Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-633/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja pod 1. LE iz [adresa] i pod 2. TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Anti Udovičiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja, Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-9 od 22. svibnja 2024., kao i protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-14 od 16. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4208/2023-9 od 22. svibnja 2024., kao i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-14 od 16. siječnja 2025., dok se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-9 od 22. svibnja 2024. i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o diobi bračne stečevine od 27. svibnja 1996. koji je zaključen između sada pok. ŽE i njegove supruge JE, a ovjeren po javnom bilježniku Vedrani Bilan dana 5. lipnja 1996.g. pod br. OV- 1564/96.

2. Utvrđuje se da u sastav ostavine iza smrti pok. ŽE ulazi ½ dijela prava vlasništva na stanu u [adresa] sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana broj 20 položenog na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2, te iznos od 100,00 KM,

3. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu provesti upis brisanja prava vlasništva stana u [adresa] sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš stana broj 20 položen na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase, sveukupne površine 84,76 m2 sa imena sadašnjeg vlasnika UE i provesti upis prava vlasništva na bivšeg vlasnika Republiku Hrvatsku, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I Odbacuje se tužba u dijelu zahtjeva za ništetnost ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. zaključenog između JE i UE i u dijelu zahtjeva za ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. zaključenog između JE i UE.

II Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženoj pod 2. otuđenje i opterećenje stana u [adresa], a koja mjera bi se upisala u zemljišnim knjigama i trajala do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženici u roku od 15 dana isplate parnični trošak u iznosu od 13.818,78 eura.

3. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u preostalom dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da u sastav ostavine iza smrti pok. ŽE ulazi ½ dijela prava vlasništva na stanu u [adresa] sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana broj 20 položenog na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2. "

4. Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu kao i prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud, usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu i dopunsku presudu u cijelosti kao i rješenje te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to drugom sucu pojedincu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-10749/09 od 23. svibnja 2014. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji je glasio na utvrđenje ništetnosti ugovora o diobi bračne stečevine od 27. svibnja 1996. zaključen između sada pok. ŽE i JE, na utvrđenje da u ostavinu iza smrti pok. ŽE spada ¾ stana u [adresa], sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš stana broj 20 položenog na V katu, zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase, ukupne površine 84,76 m2, da je rješenjem pod istim poslovnim brojem odbačena tužba tužitelja u dijelu zahtjeva na ništetnost ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. zaključenog između JE i UE i u dijelu zahtjeva na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. zaključenog između JE i UE, te je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženoj pod 2. otuđenje i opterećenje stana u [adresa], a koja mjera bi se upisala u zemljišnim knjigama i trajala do pravomoćnog okončanja ovog postupka te je odlučeno i o troškovima postupka,

- da je po žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem, poslovni broj Gžo- 626/14 od 5. veljače 2015. ukinuo spomenutu prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratio sudu na ponovno suđenje,

- da je nakon ukidne odluke prvostupanjski sud presudom poslovnog broja Po- 127/2015 od 8. siječnja 2016. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim ugovor o diobi bračne stečevine, ugovor o darovanju i ugovor o doživotnom uzdržavanju potom utvrdio da u sastav ostavine iza pok. ŽE ulazi ½ stana u [adresa], površine 84,76 m2, dok je u preostalom dijelu za više traženo zahtjev odbio,

- da je ta presuda povodom podnijetih žalbi djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1344/2018 od 14. veljače 2019.,

- da je drugostupanjskom odlukom naložena ujedno provedba upisa brisanja prava vlasništva nad predmetnim stanom s imena dotadašnjeg vlasnika UE potom upis prava vlasništva na ime bivšeg vlasnika Republika Hrvatska,

- da je povodom podnijete revizije protiv drugostupanjske presude Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-3682/2019 od 5. rujna 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-1344/2018 od 14. veljače 2019. te presudu i rješenje pod točkom II. izreke Općinskog suda u Splitu broj Po-127/2015 od 8. siječnja 2016.,

- da se u ukidnom rješenju u bitnome ističe da bračni drugovi nisu ograničeni nekim posebnim pravilima kada sporazumno dijele zajedničku imovinu pa samim time da je jednom bračnom drugu u cijelosti pripala zajednička imovina temeljem ugovora ne znači samim tim da je takav ugovor ništetan.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je pok. ŽE bio u braku sa L, (majkom tužitelja pod 1. i 2.) od 1947. do 1958. koji brak je prestao smrću AE,

- da je ŽE zaključio brak sa JE **.**.1961. koji brak je prestao smrću ŽE **.**.2008.,

- da je pok. ŽE kao nositelj stanarskog prava stana u [adresa] tadašnje anagrafske oznake J. Poduje 2 (sadašnje oznake [adresa]) dana 26. rujna 1995.g. podnio zahtjev za kupnju stana i garaže u vlasništvu RH sve temeljem čl. 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 58/95) temeljem kojeg je i zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana 6. svibnja 1996.,

- da je ŽE dana 6. svibnja 1996. u svojstvu kupca zaključio Ugovor o kupoprodaji stana sa Republikom Hrvatskom – MORH-om kao prodavateljem i baš stana u [adresa], sagrađenog u zgradi koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina],

- da je predmetni stan u zemljišnim knjigama suda uknjižen kao vlasništvo tužene pod 1. UE i to na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 6. svibnja 1996., Ugovora o diobi bračne tečevine od 27. svibnja 1996. i Ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. (Z-5716/96 od 12. listopada 2004.),

- da je od vremena zaključenja braka 1961. pa nadalje sve do svoje smrti ŽE živio u bračnoj zajednici sa JE,

- da JE tijekom braka nije bila zaposlena ali je živeći u zajedničkom domaćinstvu sa pok. suprugom vodila to domaćinstvo obavljajući poslove domaćice i majke zajedničkoj kćeri tuženoj pod 1. koja je s njima živjela sve do udaje 1982., kao i brinući se o sinu ŽE, tužitelju pod 2. za kojeg je nesporno da je s njima živio u zajedničkom kućanstvu i to prema njegovoj izjavi osim kraćeg vremena u [adresa], sve do 1989., a prema priloženim svjedodžbama bi proizlazilo da je Prvi razred gimnazije Moša Pijade u [adresa] završio **.**.1969. (dan izdavanja svjedodžbe) da bi nakon toga nastavio školovanje u Gimnaziji Ćiro Gamulin u Splitu u kojoj je i maturirao **.**.1973.,

- da sporni stan predstavlja zajedničku imovinu pok. ŽE i pok. JE uzimajući u obzir da je njihova bračna zajednica trajala 47 godina, a pok. JE iako za vrijeme trajanja braka nije bila u radnom odnosu da se brinula o domaćinstvu, suprugu, zajedničkoj kćeri i drugotužitelju kao sinu iz ranijeg braka pok. ŽE,

- da se radi o sporazumnoj diobi zajedničke imovine, koji ugovor da je bio odraz njihove prave i stvarne volje, da se radi o bračnoj stečevini sad pok. ŽE i pok. JE, koji pravni režim nije izmijenjen činjenicom što je samo jedan supružnik otkupio stan, a osim toga da, sve i kad bi se radilo o nedostatku forme u smislu čl. 53. st. 1. ZJB, da se ništetnost već izvršenog ugovora, kao što je ovdje slučaj ne bi više mogla isticati budući da je zabrana naknadno nestala jer Obiteljski zakon (NN 162/98, dalje OBZ/98) u čl. 371. propisuje da odredba čl. 53. st. 1. ZJB prestaje važiti, a radilo se o zabrani manjeg značaja čija je svrha išla za zaštitom pojedinačnih interesa ugovornih strana u smislu čl. 107. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 29/78, 38/85, 46/85, 45/98, 57/89, 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO/,

- da za razliku od ugovora o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova sporazum o diobi nema za posljedicu promjenu imovinskog zakonskog režima, već ima djelovanje samo na imovinu koju su bračni drugovi stekli od trenutka zaključenja braka pa do trenutka zaključenja ugovora, dok imovina nakon toga potpada pod zakonski režim imovine stečene tijekom braka,

- da je zaključenim ugovorom pok. ŽE 1996. prenio je vlasništvo nad stanom sada pok. JE s kojom je u braku od 1961. i s kojom je nastavio živjeti u tom stanu do svoje smrti, odnosno 2008.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je pok. ŽE stekao pravo vlasništva zaključenjem ugovora o kupoprodaji od 6. svibnja 1996., a koji stan je valjanim ugovorom o diobi bračne stečevine pripao njegovoj supruzi sada pok. JE. U konačnici da su tvrdnje tužitelja osnovane da pok. ŽE nikada nije postao vlasnik stana onda njegovi slijednici, odnosno tužitelji da ne bi bili aktivno legitimirani za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Kako sud nije utvrdio razloge zbog kojih bi ugovor o diobi bračne stečevine bio ništetan da je odlučeno kao u točki I izreke presude. Budući da nije utvrđena ništetnom osnova stjecanja prava vlasništva tuženice sada pok. JE, odnosno neistinit njen upis prava vlasništva, to da je tužbeni zahtjev za brisanjem i upis ranijeg vlasnika neosnovan U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da u ostavinu uđe 100,00 KM ističe se da tužitelji ničim nisu dokazali svoje navode zbog kojih bi trebalo prihvatiti taj dio tužbenog zahtjeva pa da je primjenom pravila o teretu dokazivanja taj dio tužbenog zahtjeva potrebno odbiti kao neosnovan. Kako je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenjem ništetnosti ugovora o diobi bračne stečevine to da tužitelji nemaju pravni interes za utvrđenjem ništetnosti ugovora kojima je sa stanom raspolagala pok. tuženica JE zbog čega da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbačen te je odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja. Naime, tužitelji da ne bi imali nikakvu korist od presude kojim bi se ugovor o darovanju od 3. lipnja 1996. i doživotnom uzdržavanju utvrdio ništetnim 15. listopada 1997. Pored činjenice da je jedan dio tužbenog zahtjeva odbijen, a drugi odbačen to da je onda i zahtjev za određivanjem privremene mjere neosnovan i to neovisno što tužitelji nisu ni dokazali da su se kumulativno ispunile pretpostavke propisane Ovršnim zakonom.

10. Ispitujući pobijanu presudu i dopunsku presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. ZPP na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude i dopunske prsude može ispitati.

11. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda glede presude i dopunske presude imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP pa takva utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Iz rezultata postupka proizlazi da je pok. ŽE dana 6. svibnja 1996. u svojstvu kupca zaključio Ugovor o kupoprodaji stana sa Republikom Hrvatskom – MORH-om kao prodavateljem i baš stana u [adresa], sagrađenog u zgradi koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], koji stan nije isključivo vlasništvo istog već predstavlja zajedničku imovinu pok. ŽE i njegove žene pok. JE, koji je kupljen u braku prednika stranaka i zajedničkim sredstvima. Nakon sklapanja tog ugovora pok. ŽE sklapa sa pok. JE Ugovorom o diobi bračne stečevine 5. lipnja 1996. po kojem je stan pripao u isključivo vlasništvo pok. JE, da bi isti bio u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasništvo tužene UE i to na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 6. svibnja 1996., Ugovora o diobi bračne tečevine od 27. svibnja 1996. i Ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. (Z-5716/96 od 12. listopada 2004.),

13. Da je tome tako upravo proizlazi iz Ugovora o diobi bračne stečevine, ovjerenog u potpisu pred javnim bilježnikom u Splitu Vedranom Bilan dana 5. lipnja 1996. pod poslovnim brojem Ovr-1564/96 temeljem kojeg prednik tužitelja pok. ŽE i njegova supruga pok. JE utvrđuju člankom 1. Ugovora da su kao supružnici tijekom braka "zajedno stekli predmetne stvari i nekretnine", a između ostalog i sporni stan koji je iz formalnih razloga uknjižen kao vlasništvo pok. ŽE za cijelo i da tim Ugovorom stranke "vrše diobu bračne stečevine" na način da je predmetni stan u cijelosti prepisao JE s ovlaštenjem da temeljem istog ona zatraži uknjižbu, što je i učinila. Inače je nesporno da je u trenutku sklapanja Ugovora sada pok. JE bila u posjedu istog sa svojim suprugom.

14. U navedenim okolnostima ne radi se o ugovoru o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, već se radi o ugovoru o diobi iz odredbe članka 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 45/89, 59/90 i 25/94- dalje ZBPO).-koji se u ovom slučaju primjenjuje jer je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnog stana a kojom je propisano da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se Sporazum o diobi nekretnina zaključuje u pismenom obliku, dakle, radi se o ugovoru koji zadovoljava propisanu formu, te nije ništav zato što je tim ugovorom prednica tužene dobila predmetni stan u cijelosti. Dakle, stranke ugovora su u smislu citirane odredbe ovlaštene sporazumno podijeliti zajedničku imovinu, pri čemu nisu ograničene nekim posebnim pravilima niti u odnosu na opseg ni vrijeme ni sam čin diobe, pa činjenica da su zbog sklapanja tog ugovora nužni nasljednici onemogućeni u ostvarivanju eventualnih prava ne čine taj ugovor ništavim.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o ništavom ugovoru, pa nema mjesta ni brisanju predmetnog stana sa imena sadašnjeg vlasnika UE i provedbe upis prava vlasništva na bivšeg vlasnika Republiku Hrvatsku.

16. Pravilno je prvostupanjski sud a temeljem tereta dokaza zaključio da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi prednik stranaka bio vlasnik u momentu smrti iznosa od 100,00 KM i da bi navedeni iznos ulazio u ostavinu istog, što žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u dvojbu.

17. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se presuda i dopunska presuda prvostupanjskog suda pobijaju, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi presudu i dopunsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

18. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud odbacio tužbu u dijelu zahtjeva za ništetnost ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. zaključenog između JE i UE i u dijelu zahtjeva za ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. zaključenog između JE i UE, jer da tužitelji nemaju pravni interes za utvrđenje tih ugovora ništetnim, a isti da ne bi imali ni nikakvu korist od presude kojim bi se ugovor o darovanju od 3. lipnja 1996. i ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. utvrdio ništetnim.

19. Svaka zainteresirana osoba može tražiti da se utvrdi ugovor ništetnim, pa tužitelji kao zakonski nasljednici pok. ŽE imaju pravni interes a sukladno odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7796., 91/96., 112/99 i 88/01), odnosno sada važećeg zakona i to odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje: ZOO) da podnesu zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. i ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997.

20. Obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije raspravljena osnovanost tog dijela zahtjeva tužitelja to proizlazi da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno pa se za sada ne može ispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

21. Što se pak tiče odbijanja prijedloga za donošenje privremene mjere zabrane tuženoj UE otuđenja i opterećenja predmetnog stana u pobijanom rješenju nedostaju razlozi za odbijanje privremene mjere, a kako to i osnovano navode žalitelji.

22. Kako je ukinuto prvostupanjsko rješenje valjalo je ukinuti odluku o trošku postupka sukladno članku 166. stavak 3. ZPP.

23. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu članak 380. stavak 3. ZPP i predmet u ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje, sukladno navedenom te će otkloniti i bitnu povredu postupka i nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o odbačenom tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i privremenoj mjeri te sveukupnom trošku postupka

U Splitu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac