REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5114/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Leni Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Lene Ivančića i punomoćnice tuženika AV, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 935,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,51 eura od 01. prosinca 2006.,

- 1,20 eura od 01. travnja 2008.,

- 10,76 eura od 01. studenog 2008.,

- 11,95 eura od 01. siječnja 2009.,

- 13,58 eura od 01. veljače 2009.,

- 14,41 eura od 01. ožujka 2009.,

- 12,45 eura od 01. travnja 2009.,

- 12,17 eura od 01. svibnja 2009.,

- 9,11 eura od 01. lipnja 2009.,

- 6,42 eura od 01. srpnja 2009.,

- 7,44 eura od 01. kolovoza 2009.,

- 9,47 eura od 01. rujna 2009.,

- 8,31 eura od 01. listopada 2009.,

- 7,19 eura od 01. studenog 2009.,

- 9,77 eura od 01. prosinca 2009.,

- 12,21 eura od 01. siječnja 2010.,

- 14,78 eura od 01. veljače 2010.,

- 14,11 eura od 01. ožujka 2010.,

- 16,75 eura od 01. travnja 2010.,

- 17,32 eura od 01. svibnja 2010.,

- 19,61 eura od 01. lipnja 2010.,

- 33,53 eura od 02. srpnja 2010.,

- 28,96 eura od 01. kolovoza 2010.,

- 39,43 eura od 01. rujna 2010.,

- 33,91 eura od 01. listopada 2010.,

- 29,76 eura od 02. studenog 2010.,

- 42,38 eura 01. prosinca 2010.,

- 50,19 eura od 03. siječnja 2011.,

- 44,53 eura od 01. veljače 2011.,

- 45,36 eura od 01. ožujka 2011.,

- 41,29 eura od 01. travnja 2011.,

- 42,55 eura od 01. svibnja 2011.,

- 56,37 eura od 01. lipnja 2011.,

- 58,31 eura od 01. srpnja 2011.,

- 73,60 eura od 01. kolovoza 2011.,

- 68,05 eura od 01. rujna 2011.,

- 59,40 eura od 01. listopada 2011.,

- 59,10 eura od 01. studenog 2011.

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, radi prijeboja tražbine u iznosu od 102,65 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,15 eura od 01. siječnja 2007.,

- 2,29 eura od 01. veljače 2007.,

- 1,79 eura od 01. ožujka 2007.,

- 2,17 eura od 01. travnja 2007.,

- 4,52 eura od 01. svibnja 2007,

- 6,22 eura od 01. lipnja 2007.,

- 7,22 eura od 01. srpnja 2007.,

- 6,60 eura od 01. kolovoza 2007.,

- 5,84 eura od 01. rujna 2007.,

- 7,91 eura od 01. listopada 2007.,

- 8,27 eura od 01. studenog 2007.,

- 6,73 eura od 01. prosinca 2007.,

- 6,56 eura od 01. siječnja 2008.,

- 3,75 eura od 01. veljače 2008.,

- 1,16 eura od 01. ožujka 2008.,

- 3,93 eura od 01. svibnja 2008.,

- 5,65 eura od 01. lipnja 2008.,

- 3,33 eura od 01. srpnja 2008.,

- 7,03 eura od 01. kolovoza 2008.,

- 6,48 eura od 01. rujna 2008.,

- 3,99 eura od 01. listopada 2008.,

- 0,06 EUR od 01. prosinca 2008.,

pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.039,91 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 05. lipnja 2023. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od dana 29. rujna 2006. u iznosu od 14.740,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 935,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužiteljice od 26. rujna 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, ističući prigovor zastare te navodeći da tuženik nije mogao znati za rast tečaja CHF, a tužiteljica je bila upoznata s valutnim rizikom te je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Također navodi da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora pružio tužiteljici sve potrebne informacije. Također osporava potrošački status tužiteljice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.1. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 102,65 eura (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sve s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, kako je to specificirano podneskom tuženika od 10. listopada 2024.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3207534915/06 od 29. rujna 2006. (list 6-10), presliku otplatnog plana (list 11-20), presliku Potvrde o uplatama od 31. siječnja 2023. (list 21), presliku prometa po kreditu/specifikacija uplata (list 22-37, 73-78), presliku Nalaza i mišljenja vještaka Tkaleca (list 38-45), presliku promotivnog letka tuženika (list 72). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 171-174), te dokaz saslušanjem tužiteljice (list 195-196).

4. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 26. rujna 2024. s obzirom da tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogla preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3207534915/06 od 29. rujna 2006. na iznos od 14.740,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 60 mjeseci (članak 3. Ugovora), pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF te potrošačko svojstvo tužiteljice.

8. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

9. Sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

11. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 11. ožujka 2025. navodi da se sjeća kada je sklapala predmetni ugovor o kreditu s tuženikom radi kupnje osobnog vozila. Ponuđen joj je gotov formirani ugovor o kreditu isključivo s valutnom klauzulom u CHF o čijim odredbama nije mogla pregovarati s djelatnicima tuženika, niti su ju djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a shodno tome rasta rata kredita. Sredstva iz kredita je iskoristila za kupnju osobnog vozila kojeg je koristila isključivo u privatne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a shodno tome i rata kredita. Kredit je u cijelosti osobno otplatila.

12. Dakle i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da ju djelatnici tuženika nisu upozorili da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, te da nije mogla pregovarati s djelatnicima tuženika o niti jednoj odredbi kredita, već joj je ponuđen gotov formirani ugovor.

13. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti iskoristila za kupnju osobnog vozila kojeg je koristila isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

14. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice, Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 05. lipnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

15. U odnosu na prigovor zastare tuženika za preinačeni iznos, a za koji iznos je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, odnosno za koji iznos su izvršili tzv. nepravu preinaku, valja napomenuti da sukladno pravnom shvaćanju zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane dana 27. svibnja 2024. u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga je sud prigovor zastare tuženika i za navedeni iznos ocijenio neosnovanim.

16. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

17. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 09. srpnja 2024. proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. prosinca 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF (srednji tečaj Hrvatske narodne banke) važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 1.038,47 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika, odnosno ukupno 935,82 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike (-102,65 EUR). Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

18. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

19. U odnosu na prigovor tuženika radi prebijanja tražbine tuženika s tražbinom tužiteljice valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Niži tečaj od onog koji je bio početan nisu doveli do povrede interesa potrošača, uz napomenu da tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, pa kako tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju, nije ništa primila/stekla, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici. Također iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđen iznos od 935,82 eura glavnice koja uključuje i negativne razlike, a upravo taj iznos je i tužitelj postavio u svom konačno specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 26. rujna 2024. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

21. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 935,82 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 05. lipnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, za sastav podneska od 15. ožujka 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 09. travnja 2024. i 11. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x75 bodova, što ukupno iznosi 300 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 600,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 750,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 270,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.039,91 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

23. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podneska od 26. veljače 2024. s obzirom da isti ne prileži spisu te trošak izvansudskog vještačenja s obzirom da isto nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.