Poslovni broj: Gž Ovr-769/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja BKS BANK AG, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika VERGO GRUPA d.o.o., Zagreb, Brdovečka 22, OIB: 30122813282, zastupanog po punomoćnici Maji Matijević, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1390/2024-5 od 4. srpnja 2024. i rješenja istog suda poslovni broj Ovr-1390/2024-14 od 21. kolovoza 2024., 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrđuju se rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1390/2024-5 od 4. srpnja 2024. i poslovni broj Ovr-1390/2024-14 od 21. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-1390/2024-5 od 4. srpnja 2024. pod točkom I. izreke, sud je odredio ovrhu na temelju prijedloga za ovrhu od 18. lipnja 2024. Pod točkom II. izreke, naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.081,81 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana. Pod točkom III. izrek,e odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka za iznos 331,80 eura. Pod točkom IV. izreke, naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb da upiše zabilježbu ovrhe.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-1390/2024-14 od 21. kolovoza 2024. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 25. srpnja 2024.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1390/2024-5 od 4. srpnja 2024. i rješenja o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe poslovni broj Ovr-1390/2024-14 od 21. kolovoza 2024., žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), kao i zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 2., ,7., 8. i 9. OZ-a, s prijedlogom da se preinače shodno žalbenim navodima, podredno ukinu i obustavi ovrha. Žalitelj potražuje i trošak za sastavljanje žalbi.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. Žalbe nisu osnovane.

3. U odnosu na žalbu ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 1390/2024-5 od 4. srpnja 2024. ističe se sljedeće:

3.1. Ovršna isprava u ovom predmetu je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, koji je ovjeren dana 2. listopada 2018. od strane javnog bilježnika Branka Jakića, pod poslovnim brojem OV- 14086/2018, na koji je ovlašteni vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ivan Jakić, temeljem članka 5. Sporazuma i članka 54. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16 i 57/22 - u daljnjem tekstu: ZJB) i na zahtjev ovrhovoditelja, stavio potvrdu ovršnosti na Sporazum, čime je Sporazum sa danom 14. svibnja 2024. godine postao ovršna isprava u smislu članka 23. OZ-a.

3.2.. Sukladno članku 23. točki 5. OZ-a, ovršna isprava je, među ostalim i ovršna javnobilježnička isprava, dok je sukladno članku 28. stavku 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

3.3.. Nadalje, člankom 59. stavkom 1. ZJB propisano je da potvrđena (solemnizirana) privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. tog Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

3.4. Prema članku 29. stavku 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

3.5. U skladu s tom obvezom i u javnobilježničkom aktu mora biti tako određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća dužne činidbe da je na temelju takve isprave moguće odrediti i provesti ovrhu.

3.6. Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citirane zakonske odredbe, kao i odredbe članka 54. stavka 1. ZJB, jer je u njima određen predmet, vrsta opseg i vrijeme dospijeća činidbe, a predmetni javnobilježnički akti sadrži obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, kao i izjavu ovršenika o tome da se na temelju tih akata može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

3.7. Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe.

3.8. Tvrdnje ovršenika iznesene u žalbi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer isto po svom sadržaju udovoljava uvjetima iz članka 41. OZ-a, te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom, koja nije ukinuta, preinačena, ni na drugi način stavljena izvan snage niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka.

3.9. U odnosu na tvrdnje ovršenika gdje ističe da bi ovrhovoditelj, radi namirenja tražbine koja je predmet ovog postupka i koja je navodno namirena još 2022., pokrenuo četiri ovršna postupka i dva postupka osiguranja tražbine prisilnim založnim pravom, i to na ukupno devet nekretnina, ističe se da je u smislu odredbe članka 5. stavka 1. i 2. OZ-a izbor predmeta i sredstava ovrhe na ovrhovoditelju koji je u okviru Zakonom predviđenih sredstava i predmeta ovrhe slobodan izabrati sredstva i predmete ovrhe, pri čemu je za dodati da s tim u svezi ovrhovoditelj može pokrenuti i više ovršnih postupaka, odnosno postupaka osiguranja. Stoga nije osnovan prigovor litispendencije u situaciji kada se vodi više ovršnih postupaka radi naplate iste tražbine ali na različitim predmetima i sredstvima ovrhe (Članak 381. ZPP-a u svezi sa člankom 81. stavkom 2. OZ-a).

3.10. U odnosu na žalbeni navod ovršenika koji se odnosi na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. OZ-a (ovršenik osporava ovlaštenje ovrhovoditelja da zahtijeva ispunjenje tražbine od ovršenika te postojanje i visinu tražbine ovrhovoditelja) upućuje se prvostupanjski sud da postupi sukladno članku 52. OZ-a i uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom na to da ovršenik osnovanost žalbe nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

4. U odnosu na žalbu ovršenika protiv rješenja o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe ističe se sljedeće:

4.1. Odredbom članka 65. stavka 1. i stavka 2. OZ-a propisani su razlozi za odgodu ovrhe koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu pa je tako stavkom 1. navedenog članka OZ-a propisano da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

4.2. Nadalje, u konkretnom slučaju egzistira pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, s obzirom na to da je ovršenik podneskom od 25. srpnja 2024. podnio žalbu u kojoj ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, odnosno žalbu iz čl. 52. OZ, zbog čega je ispunjen jedan od posebnih uvjeta za odgodu ovrhe.

4.3. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u predmetnom slučaju nije ispunjen osnovni uvjet za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije dokazao s odgovarajućim stupnjem vjerojatnosti da bi on provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, da bi sud mogao ovrhu odgoditi, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi pretrpio takvu štetu koju kasnije ne bi mogao nadoknaditi ili bi to mogao uz nerazmjerne poteškoće odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada je o nenadoknadivoj šteti riječ, radi se o pitanju zašto ovršenik štetu koja bi mu nastala ukoliko se ovrha ne bi odgodila ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja u slučaju da uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4.4. Nadalje, provedbom konkretne ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe iste, a koju ovrhovoditelj u svakom slučaju ima pravo zahtijevati za ostvarenje svoje dospjele novčane tražbine, odnosno gubitak nekretnina na kojima se provodi ovrha ishod je svakog ovršnog postupka na nekretnini radi namirenja novčane tražbine pa se radi o šteti koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku.

4.5. Također, ukazuje se na činjenicu da je ovršenik stekao nekretnine opterećene založnim pravom, te je stoga mogao i morao biti svjestan da iste mogu biti predmetom ovršnih postupaka radi namirenja tražbina založnih vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja. Pri tome treba istaknuti da redovna posljedica ovrhe, ne može predstavljati osnovu za odgodu ovrhe jer bi se time dovela u pitanje svrha i smisao provedbe ovrhe, ali i instituta odgode koji je predviđen za one iznimne situacije u kojim ovršenicima provedbom ovrhe nastaje štete koja je teža od uobičajene.

4.6. Za istaći je da ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim, a ponajmanje izvjesnim da u slučaju proglašenja ovrhe nedopuštenom neće moći vratiti ono što je ovrhovoditelj eventualno neosnovano stekao ovrhom, jer je ovrhovoditelj u predmetnom postupku banka, koja kao pravna osoba i financijska institucija neprijeporno raspolaže određenim novčanim sredstvima, zbog čega i ovaj drugostupanjski sud smatra da će ovršenik u slučaju eventualnog proglašenja ovrhe nedopuštenom zasigurno biti u mogućnosti vratiti zaplijenjena mu sredstva.

5. S obzirom na navedeno obje žalbe ovršenika, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić