Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-935/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Cr- ljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić, protiv tuženi- ka OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Sav- ska cesta 32, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Op- ćinskog suda u Sisku poslovni broj P-367/2019-34 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-367/2019-34 od 26. listopada 2020., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 51.278,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je to navedeno u izreci presude (točka 1. Izreke), dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja (točka 3. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od ukupno 13.965,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana (točka 2. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom 3. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev.

2.1. Protiv te presude žali se i tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom 1. izreke, kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, i u djelu pod točkom 2. izreke, kojom je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalbe su osnovane.

4. Tužitelj tužbenim zahtjevom isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

5. Između stranaka nije sporno da je tuženik ugovorom o kreditu solemniziranim kod javnog bilježnika 16. travnja 2007. stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 56.800,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti tečajne liste banke važeće na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao taj iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39%, te da se korisnik kredita, ovdje tužitelj, obvezao kredit vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen tim ugovorom.

5.1. Nije sporno ni da je između stranaka sklopljen 19. siječnja 2016. Dodatak ugovora o kreditu broj 151109068923, kojim je izvršena konverzija iz CHF u EUR-o, kao i da je kredit otplaćen u cijelosti 2018.

6. Prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke 19. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZPK), a što tuženik osnovano ponavlja u žalbi.

7. Pri tome tuženik u bitnom tvrdi da je tužitelj prihvatio i s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu, a čime da je ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao isplatu više plaćenog iznosa i sklapanjem Dodatka da je umanjena glavnica duga.

8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

8.1. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

8.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

9. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

10. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također, ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

11. Za navesti je, a glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio, da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

12. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

12.1. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora, i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit, a time će prvostupanjski sud raspraviti i tuženikove prigovore iz točke 7. ove odluke.

13. Imajući u vidu navedeno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbe iz članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud postupiti po uputi iz ovoga rješenja te će nedvojbeno utvrditi je li osnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

15. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča