Republika Hrvatska

Županijski sud Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-287/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Pavičiću, odvjetniku iz Našica protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba (OIB:02535697732), Podružnica Valpovo, Kralja Petra Krešimira IV 2, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1479/2019-24 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1479/2019-24 od 29. siječnja 2025.:

-potvrđuje u toč.I/izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl.4. ugovora o kreditu od 13. rujna 2007. koja glasi: ''Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima",

-preinačuje u preostalom dijelu toč.I/izreke i odbija tužitelj sa postavljenim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl.4. ugovora u dijelu koji glasi :" ...a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7,89% godišnje. Kamata se obračunava mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodama sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima".

-potvrđuje u toč.II/ i toč.III/ izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/ izreke utvrđena je ništetnom ugovorna odredba čl.4. ugovora o kreditu broj 9012997368 kojeg su parniče stranke sklopile 13. rujna 2007. koja glasi: ''Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7,89% godišnje. Kamata se obračunava mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodama sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima". Toč.II/ izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova ništetne ugovorne odredbe preplaćeni novčani iznos od 428,66 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća

- koji obuhvaća period od 1. veljače 2008. nastavno do 1. rujna 2013. Toč.III/ izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.140,45 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a nepobijanom toč.IV/ izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je osnovana tek u odnosu na utvrđenje ništetnom dijela ugovorne odredbe toč.4. Ugovora o kreditu koji se odnosi na početnu kamatu po stopi od 7,89 % godišnje i na način obračuna kamate, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

4. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude – u kojemu prvostupanjski sud reproducira cijeli sadržaj tužbe i odgovora na tužbu, sadržaj podneska tužitelja od 19. svibnja 2024., iskaz tužitelja te ostale tijekom postupka provedene dokaze - za zaključiti je da je prvostupanjski sud utvrdio da su parnične stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu za iznos od 99.000,00 kn, uz ugovorenu kamatu u visini od 7,89% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima, da je ugovoreno da banka visinu kamatne stope može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. siječnja koja se primjenjuje za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja tekuće godine i na dan 1. srpnja koja se primjenjuje se na razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca tekuće godine s tim da kamatna stopa iz točke 4.1. ugovora ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima, te da se kamatna obračunava mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom, da je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima pa kako predmetna ugovorna obaveza o kamati nije lako razumljiva prosječnom potrošaču jer sadržaj iste nije dovoljno određen, jasan i precizan to da je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena.

4.1. Nastavno prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna ugovorna odredba sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njezin sadržaj, da je povećanjem stope ugovorene kamate tuženik stekao određenu nepripadnu korist a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je opisanim postupanjem tuženik postupao suprotno odredbama čl.96. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/07 – "Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09,79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) budući je uslijed takve netransparentne ugovorne odredbe i neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač ima obavezu vratiti banci, i to neovisno od činjenice što do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( ZID ZPK/13 - "Narodne novine broj 143/13) nije postojala zakonska obaveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da kreditor definira parametre promjenjivosti jer je i prije stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala zakonska obaveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi. Obzirom na izneseno, prvostupanjski sud je ugovornu odredbu čl.4. predmetnog ugovora u predloženom sadržaju utvrdio nepoštenom i ništetnom.

4.2. Utvrdivši visinu preplaćenih iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi provedenim financijskim vještačenjem u iznosu od 428,66 Eur prvostupanjski sud je obvezao tuženika na isplatu tužitelju tog iznosa pozivom na odredbe čl.1111. ZOO sa zateznom kamatom od svake uplate određujući tuženika nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO.

5. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi, pa kako je ništetnost predmetne ugovorne odredbe čl.4. Ugovora utvrđena ništetnom toč.I/izreke prvostupanjske presude to nije došlo do zastare iz ništetnosti te ugovorne odredbe proizašle novčane tražbine tužitelja.

6. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) valja navesti da tuženik u opširnoj žalbi uvodno ističe da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kunama bez ugovorene valutne klauzule, slijedom čega je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-7129/13 i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1401/12 u cijelosti neosnovana. No na navedeno valja odgovoriti da prvostupanjski sud osnovanost konkretnog tužbenog zahtjeva tužitelja nije prosuđivao pozivom na pravne učinke utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka, a što je i izričito naveo u toč.11. obrazloženja prvostupanjske presude.

6.1. Nastavna žalbena teza tuženika, da utvrđenje suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati ukida uopće ugovaranje promjenjive kamatne stope, uopćena je i bez uporišta u sadržaju prvostupanjskog spisa. Kao što je prvostupanjski sud i jasno naveo, nije protivno pozitivnoj legislativi ugovaranje promjenjive kamatne stope, no pri tom je banka dužna poštivati temeljne postulate razumljivosti i jasnoće u definiranju načina takve promjene te objasniti potrošaču (korisniku kredita) uvjete i način takve promjene kako bi potrošač mogao razabrati visinu svoje obveze. Evidentno da pozivanje pri tom na "odluke banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima" takvim zahtjevima transparentnosti nije udovoljeno.

6.2. Od tuženika kao trgovca zahtijeva se da potrošaču predoči egzaktne, razumljive i provjerljive parametre od kojih će zavisiti promjena kamatne stope tijekom ugovornog odnosa a ne nikakve, kako to proizlazi iz predmetnog ugovora sklopljenog između parničnih stranaka, a na osnovu kojih je tužitelj mogao razabrati tek kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa u samom Ugovoru nije bila ni određena niti odrediva slijedom čega je bila nerazumljiva, pa je upravo zbog navedenog, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope kako to pogrešno shvaća tuženik, navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u tom dijelu.

7. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da zastara predmetne tražbine nije nastupila pozivajući se pri tom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

8. No, ispitujući pobijanu presudu i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a dakle neovisno od žalbom isticanih žalbenih razloga i njihovog obrazloženja, ovaj sud je žalbu tuženika djelomično ocijenio osnovanom obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je nepoštenim ocijenio i dio ugovorne odredbe čl.4. koja se odnosi na početno ugovorenu stopu kamate od 7,89 % te način obračuna kamate (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom koja je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno sa njima". Naime, obzirom da je razlika u odnosu na promjenu ugovorene redovne kamate obračunata upravo iz aspekta početno ugovorene, i nominalno izražene stope kamate od 7,89% godišnje (u odnosu na koju tužitelj niti ne iznosi razloge koji bi upućivali na ništetnost) te da tužitelj ne iznosi ni razloge ništetnosti u odnosu na način obračuna ugovorene kamate, već isključivo u odnosu na način promjene takve stope – prema odluci banke, to evidentno da navedeni dio ugovorne odredbe čl.4. ugovora o kreditu nije obuhvaćen nepoštenjem jer je i jasan i razumljiv slijedom čega je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika odnosni dio toč.I/izreke prvostupanjske presude valjalo preinačiti i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u tom dijelu, pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a.

9. U preostalom dijelu je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a potvrditi toč.I/ izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl.4. ugovora o kreditu od 13. rujna 2007. koja glasi: ''Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima", te u toč.II/izreke.

9.1. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti. To više što minorni žalbeni uspjeh tuženika nije od utjecaja na omjer cjelokupnog uspjeha parničnih stranaka u provedenom postupku. Iz istog je razloga tuženik odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

10. Nepobijana toč. IV/ izreke nije bila predmetom žalbenog razmatranja.

U Varaždinu, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec