Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6734/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KŠ, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika KŠ kojeg brani Željka Filipčić, odvjetnica iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje od 3. svibnja 2024., Klasa: 413-01/21-26/1463, Ur.broj: 513-02-3002/8-24-29, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenika KŠ, te se ukida pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 3. svibnja 2024., Klasa: 413-01/21-26/1463, Ur.broj: 513-02-3002/8-24-29, proglašen je krivim okrivljenik KŠ zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 6.636,14 eura.

2. Okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

3. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelj u bitnom ističe kako smatra da su carinska obilježja carinsko uže ili carinska plomba, odnosno sredstvo kojim carina obilježava robu, koje carina stavlja na robu tako da cerada nije carinsko obilježje, zbog čega nije mogao povrijediti pravnu normu i počiniti prekršaj za koji je proglašen krivim. Nadalje, žalitelj ističe kako je činjenični opis u izreci kontradiktoran jer stoji da je cerada vozila razrezana i ponovno ručno zašivena, što znači da cerada u vrijeme carinskog pregleda nije bila otvorena i nije bio moguć pristup robi i tovarnom prostoru vozila s obzirom da je to oštećenje sanirano. Također, žalitelj ističe da niti iz jednog dokumenta koji je predočen ili uručen okrivljeniku ili koji se citira u pobijanom rješenju ili zapisniku s glavne rasprave ne proizlazi da Vijeće nije ovlastilo člana vijeća za vođenje postupka i donošenja odluke u tijeku postupka, zbog čega je ovaj postupak trebalo voditi vijeće, no vodio ga je pojedinac. Isto tako nema dokaza da bi mu bio uručen poziv za glavnu raspravu na turskom jeziku i da mu je dostava iste dokumentacije uručena diplomatskim putem u Tursku. Žalitelj ističe kako je turski državljanin i ne razumije hrvatski jezik. Na zapisniku koji je korišten kao dokaz u prekršajnom postupku nema njegovog odricanja od prava na prevođenje na jezik kojim se služi, niti se tog prava odrekao kasnije u postupku, zbog čega žalitelj smatra da se radi o nezakonitom dokazu. Nije mogao ostvariti svoja prava iz članka 87. Prekršajnog zakona jer nije niti znao da ima pravo na navedeno jer o svojim pravima nije poučen na turskom jeziku. Nadalje, žalitelj navodi da prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo koja su njegova primanja odnosno imovinske prilike zbog čega je izrečena previsoka novčana kazna koju ne može platiti. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje o prekršaju i osloboditi ga optužbe, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u tijeku prekršajnog postupka počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona na način da je povrijedilo pravo obrane okrivljenika, a što je moglo utjecati na prvostupanjsko rješenje o prekršaju, a na što osnovano upire okrivljenik u svojoj žalbi.

6. Naime, okrivljenik je K koji ne govori niti razumije hrvatski jezik na kojem se postupak vodio, kako to proizlazi iz sadržaja spisa predmeta, a iz stanja spisa isto tako proizlazi da se niti u jednom trenutku izričito nije odrekao prava na tumača. Ovaj Sud smatra da je okrivljeniku povrijeđeno pravo obrane iz razloga što mu prekršajni nalog kao optužni akt, te zapisnik o obavljenom nadzoru koje je potpisao, nisu prethodno prevedeni na jezik koji razumije. Dakle, nije mu osiguran pisani prijevod svih pisanih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja njegova prava na obranu i jamstvo pravičnosti postupka. Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (dalje: Direktiva) u Prekršajni zakon implementirana je Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 110/15). Prema Direktivi u članku 2. Pravo na tumačenje, stavak 1. propisuje da države članice osiguravaju da se osumnjičenicima ili optuženicima koji ne govore ili ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka bez odlaganja omogući tumačenje tijekom kaznenog postupka pred istražnim i pravosudnim tijelima, uključujući tijekom policijskih ispitivanja, svih sudskih rasprava i svih drugih potrebnih saslušanja, dok u članku 3. Pravo na prijevod bitnih dokumenata, stavak 1. propisuje da države članice osiguravaju da se osumnjičenicima ili optuženicima koji ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka u razumnom roku osigura pisani prijevod svih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja njihova prava na obranu i jamstva pravičnosti postupka, a stavak 2. da u bitne dokumente ubrajaju se sve odluke o lišavanju slobode, svaki optužni prijedlog ili optužnica te sve presude.

7. Cilj Direktive je osigurati okrivljenicima pravo na tumačenje i prevođenje kako bi im se zajamčilo da učinkovito sudjeluju u kaznenim postupcima, u svjetlu prava na pravično suđenje. Pravo na tumačenje i prevođenje za osobe koje ne govore ili ne razumiju jezik na kojem se vodi postupak smatra se pretpostavkom za djelotvornu obranu u kaznenim postupcima, a prekršajni postupak je u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kazneni postupak, prema tzv. Engel mjerilima. Prema Direktivi to pravo proteže se i na prethodni postupak, dakle i na vrijeme koje prethodi formalno započetom prekršajnom postupku, obzirom da se područje primjene Direktive računa od trenutka stjecanja svojstva okrivljenika u materijalnom smislu (od trenutka kada su ih nadležna tijela upozorila da su osumnjičeni ili optuženi za počinjenje prekršaja). U skladu s pravnim standardima izraženim u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, kako ne bi došlo do povrede prava na pravično suđenje okrivljeniku se mora osigurati prevođenje svega što je relevantno za njegovu obranu u konkretnom predmetu na jezik koji razumije u dovoljnoj mjeri da se može učinkovito braniti, dok suprotno postupanje ima za posljedicu da se postupak u cjelini smatra nepravičnim, te je ostvarena povreda prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Dakle, okrivljeniku kao državljaninu Republike Turske koji ne razumije hrvatski jezik, trebalo je osigurati tumača već prilikom obavljanja očevida nad teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]/34CZP598, na PGP Macelj jer ima pravo služiti se turskim jezikom i prije nego što je prekršajni postupak formalno započeo, kao svojim materinjim te mu osigurati prevođenje sadržaja zapisnika o očevidu, prekršajnog naloga i drugih pismena, s obzirom da se okrivljenik niti u jednom trenutku kako to nedvojbeno proizlazi iz stanja spisa nije izričito odrekao prava na tumača. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik vlastoručno potpisao zapisnik o obavljenom nadzoru od 24. lipnja 2021., a iz sadržaja navedenog dokumenta ne proizlazi da je upozoren o pravu na tumača, a koji dokaz je pročitan na glavnoj raspravi 2. svibnja 2024. i na kojem dokazu se temelji odluka o prekršaju, a koja dokumentacija je stoga morala biti prevedena na turski jezik, osim ukoliko se okrivljenik nije izričito odrekao prava na tumača u kojem je slučaju trebalo sastaviti odgovarajuću službenu bilješku ili zapisnik, koji s takvim sadržajem ne prileži spisu.

9. Spisu prileži Zahtjev za isplatu troškova sudskog tumača Domagoja Borošaka iz kojeg je vidljivo da su za potrebe daljnjeg službenog postupanja od strane PJ-SMJ Krapina prema turskom državljaninu KŠ **.**.2021., korištene usluge navedenog prevoditelja za turski jezik koji je telefonskim putem prevodio sva službena pismena u postupku izdavanja prekršajnog naloga PN 40/21, te je prevođenje obavljeno u vremenu od 12,00 do 14,00 sati i za što će mu biti isplaćeno ukupno 300,00 kuna. No okolnost da se navedenom prevoditelju ima platiti trošak prevođenja, ne može se dovesti u vezu s ovim Zapisnikom o obavljenom nadzoru jer se ne vidi na što se odnosi, budući u navedenom Zapisniku nigdje nije navedeno da bi okrivljenik bio upozoren na svoje pravo na korištenje turskog jezika niti se eventualno odrekao tog prava, a također nije vidljivo nigdje da je pri sastavljanju zapisnika sudjelovao prevoditelj Domagoj Borošak.

10. Nadalje, ističe se da je na glavnoj raspravi održanoj 2. svibnja 2024. prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dokaznom postupku izvršilo uvid i pročitalo kao dokaz zapisnik o obavljenom nadzoru od 24. lipnja 2021. (iz sadržaja zapisnika o glavnoj raspravi nije razvidno da je isti preveden od strane tumača), a s obzirom da je okrivljenik strani državljanin, koji ne razumije hrvatski jezik, te prilikom obavljanja očevida nije bio nazočan sudski tumač na taj način okrivljeniku je povrijeđeno pravo da se u postupku služi svojim jezikom i pismom te je iz spisa trebalo izdvojiti predmetni zapisnik o obavljenom očevidu kao nezakoniti dokaz, što prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije učinilo, već je izvršilo uvid u isti, te je donijelo meritornu odluku isključivo na temelju samo tog provedenog dokaza, a kojim je okrivljenika proglasilo krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije za koji ga se tereti.

11. Slijedom navedenog, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

12. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenika i ukinuti pobijano rješenje o prekršaju, te predmet dostaviti prvostupanjskom prekršajnom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otkloniti će navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, održati glavnu raspravu i provesti dokaze u cilju potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i s obzirom na utvrđeno, donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Mladen Genc v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.