 561,06 EUR u iznosu od 141,02 EUR sukladno Tbr. 42. te Tarife, za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 EUR i za troškove vanjskog uredovanja sa troškovima geodetskog vještaka u iznosu od 463,74 EUR 3.494,05 kn ili sveukupno 1.196,36 EUR. Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP tuženica je na dosuđeni trošak obvezana platiti zahtijevanu zateznu kamatu od dana donošenja ove presude 26. ožujka 2025. po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

21.1. Nepotrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP ovaj sud ocijenio je zahtijevani trošak za sastav odvjetničke opomene od 7. listopada 2021., za sastav podneska od 22. rujna 2022. kojim tužitelj požuruje rad suda i za zastupanje na ročištu za objavu presude na koje ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja, dok je troškove koji se odnose na poštanske troškove i dr. mat. izdatke ocijenio neosnovanim budući ne udovoljavaju zahtjevu određenosti iz članak 164. stavka 2. ZPP. Tuženik je platio sudsku pristojbu u iznosu na tužbu u iznosu od 13,24 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR pa mu je tom iznosu priznat trošak sudskih pristojbi.

21.2. Stoga je u odnosu na troškove postupka primjenom članka 380. točke 2. ZPP valjalo potvrditi točku I. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen za zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 267,81 EUR/2.017,81 kn te primjenom članka 380. točke 3. ZPP preinačiti u preostalom dijelu točke I. izreke i obvezati tuženicu da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka iznosu od 1.209,60 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate i ujedno odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

22. Obzirom da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu to mu je adekvatnom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 155,53 EUR primjenom Tbr.10. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dok mu nije priznat zahtijevani trošak pristojbe na žalbu budući istu nije platio niti je pozvan na plaćanje iste.

U Varaždinu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer