Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-204/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-492/2019-80 od 23. listopada 2024., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-492/2019-86 od 10. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-492/2019-80 od 23. listopada 2024., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-492/2019-86 od 10. siječnja 2025., u točki II. i III. izreke.

II. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„ I Tuženik je dužan tužiteljici s naslova ostatka naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplatiti iznos od 2.300,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 2.300,69EUR do zatraženih 2.845,58 EUR, odnosno za iznos od 544,89EUR, kao neosnovan. III Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.899,22EURsa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2024.do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“

1.1. Prvostupanjski sud je ispravio citiranu presudu svojim rješenjem od 10. siječnja 2025. čija izreka glasi:

„Ispravlja se presuda ovog suda posl. br. Pn-492/2019-80 od 23. listopada 2024. u izreci presude u točci III u drugom redu tako da umjesto iznosa "2.899,22" treba stajati "2.979,22", te u obrazloženju presude u točci 32. u drugom redu tako da umjesto iznosa "2.899,22" treba stajati "2.979,22", te u točci 33. u desetom redu tako da umjesto iznosa "3.150,00" treba stajati "3.250,00" i u jedanaestom redu tako da umjesto iznosa "2.520,00" treba stajati "2.600,00", a u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.“

2. Protiv točke II. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 7. studenog 2024. ne navodeći izričito zakonske razloge te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa navodima žalbe te potražuje trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5.1. Kako tužiteljica nije podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud pobijanu odluku ispitao u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je ocijenio kako prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Tužiteljica tužbom zahtijeva naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a vezano uz povrede koje je zadobila u prometnoj nezgodi 29. svibnja 2015. i koju prometnu nezgodu je skrivio osiguranik tuženika. Konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 2.845,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2016. do isplate.

6.1. Tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali je osporio isključivu odgovornost svoga osiguranika za štetni događaj te je osporio i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zakonske zatezne kamate, a u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva je istaknuo prigovor zastare.

6.2. Nesporno je između stranaka da se 29. svibnja 2015. oko 7,50 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužiteljica kao vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka] i vozač vozila osiguranog kod tuženika reg. oznake [registarska oznaka]. Do prometne nezgode je došlo na način da je osiguranik tuženika upravljao vozilom desnom prometnom trakom za ravno južnog kolnika [adresa] u smjeru istoka te je dolaskom do raskrižja sa [adresa] naletio prednjim dijelom svog vozila na stražnju stranu vozila kojim je upravljala tužiteljica istim prometnim trakom istog kolnika u istom smjeru te je u trenutku nezgode usporavala svoje vozilo zbog zaustavljanja kolone vozila ispred sebe. Također je nesporno da je u mirnom postupku tuženik tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio iznos od 5.000,00 kuna, odnosno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.) iznos od 663,61 euro.

6.3. Tuženik je osporio isključivu odgovornost svog osiguranika za štetni događaj jer da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom. U odnosu na navedeno provedeno je kombinirano vještačenje po stalnim sudskim vještacima Nevenu Erešu i dr. Josipu Škaviću te je utvrđeno da je tužiteljica vezano uz dinamiku štetnog događaja utvrđenu ozljedu u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice mogla zadobiti bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio prigovor doprinosa tužiteljice u štetnom događaju, a time i u nastaloj šteti.

6.4. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipović-Čuburi, kirurgu, dr. Dušanu Vuletiću, neuropsihijatru, i dr. Goranu Roiću, radiologu, te je na temelju medicinske dokumentacije utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu istegnuća mišića vratne kralježnice te da postoji instabilitet vratne kralježnice pri inklinaciji C4-C5 i dorzopozicija pri reklinaciji.

6.5. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. u svezi s člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

6.6. Na temelju medicinskog vještačenja prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta osam dana i slabijeg intenziteta 45 dana, da je trpjela primarni strah koji je bio kratkotrajni i intenzivan, sekundarni strah vezan uz tjelesne ozljede jačeg intenziteta u trajanju jedan dan, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta 14 dana i kasni strah u vidu nelagode i bojazni pri učestvovanju u prometu koji je trajao mjesec dana. Kod tužiteljice da je zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 5% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice, bolovima u vratu i ramenima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela te kod dužeg stajanja.

6.7. Prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete, a primjenom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a prvostupanjski sud je mišljenja da tužiteljici po osnovu kriterija pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti pripada iznos od 2.853,00 eura kao pravična novčana naknada.

6.8. U odnosu na imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je utvrdio da joj je ista bila potrebna dva sata dnevno kroz 14 dana, te jedan sat dnevno kroz 14 dana, odnosno 42 sata ukupno, te je za svaki sat tužiteljici priznao iznos od 2,65 eura, odnosno ukupno sukladno članku 1095. ZOO-a iznos od 111,30 eura.

6.9. Po mišljenju prvostupanjskog suda ukupno tužiteljici treba priznati po osnovu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.964,30 eura, od kojeg iznosa je odbijen iznos plaćenog prije podizanja tužbe od 663,61 euro, pa je tužiteljici dosuđen iznos od 2.300,69 eura, dok je odbijena s iznosom od 544,89 eura.

6.10. Na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva 27. kolovoza 2016. pa do isplate sukladno članku 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.).

6.11. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP- a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za trošak medicinskog vještačenja.

7. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela presude, dakle protiv točke II. izreke i protiv točke III. izreke (odluke o naknadi parničnog troška) s tim što je u odnosu na dosuđeni parnični trošak podnijela i prijedlog za ispravak presude koji je prvostupanjski sud uvažio u dijelu u kojem je ispravak zatražen. Odluka o ispravku prvostupanjskog suda postala je pravomoćna. Međutim, na taj način nisu u cijelosti kompenzirani žalbeni razlozi koji se odnose na odluku o trošku obzirom da je tužiteljica osporila odluku o trošku u dijelu u kojem joj isti nije priznat, dakle povrh onog što je priznato prvostupanjskom odlukom i na koji dio se odnosio i prijedlog za ispravak.

7.1. I točku II. i točku III. izreke pobijane odluke tužiteljica osporava zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7.2. U odnosu na odbijajući dio sadržan u točki II. izreke presude, a kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 544,89 eura, tužiteljica ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno izračunao visinu štete jer da je tužiteljičin zahtjev trebalo priznati u cijelosti, odnosno da se kod primjene Orijentacijskih kriterija za izračun neimovinske štete ne može isti izvršiti samo matematički, već da je potrebno uzeti u obzir i cjelokupni štetni događaj, te okolnosti koje su specifične za svakog oštećenika, kao što je brojnost ozljeda, vrste ozljeda, lokalitet ozljeda, duljina trajanja liječenja, dob oštećenika, zanimanje oštećenika i sl. Pri tome se tužiteljica pozvala na niz odluka drugih županijskih sudova u kojima je izraženo isto mišljenje, dakle da se prilikom utvrđivanja i dosuđivanja pravične novčane naknade za neimovinsku štetu moraju posebno ocijeniti sve specifičnosti i posebne okolnosti svakog pojedinog slučaja, a ne primjenjivati neku vrstu matematičke formule.

7.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući izmijenjene Orijentacijske kriterije, utvrdio visinu neimovinske štete prema kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih bolova zbog trajnih smanjenja životnih aktivnosti, te je vodio računa o svim specifičnostima i okolnostima konkretnom slučaja. Duljina i intenzitet trajanja fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duljina liječenja i način liječenja te trajno smanjenje životnih okolnosti, ne opravdavaju utvrđenje da bi tužiteljici pripadao veći iznos od onog koji je utvrdio prvostupanjski sud kao primjeren. Isto tako, pravilno je dosuđen i iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu polazeći od nalaza i mišljenja vještaka uz primjenu članka 223. stavak 1. ZPP- a.

7.4. U odnosu na odluku o naknadi parničnog troška tužiteljica smatra da joj je prvostupanjski sud trebao priznati trošak devet podnesaka po Tbr. 8.4. Tarife, a ne osam podnesaka kako joj je priznao jer da su svi podnesci koje je ona podnijela bili nužni i potrebni za zastupanje interesa tužiteljice.

7.5. Po ocjeni ovog suda, a polazeći od troškovnika tužiteljice uz primjenu Tarife i članka 155. stavak 1. ZPP-a, proizlazi da je prvostupanjski sud tužiteljici priznao nagradu i za podneske koji nisu bili potrebni za vođenje postupka (kao što su npr. podnesci od 27. kolovoza 2018. i 24. rujna 2018. uz koje se dostavlja određena dokumentacija, a koja je mogla biti dostavljena i bez opširnog podneska i odjednom), ali kako žalbu podnosi tužiteljica, to ovaj sud ne može preinačiti odluku o trošku jer bi to bilo na štetu tužiteljice koja je jedina podnijela žalbu, odnosno suprotno članku 374. ZPP-a.

7.6. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tužiteljice te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a u točkama II. i III. izreke.

8. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković