Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-880/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama Aniti Vrkić i Ivi Vrkić, odvjetnicama iz Rijeke, Ante Starčevića 2, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6 i drugi, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2022-21 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2022-21 od 8. veljače 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku radi isplate novčanog iznosa od 7.078,62 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 65,24 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), utvrđeno je da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju radi isplate novčanog iznosa od 739,28 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju radi isplate novčanog iznosa od 411,67 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke), međusobno su prebijana utvrđena tražbina tužitelja iz točke I. izreke presude s osnova takozvanih pozitivnih tečajnih razlika i utvrđene tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz točke III. izreke ove presude s osnove takozvane negativne tečajne razlike te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 6.666,95 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.969,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužitelj odbijen s ostatkom zatraženog parničnog troška (st. VI. izreke).
2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu pod st. II. i III. izreke, u dijelu pod st. V. i u dijelu pod st. VI. izreke kojim je odbijen tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod stavcima I., IV., V. i VI. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.
3. Žalbe stranaka su osnovane.
4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 219. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer je provodio samo one dokazne prijedloge koje su stranke predložile (čl. 219. st. 1. ZPP), a nije povrijedio niti pravilo o teretu dokazivanja, na koju povredu ukazuje tužitelj u žalbi, jer je pobijanu presudu donio na temelju činjenica koje je u tužbi iznio i tijekom postupka dokazao tužitelj, te na temelju činjenica koje je u odgovoru na tužbu iznio te tijekom postupka dokazao tuženik.
5. Neosnovano stranke u žalbama ukazuju da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, jer je sud prvog stupnja činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 7.143,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koje potražuje s obzirom na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu. Nasuprot takvog tužbenog zahtjeva tuženik je istaknuo prigovor prijeboja po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika u iznosu do 1.150,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
9. Prvostupanjski je sud djelomično usvojio prigovor zastare tuženika te utvrdio da ne postoji potraživanje tužitelja u iznosu od 65,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, jer da se radi o iznosima koji su zastarjeli do dana podnošenja tužbe u predmetu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, a i u odnosu na prigovor prijeboja tuženika prvostupanjski je sud usvojio prigovor zastare koji je istaknuo tužitelj, jer da su u zastari iznosi iz prigovora radi prebijanja koji su dospjeli do 4. travnja 2007., do kada su zastarjela i potraživanja tužitelja, a sve s obzirom na okolnost da je 4. travnja 2012. podnesena tužba u kolektivnom sporu koja je prekinula zastaru za potraživanja koja do tada nisu zastarjela, a prema pravnom stajalištu suda prvog stupnja nisu zastarjela potraživanja koja su dospjela od 4. travnja 2007. nadalje.
10. Međutim, s obzirom na objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na sjednici od 31. siječnja 2022. prema kojem: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.", za nastupanje zastare kada se radi o tražbini tužitelja, kao potrošača, odlučno je samo je li tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
11. U odnosu na prigovor zastare tužitelja u odnosu na tražbine istaknute od strane tuženika kroz prigovor radi prebijanja, treba reći da se prema čl. 198. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja, a pretpostavke prijeboja su se sukladno čl. 195. ZOO ostvarile kada su obje novčane tražbine dospjele.
12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa glede zastare tražbine tužitelja, te zastare pojedinačnih tražbina iz istaknutog prigovora radi prebijanja tuženika, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, tako da je temeljem čl. 370. ZPP, trebalo ukinuti pobijanu presudu pod st. I., II., III., IV. i V. izreke te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
13. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, jer se radi o sporednom zahtjevu koji slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.
14. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja, uvažavaju sve navedeno u ovom rješenju, utvrditi je li koji dio tražbine tužitelja u zastari, kada se zastarni rok računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom predmetu. U odnosu na prigovor radi prebijanja koji je istaknuo tuženik, prvostupanjski će sud utvrditi je li s obzirom na vrijeme kada su se stekli uvjeti za prijeboj, a to je kada su se susrele dospjele tražbine stranaka, koja od tražbina tuženika iz prigovora radi prebijanja bila zastarjela (čl. 198. st. 1. ZOO, u vezi s čl. 195. ZOO), a pritom nije odlučno jesu li te tražbine bile zastarjele u vrijeme davanja izjave o prijeboju, odnosno isticanja prigovora prijeboja u odgovoru na tužbu (Rev- 2464/90 od 25. travnja 1991.).
15. Nakon što na taj način utvrdi koje od tražbina stranaka nisu u zastari, potrebno je provesti dopunsko financijsko vještačenje kako bi uzimajući u obzir preplate tužitelja, ali i iznose koje je manje platio zbog tzv. negativnog tečaja, utvrditi konačan iznos koji pripada tužitelju, s mjesečnim iznosima na koji teku zatezne kamate.
16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković
