Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. SJ i II-okr. TJ, zbog prekršaja iz članka 78. stavka 1. točke 1., 3. i stavka 2., 3., članka 85. stavka 1. točke 15. i stavka 2., 3. Zakona o morskom ribarstvu (NN 62/17,14/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Lastovu od 4. siječnja 2023., broj: 11. Pp-524/2022, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na I-okr. SJ u točkama 1., 2., 3. izreke na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) protiv I-okr. SJ

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da bi

počevši od 20:17 sati dana 3.8.2021. do 5:11 sati dana 4.8.2021. u akvatoriju ribolovne zone G7 na pozicijama uokolo 0,38 NM u smjeru Z od otoka Bratin i 0,7 NM u smjeru JJZ od najjužnije točke otoka Mrčara, uz koordinate 42°44´48.74 N i 016°47´07.50 E, (najbliže naseljeno mjesto Ubli), odnosno u području opisanom u čl. 2. Zakona o proglašenju Parka prirode Lastovsko otočje (NN 111/06) plovilom m/b SREBROPRUGAC vanjske oznake ST R 163 bio obavljan gospodarski ribolov alatom okružujuća mreža plivarica – srdelara, a da takav tip ribolova zbog korištenog alata na odgovara popisu alata dozvoljenih za korištenje u navedenom području sukladno čl. 11. Pravilnika o obavljanju ribolova u zaštićenim područjima, posebnim staništima i područjima s posebnom regulacijom ribolova (NN 125/2020), odnosno da je navedeni tip ribolova dodatno ograničen po čl. 2. st. 6. istog Pravilnika, prihvaćajući odredbe Pravilnika o unutarnjem redu Parka prirode Lastovsko otočje (NN 154/09 – dalje PURLO-a) iz čl. 17. jer korišteni alat ne spada u vrste i količine tradicionalnih ribolovnih alata iz čl. 20. PURLOa, i da je u pripadajuću evidenciju ribolova HRVLOG210694087 upisana ribolovna operacija okružujućom mrežom plivaricom srdelarom, sa pripadajućom iskrcajnom količinom ulova (inćun 61,00kg, plavica 677,00 kg i srdela 49,00 kg) koja je prodana po prodajnom listu HRVSN2146060873 za kuna, odnosno da se po opisanoj zgodi postupilo suprotno čl. 25. st. 2. i 3. Zakona o morskom ribarstvu (NN 62/17, 130/17, i 14/19 – dalje ZOMR), i suprotno čl. 42. st. 1. toč. (a) i čl. 3. st. 1. toč. (e) Uredbe 1005/2008,

čime bi postupila u suprotnosti s odredbom članka 25. stavka 2. i 3. Zakona o morskom ribarstvu, kažnjivo po članku 78. stavku 1. točki 3. i stavku 3. Zakona,

2. da bi

počevši od 20:17 sati dana 3.8.2021. do 5:11 sati dana 4.8.2021. u akvatoriju ribolovne zone G7 na pozicijama uokolo 0,38 NM u smjeru Z od otoka Bratin i 0,7 NM u smjeru JJZ od najjužnije točke otoka Mrčara, uz koordinate 42°44´48.74 N i 016°47´07.50 E, (najbliže naseljeno mjesto Ubli), u području ograničenog ribolova plovilom m/b SREBROPRUGAC vanjske oznake ST R 163 1, bila izvedena i navigacija brzinom manjom od minimalno dopuštene, suprotno odredbi čl. 50. st. 4. toč. (b) Uredbe 1224/2009,

čime bi postupila u suprotnosti s odredbom članka 15. stavka 7. Zakona o morskom ribarstvu, kažnjivo po članku 85. stavku 1. točki 15. i stavku 3. Zakona,

3. da bi

dana 4.8.2021. u mjestu Vela Luka u evidenciju ulova HRVLOG210694087 bila upisana procijenjena količina ulova zadržanog na plovilu (plavica 1000,00 kg) odnosno više za 10% od iskrcane količine ulova za sve vrste (plavica 677,00 kg, inćun 61,00 kg i srdela 49,00 kg) upisane u iskrcajnu deklaraciju HRVLAN210694087, odnosno da upis procijenjenih količina ulova izveden suprotno odredbi iz čl.14. st. 3. Uredbe Vijeća (EZ) br.1224/2009, - dana 4.8.2021. u mjestu vela Luka u evidenciji ulova HRVLOG210694087 upisana procijenjena količina ulova zadržanog na plovilu (plavica 1000,00 kg) odstupa više od 10% od iskrcane količine ulova za sve vrste (plavica 677,00 kg, inćun 61,00 kg i srdela 49,00 kg) upisane u iskrcajnu deklaraciju HRVLAN210694087, odnosno da upis procijenjenih količina ulova izveden suprotno obavezi iz članka 14. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, - dana 4.8.2021. u mjestu Vela Luka u evidenciju ulova HRVLOG210694087 nisu upisane količine ulova zadržanog na plovilu, po vrstama, u kilogramima žive mase u trenutku izlaska iz tog područja ili prije uplovljavanja u luku, odnosno navedena evidencija ulova ne sadrži kasnije iskrcani teret od 61,00 kg inćuna i 49,00 kg srdele što je suprotno obavezi iz članka14. stavka 5. točke iii Uredbe 1224/2009, -dana 6.8.2021. u 12:50 sati u mjestu Split istekao je rok da se elektroničkim putem pošalje iskrcajna deklaracija u roku (od 48 sati) propisanom člankom 32. Uredbe 404/2011, a što je utvrđeno po evidenciji vaganja HRVWE2106230669 od 4.8.2021. u 12:50 sati; iskrcajnoj deklaraciji HRVLAN210694087 koja je upisana dana 7.8.2021. u 06:44 sati,

čime bi postupila u suprotnosti s odredbom članka 42. stavka 1. točke (a) i članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br.1005/2008, kažnjivo po članku 78. stavku 1. točki 3. i stavku 3. Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. žalba tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, postala je bespredmetna u odnosu na I-okr. SJ za prekršaje iz točke 1., 2., 3. izreke prvostupanjske presude.

III. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, a po službenoj dužnosti, preinačuje se izreka prvostupanjske presude u odnosu na II-okr. TJ u točki 2., te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) II-okr. TJ

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

2. da bi

počevši od 20:17 sati dana 3.8.2021. do 5:11 sati dana 4.8.2021. u akvatoriju ribolovne zone G7 na pozicijama uokolo 0,38 NM u smjeru Z od otoka Bratin i 0,7 NM u smjeru JJZ od najjužnije točke otoka Mrčara, uz koordinate 42°44´48.74 N i 016°47´07.50 E, (najbliže naseljeno mjesto Ubli), u području ograničenog ribolova plovilom m/b SREBROPRUGAC vanjske oznake ST R 163 1, bila izvedena i navigacija brzinom manjom od minimalno dopuštene, suprotno odredbi čl. 50. st. 4. toč. (b) Uredbe 1224/2009,

čime bi postupio u suprotnosti s odredbom članka 15. stavka 7. Zakona o morskom ribarstvu, kažnjivo po članku 85. stavku 1. točki 15. i stavku 2. Zakona o morskom ribarstvu (NN 62/17, 130/17, 14/19, 30/23),

IV. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, je bespredmetna u navedenom dijelu.

V. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Uslijed odluke pod točkama III. - V. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaje činjenično i pravno opisane u točki 1. i 3. izreke prvostupanjske presude II-okr. TJ, uz primjenu članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 132,72 eura (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa), a koju je II-okrivljenik dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, a ako II-okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Lastovu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 kn, te II-okr. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kn, zbog prekršaja iz članka 78. stavka 1. točke 1., 3. i stavka 2., 3., članka 85. stavka 1. točke 15. i stavka 2., 3. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je sud prilikom počinjenja radnje pod točkom I. optužbe propustio uzeti u obzir vrijednost stečenu počinjenjem prekršaja u visini od 2.280,65 kn, da bi zbroj ukupno izrečenih novčanih kazni za sve počinjene prekršaje, šest prekršaja, iznosio svega 2.400,00 kn, te nije poštovao načelo iz čl. 33. stavka 2. PZ-a da se za fizičku osobu obrtnika ne može izreći novčana kazna u iznosu manjem od 130,00 eura. Sud je utvrdio kazne za počinjene prekršaje koje su ispod propisanog minimuma, bez da su navedene olakotne okolnosti, odnosno drugi razlozi koji utječu na visinu kazne, te nije poštivano načelo iz čl. 33. stavka 10. PZ-a da se za prekršaje iz točke I. i III. optužbe za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije (čl. 44. st. 2. Uredbe 1005/2008) utvrđen iznos izračuna novčane kazne, taj obračun primijeni za utvrđivanje iznosa kazne, iako je takav obračun stavljen u optužni prijedlog, a presuda ne sadrži obrazloženje po kojem takav izračun nije primijenjen. Također, sud nije prikazao novčani iskaz vrijednosti visine kazne u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, obzirom da se ne primjenjuje dvojno iskazivanje pojedinačne novčane kazne, odnosno nije primijenjeno pravilo dvojnog iskazivanja u tijelima javne vlasti.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na I-okr. SJ za prekršaje pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, te u odnosu na II-okr. TJ za prekršaj pod točkom 2. izreke, dok je žalba neosnovana u odnosu na II-okr. TJ u odnosu na prekršaje pod točkama 1. i 3. izreke.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, po službenoj dužnosti, našao da se protiv I-okr. SJ u odnosu na prekršaje iz članka 78. stavka 1. točke 1., 3. i stavka 3., članka 85. stavka 1. točke 15. i stavka 3. Zakona o morskom ribarstvu pod točkama 1., 2., 3. izreke pobijane presude prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od dana počinjenja prekršaja 4. kolovoza 2021., te 6. kolovoza 2021., proteklo više od tri godina, pa je u skladu s odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka, budući u predmetima u kojima je propisana za prekršaj novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga – članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, zastarni rok je tri godine (kod prekršaja počinjenih nakon 1. lipnja 2013.), te je stoga valjalo po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona preinačiti presudu na način da se protiv I-okr. SJ odbija optužba za prekršaje opisane pod točkama 1., 2., 3. izreke pobijane presude.

7. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu II-okr. TJ jer djelo činjenično opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

8. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivim II-okr. TJ u točki 2. izreke da je počevši od 20:17 sati dana 3.8.2021. do 5:11 sati dana 4.8.2021. u akvatoriju ribolovne zone G7 na pozicijama uokolo 0,38 NM u smjeru Z od otoka Bratin i 0,7 NM u smjeru JJZ od najjužnije točke otoka Mrčara, uz koordinate 42°44´48.74 N i 016°47´07.50 E, (najbliže naseljeno mjesto Ubli), u području ograničenog ribolova plovilom m/b SREBROPRUGAC vanjske oznake ST R 163 1, izvedena i navigacija brzinom manjom od minimalno dopuštene, suprotno odredbi čl. 50. st. 4. toč. (b) Uredbe 1224/2009, čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 85. stavku 1. točki 15. i stavku 2. Zakona o morskom ribarstvu.

9. Međutim, činjenični opis prekršaja iz točke 2. izreke pobijane presude ne sadrži konkretizaciju djela koje se II-okr. stavlja na teret, jer nije navedeno kojom brzinom je plovilo ribarsko plovilo okrivljenika, a koja je propisana brzina kroz područje ograničenog ribolova.

10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

11. Imajući u vidu činjenični opisa djela sadržan u izreci pobijane presude, ocjena je ovog suda kako u istom nije navedeno kojom brzinom je plovilo ribarsko plovilo okrivljenika, a koja je propisana brzina kroz područje ograničenog ribolova, koju obvezu okrivljenik nije poštovao kao bitno obilježje djela, pa je prvostupanjski sud povrijedio prekršajno materijalno pravo na štetu II-okrivljenika, a na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti.

12. Slijedom navedenoga, kako iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 85. stavka 1. točke 15. Zakona o morskom ribarstvu, to je ovaj sud, u povodu žalbe tužitelja, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu i točki 2. izreke na način da je II-okrivljenik za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kao što je navedeno u točki III. Izreke ove odluke.

13. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točkama 1. i 3. izreke nisu na štetu II-okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

14. Imajući u vidu pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne II-okrivljeniku za navedena djela u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, posebno imajući u vidu da je prvostupanjski sud cijenio kao olakotno da je II-okr. ranije nekažnjavan, kao i da je loših imovinskih prilika, pa neosnovano navodi žalitelj da je sud utvrdio kazne za počinjene prekršaje koje su ispod propisanog minimuma, bez da su navedene olakotne okolnosti, odnosno drugi razlozi koji utječu na visinu kazne.

15. Također, u odnosu na navode žalitelja da nije poštivano načelo iz čl. 33. stavka 10. PZ-a da se za prekršaje iz točke I. i III. optužbe za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije (čl. 44. st. 2. Uredbe 1005/2008) utvrđen iznos izračuna novčane kazne, taj obračun primijeni za utvrđivanje iznosa kazne, iako je takav obračun stavljen u optužni prijedlog, a presuda ne sadrži obrazloženje po kojem takav izračun nije primijenjen, ističe se da je odredbama članka 3. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona propisano da prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti, a odredbom članka 33. stavka 10. Zakona propisano je da za prekršaje za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije određen raspon novčane kazne ili opći minimum ili opći maksimum novčane kazne ili način izračuna novčane kazne, zakonom se za počinitelja prekršaja može propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijede ograničenja iz stavaka 1. - 9. ovoga članka, što znači da zakonom mora biti izričito propisan takav način izračuna novčane kazne da bi ista mogla biti izrečena, a odredbama članka 78. Zakona o morskom ribarstvu određene su novčane kazne isključivo u propisanim rasponima.

16. U vezi navoda žalitelja da sud nije prikazao novčani iskaz vrijednosti visine kazne u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute Republici Hrvatskoj, obzirom da se ne primjenjuje dvojno iskazivanje pojedinačne novčane kazne, odnosno nije primijenjeno pravilo dvojnog iskazivanja u tijelima javne vlasti, ističe se da iako navedeno pravilno nije primijenjeno kod utvrđivanja pojedinačnih kazni, pravilno je prvostupanjski sud kod izricanja ukupne novčane kazne II-okr. primijenio dvojno iskazivanje novčane kazne u eurima i kunama.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.