Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2744/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić - Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IŽ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. veljače 2025., poslovni broj: Pp-1069/2025-6, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo od okrivljenika IŽ „Opel astra 1.4. I 16 V“ reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], ključ navedenog vozila te prometna dozvola navedenog vozila broj: 016795440, i isto postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se okrivljeniku IŽ za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom a) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, te se okrivljeniku primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.640,00 (dvijetisućešestočetrdeset) eura.

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik IŽ je dužan izrečenu novčanu kaznu, platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, te mu je za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, s time da se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom, s time da će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen po policiji i vrijeme provedeno temeljem rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu o zadržavanju od 21. siječnja 2025. do 25. siječnja 2025. kada je pušten na slobodu i to kao 5 dana koji će se okrivljeniku uračunati u slučaju opoziva uvjetne osude. Za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.

1.1. Valja navesti da je odredbom članka 44. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito propisano da se uvjetnom osudom odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora za vrijeme koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti dulje od jedne godine, a ne dvije godine kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud.

2. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se okrivljeniku na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzme motorno vozilo „Opel astra 1.4. I 16 V“ reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], ključ navedenog vozila te prometna dozvola navedenog vozila broj: 016795440,

3. Okrivljenik je tom odlukom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o vraćanju oduzetog predmeta i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. U žalbi tužitelj navodi da smatra da je okrivljeniku i za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama također trebalo izreći novčanu kaznu umjesto uvjetne osude. Sud u samoj presudi u točkama 5. i 7. navodi sve nesporne otegotne okolnosti počinjenih prekršaja koje govore upravo o okrivljenikovom kontinuiranom protupravnom ponašanju u prometu, a o čemu zorno svjedoči i rješenje o nemogućnosti podnošenja zahtjeva za izdavanjem vozačke dozvole za period od 20. travnja 2022. do 20. travnja 2024. Protekom te dvije godine, tj., nakon dana 22. travnja 2024. okrivljenik je imao mogućnost polagati vozački ispit protekom obuke u autoškoli, te podnijeti zahtjev za izdavanjem vozačke dozvole, a što nije napravio, već je nastavio upravljati vozilom bez položenog vozačkog ispita bilo koje kategorije. Smatra da je mjera oduzimanja vozila upravo razmjerna počinjenim prekršajima, te da u konačnici nije zanemariva okolnost da je okrivljenik sam priznao da je točno da je preliminarnim testiranjem u njegovom organizmu utvrđena prisutnost droge, pa takvo ponašanje ne ukazuje na okrivljenikovu odgovornost za svoju obitelj i djecu koju spominje i kojima bi trebao biti uzor.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati.

7. Žalba tužitelja je osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud dao pogrešan razlog za ne oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao inkriminirane prilike te je, između ostaloga, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona. Činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, nije odlučna za odluku o oduzimanju vozila.

10. Nadalje, iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika i utvrdio sve odlučne činjenice, podcijenio je njihov značaj, budući da je okrivljenik dva puta pravomoćno kažnjavan za prekršaje iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je osim novčane kazne izrečena i kazna zatvora u trajanju od 15 dana, dakle da pokazuje naročitu upornost u činjenju najtežih prekršaja.

11. Dakle, imajući u vidu da je okrivljenik već u dva navrata kažnjavan za navedene prekršaje, od kojih jedanput i kaznom zatvora u trajanju od 15 dana, evidentno je da nikakve sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju tih djela. Počinjeni prekršaji spadaju u najteže prometne prekršaje i predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama koji prekršaji u svezi s ranijim ponašanjem dovode do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona.

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

13. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom povratniku na kojeg do sada izricane sve propisane vrste sankcija nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

14. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (članak 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).

15. Isto tako treba imati u vidu odredbu članka 229. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je izričito propisano da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

16. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.

17. Odlučujući o žalbi ovaj sud je našao da tužitelj osnovano smatra da je okrivljeniku trebalo umjesto uvjetne osude i za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izreći također novčanu kaznu, s obzirom na dosadašnju kažnjavanost za najteže prekršaje, pa je stoga ovaj sud prihvaćajući žalbu tužitelja okrivljeniku i za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu, smatrajući opravdanim navode žalbe tužitelja.

18. Zbog navedenih razloga, temeljem članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marcele Soljačić - Prester, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.