REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-7234/2021-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 13. veljače 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika Ivu Matića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika, dana 26. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u točki 9.1. Uvjeta Ugovoru o kreditu broj 01659 kojeg su 04. ožujka 2008. godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili te solemnizirali dana 06. ožujak 2008. godine kod javnog bilježnika Ante Barbića iz Makarske, broj OV-3180/2019.
II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u Uvjetima Ugovoru o kreditu br. 01659 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili dana 04. ožujka 2008. godine i solemnizirali kod javnog bilježnika Ante Barbića iz Makarske, broj OV-3180/2019, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF), a sadržane u točkama 5. i 9. Uvjeta Ugovora o kreditu br. 01659.
III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, isplatiti tužiteljici GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.829,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana:
4.04.2008. na iznos od 1,84 eura
18.12.2008. na iznos od 2,41 euro
21.1.2009. na iznos od 4,72 eura
18.3.2009. na iznos od 12,77 eura
15.4.2009. na iznos od 13,79 eura
13.5.2009. na iznos od 8,16 eura
24.7.2009. na iznos od 9,77 eura
17.7.2009. na iznos od 10,30 eura
26.8.2009. na iznos od 7,74 eura
13.10.2009. na iznos od 8,45 eura
13.10.2009. na iznos od 7,27 eura
1.12.2009. na iznos od 7,28 eura
5.1.2010. na iznos od 5,93 eura
16.3.2010. na iznos od 8,63 eura
27.3.2010. na iznos od 8,01 euro
15.4.2010. na iznos od 10,96 eura
15.4.2010. na iznos od 12,04 eura
20.4.2010. na iznos od 12,92 eura
16.7.2010. na iznos od 14,63 eura
16.7.2010. na iznos od 17,81 euro
11.8.2010. na iznos od 19.97 eura
7.9.2010. na iznos od 23,38 eura
7.10.2010. na iznos od 25,32 eura
9.11.2010. na iznos od 28,00 eura
4.12.2010. na iznos od 27,01 eura
2.2.2011. na iznos od 28,49 eura
2.3.2011. na iznos od 35,72 eura
2.3.2011. na iznos od 35,40 eura
1.4.2011. na iznos od 35,00 eura
31.5.2011. na iznos od 38,60 eura
31.5.2011. na iznos od 34,19 eura
19.7.2011. na iznos od 38,44 eura
13.9.2011. na iznos od 45,46 eura
13.9.2011. na iznos od 55,75 eura
18.10.2011. na iznos od 62,65 eura
14.12.2011. na iznos od 49,82 eura
5.1.2012. na iznos od 45,19 eura
4.1.2012. na iznos od 45,24 eura
7.3.2012. na iznos od 48,69 eura
20.3.2012. na iznos od 51,81 euro
4.4.2012. na iznos od 52,44 eura
10.5.2012. na iznos od 51,09 eura
2.6.2012. na iznos od 50,56 eura
14.7.2012. na iznos od 52,34 eura
7.8.2012. na iznos od 52,48 eura
24.8.2012. na iznos od 51,12 eura
30.10.2012. na iznos od 50,12 eura
30.10.2012. na iznos od 46,46 eura
28.11.2012. na iznos od 51,00 eura
29.12.2012. na iznos od 51,57 eura
31.1.2013. na iznos od 51,07 eura
20.2.2013. na iznos od 45,71 eura
27.3.2013. na iznos od 48,18 eura
20.4.2013. na iznos od 48,66 eura
21.5.2013. na iznos od 51,48 eura
13.7.2013. na iznos od 45,39 eura
14.8.2013. na iznos od 45,81 euro
18.9.2013. na iznos od 46,65 eura
18.10.2013. na iznos od 46,24 eura
26.11.2013. na iznos od 47,84 eura
31.12.2013. na iznos od 49,27 eura
31.12.2013. na iznos od 49,35 eura
6.2.2014. na iznos od 51,11 eura
29.2.2014. na iznos od 49,36 eura
4.4.2014. na iznos od 51,76 eura
20.5.2014. na iznos od 53,20 eura
17.6.2014. na iznos od 52,01 euro
17.7.2014. na iznos od 50,07 eura
19.8.2014. na iznos od 50,95 eura
25.9.2014. na iznos od 52,09 eura
21.10.2014. na iznos od 52,79 eura
25.11.2014. na iznos od 52,85 eura
24.12.2014. na iznos od 53,88 eura
28.1.2015. na iznos od 55,49 eura
21.3.2015. na iznos od 55,49 eura
15.5.2015. na iznos od 52,18 eura
15.5.2015. na iznos od 52,18 eura,
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.540,44 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe na način izvršen podneskom od 12. rujna 2024. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 19. veljače 2007. Ističe da je namjena kredita bila financiranje troškova kupnje automobila te da mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.575,39 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank d.d. za CHF na dan plaćanja. Nadalje navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se nalazi u uvjetima ugovora o kreditu u točki 9.1., a da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate. Ističe da se radi o standardnom tipiziranom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj. U pogledu kamatne stope ističe da visina iste ovisi isključivo o odluci banke bez da su pritom precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Ističe da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna. Nadalje navodi da su ništetne i odredbe kojima se isplata kredita i anuiteta veže za valutu CHF. Navedeno stoga što tuženik nije informirao tužitelja o karakteristikama i specifičnostima valute CHF i mogućim pojavama tijekom otplate kredita koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana. Ističe da tužitelj nije bio informiran niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje s valutnom klauzulom u CHF. Poziva se i na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlaže da sud utvrdi ništetnim predmetni ugovor o kreditu u dijelu odredaba kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i u dijelu kojim je ugovoreno da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva. Nadalje, tužitelj u tužbi traži da se naloži tuženiku predati tužitelju dokumentaciju i to pregled prometa za klijenta, specifikaciju uplata, pregled svih promjena kamatne stope, otplatni plan te podatak o isplati kredita. Ujedno, sukladno čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku stavlja zahtjev za isplatu čiju će visinu urediti nakon što tuženik dostavi naprijed navedenu dokumentaciju i nakon što sud izvede financijsko vještačenje. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Podneskom od 12. rujna 2024. godine tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je uz utvrđenje ništetnosti odredbe t. 9.1. i t. 5. i 9. Uvjeta Ugovora o kreditu, zatražila i isplatu iznosa od 2.829,80 eur sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te osporava osnov tužbenog zahtjeva. Navodi da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, radi čega nisu ispunjeni osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Ističe da se, vezano uz značenje valutne klauzule u valuti CHF, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je bila objavljivana godinama prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
4. Tuženik se na ročištu održanom 19. rujna 2024. godine usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 12. rujna 2024. godine.
5. U tijeku postupka izvršen je uvid u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, Ugovor o kreditu broj 01659, plan otplate uz Ugovor o kreditu broj 01659, dopise tuženika upućene tužiteljici, dopise tužiteljice upućene tuženiku, knjigovodstvenu karticu, Ugovor o kreditu broj 00122 i 000073, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.
6. Sud je prihvatio preinaku tužbe na način kako je to tužitelj izvršio podneskom od 12. rujna 2024. godine, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), pa je stoga riješeno kao u izreci.
7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
8. Među strankama nije sporno da je dana 19. veljače 2007. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 8,13% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.
9. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno toč. 9.1. U toč. 9.1. Uvjeta ugovora propisano je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit.
Namjena kredita je kupnja vozila.
10. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.
11. Na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd-2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).
12. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, utvrđeno je da je tužiteljici predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog vozila. Naime, zbog odlaska mlađeg djeteta u školu, bio im je potreban još jedan automobil za obiteljske potrebe, te su otišli u AK Čović, gdje su prodavali automobile marke Škoda. Nakon što su izabrali automobil, djelatnik AK im je rekao da on ima sve sređeno i ponudio im je kredit. Samo je rekao da je u švicarskim francima, ali vezano uz to nije ništa pojašnjavao niti upozoravao. Nju sama riječ švicarska asocira na sigurnost. Ugovor je već bio sastavljen i samo su ga otišli potpisati kod javnog bilježnika u Makarskoj. Nisu bili upozoreni ni na kakve opasnosti, a nisu imali mogućnost ni pregovarati o odredbama ugovora, jer je ugovor već bio unaprijed sastavljen. Pročitali su ugovor i u njemu im ništa nije bilo sumnjivo. Nisu pitali da li mogu sklopiti ugovor sa nekom drugom klauzulom, a on je rekao da ima u ponudi samo takav ugovor. Nisu vidjeli nikoga od strane tuženika već samo gospodina G koji im ništa nije govorio. Poznato joj je da se tečajevi stranih valuta mijenjaju, ali nitko nije spominjao takvu fluktuaciju, samo su rate počele pristizati povećane. Ni o kamatnoj stopi nisu razgovarali.
13. Tuženik je u postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem CV, ali je od izvođenja tih dokaza odustao podneskom od 11. rujna 2024. godine.
14. Sud nije posebno cijenio pisanu izjavu CV kao izjavu svjedoka (list 212-214 spisa) jer takva mogućnost nije predviđena odredbama ZPP-a.
15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, uvjerljiv i logičan. Tuženik niti jednim dokazom nije doveo u sumnju istinitost njegovog iskaza.
16. Na temelju iskaza tužitelja sud nalazi utvrđenim da tužitelj nije upozoren na porast tečaja valute CHF, da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, da tužitelju nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja za valutu CHF i promjena kamatne stope. Također je utvrđeno da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj.
17. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj kao prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iako je tužitelj bio upoznat sa značenjem pojma valutne klauzule te mu je bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
18. Po ocjeni ovog suda nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor, tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
19. Dakle, sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.
20. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta tužitelju kao fizičkoj osobi te da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je automobil kupila za privatne potrebe, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP-a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a.
22. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
23. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
24. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su ista bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok su sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke.
25. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
26. U pogledu istaknutog prigovora zastare treba reći da se prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.
27. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupno razlika u iznosu bruto obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose bruto obroka primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 21.320,89 kn, za bruto obroke koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 2.829,80 EUR. Ukupno razlika u iznosu bruto obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose bruto obroka primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -152,03 kn, za bruto obroke koje je nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi -20,19 EUR. Naknadno je dostavljen pregled promjena kamatne stope za ugovor br.: 01659 iz kojeg je razvidno da za vrijeme trajanja kredita ne dolazi do povećanja anuiteta po kreditu zbog promjene kamatne stope. Za cijelo vrijeme trajanja kredita ne dolazi do bruto obroka koji je veći po simuliranom početnom otplatnom planu od bruto obroka po obračunu tuženika, uzimajući u obzir promjenu stope PDV-a.
28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na isti.
29. Po mišljenju ovog suda, sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj platio po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Naime, tuženik nije istaknuo nikakav prigovor u tom pravcu, nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima.
30. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. III. izreke (i to osnovi rasta kamatne stope i po osnovi rasta tečaja).
31. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetna odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata, a unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva, na dosuđene iznose odlučeno kao u toč. II. izreke.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 01.02.2023.g., 15.01.2024.g. i 12.09.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podnesaka od 14.06.2023.g. i 20.09.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 50,00 eur, za zastupanje na ročištima 01.06.2023.g., 19.09.2024.g., 14.01.2025.g. i 13.02.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.700,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 425,00 eur ukupno iznosi 2.125,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 265,44 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 75,00 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 75,00 eur, tako da trošak tužiteljice iznosi 2.540,44 eur.
33. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 02.02.2023. godine jer je isto odgođeno njegovom krivnjom.
34. Tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za sastav podnesaka od 14.06.2019.g., 13.05.2021.g., 01.02.2022.g., 04.10.2024.g., 10.02.2025.g. i 13.02.2025.g., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
35. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.
U Zagrebu, 26. ožujka 2025. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
