Broj: Ppž-2772/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RI, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20, 144/20, 114/22 i 18/24) i zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi okrivljenika RI, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. veljače 2025., poslovni broj: Pp-10372/2024-26 na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika RI, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik RI (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

a) da bi dana 18. kolovoza 2024. u 02:15 sati u Splitu, Hercegovačka kbr. 21., upravljao motociklom Yamaha, reg. oznake [registarska oznaka], iako mu je vozačka dozvola poništena zbog negativnih bodova u vremenu od 29. prosinca 2023., do 29. prosinca 2025. godine, temeljem rješenja PU SD, upravni poslovi: klasa: UP/I-211-03/23-07/2725, ur. broj: 511-12-19-23-3,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika RI je bespredmetna glede djela pod točkom a) izreke.

III. U povodu žalbe okrivljenika RI, a i po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku RI za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) za taj prekršaj novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura smatra utvrđenom, dok mu se za pa prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom c) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 800,00 (osamsto) eura, te mu se kazna za prekršaj iz 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20, 144/20, 114/22 i 18/24), činjenično opisanog pod točkom d) izreke pobijane presude u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura smatra utvrđenom, kao i kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura za djelo iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom e) izreke, te se okrivljeniku primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.380,00 (tisućutristoosamdeset) eura, te se u istu temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme uhićenja od 18. kolovoza 2024. u 03,00 sati do priviđenja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu istoga dana u 13,45 sati kao 39,82 (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da okrivljenik na ime izrečene kazne ima još za platiti 1340,18 (tisućutristočetrdeset eura i osamnaest centi), koju je okrivljenik RI dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika RI, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik RI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 3.580,00 eura te je određeno da se u istu temeljem članka 40. Prekršajnog zakona ima uračunati vrijeme uhićenja od 18. kolovoza 2024. u 03,00 sati do privođenja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu istoga dana u 13,45 sati kao 39,82 eura, tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima još za platiti iznos od 3.540,18 eura.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno trajno oduzimanje predmeta i to motocikla „Yamaha“ [registarska oznaka] te prometne dozvole serijskog broja [broj prometne dozvole].

3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 6 mjeseci.

4. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

5. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta.

6. U žalbi okrivljenik ističe teško materijalno stanje obitelji, nezaposlenost majke, te oca koji radi 4 sata te moli da se navedeni motor vrati roditeljima koji zaista nisu krivi za njegovo neodgovorno ponašanje, te će mu izaći u susret i pomoći oko plaćanja kazne koju bi prodajom motora lakše i bezbolnije podnijeli. Zna da je kriv i ne poriče ništa u vezi kazne te mu je to zaista jedna velika opomena i škola za cijeli život.

7. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

8. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom a) izreke, te je osnovana glede oduzimanja predmeta – osobnog vozila.

9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Međutim, ovaj sud je utvrdio da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, glede djela prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući isto, na način kako je to činjenično opisano pod točkom II. izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

11. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da bi dana 18. kolovoza 2024. u 02:15 sati u Splitu, Hercegovačka kbr. 21., upravljao motociklom Yamaha, reg. oznake [registarska oznaka], iako mu je vozačka dozvola poništena zbog negativnih bodova u vremenu od 29. prosinca 2023., do 29. prosinca 2025. godine, temeljem rješenja PU SD, upravni poslovi: klasa: UP/I-211-03/23-07/2725, ur. broj: 511-12-19-23-3.

12. Dakle, u činjeničnom opisu je samo naveden broj rješenja kojim je okrivljeniku poništena vozačka dozvola, dok nije navedena izvršnost rješenja kojim se poništava vozačka dozvola, kao niti datum izvršnosti.

13. Naime odredbom članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

14. Slijedom navedenog, djelo činjenično opisano pod točkom a) izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj, jer nije navedena izvršnost rješenja, kao i točan datum izvršnosti, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik za to djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Naime iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koja je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisan pod točkama b), c) d) i e) izreke, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

16. Prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

17. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008), budući se radi o naročito upornom počinitelju koji je prethodno već zatečen u težim prometnim prekršajima i to višestrukom vožnjom pod utjecajem alkohola, koji dakle ne prihvaća pozitivne propise o postupanju u prometu, budući je i nakon ukidanja vozačke dozvole ponovno protupravno upravljao vozilom na cesti. Stoga očito dosadašnje sankcije nisu djelovale na okrivljenika da promijeni ponašanje i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo tuđe vlasništvo, jer se okrivljenika na drugi način na može odvratiti od upravljanja vozilom.

18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno.

19. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

20. Nadalje ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu kao pod točkom III. izreke ove presude primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

21. Pri tome treba imati u vidu da je prvostupanjski sud glede djela pod točkom b) izreke okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu ispod propisanog minimuma za to djelo iako se nije pozvao na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, dok mu je za prekršaje pod točkama d) i e) utvrdio novčane kazne u visini propisanog minimuma, a za djelo pod točkom c) izreke ovaj Sud je preinačio novčanu kaznu u okviru zakonom propisanog raspona za djelo iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, utvrdivši okrivljeniku novčanu kaznu za isto u iznosu od 800,00 eura, a koja je za to djelo propisana u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za to djelo utvrdio novčanu kaznu iznad propisanog maksimuma u iznosu od 1.500,00 eura.

22. Imajući uvidu odredbu članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona kojom je propisano da ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu, pa stoga iako nije bilo osnove za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona za djelo iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovaj Sud nije mogao izmijeniti novčanu kaznu na štetu okrivljenika, odnosno utvrditi istu u većem iznosu, sukladno cit. zakonskoj odredbi Prekršajnog zakona.

23. Izrečenu novčanu kaznu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ovaj Sud smatra primjerenom i dostatnom kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

24. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od 6 mjeseca nije prestroga.

25. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 6 mjeseci, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

26. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

27. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.