Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-94/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri u Zagrebu, protiv ovršenice ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tihana Ana Reljić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-737/2024-7 od 17. listopada 2024., dana 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o., preinačuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-737/2024-7 od 17. listopada 2024. u točki I izreke u dijelu u kojem je odgođena je ovrha i prekinuto postupanje do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenica upućena te u točki II izreke te se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 23. rujna 2024. odbija kao neosnovan.

II Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o. protiv zaključka sadržanog u rješenju Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr- 737/2024-7 od 17. listopada 2024. kojim je ovršenica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha i ovršenica je upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i o tome dostavi dokaz sudu i prekinuto je postupanje do okončanja te parnice ili ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu (točka I izreke) i određeno je da će se postupanje nastaviti ako ovršenica ne postupi po točki I izreke (točka II izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj navodeći da se žali zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je prijedlog za ovrhu nedopušten jer da u bitnom sadržajno odgovara ranijim prijedlozima ovršenice za odgodu ovrhe o kojima je pravomoćno odlučeno. Smatra da ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje subjektivnog uvjeta iz odredbe čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona, što je bila dužna učiniti. Navodi da sud zanemaruje da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno i da ovršenica više nije vlasnica nekretnine. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

U odnosu na točku I izreke ovog drugostupanjskog rješenja

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ), ovaj viši sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

5. Prvostupanjski sud je odgodio je ovrhu na nekretnini ovršenice uz obrazloženje da je presudom tog suda poslovni broj P-655/17 od 11. lipnja 2021. proglašena nedopuštenom ovrha poslovni broj Ovr-1624/2017 koja se temelji na istim ovršnim ispravama kao i ova ovrha. Također se ističe da je predmet ovrhe četverosoban stan pa da je stoga upitno obeštećenje koje bi ovršenica ostvarila u mogućoj protuovrsi.

6. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a). Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

8. Ovršenica je protiv rješenja o ovrsi izjavila žalbu iz čl. 53. OZ-a te je upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čime je ispunjena jedna od dvije pretpostavke predviđene odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.

9. Međutim, prema ocjeni ovog suda, nije ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe propisana odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

10. Naime, u prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenica je navela da joj nenadoknadiva šteta prijeti jer ju ovrhovoditelj želi iseliti iz stana u kojem živi, da su joj računi blokirani, da je udovica s četvero djece od kojih se neka školuju te da se bori s ovrhovoditeljem i njegovim nezakonitim pokretanjem ovrha.

10.1. Pritom ovršenica ne iznosi druge razloge o tome kakvu bi konkretnu štetu trpjela provedbom ovrhe, a niti da bi ona bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Bez navođenja u čemu bi se ta šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg te štete – ne može se zaključiti da bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

11. Naime, svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu. Pritom treba reći da je ovršenica dobrovoljno založila predmetnu nekretninu radi namirenja duga ovrhovoditelja. Dakle, sklapanjem založnog ugovora ovršenica je ujedno dragovoljno pristala na mogućnost da, u slučaju da dug bude nenamiren o dospijeću, provedbom predmetne ovrhe ostane bez prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a time dakle i bez prava stanovanja u nekretnini.

12. S tim u vezi, treba reći i to da je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-234/2023-2 od 29. travnja 2024. potvrđeno rješenje o dosudi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-608/2022-27 od 24. listopada 2023. Dakle, rješenje o dosudi kojim je ovrhovoditelju dosuđena nekretnina na kojoj se provodi ovrha u ovom postupku je postalo pravomoćno te je ovrhovoditelj sada upisan kao vlasnik nekretnine.

13. Prvostupanjski sud se u pobijanom rješenju ne poziva na odredbe čl. 65. OZ- a, dakle na odredbe koje propisuju pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika nego se poziva na odredbe čl. 70. i 71. OZ-a kojima je uređeno trajanje odgode ovrhe. Također, prvostupanjski sud svoju odluku pretežito temelji na presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P-655/17 od 11. lipnja 2021. kojom je proglašena nedopuštenom ovrha koja se pred tim sudom vodila pod poslovnim brojem Ovr- 1624/17, na temelju istih ovršnih isprava kao i ova ovrha. Međutim, uvidom u sustav eSpis, utvrđeno je da je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 827/2022 od 24. listopada 2024. ukinuta navedena presuda poslovni broj P-655/17 te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje općinskom sudu.

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe odbiti kao neosnovan kao što je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku II izreke ovog drugostupanjskog rješenja

15. Sukladno odredbi čl. 10. st. 3. OZ-a odluke u ovršnom postupku i postupku osiguranja donose se u obliku rješenja ili zaključka, dok je odredbom čl. 10. st. 4. OZ- a propisano da zaključkom sud izdaje nalog sudskom ovršitelju ili Agenciji za provedbu pojedinih radnji te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima kad je to izrijekom predviđeno tim zakonom.

16. Nadalje, sukladno odredbama čl. 52. OZ-a odluka o upućivanju u parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa donosi se u obliku zaključka, dok sukladno odredbi čl. 11. st. 5. OZ-a protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

17. Iako je prvostupanjski sud odluku o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pogrešno donio u obliku rješenja umjesto u obliku zaključka, sukladno citiranim odredbama OZ-a, to ne daje pravo stranci da, protivno odredbama OZ-a, izjavi žalbu protiv zaključka.

18. S obzirom na sve navedeno, proizlazi da predmetna žalba koja je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti (dakle, i protiv zaključka sadržanog u pobijanom rješenju), nije dopuštena protiv onog dijela rješenja kojim je ovršenica upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je istu u tom dijelu trebalo na temelju čl. 380. toč. 1. ZPP-a u vezi čl. 11. st. 5. OZ-a i čl. 21. st. 1. OZ-a odbaciti kao nedopuštenu (točka II izreke ovog rješenja).

U Velikoj Gorici 26. ožujka 2025.

Sudac

Goran Škugor