REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika RUŽIĆ d.o.o., Ružići 8, Jurdani 51213, OIB: 03467072845, zastupan po punomoćniku Mariu Vrtodušiću odvjetniku iz OD Vukić & partneri iz Rijeke, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pr-6/2022-38 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika Ružić d.o.o. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-6/2022-38 od 27. studenog 2024. u točki I. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 7.482,00 eura zajedno sa z.z. kamatom koja na iznos od 6.300 eura teče od 13. siječnja 2022., a na iznos od 1.182,00 eura počev od 27. studenog 2024. do isplate.

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja ČČ prihvaća se te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-6/2022-38 od 27. studenog 2024. ukida u točki II. I III. Izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja presuđeno je i riješeno je:

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

I.Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 7.482,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 6.300,00 eura teče počev od 13. siječnja 2022., a na iznos od 1.182,00 eura počev od 27. studenog 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.610,53 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. studenog 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznos od 10.788,07 eura kao i s zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 1.182,00 eura za razdoblje od 13. siječnja 2022. do 27. studenog 2024., te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se privremena mjera tužitelja – predlagatelja koja glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u iznosu od 60.000,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, tekućom na iznos od 60.000,00 kn od dana 27. prosinca 2021. godine pa do naplate, kao i radi osiguranja troškova parničnog postupka i postupka osiguranja, određuje se privremena mjera kao i radi osiguranja troškova parničnog postupka i postupka osiguranja, određuje se privremena mjera - zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti udio u njegovu vlasništvu br.kat. č. [katastarska čestica], br.kat. č. [katastarska čestica], br.kat. č. [katastarska čestica], br.kat. č. [katastarska čestica] sve upisane u k. o. [katastarska općina], broj zk. uloška: [broj ZK uloška] i br.kat. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], broj zk. uloška: [broj ZK uloška] , uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi ( članak 345. st. 1. točka 3. Ovršnog zakona).

Nalaže se provedba zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina iz toč. I zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji.

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

Zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti okončanja parnice radi naknade štete povodom štetnog događaja od dana 18. siječnja 2019. godine, koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija ( članak 350. st. 1. Ovršnog zakona). Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa privremenu mjeru."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točki I. i II. Izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku.

2.1. Smatra da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, a one koje su navedene u suprotnosti su s provedenim dokazima. Također da je povrijeđena i odredba članka 8. ZPP jer nije obrazloženo koje je činjenice prvostupanjski sud uzeo kao dokazane.

2.2. Iskaz svjedoka GČ drži u suprotnosti s tvrdnjama tužitelja te ističe činjenice koje su u suprotnosti s iskazom navedenog svjedoka.

2.3. Osporava način i vrijeme nastanka tužiteljeve ozljede te ističe kako rješenje iz upravnog postupka nije prethodno pitanje u ovom postupku.

2.4. Također, nedopuštenom smatra preinaku tužbenog zahtjevu poglavito po pitanju istaknutog prigovora zastare o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije uopće odlučivao.

2.5. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužba i tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Žalbu pravodobno podnosi i tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu djelomično u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen s iznosom od 3.306,07 eura te djelomično na dosuđene troškove odnosno nepriznati trošak po troškovniku koji se odnosi na izbivanje iz pisarnice i troškove upotrebe vlastitog automobila punomoćnika pa ističe žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Opravdava zatražene a nepriznate troškove liječenja navodeći da je operativni zahvat obavio u privatnoj bolnici a zbog toga što se inače na operativni zahvat redovnim putem preko HZZO čeka minimalno 6 mjeseci a on je radno sposobna osoba koja nema mogućnosti čekati preko 6 mjeseci na operaciju koja mu je nužno potrebna i koja mu poboljšava kvalitetu života te se u tom pravcu poziva i na mišljenje vještaka.

3.2. Pogrešnim smatra i stajalište prvostupanjskog suda u pogledu nepriznavanja troškova putovanja i računa za provedenu fizikalnu terapiju koju nije dobio preko HZZO.

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

3.3. Osporava primjenu materijalnog prava i u pogledu odmjerenih troškova i to onih koji se odnose na putne troškove odvjetnika za odlazak do Opatije kao i izbivanje iz pisarnice za svako ročište na kojima je punomoćnik bio.

3.4. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda preinači sukladno iznesenim navodima žalbe. Traži troškove podnesene žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava žalbene navode tuženika ističući da je žalba neosnovana, da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, da iskaz svjedoka GČ nije u suprotnosti s iskazom tužitelja te da su pogrešne interpretacije iskaza navedenog svjedoka.

4.1. Poziva se na upravni postupak i ono što je u njemu utvrđeno osporavajući pri tome navode tuženika iznesene u žalbi te ukazuje na postojanje pretpostavki instituta naknade štete.

4.2. Osporava troškove a tvrdnji je o opravdanosti dopuštenog preinačenja tužbenog zahtjeva te predlaže da se žalba tuženika odbije. Traži troškove odgovora na žalbu.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete zbog ozljede koju je pretrpio na radu na način da se pokušavajući oprati teretni automobil – cisternu poskliznuo na snijegu (koji je bio na cisterni) i pao s cisterne na betonski pod s visine od 3,7 m te pri tome zadobio teške tjelesne ozljede.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja da je do ozljeđivanja tužitelja došlo tijekom radnog vremena, tijekom obavljanja njegovog redovnog posla za tuženika, u prilog čemu je i utvrđenje iz rješenja HZZO od 20. lipnja 2022. te presude Upravnog suda u Rijeci US-I-871/22 od 30. studenog 2022. koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH USž-208/23 a koji postupak se vodio u upravnom sporu tužitelja Ružić d.o.o. protiv tuženika HZZO gdje je kao zainteresirana osoba sudjelovao i tužitelj ČČ, a u kojem je utvrđeno da se tužitelju ČČ priznaje ozljeda nastala dana 18. siječnja 2019. kao ozljeda na radu, da se radi o ozljedi temeljem koje tužitelj potražuje naknadu štete u ovom postupku. Nadalje, da obrazloženje odluke je Upravni sud zaključio da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto skladištara, da nije bio osposobljen za rad na siguran način, za rad na visini, te da je ozljeda tužitelja nastala prilikom pranja cisterne pri čemu nije bio osiguran užetom (sajlom) od pada s visine koji kod poslodavca ni nije bilo osigurano za te potrebe. Također, da je tužitelj posao uobičajeno obavljao za tuženika a od radne opreme da je imao gumene čizme, rukavice i nepropisni kombinezon, da je tužitelj pao s cisterne jer mu se noga poskliznula po rubu.

8.1. Prvostupanjski sud, nadalje utvrđuje da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 36 do 48 sati, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 do 20 dana i slabog intenziteta u trajanju od 35 do 45 dana te zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te da pravična novčana naknada za taj vid štete iznosi 1.700,00 eura.

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

8.2. Također, da je životni aktivitet tužitelja smanjen za 11 do 13% te da mu po tom osnovu (naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje) pripada iznos od 2.000,00 eura i s osnova straha iznos od 700,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta trajao 1 sat, sekundarni strah jače intenziteta 36 do 48 sati, sekundarni strah srednjeg intenziteta 2 do 3 tjedna te sekundarni strah slabijeg intenziteta 1-1,5 mjesec u vidu brige za ozdravljenje kao i briga za krajnje trajne posljedice.

8.3. Također, s osnova nagrđenja tužitelju je dosudio iznos od 1900 eura uzevši u obzir da je vještak naruženje ocijenio kao promjenu na desnom koljenu (ožiljci) kao naružen je lakog do srednjeg stupnja ovisno o ekspoziciji ožiljaka i dostupnosti pogledu trećih osoba 8godišnje doba, odjeća) pa tužitelj u svakodnevnom životu trpi bolove u kontaktu s ljudima te osjeća nelagodu koja predstavlja povredu njegovog prava na duševno zdravlje.

8.4. S osnove potrebe za tuđu pomoć i njegu sud je našao da bi novčana naknada iznosila 1.170,00 eura s tim što mu je tuđa pomoć trebala za 234 sata, a što bi po cijeni od 5 eura kolika je uobičajena cijena tuđe pomoći i njege iznosila 170 eura. Nadalje, po osnovi troškova puta i liječenja, a primjenom odredbe članka 1393. Zakona o obveznim odnosima, sud je po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. ZPP dosudio tužitelju iznos od 12 eura i to za troškove četiri pregleda koje, po iskazu tužitelja, isti obavio osobnim vozilom, na relaciji Klinika dr Nemeca – u mjestu stanovanja 6 km u oba smjera puta 0,50 eura/ km što ukupno iznosi 12 eura. S obzirom na utvrđenja u odnosu na sam mehanizam nastanka štetnog događaja prvostupanjski sud nalazi isključivu odgovornost tuženika te ističe da ne proizlazi osnovanim prigovor tuženika da bi tužitelj bio odgovoran, a niti suodgovoran za nastanak nezgode jer je isti svoj posao obavljao na uobičajeni način koristeći dužnu pažnju, a do nezgode je očito došlo zbog klizavosti cisterne koja je bila mokra tijekom pranja i činjenice što tužitelj nije bio osposobljen iz zaštite na radu kao i razloga što mu tuženik nije osigurao svu potrebnu opremu za obavljanje potrebnog zadatka, a nije mu niti zabranio rad iako je znao da se radi o visini bez dodatnog osiguranja. Mišljenja je da je tužitelj postupao s dužnom pažnjom prilikom te radne operacije pa je stav suda da tuženik nije uspio dokazati da bi do štetnog događaja došlo pod pretpostavkom iz članka 1067. ZOO, dakle uz isključivu ili djelomičnu krivnju tužitelja, pa je stav suda da je za navedeni štetni događaj odgovoran poslodavac tužitelja, da se u konkretnom slučaju radi o radu na visini pa samim tim i opasnoj djelatnosti s obzirom na složeni opisani proces rada pa da je poslodavac napravio propust pri razradi tehnologije jer nije osigurao da se radna operacija obavi bez povrede radnika, tj. Da smanji takvu mogućnost na što manju mjeru, a da je poslodavac dužan osigurati sigurne uvjete za rad u smislu odredbe članka 17. stavak 1. do 4. i članka 23. stavak 6. Zakona o zaštiti na radu i da je bio dužan posao organizirati ako treba i na način da nadređene zaposlenike nadzire i te da im čak zabrani rad ukoliko isti ne koriste propisana zaštitna sredstva i ne obavljanju posao sukladno pravilima struke, da je tužitelj povrijeđen za vrijeme radnog vremena tijekom obavljanja radnog zadatka pa proizlazi da tuženik odgovara tužitelju jer je kod njega u radnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o radu, a nesreću je doživio tijekom radnog vremena i tijekom radnog procesa na koji ga je uputio tuženik.

9. Prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koji bi u smislu članka 111. ZR i članka 24. ZZR otklonio njegovu odgovornost za naknadu

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

štete tužitelju te niti okolnosti da bi na strani tužitelja postojala bilo kakva odgovornost budući je isti upotrijebio dužnu pažnju koju bi upotrebljavao svaki radnik koji nije obučen iz zaštite na radu.

10. U odnosu na osnovanost osnove tužbe kao i način utvrđivanja činjenica odlučnih za ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 7., 219., 221. ZZP, članka 111. stavak 1. Zakona o radu, odredbe članka 1067. stavak 2. i 3., članka 1100., članka 1090., 29. i 19. Zakona o obveznim odnosima te članka 41. stavak 1. i članka 68. Zakona o zaštiti na radu.

O žalbi tuženika

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji pobija tuženik u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama za odluku kakvu je donio prvostupanjsku sud.

11.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je analizom svakog dokaza zasebno, svih zajedno kao i analizom cjelokupnog dokaza utvrdio odlučno činjenično stanje na kojem je utemelji svoju odluku.

11.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

12. Osnovano u žalbi tuženik ističe da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, no, po ocjeni ovoga suda samo u dijelu koji se odnosi na prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. No, odlučne činjenice u svezi s istaknutim prigovorom zastare moguće je utvrditi na temelju isprava i dokaza koji se nalaze u spisu, ali i u odnosu na koji prigovor valja ukazati na odredbe članka 190. i 191. ZPP kao i sudsku praksu.

13. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP.

14. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

15. Nadalje, čl. 191 st. 1. ZPP je propisano da je preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom drugim istoga članka je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

16. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (čl. 191. st. 1. ZPP). Ako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP).

Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na preostali dio postavljenog pravnog pitanja:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“, a koje pravno shvaćanje sadržajno predstavlja odgovor na preostali dio postavljenog pravnog pitanja.

17. U konkretnom slučaju preinaka tužbe je izvršena nakon provedenog vještačenja kojim je utvrđena visina nastale štete pa stoga se preinaka temelji na istoj činjeničnoj osnovi i u skladu s prethodno citiranim pravnim shvaćanjem, podnošenjem tužbe u ovom sporu prekinuta je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (povećanje zahtjeva) pa je prigovor zastare tuženika neosnovan.

18. Također tuženik u žalbi ukazuje na stajalište prvostupanjskog suda oko vezanosti prvostupanjskog suda za rješenje u upravnom postupku. Načelno je sud vezan za odluku upravnog tijela ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama pravomoćnosti te odluke o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), u nadležnosti je parničnog suda tako da stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana. Međutim, iz prvostupanjskog spisa je razvidno da je tuženik kao stranka sudjelovao u upravnom postupku.

19. Neovisno o tome prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti tužbe. Tvrdnje tužitelja oko vremena i nastanka predmetne štete suprotno žalbenim navodima potvrđena je upravo iskazima svjedoka GČ koji je u svom iskazu naveo da su i zastupnik z.z. tuženika kao i otac z.z. tuženika govorili o tome da je tužitelj stradao prilikom pranja cisterne (što je i inače radio), da nije bio osposobljen za rad na siguran način te rad na visini, da nije bio osiguran užetom (sajlom) od pada s visine, da nisu bilu na raspolaganju nikakve sigurnosne sajle, da je od radne opreme imao samo gumene čizme, rukavice i nepropusni kombinezon. O mehanizmu nastanka štete da su pričali i drugi zaposlenici kojima su za ozljede tužitelja te kako je tužitelj stradao pričali i z.z. tuženika i njegov otac.

20. Prvostupanjski sud stoga pravilno nalazi osnov za podnesenu tužbu o odredbama zakona o zaštiti na radu kojima je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

odgovornosti, da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, nadalje, odredbama članka 111. stavak 1. Zakona o radu te članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, pravilno zaključujući da se u konkretnom slučaju radi o opasnoj djelatnosti te pravilno nalazeći da nema pretpostavki za primjenu članka 367. stavak 1. i 2. ZOO odnosno članka 25. stavak 2. ZR-a.

21. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 1100. ZOO u svezi članka 19. stavak 1. ZOO te članka 1090. ZOO a s obzirom na utvrđenja oko okolnosti samog slučaja zaključio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti (za neimovinsku štetu) imajući u vidu da je svrha naknade štete da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetne radnje kao što je pravilno dosudio i imovinsku štetu koje s visina dosuđene naknade međutim žalbenim navodima ne osporava.

22. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika u odnosu na glavni zahtjev te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku da na ime naknade štete isplati iznos od 7.482,00 eura sa z.z. kamatom koja na iznos od 6.300,00 eura teče počev od 13. siječnja 2022. a na iznos od 1.182,00 eura počev od 27. studenog 2024. pa do isplate te presuditi kao u izreci presude.

O žalbi tužitelja

23. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. koju pobija tužitelj (odbijajući dio tužbenog zahtjeva) po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

24. Osnovan je, međutim, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tužitelj.

25. Tužitelj je, naime, odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio troškove puta i liječenja s obrazloženjem da je tužitelj imao dopunsko osiguranje te su troškovi ambulantnog pregleda i dijagnostičkih postupaka od 29. ožujka 2019. išli na teret HZZO a da nisu opravdani troškovi liječenja u privatnoj bolnici jer se na isto tužitelj odlučio sam, a što nije bilo medicinski indicirano jer za takve ozljede ne postoji hitna indikacija za operativni zahvat te da nema osnove da mu se dosudi takav trošak.

26. Opravdanost troškova liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama i s tim u vezi pravo oštećenika na naknadu štete izvan sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ovisi o okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja.

27. No, za osnovanost priznavanja tako nastalih troškova treba utvrditi činjenice da li je tužitelj pokušao liječenje u bilo kojoj medicinskoj ustanovi u RH koji ima ugovor s HZZ-om te da li ga je ijedna zdravstvena ustanova u RH koja se financira iz

Broj spisa: Gž R-22/2025-2

sredstava HZZO i vrši zahvat i terapije izvijestila da nije moguće u primjerenom roku i na odgovarajući način sanirati ozljedu tužitelja nakon čega bi tužitelj imao pravo javiti se i u privatnu bolnicu u kojoj se liječio. U svezi toga valja imati u vidu i odredbe pravilnika o pravima uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

28. Kako zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo moguće ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja te ukinuti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točka III. Izreke), ali posljedično tome i odluci o troškovima postupka o kojima će sud odlučiti konačnom odlukom imajući u vidu uspjeh stranka u postupku, dajući valjane razloge, kako o osnovi tako i visini troškova, ali odgovarajući i na žalbene navode tužitelja o troškovima koji nisu priznati utvrđujući da li se radi o delegaciji predmeta te eventualnom postojanju pretpostavki iz odredaba Zakona o sudovima kojima su regulirani troškovi delegacije. Također će se novom odlukom odlučiti i o zatraženim troškovima žalbi kao i odgovora na žalbu.

29. Nepobijano rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi ostaje neizmijenjeno.

30. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci presude, a na temelju članka 370. ZPP riješeno je kao u izreci rješenja.

U Slavonskom Brodu, 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić