REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] E 5
Poslovni broj: Us I-1114/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice EE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju u svojstvu opunomoćenika zastupa otac ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske psihološke komore (OIB: 43243263462), Zagreb, Selska cesta 90A, kojeg zastupaju službene osobe OE i KE, radi ispisa iz Registra članova Hrvatske psihološke komore, 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatske psihološke komore, KLASA: UP/I-034-01/24- 02/16, URBROJ: 251-375/03-07-24-6 od 10. travnja 2024. godine.
II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-034-01/24-02/16, URBROJ: 251-375/03- 07-24-6 od 10. travnja 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice od 28. ožujka 2024. za ispis iz Registra članova Hrvatske psihološke komore (u nastavku teksta: Registar, odnosno Komora). Tuženik obrazlaže, u bitnome, da prema dostupnim podacima tužiteljica na Filozofskom fakultetu u Rijeci i dalje obavlja poslove psihološke djelatnosti, što čini zapreku za ispis iz Registra, pri čemu tužiteljica, u postupku pokrenutom na njezin zahtjev, u ostavljenom roku nije dostavila dokaze koji bi upućivali na suprotno.
2. Tužiteljica u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Iz obrazloženja osporavanog rješenja nije vidljivo kako je utvrđeno da tužiteljica obavlja psihološku djelatnost. Portfelj tužiteljice na službenoj mrežnoj stranici Sveučilišta u Rijeci, u koji je tuženik obavio uvid, nije dokaz u smislu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Kada bi se taj portfelj i mogao smatrati dokazom u smislu ZUP-a, to nije dokaz da tužiteljica obavlja psihološku djelatnost na predmetima Edukacijska psihologija na preddiplomskom studiju Likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te na predmetima Edukacijska psihologija 1 i Edukacijska psihologija 2 na Filozofskom fakultetu u Rijeci, jer tamo stoji da je te poslove obavljala davne 2015. godine. U slučaju potrebe za dodatnim razjašnjavanjem tih podataka, tuženik je bio dužan od tužiteljice zatražiti dodatne dokaze odnosno pribaviti ih službenim putem. Tužiteljica je u postupku dostavila potvrdu Filozofskog fakulteta koju je tuženik zatražio porukom elektroničke pošte od 2. travnja 2024., pri čemu ta poruka ne udovoljava uvjetima iz članka 47. stavaka 3. i 4. ZUP-a. Tuženik u odgovoru na tužbu najprije navodi da nije dužan po službenoj dužnosti pribavljati dokaze, da bi pritom to učinio dva puta uključujući pretragu službene mrežne stranice Filozofskog fakulteta u Rijeci, s kojeg je preuzeo podatke o predmetnima, ali je izostavio pretragu izvedbenih programa iz kojih bi slijedilo da tužiteljica nije imala aktivnosti na tim predmetima. Pritom se nije radilo o službenim mrežnim stranicama poslodavca budući da tužiteljičin poslodavac nije Sveučilište u Rijeci već je to Filozofski fakultet u Rijeci kao zasebna prava osoba. Tuženik pogrešno navodi da tužiteljica nije dostavila potrebne dokaze jer je dostavila sve ono što se od nje tražilo. U upravnom postupku povrijeđene su izričite norme ZUP-a o obavješćivanju stranke i o upotpunjavanju zahtjeva stranke, a naročito članak 47. stavci 1. i 2. toga Zakona, u kontekstu kojeg Filozofski fakultet u Rijeci ima položaj javnopravnog tijela. Tuženik je propustio u skladu sa člankom 47. stavkom 3. ZUP-a zaključkom pozvati tužiteljicu kao stranku, umjesto da to čini općenitim dopisom. Tužiteljica predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da sam riješi stvar usvajanjem predmetnog zahtjeva za ispis iz Registra.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavane odluke i dodaje, u bitnome, sljedeće. U potvrdi koju je dostavila tužiteljica nisu navedeni kolegiji koje tužiteljica drži, pa je tuženik te podatke preuzeo sa službene mrežne stranice Sveučilišta u Rijeci kao tužiteljičina poslodavca, koji podaci se opravdano predmnijevaju točnima. Tuženik nije bio dužan po službenoj dužnosti od poslodavca pribaviti potvrde o vrsti poslova koje tužiteljica obavlja, jer je to dužnost tužiteljice koja je pokrenula predmetni upravni postupak. Tužiteljica uz tužbu dostavlja drugu potvrdu poslodavca, izdanu nakon okončanja upravnog postupka, na temelju koje potvrde tužiteljica može ponovno pokrenuti postupak ispisa. Uobičajena je praksa tuženika da u ovakvim postupcima s članovima Komore najprije komunicira putem elektroničke pošte radi brzine, a zaključak izdaje tek ako u desetak dana ne primi odgovor elektroničkom poštom. U svakom slučaju, tužiteljica je postupila po toj poruci elektroničke pošte i dostavila traženu potvrdu. Uzevši u obzir da je ta potvrda sadržavala previše općenit opis poslova tužiteljice, bez specificiranja poslova po čemu bi se moglo utvrditi ulaze li oni u psihološku djelatnost, tuženik je obavio uvid na službene mrežne stranice fakulteta i utvrdio da, prema tada raspoloživim podacima tužiteljica obavlja psihološku djelatnost. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporavana odluka, te u spisu ovog spora.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 12. ožujka 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Člankom 7. stavkom 3. Pravilnika o vođenju Registra članova Hrvatske psihološke komore (broj: 13-275/1-01-08 od 25. siječnja 2008., KLASA: 011-02/18-
01/03, URBROJ: 251-375/01-02-18-2 od 18. svibnja 2018. i KLASA: 003-08/18-03/49, URBROJ: 251-375/01-02-18-1 od 31. kolovoza 2018.) propisano je da je član Komore, kada se ispis iz Registra obavlja na zahtjev člana, dužan dostaviti potvrdu poslodavca iz koje je vidljivo da psiholog ne obavlja psihološku djelatnost odnosno specifikaciju poslova koje psiholog obavlja, u kojoj poslodavac potvrđuje točnost i istinitost navedenih podataka pod kaznenom i materijalnom odgovornošću.
7. U osporavanom rješenju citirane su i mjerodavne odredbe Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 98/19 i 18/22) i Statuta Hrvatske psihološke komore („Narodne novine“, broj 21/21 i 109/22). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
8. Nadalje, mjerodavne odredbe ZUP-a glase:
„Načelo utvrđivanja materijalne istine
Članak 8.
U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.“
„Utvrđivanje činjeničnog stanja
Članak 47.
(1) Službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
(2) Službena osoba pribavit će po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.
(3) Stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku. (4) Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
(5) Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke, službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar.“
9. Općenito, svoje dužnosti u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica javnopravno tijelo ispunjava u sljedećim slučajevima:
9.1. kada je propisano da se rješenje može temeljiti na činjenicama utvrđenima na razini iz čl. 49. t. 2. ili čl. 50. t. 2. ZUP-a;
9.2. kada zahtjevu stranke nije moguće udovoljiti bez dokaza koje stranka, iako pozvana, nije dostavila (čl. 47. st. 4. ZUP-a);
9.3. kada stranka nije uspjela oboriti zakonsku presumpciju koja joj u predmetnom slučaju ne ide u prilog;
9.4. u stvarima u odnosu na rješavanje kojih je normirana formalna dokazna maksima, a stranka nije podnijela propisano dokazno sredstvo, mada joj je to bilo omogućeno, ili sadržaj tog sredstva ne ide u prilog zahtjevu stranke;
9.5. kada su izvedeni dokazi koji zadovoljavaju standard dokazivanja posebno propisan za rješavanje odnosne upravne stvari, a stranka ne predlaže izvođenje dodatnih dokaza kojima bi rezultati već izvedenog dokazivanja mogli biti osporeni;
9.6. kada je stranci pružena mogućnost prijaviti činjenice i dati obavijesti koje je stranka dužna prijaviti/dati po odredbama posebnog zakona, a izvedeni su dokazi za koje iz odredbi odnosnog zakona proizlazi da se izvode po službenoj dužnosti;
9.7. kada nisu primjenjivi prethodni kriteriji, a stranci je omogućeno dokazivanje činjenica u odnosu na koje je posebnim zakonom propisano da je teret dokazivanja na stranci, pri čemu je službena osoba po službenoj dužnosti izvela sve raspoložive dokaze koje je nužno i razumno provesti radi ispunjenja obveza službene osobe po tome zakonu te podredno po odredbama ZUP-a;
9.8. kada nisu primjenjivi prethodni kriteriji, a službena je osoba izvela sve dokaze predložene od strane stranke koji mogu biti relevantni za rješavanje stvari, kao i sve raspoložive dokaze koje je nužno i razumno provesti po službenoj dužnosti.
10. Među strankama je nesporno da je tuženik porukom elektroničke pošte od 2. travnja 2024. pozvao tužiteljicu da potvrdu o radnome mjestu i vrsti poslova od 27. ožujka 2025., izdanu od strane njezina poslodavca Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i priloženu elektronički dostavljenom zahtjevu tužiteljice, dostavi i kao izvornik, što je tužiteljica i učinila. Kako u tom pogledu nije došlo do zbiljske povrede postupovnih prava tužiteljice kao stranke (tuženik je uzeo naknadno dostavljeni izvornik potvrde u razmatranje), za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika nije od utjecaja to što akt tuženika od 2. travnja 2024. nije donesen u formi zaključka.
11. No, tuženik je aktom od 2. travnja 2024. zatražio dostavu izvornika potvrde tužiteljičina poslodavca, ali je propustio od tužiteljice zatražiti dodatno razjašnjenje sadržaja potvrde čiji sadržaj je ocijenio manjkavim, u svjetlu članka 7. stavka 3. Pravilnika o vođenju Registra članova Hrvatske psihološke komore, članka 47. stavka 3. ZUP-a, te iznesenog u točki 9. ovog obrazloženja. Da je tuženik postupio u skladu sa člankom 47. stavkom 3. ZUP-a i da tužiteljica u ostavljenom roku nije dostavila zatražene dokaze, tek tada bi tuženik bio ovlašten primijeniti članak 47. stavak 4. ZUP- a. Ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, moguće je da tada tuženik ne bi ni morao pribavljati dodatne dokaze po službenoj dužnosti.
12. Tuženik, dakle, na štetu tužiteljice, nije u cijelosti postupio prema postupovnim dužnostima kojima je podvrgnut prema članku 47. ZUP-a, vezano uz članak 8. toga Zakona. Zbog toga se činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja osporavanog rješenja zasad ne može ocijeniti potpuno i pravilno utvrđenim.
13. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika (čl. 117. st. 1. ZUS-a). Pritom sadržaj spisa ovog spora ne daje pouzdanu podlogu za donošenje reformacijske presude. Usto, svrhovito je da najprije Komora, kao ključno profesionalno tijelo psihološke djelatnosti, na temelju rezultata dodatnog dokazivanja utvrdi jesu li u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za ispis tužiteljice iz Registra. Zbog toga je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, tj. u stadij postupka koji je neposredno prethodio donošenju osporavanog rješenja. Sud, ujedno, skreće pozornost tužiteljici (kao stranci u upravnom postupku) i tuženiku (kao javnopravnom tijelu u upravnom postupku) da popis dokaznih sredstava ovdje nije zatvoren (čl. 58. st. 1. ZUP-a, bez dodatnih s time povezanih odredaba posebnog zakona).
14. Točka III. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona.
15. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 26. ožujka 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Dostaviti:
- ZE, [adresa]
- Hrvatskoj psihološkoj komori, Zagreb, Selska cesta 90A
