Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-

Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-932/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice: ZO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dario Čehić, odvjetnik iz Poreča protiv tuženika: Grad Umag-Umago, Giuseppe Garibaldi 6, Umag-Umago, OIB 84097228497, zastupan po punomoćnici EO zaposlenoj kod tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenim osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], označenoj kao k. č. [katastarska čestica] i upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], određeno rješenjem Općinskog suda u Pazinu Posl. br. Ovr-587/2019-38 od 16. veljače 2023., u pogledu dijela toč III. izreke koji glasi: „sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem Posl.br.Ovr-587/2019-48 od 4. rujna 2024. godine upućena je ovdje tužiteljica na parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem Općinskog suda u Pazinu Posl. br. Ovr 587/2019-38 od 16. veljače 2023. god. kojim je obustavljena ovrha, ukinute su sve provedene ovršne radnje te je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovdje tuženika.

2. Tužiteljica tužbu podnosi radi proglašenja nedopuštenim rješenja o osiguranju Posl. br. Ovr 587/2019-38 od 16. veljače 2023. god. u dijelu koji se odnosi na osiguranje prisilnim založnim pravom i to u pogledu kamata tekućih od 6. srpnja 2017. pa do isplate. Osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužiteljice označenoj kao k. č. [katastarska čestica] i upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], određeno je rješenjem Općinskog suda u Pazinu Posl. br. Ovr-587/2019-38 od 16. veljače 2023., radi namirenja novčane tražbine ovdje tuženika s osnove komunalnog doprinosa u iznosu od 3.016,45 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. srpnja 2017. Kako se ovršni postupak Ovr-587/2019 vodio radi namirenja duga s osnove komunalnog doprinosa, primjenjuju se u pogledu te ovrhovoditeljeve tražbine odredbe o poreznoj zastari (čl. 229. i 235. Zakona o doprinosima). Stoga, prema odredbama čl. 26. u svezi čl. 2. i 8. Općeg poreznog zakona, taj porezni dug ovršenika je prestao (tj. nije postao naravnom obvezom, kakav je slučaj kod građanskopravnih obveza). Prema odredbi čl. 109. st. 10. OPZ, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može iznimno namiriti i zastarjelu poreznu tražbinu – ali ne i kamate na zastarjele tražbine. Stoga, tuženik nema pravo zahtijevati namirenje kamata na tražbinu čije je osiguranje određeno gore citiranim rješenjem od 16. veljače 2023. god. Slijedom navedenih razloga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ni na drugoj elektroničkoj dražbi nije prikupljena nijedna valjana ponuda za nekretninu tužiteljice, tuženik je predložio Sudu da u slučaju da se nekretnina ne proda putem elektroničke javne dražbe, da se u njegovu korist u zemljišnoj knjizi provede upis založnog prava na ovršnoj nekretnini radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena uvećano za zakonske kamate koje teku od 10.10.2017. Pobijanim Rješenjem Općinskog suda u Pazinu Posl.br. Ovr-587/2019-37 od 16.02.2023. obustavljena je ovrha, ukinute sve provedene ovršne radnje te je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist tuženika.

Tužiteljica je izjavila žalbu od 07.03.2023. na gore navedeno rješenje u pogledu dijela točke III. izreke koji se odnosi na osiguranje prisilnim založnim pravom u pogledu kamata. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Posl.br. 17 Gž Ovr-972/2023-2 od 18.05.2023. odbijena je gore navedena žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Pazinu Posl.br. Ovr-587/2019-37 od 16.02.2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je osiguranje uknjižbom založnog prava određeno radi osiguranja zateznih kamata koje na iznos od 3.016,45 Eur teku od 07.07.2017. do isplate izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. u svezi s čl. 290. Ovršnog zakona.

Dana 02.10.2024. tužiteljica podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenim Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Pazinu Posl.br. Ovr-587/2019-37 od 16.02.2023. U tužbi se tužiteljica opetovano poziva na komunalni doprinos koji uopće nije osnova niti predmet ovog postupka. Naime, predmet postupka je komunalna naknada. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Pazinu, Posl.br. Z-3735/2023-2 od 09.03.2023. donio je rješenje o uknjižbi založnog prava na nekretninama tužiteljice u kojem stoji:“uknjižuje se založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 3.016,45 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 07. srpnja 2017. godine do isplate…..”

Uknjižbom založnog prava osigurava se naplata tražbine koja se sastoji od glavnice i dospjele kamate te se naznačuje njezina ovršnost. Isto tako se naznačuje da je predmet uknjižbe i daljnja kamata na glavnicu koja teče od trenutka uknjižbe do prestanka tražbine osigurane založnim pravom. Člankom 336. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da založni dužnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. Pod naslovom: Zahtjev za poštovanjem založnog prava, odredba članka 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima glasi: “Založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju tog prava. Pravo iz stavka 1. ovog članka ima svaki pojedini od više ovlaštenika istoga založnog prava. Pravo iz stavka 1. ovog članka ima ne zastarjeva.” Tuženik ističe da vezano za tematiku zastare kamata kod uknjiženog založnog prava, stav sudova je da su prigovori zastare kod upisanih zaloga neosnovani s obzirom na članak 339. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi založno pravo i namirenje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga ne zastarjeva. Budući da je založno pravo upisano u javnoj knjizi, tuženik ima pravo (jer je po svojoj pravnoj prirodi založno pravo upisano u zemljišne knjige „jače od zastare“) namiriti se iz založenih nekretnina čak da je i njegova tražbina zastarjela. Člankom 263. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se stvarni teret osniva njegovom uknjižbom u zemljišnoj knjizi kao tereta na njime opterećenoj nekretnini. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se iz založene nekretnine naplaćuje samo ona tražbina koja je upisana u zemljišnoj knjizi. Znači, zalogom su osigurane i glavnica i sporedna tražbina tj. kamate. Zbog tog upisa u zemljišnim knjigama tuženikovo prava na namirenje osim glavnice i kamate ne zastarjeva te stoga osiguranje nije nedopušteno. Uvidom u zk izvadak k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je založno pravo uknjiženo za glavnicu i za kamate (u teretovnici Na suvlasnički dio:4 (1/2) pod brojem Z-3735/2023). Slijedom, navedenog predlaže se odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog.

4. Tužiteljica u podnesku, podbroj 6, ističe u bitnome da tuženik ukazuje na okolnost da “komunalna naknada” i “komunalni doprinos” nisu jedno te isto. Doista je riječ o dvije vrste javnih davanja (v. čl. 2. st. 1., 3. i 8. Općeg poreznog zakona u svezi odredaba o zastari sadržanih u čl. 108. OPZ) koje su uređene jednim te istim propisom

- Zakonom o komunalnom gospodarstvu (v. čl. 76. i 91. današnjem ZKG/2018, odnosno istovjetne odredbe čl. 19. i 23. bivšeg Zakona o komunalnom gospodarstvu/1995). Na obje te vrste javnih davanja primjenjuju se odredbe o zastari sadržane u Općem poreznom zakonu, koji propisuje da zastara poreznih davanja nastupa u roku od 6 godina. U daljnjem tijeku očitovanja tužiteljica citira sudsku praksu, na str. 48 spisa.

U odnosu na tuženikovo pravno mišljenje da njegov zahtjev za isplatu kamata na tražbinu javnih davanja ne bi zastarijevao, jer je tražbina osigurana založnim pravom tužiteljica ističe da odredba čl. 109. st. 10. OPZ posve izričito propisuje: "...kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari."

Stoga tužiteljica smatra da nije dopušteno provoditi ovrhu radi namirenja zastarjelih kamata - kako tužiteljica u tužbenom zahtjevu i traži utvrditi.

5. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi: uvidom u sve priložene materijalne dokaze u spisu i to uvidom u rješenje posl. br. Ovr- 587/2019-48, uvidom u rješenje posl. br. Ovr-587/2019-37, uvidom u danas dostavljeno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-3467/2017-2 od 6. srpnja 2017. uz prijedlog za ovrhu, uvidom u rješenje posl. br. Ovr-587/2019-37 od 16. veljače 2023., uvidom u rješenje ŽS u Zagrebu posl. br. Gž-Ovr-972/2023-2 od 18. svibnja 2023., uvidom u rješenje OS u Pazinu posl. br. Z-3735/2023-2 od 9. ožujka 2023., pročitati će se ZK izvadak u spisu.

6. U okviru parnice za proglašenja ovrhe nedopuštenom sud raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu te se i tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja, na temelju kojeg je i ovdje tužiteljica upućena na parnicu. Kada tome ne bi bilo tako onda ni sam postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji je pokrenut upravo radi upućivanja suda ovršenika na pokretanje parnice u određenim, ovršnim zakonom, propisanim situacijama ne bi imao smisla. To zato jer bi ovršenik kao tužitelj mogao iznositi daljnje činjenice i prigovore i u tužbi, a radi kojih nije bio upućen na parnicu. Postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je u određenom smislu i strogo formalan postupak zato jer je sud strogo vezan na raspravljanje o onim prigovorima koji su izneseni kao žalbeni razlozi. Sukladno odredbi članka 52. Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. točka 7. i točka 9. -11. sud će ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je ovršenik i izjavio žalbu.

6. Nije sporno da je na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika, a radi naplate komunalne naknade, doneseno rješenje o ovrsi pod posl. brojem Ovr-3467/2017-2 dana 6. srpnja 2017. godine, nije sporno da je ovršni postupak obustavljen i ukinute su sve provedene radnje. Točkom III rješenja posl. broj Ovr 587/2019-37 od 16. veljače 2023. godine na temelju ovosudnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie posl. br. Ovr 3467/2017-2 od 6. srpnja 2017., radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od: - 3.016,45 eura / 22.727,47 kuna1 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja Grada Umaga – [adresa], na nekretnini protivnice osiguranja ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], označenoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška]. Založno pravo na nekretnini upisano je na temelju odredbe čl. 102. st 6. Ovršnog zakona, NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16.

7. Iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, posl. broj. Ovr-587/2019-48 od 4. rujna 2024. godine posl. br. Ovr-803/2023-4 od 13. srpnja 2023. godine i žalbe , te odluke po žalbi u rješenju Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-972/2023-2 od 18. svibnja 2023. godine utvrđeno je da je tužiteljica upućena u parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zastare, toč. 11. koja glasi: "ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom". Ti žalbeni razlozi navedeni su i u navedenoj žalbi na rješenje o obustavi ovrhe i uknjižbi založnog prava, a kako propizlazi iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž Ovr- 972/2023-2 od 18. svibnja 2023.

8. U žalbenom stadiju postupka, kako je navedeno u odluci višeg suda, sporno je određivanje osiguranja u odnosu na zatezne kamate. Ovršenica- tužiteljica je u žalbi sadržajno tvrdila da je tražbina s osnove zateznih kamata zastarjela tijekom ovršnog postupka. Pritom ističe da ona predmetne žalbene navode nije mogla isticati u žalbi protiv rješenja o ovrsi jer činjenice na kojima temelji žalbu su, prema tvrdnjama ovršenice, nastale tijekom trajanja ovršnog postupka. Rješenje sadržano u točki III. Izreke rješenja Ovr-803/2023-4 od 13. srpnja 2023. godine predstavlja rješenje o osiguranju, a žalbeni navodi ovršenice predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ. Stoga je dakle, tužiteljica, kao ovršenica upućena na pokretanje parnice.

9. Izvedenim dokazima u postupku utvrđeno da su rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav Grada Umaga donijeta u razdoblju od 16.7.2010. godine, pa do 9. travnja 2015. godine, Zakon o komunalnom gospodarstvu, NN 82/04, 110/04,, 178/04, 38/09 i 79/09, da se radilo o obvezi plaćanja komunalne naknade, naknada je bila određena u mjesečnom iznosu, sa rokovima plaćanja u dvije mjesečne rate, kako je navedeno u rješenjima o komunalnoj naknadi. Nadalje, ne bi trebalo biti niti sporno, a što je vidljivo i iz rješenja u spisu, koja su isprintana iz ovršnog spisa Ovr-587/19, (Ovr- 3467/17) da je je tuženik pokrenuo i ovrhu na novčanim sredstvima u 2013. i 2015. godini, a da je potom u 2017. godini pokrenut i ovršni postupak na sudu i doneseno je rješenje o ovrsi radi naplate novčane tražbine po osnovi neplaćene komunalne naknade, pod poslovnim brojem Ovr-3467/2017-2 dana 6. srpnja 2017. godine. Dakle, u vrijeme donošenja rješenja o komunalnoj naknadi, u upravnom postupku primjenjivao se prema Zakonu o općem upravnom postupku petogodišnji rok zastare, , čl. 135. st.3. Zakona o općem upravnom postupku, NN 47/09, od kad je rješenje postalo izvršno. Kako je navedeno utvrđena obveza komunalne naknade utvrđena je za kalendarsku godinu, i primjenjivale bi se u promatrano vrijeme odredbe Zakona o općem upravnom postupku i rješenje u upravnom postupku doneseno je na temelju odredbe čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, NN NN 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04,, 178/04, 38/09 i 79/09, kako je vidljivo i iz izreke navedenih upravnih rješenja u ovršnom spisu, preslici u ovom spisu. I prema ranijem navedenom Zakonu o komunalnom gospodarstvu komunalna naknada namijenjena je financiranju obavljanja komunalnih djelatnosti, navedeno u čl. 22. Zakona, ona su prihod JLS. Međutim, tim zakonom, koji je bio na snazi prije Zakona o komunalnom gospodarstvu NN68/18 ,komunalna naknada nije bila definirana kao novčano javno davanje, pa se na to razdoblje ne primjenjuje niti Opći porezni zakon, NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i42/20., konkretno čl. 2. st. 8. navedenog zakona, po kojoj se odredbe propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja, jer komunalna naknada kao takva u vrijeme kada je odmjerena tužiteljici nije bila definirana kao javno davanje. Stoga se ne može govoriti niti da ovrhovoditelj-tuženik ne može uz glavnicu namiriti iz založene stvari i kamate na glavnicu, jer se ne može govoriti o apsolutnoj zastari, prema Općem poreznom zakonu, u kom slučaju bi se iz založene stvari mogla namiriti samo glavnica, a ne i kamate.

10. Nadalje, i odredbom članka 245 Zakona o obveznim odnosima ZOO-a propisan je rok zastare u slučaju prekida: „(1) Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru: (3) Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. (5) Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. (6) Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. U konkretnom slučaju, založno pravo je upisano i to radi namirenja glavnice i kamata po zahtjevu tuženika-kao ovrhovoditelja odlukom ovršnog suda, pa se ne može govoriti o zastari potraživanja ovrhovoditelja, niti u odnosu na kamate, zato jer je temelj za upis založnog prava sudska odluka Ovr-587/2019-37. Također, objašnjeno je da se ne radi o poreznom dugu.

11. Stoga je sud u odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i donio odluku na način kao u izreci, sve sukladno Ovršnom zakonu, NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20.

12. Kako tužiteljica nije uspjela u postupku to joj ne pripada parnični trošak.

13. Tuženik nije zahtijevao naknadu parničnog troška.

14. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci u smislu odredbe čl. 325. ZPP-a, a na temelju navedenih odredbi zakona.

Buje-Buie, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke.

Dna:

1. Punomoćniku tužitelja, uz rješenje o pristojbi,

2. Punomoćniku tuženika,