Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-340/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih PB i OB, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženih PB i OB, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja K-74/2019-68 od 20. svibnja 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbi optuženog PB i optuženog OB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)

odbija optužba

protiv optuženog OB: OIB [osobni identifikacijski broj], sina P i CB, rođene O, rođenog **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske,

da bi 31. prosinca 2012. / 1. siječnja 2013. u cilju da se protupravno okoristi na parkiralištu ispred stambene zgrade u [adresa], nakon što je PB zadao VB teške i po život opasne ozljede iskorištavajući činjenicu da se VB uslijed zadobivenih ozljeda nalazi u besvjesnom stanju, zajedno s RB, unio VB u vozilo Opel Astra registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim se dovezao VB te dok je VB u besvjesnom stanju ležao na stražnjem sjedištu navedenog vozila, iskorištavajući besvjesno stanje VB od navedenog iz jakne uzeo i zadržao za sebe mobitel marke Samsung GT-S5620, IMEI broja [IMEI broj] vrijednosti 520,87 kuna, oštetivši VB za navedeni iznos,

dakle, iskorištavanjem bespomoćnosti druge osobe tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, a vrijednost ukradene stvari je mala i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve vrijednosti,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine teškom krađom, opisano u članku 217. stavak 3. u svezi s člankom 217. stavkom 1. točkom 4. i člankom 216. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 217. stavku 3. KZ/97.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 u odnosu na optuženog PB troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. žalba optuženog OB je bespredmetna.

III. Odbija se žalba optuženog PB kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vukovaru pobijanom presudom optuženog PB proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 2. KZ/97, dok je optuženog OB proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 3. u svezi s člankom 217. stavkom 1. točkom 4. i člankom 216. stavcima 1. i 2. KZ/97.

1.1. Potom su optuženom PB utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11, a na temelju te odredbe, u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 2. KZ/97, a na temelju te odredbe, u trajanju od 2 (dvije) godine. Potom je na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11 optuženi PB osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom PB u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 13. studenog 2013. do 15. studenog 2013.

1.3. Optuženi OB zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 3. u svezi s člankom 217. stavkom 1. točkom 4. i člankom 216. stavcima 1. i 2. KZ/97, a na temelju članka 217. članka 3. KZ/97 je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11 (iako bi bilo ispravno na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97) optuženom OB u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 13. studenog 2013. do 15. studenog 2013.

1.5. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08 oštećenom VB vraćen je mobitel marke Samsung GT-S5620, IMEI broja [IMEI broj] koji je pohranjen u CD-7/14 Općinskog suda u Vukovaru.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. ZKP/08 optuženi PB dužan je platiti trošak postupka u iznosu paušala od 200,00 Eur-a te trošak branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg će sud donijeti posebno rješenje u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, dok je optuženi OB dužan platiti trošak postupka u iznosu paušalne svote od 200,00 Eur-a te trošak branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg će sud donijeti posebno rješenje u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi PB osobno i po branitelju Filipu Miličiću, odvjetniku u [adresa], no kako se te dvije žalbe međusobno nadopunjuju, to ih je ovaj sud ocijenio kao jedinstvenu žalbu optuženika. Tako optuženi PB pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno u žalbi je zatraženo da se branitelja optuženog PB izvijesti o sjednici vijeća sukladno članku 475. ZKP/08.

2.1. Također protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i optuženi OB po branitelju Peri Ivanoviću, odvjetniku u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "pogrešne primjene zakona“, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine odnosno da se optuženika oslobodi optužbe ili da mu se ublaži kazna, a "ako to nije moguće" da se predmet vrati na ponovno odlučivanje. U žalbi je zatraženo da se optuženog OB i njegovog branitelja obavijesti o održavanju sjednice na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbe optuženih PB i OB podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, u kojem se podupiru zaključci iz prvostupanjske presude i predlaže se te žalbe odbiti kao neosnovane.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi OB, niti njegov branitelj Pero Ivanović, odvjetnik u [adresa], branitelj optuženog PB, Filip Miličić, odvjetnik u [adresa], Županijska državna odvjetnica u Splitu, a niti netko od njezinih zamjenika. Optuženi PB također nije pristupio na sjednicu, a obavijest o održavanju sjednice vratila se neuručena u dva navrata s naznakom „obaviješten, nije predigao pošiljku“, stoga je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog PB nije osnovana, dok je žalba OB bespredmetna.

7. Optuženi PB pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da se prvostupanjska presuda ne može sa sigurnošću ispitati budući da je izreka presuda proturječna sama sebi, a navedeni razlozi u odlučnim činjenicama su sami sebi proturječni s obzirom da su iskazi optuženika i svjedoka proturječni, paušalni, odražavaju njihove pretpostavke i osobne dojmove, a što je dovelo do toga da "niti jedno kazneno djelo nije dokazano s punom pouzdanošću i sigurnošću“. Dakle, na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi PB nadovezuje i žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbe optuženog PB, koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, zaključuje se kako prvostupanjski sud nije počinio tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude jasna, razumljiva i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, o svim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge, uključujući i razloge zbog koji određene dokaze ili obrane optuženika prihvaća ili ne prihvaća te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Osim toga prvostupanjski sud nije počinio ni koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08

7.2. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi PB u žalbi u bitnom ponavlja navode svoje obrane, a potom iznosi analizu provedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka VB, zaključujući kako nije dokazano da bi počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11, a niti kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 2. KZ/97. Tako se u žalbi optuženog PB ističe kako je tablete Subutexa i Subuxona "posjedovao po osnovi medicinskog odobrenja“ i da su mu ti lijekovi bili prepisani kao terapija pa zbog te činjenice "ne postoji neovlaštena prodaja tvari koje su propisom proglašene drogom“, dok iz iskaza svjedoka VB proizlazi kako mu je taj optuženik "posuđivao tablete Subutexa“.

7.3. Optuženi PB, međutim, zanemaruje kako je svjedok VB izričito naveo da je od njega u desetak navrata kupovao tablete Subutex i Subuxon za 50,00 do 200,00 kuna, a okolnost što je te lijekove optuženi PB dobivao kao terapiju od svojeg liječnika daje mu ovlaštenje samo da te lijekove koristi isključivo za liječenje svoje ovisnosti, ali ne i da ih prodaje, daruje ili na drugi način daje drugima na korištenje. Stoga onaj dio iskaza oštećenog žrtve VB, u kojem je naveo kako je povremeno od optuženog PB i posuđivao tablete koje je ovaj dobivao kao terapiju odvikavanja od droge, ne dovodi u pitanje zaključak da je optuženi PB ipak prodao u desetak navrata tablete Subutexa i Subuxona za 50,00 do 200,00 kuna VB, jer se već samom radnjom prodaje droge ostvaruju zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Naime, svjedok VB dosljedno iskazivao o tome tijekom rasprave i to u dva navrata, a kako nije utvrđeno da bi imao razloga lažno teretiti optuženog PB, tako je sasvim utemeljeno u tom dijelu prihvatio iskaz VB kao vjerodostojan, a da je tome doista tako proizlazi još i iz obrane, koju je prilikom prvog ispitivanja optuženi PB iznio, potvrđujući kako je VB prodao "speed" i Subutex, oko desetak puta.

7.4. Slijedom obrazloženog prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako je optuženi PB postupio na način pobliže opisan u točki 1. izreke prvostupanjske presude, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, a na koje je, uzimajući u obzir odredbu članka 3. KZ/11, pravilno primijenio odredbe KZ/11 jer je u konkretnom slučaju taj zakon blaži nego KZ/97, koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme počinjenja djela, a što je detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi.

8. U odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 2. KZ/97 oštećeni žrtva VB izjavio je kako se ne može sa sigurnošću izjasniti je li ga kritične prigode tukao optuženi PB jer su udarci u glavu bili toliko jaki da je četiri dana bio u komi, ali iako je te večeri konzumirao alkohol, nije bio pijan i sasvim je bilo svjestan svega i vidio je, kako ga prema ranijem dogovoru, čeka optuženi PB. Obranu koju je PB iznio tijekom rasprave u kojem je poricao da bi oštećenom žrtvi VB nanio osobito teške tjelesne ozljede prvostupanjski sud ispravno nije prihvatio kao vjerodostojnu, već sasvim suprotno tome ocijenio je kao onu obranu kojom taj optuženik želi izbjeći krivnju. Tako je optuženi PB na raspravi naveo da je oštećeniku žrtvi samo "vratio nakon što ga je ovaj odgurnuo jer je bio ljut što mu ne može dati više od jedne tablete", ali da oštećeni žrtva VB uslijed tog odgurivanja nije pao već je otišao s RB i OB, iako je kod prvog ispitivanja ipak potvrdio kako je oštećenog žrtvu pljusnuo par puta po licu.

8.1. Prilikom prvog ispitivanja optuženi OB naveo je kako je kroz prozor stana optuženog PB vidio da vani na ulici optuženi PB zatvorenom šakom više puta udara u glavu VB, potom da je izašao iz stana kako bi pronašli VB koji je u jednom trenutku napustio mjesto događaja.

8.3. Svjedok RB je opisao kako je te večeri naišao dok su optuženici već tražili VB i da nije ni ulazio u automobil oštećenika žrtve, dok su obrane obojice optuženika u odnosu na tijek inkriminiranog događaja drugačije jer optuženi PB navodi da je on prvo sišao s VB pa da je onda zvao OB i RB da izađu iz stana vani, a optuženi OB navodi da je sve promatrao s prozora stana optuženog PB, a potom da je izašao vani. Isto tako, obrane optuženika u dijelu u kojemu su naveli da su oštećenika, nakon što su ga pronašli kako leži u snijegu, odveli u stan PB gdje se umio i presvukao jer je bio mokar i prljav, suprotne su iskazu svjedokinje GB, tadašnje supruge oštećenika žrtve, koja je decidirano navela da je njezin suprug, kada ga je vidjela te noći, bio u istoj odjeći u kojoj je ranije te večeri otišao iz kuće.

8.4. Dakle, nesporno je da su se optuženi PB i oštećenik žrtva dogovorili da će se naći inkriminirane večeri, da je došlo do fizičkog sukoba između njih, da je naknadno utvrđeno kako je oštećeni žrtva VB te večeri zadobio osobito teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma baze lubanje, prijeloma sljepoočno tjemene kosti desno, čeono bazalno moždano krvarenje i krvarenje ispod meke ovojnice mozga i tešku tjelesnu ozljedu klijenut desnog ličnog živca po perifernom tipu, a kojim ozljedama je doveden u opasnost život oštećenika žrtve. Obrane optuženika su nedosljedne i djelomično međusobno proturječne, kao što su proturječne i iskazu svjedoka RB, u suprotnosti su s iskazom svjedokinje GB. Prema mišljenju stalnog sudskog vještaka Zorana Aleksijevića, dr.med.spec. ortopeda i traumatologa, zadobivene ozlijede nisu mogle nastati samo padom pa tako ozljeda u području desne sljepoočno tjemene regije mogla je nastati djelovanjem sile jakog intenziteta, primjerice udarcima šakom ili pri padu o tvrdi predmet relativno oštrog ruba (rubnik ceste, cigla i sl.), a ostale ozljede su mogle nastati djelovanjem tupotvrdog predmeta po lijevoj i desnoj strani glave, tjemenu, licu te predjelu nosa i usta. Kako zadobivene ozlijede oštećenika žrtve nisu mogle nastati samo padom, a kako to optuženi PB želi prikazati u svojoj obran, tako sve ove okolnosti dovode do zaključka da je te ozlijede oštećeniku žrtvi mogao nanijeti jedino optuženi PB. Zbog toga je njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

9. Optuženi PB iako pobija presudu zbog odluke u kazni, tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže, no i u tom dijelu je njegova žalba neosnovana.

9.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na ovu žalbenu osnovu zaključuje se kako je pravilno prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, a osobito stupanj krivnje tog optuženika, stupanj povrede kaznenim djelom zaštićena dobra i nastupjele posljedice. Tako je sasvim ispravno i na odgovarajući način kao otegotnu okolnost cijenio mu dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost i to za ista kaznena, dok ispravno nije utvrdio olakotne okolnosti. S obzirom na navedene okolnosti, osobito da se radi o višestrukom recidivisti, uz izostanak ijedne olakotne okolnosti ispravno je prvostupanjski sud optuženom PB utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 99. KZ/97, u trajanju od dvije godine. Uzimajući u obzir besćutnost i iznimnu grubost koju je optuženi PB pokazao prema oštećeniku žrtvi, uz ostale utvrđene okolnosti, i po stavu ovog suda, primjereno ga je osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Samo tako odmjerenom vrstom i mjerom kazne moći će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, kako u vidu specijalne prevencije, a tako i generalne prevencije.

10. Optuženi OB prvostupanjskom presudom proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 3. u svezi s člankom 217. stavkom 1. točkom 4. i člankom 216. stavcima 1. i 2. KZ/97, koje da bi počinio 31. prosinca 2012./1. siječnja 2013. Za to kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine. Prema članku 86. KZ/11 propisano je da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona, a kako zastara kaznenog progona nije nastupila prije stupanja na snagu KZ/11, tako je valjalo po pitanju zastare primijeniti odredbe KZ/11. Prema članku 81. stavku 1. KZ/11 protekom roka od deset godina nastupa zastara progona za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine, a prema članku 81. stavku 3. KZ/11 zastrani rok produljuje se još za dvije godine, ako je u međuvremenu donesena prvostupanjska presuda, kao što je bio slučaj u ovom kaznenom predmetu.

10.1. Ispitujući prvostupanjsku u povodu žalbi obojice optuženika, a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stav 1. točka 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud, utvrdio je kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona i to protekom dvanaest godina računajući od vremena kada bi kazneno djelo bilo počinjeno, a to je 1. siječnja 2025. Stoga je valjalo preinačiti pobijanu presudu te prema optuženom OB odbiti optužbu na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08 jer bi u protivnom bila počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08.

10.2. Uslijed toga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o troškovima na način da na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, u odnosu na optuženog PB, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

11. S obzirom na obrazloženo, odlučeno je kao i izreci, a na temelju članaka 486. stavka 1. i 482. ZKP/08.

Split, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj