Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-116/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2500/2024-4 od 13. studenoga 2024., dana 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2500/2024-4 od 13. studenoga 2024. pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 EUR-a kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (točka II. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu točku II. izreke i dosuditi mu daljnji trošak sukladno podnesenom zahtjevu, kao i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj podneskom od 25. listopada 2024. zatražio naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 109,38 EUR-a, te da je primjenom odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 4/2024 – dalje: OZ) ovrhovoditelju kao potrebne troškove priznao trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 12,50 EUR-a po Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 – dalje: Tarifa), trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji u iznosu od 25,00 EUR-a po Tbr. 11. toč. 6. Tarife i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 9,38 EUR-a, odnosno ukupni trošak u iznosu od 46,88 EUR-a. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Višnje Antoš iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 14399/2024 od 26. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za trošak PDV- a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a, uz obrazloženje da javna bilježnica sukladno odredbi čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a sama po službenoj dužnosti stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donijela ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje o ovrsi i rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, pri čemu je istaknuo da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023. na koju se poziva ovrhovoditelj nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju jer se ista odnosi na zahtjev za izravnu naplatu (ovršna isprava), a ne na zahtjev za naplatu (vjerodostojna isprava).

6. Ovrhovoditelj u žalbi osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni Tbr. 32. (ispravno 36.) st. 2. Tarife, u bitnome navodeći da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a u prilog svojih navoda poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., te sudsku praksu citiranu u žalbi.

7. Kako ovrhovoditelj žalbenim navodima ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je javna bilježnica u skladu sa svojom dužnosti iz čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a bez zahtjeva ovrhovoditelja na svoje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-14399/2024 od 26. kolovoza 2024. stavila klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te isto mu dostavila s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife, jer punomoćnica ovrhovoditelja nije obavila nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. st. 2. Tarife može smatrati ''pribavom potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti'' za koju je tim propisom predviđena nagrada te je pravilno ocijenio da ovrhovoditelj nema pravo na nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javna bilježnica u ispunjavanju svoje zakonom propisane dužnosti).

8. U ovom konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva ovrhovoditelj u svojoj žalbi, jer se radi o drugačijoj činjeničnoj situaciji. Naime, pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. doneseno je u postupku izravne naplate, a potvrda pravomoćnosti i ovršnosti je izdana ovrhovoditelju na njegov zahtjev odnosno ovrhovoditelj je poduzeo radnju pribavljanja te potvrde, dok je u ovom konkretnom postupku riječ o postupku izvansudske ovrhe iz čl. 284. OZ-a i ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju vezano za pribavu te klauzule, jer mu je tu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u skladu s propisom iz čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a dostavila javna bilježnica bez njegovog prethodnog zahtjeva.

9. Kako iznesenim žalbenim navodima ovrhovoditelj nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbijanju zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, te ispitivanjem pobijanog rješenja temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon primjenjuje u ovršnim postupcima temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenio i materijalno pravo, to je valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke prvostupanjskog rješenja.

10. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

11. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje nije bilo ispitano u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović