Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-342/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca tog suda Milka Samboleka, predsjednika vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu protiv TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada u Županijskoj bolnici Čakovec, Odjel psihijatrije, zastupanog po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, povodom žalbe TS izjavljene protiv rješenja ovog suda, poslovni broj: R1-13/2025-6 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba TS i potvrđuje rješenje ovog suda, poslovni broj: R1-13/2025-6 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem TS, prisilno je smješten u Županijskoj bolnici u Čakovcu na Odjel psihijatrije najduže do 30 dana i to od 13. ožujka 2025. do zaključno 11. travnja 2025.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija TS (dalje: žalitelj) zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka US RH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine.

3. Žalba žalitelja nije osnovana.

4. Prije svega valja istači da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio nakon što je rješenjem broj: R1-13/2025-2 od 13. ožujka 2025. a povodom obavijesti navedene bolnice o donošenju Odluke za prisilno zadržavanje osobe s težim duševnim smetnjama, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za prisilni smještaj istog u psihijatrijsku ustanovu, obzirom da je istog dana žalitelj prisilno zadržan na liječenju uz dijagnozu F25.5 i F-43.0 – Disorder schizoaffectivus typus depressivus i Reactio acuta ad stressorum.

5. Svoje stajalište prvostupanjski sud temelji na rezultatu provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Mirni Zagrajski- Brkić koja je utvrdila da kod žalitelja postoje zadovoljeni kriteriji za dijagnozu endogene psihoze iz kruga Shizofrenih poremećaja, akutno prisutni shizofreni i manični simptomi te po MKB-10 klasifikaciji: F25 Shizoafaktivni poremećaj. Navedeni psihički poremećaj predstavlja tešku duševnu smetnju koja je sada u dekompenziranoj fazi koju je potrebno liječiti psihofarmacima u bolničkoj sredini. Ispitanik je nekritičan prema sadašnjem vlastitom stanju i sugeriranim metodama liječenja, prisutna je smanjena kontrola pulzija nagona, a radi čega je prisutna visoka opasnost za ugrožavanje vlastita zdravlja i života te sigurnost drugih osoba. Zbog utjecaja psihotičnog stanja TS, prema utvrđenju suda temeljenom na stajalištu stručne osobe, nije u mogućnosti adekvatno razumjeti svoje stanje, niti dati slobodan pristanak za svoje liječenje i nije u mogućnosti upravljati svojim postupcima te mu je zbog njegova psihičkog stanja potrebno odrediti prisilni smještaj radi liječenja u psihijatrijskoj ustanovi.

6. Na osnovu navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbi čl. 27. i čl. 39. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14 – dalje: ZZODS) u trajanju do najduže trideset dana, računajući od kada je donijeta odluka o njegovom prisilnom zadržavanju (13. ožujka 2025.) do zaključno 11. travnja 2025., a kako je to odlučeno u izreci pobijanog rješenja.

7. U žalbi žalitelj smatra da je sud pogrešno izvukao zaključak da bi on ozbiljno i izravno ugrožavao vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, pa negira potrebu za psihijatrijskim liječenjem u ustanovi jer je voljan uzimati terapiju koju je i do sada uredno uzimao. Posebno naglašava da vještakinja u svom nalazu navodi da ne nalazi suicidalnost pa je nejasno kako bi onda isti mogao ozbiljno i izravno ugroziti vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno žalbenim navodima , a i po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP da u pobijanom rješenju nije počinjena ni jedna navedena bitna povreda na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti povreda iz čl. 354. st. 2 . toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalitelj. Suprotno navodima žalbe, pobijana odluka se u cijelosti može ispitati, a prvostupanjski sud je stajalište o razlozima određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu obrazložio valjanim i dostatnim razlozima.

9. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da je prisilna hospitalizacija žalitelja određena nakon što je isti povukao pristanak za dobrovoljnu hospitalizaciju koja je uslijedila nakon reakcije na stres – prometnu nezgodu koje je bio sudionik, a za vrijeme liječenja iskazivao je nekritičnost glede svoje bolesti te je bio negativističan, bez uvida u vlastito stanje, ovaj sud prihvaća zaključak vještakinje koja smatra da bi u slučaju da žalitelj bude ostavljen terapijski nezbrinut u ustanovi, zbog smanjene kontrole pulzija nagona i nekritičnosti postojala visoka opasnost za ugrožavanje vlastita zdravlja te sigurnost drugih osoba, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da sve naprijed navedeno ukazuje da se kod žalitelja radi o težoj duševnoj smetnji koja zbog intenziteta ograničava i otežava psihičke funkcije istog u mjeri da mu je neophodna psihijatrijska pomoć, zbog koje bi isti mogao izravno i ozbiljno ugroziti kako vlastito zdravlje i sigurnost, tako i sigurnost drugih osoba iz svoje okoline te je prvostupanjski sud zakonito primijenio materijalno pravo kad je žalitelju odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbi čl. 27. ZZODS-a.

10. U odnosu na žalbenu tvrdnju žalitelja da vještakinja u nalazu ističe da ne nalazi suicidalnost pa da je onda nejasno kako bi on mogao ozbiljno i izravno ugroziti vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, valja istaknuti da utvrđenje vještakinje o nepostojanju suicidalnosti kod DS u trenutku pregleda nije u kontraindikaciji sa njenom ocjenom da postoji visoka opasnost za ugrožavanje vlastita zdravlja i sigurnosti drugih osoba, što su također razlozi za određivanje prisilnog smještaja propisani čl. 27. ZZODS-a.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 43. st. 1. i 3. ZZODS-a potvrditi pobijano rješenje odbijanjem žalbe žalitelja.

U Varaždinu 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek